Djeca

Dijete vas ignoriše? Možda ima oštećen sluh

Mislite li da vas dijete uporno ignorira kada mu se obraćate i zbog toga se stalno sukobljavate ne uspijevajući ostvariti uspješnu komunikaciju? Zastanite i uradite određene provjere – jer upravo je moguće da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.

Stepen gubitka sluha može izrazito varirati među djecom i može imati različite uzroke. U Sjedinjenim Američkim Državama, 1 do 3 djece na 1000 rađaju se svake godine sa poteškoćama sa sluhom.

Većina djece također iskusi blagi, privremeni gubitak sluha kada dođe do nakupljanja tečnosti u srednjem uhu zbog alergija ili prehlade.

Ponekad, kao uzrok upale uha, tečnost ostane u srednjem uhu, što može dovesti do slabljenja sluha i poteškoća u razvoju govora djeteta. Kod neke djece prisutno je trajno oštećenje sluha, a koje može biti blago (dijete ne čuje dovoljno dobro) ili potpuno (dijete uopšte ne čuje).

Koji su simptomi oštećenog sluha?
Znakovi i simptomi oštećenog sluha razlikuju se od djeteta do djeteta. Ako primjetite bilo koji od sljedećih simptoma, odvedite dijete ljekaru:

  • dijete ne okreće glavu prema izvoru zvuka od rođenja do 3 ili 4 mjeseca života
  • ne izgovara niti jednu riječ, poput “mama”, “baba”/”tata”, “nana”, itd., do prve godine života
  • okreće glavu samo kada vas vidi, ali ne i kada dijete samo zovnete imenom: ovakvo ponašanje se često pogrešno smatra ignoriranjem ili neobraćanjem pažnje, međutim, ono može biti rezultat djelomičnog ili potpunog gubitka sluha
  • dijete čuje samo određene vrste zvuka

Šta uzrokuje gubitak sluha? Može li se spriječiti?
Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – od kada je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi. Bebe koje su rođene prijevremeno, koje su imale nisku porođajnu težinu ili su bile izložene infekcijama u materici mogu imati oštećen sluh, ali to se može desiti i donešenim bebama normalne porođajne težine. Genetski faktori igraju ulogu u 50% slučajeva oštećenog sluha – neke od ovih beba mogu imate rođake koji su gluhi. Osim toga, bolesti, povrede, određeni lijekovi i glasni zvuci mogu doprinijeti oštećenju sluha kod djece i odraslih.

Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Naprimjer, vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput ospica ili meningitisa (infekcije tečnosti oko mozga i kičmene moždine), koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jeste jedan vid oštećenja mozga koji se naziva kernikterus, a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) radi liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.

Šta trebam uraditi ako mislim da moje dijete ima oštećen sluh?

Porazgovarajte sa vašim ljekarom ili medicinskom sestrom i zatražite da se djetetu testira sluh. Specijalisti ORL (ljekari za uho, grlo, nos) vrše precizno testiranje sluha kod djece koja sarađuju, međutim, postoje i testovi za mjerenje sluha kod beba i male djece koja nisu sposobna sarađivati sa ljekarom.

Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerovatnoća da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti.

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, mart 2011., http://www.cdc.gov/ncbddd/actearly/pdf/parents_pdfs/HearingLossFactSheet.pdf

Djeca i tinejdžeri često pate od glavobolja

Jedan od pet mlađih tinejdžera suočava se sa glavoboljom najmanje jednom sedmično.

Od 1,000 12-15-godišnjaka u Exteru koji su anketirani tokom studije, 10% imali su više od dva napada glavobolje sedmično. Oni su imali lošiji kvalitet života u poređenju na djecu sa astmom, dijabetesom ili rakom, stoji u britanskom žurnalu za opću praksu (British Journal of General Practice).

Naučnici su rekli da mnoga djeca bespotrebno trpe bol kod kuće i u školi.

Vođa studije, dr. David Kernick, rekao je da je glavobolja najčešća bol kod djece, ali procjenjuje da učestalost glavobolje kod djece i tinejdžera drastično varira. Osim toga, malo je poznato kako glavobolje utiču na djecu.

Učesnici studije – od kojih su pola bili dječaci a pola djevojčice – popunili su anketni list u kojem su naveli koliko često pate od glavobolja te kako one utiču na kvalitet njihovog života.

Kod 20% učenika, glavobolje su uticale na njihovu sposobnost da normalno funkcioniraju u kući ili u školi tokom više od 12 dana u tromjesečnom periodu.

Djeca koja su bili najteži slučajevi borila su se da vode normalan život tokom čak 17 dana u periodu od tri mjeseca, otkrili su naučnici. To znači da je glavobolja češća od bolesti kojima ljekari i javnost posvećuju znatno više pažnje, poput dijabetesa i astme.

Poznato je da odrasle osobe koje pate od glavobolja rijetko odlaze porodičnom ljekaru/ljekaru opće prakse, stoga ne postoje precizni podaci o dijagnozama i liječenju. Ovaj problem je sigurno još veći kada su u pitanju djeca koja nisu u stanju da izraze kako se osjećaju.

Dr. Kernick je rekao da ljekari porodične medicine/opće prakse trebaju obratiti veću pažnju na pitanje glavobolje kod ove populacije, te je istakao da je temeljni uzrok glavobolja složen i povezan sa faktorima poput anksioznosti i depresije.

IZVOR: BBC NEWS, avgust 2009., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/8197696.stm

Korisni savjeti ako vam dijete ide na operaciju

Američko udruženje anesteziologa (ASA) savjetuje da je u cilju smanjivanja anksioznosti djeteta prije operacije potrebno da i roditelji i djeca budu dobro pripremljeni.

“Suočavanje sa operacijom može biti izvor stresa za osobu bilo kojeg uzrasta, međutim, kada je pacijent dijete, onda je prisutan sasvim novi nivo osjetljivosti,” izjavio je predsjednik ASA-a dr. Roger A. Moore u izjavi za štampu.

ASA pruža sljedeće savjete:

  • Budite informisani. Raspitajte se o tome šta vas i vaše dijete čeka tokom i poslije operacije. Sa ljekarom i medicinskom sestrom popričajte o toku operacije, anesteziji, vremenu oporavka, bolu, ožiljcima i drugim detaljima.
  • Popričajte sa svojim djetetom o operaciji u skladu sa njegovim/njenim godinama. Starija djeca mogu razumjeti detaljnije informacije od mlađe djece.
  • Zauzmite pozitivan stav. Općenito, uvijek ohrabrujte dijete. Djetetu će biti lakše kada zna da se u bolnici nalaze stručnjaci koji brinu za njegovo/njeno zdravlje. Naglasite da su dugotrajno zdravlje i sreća važniji od privremene neugodnosti operacije.
  • Postavite realna očekivanja. Podsjetite dijete da niko nakon operacije odmah ne nastavlja sa uobičajenim aktivnostima, te da dijete vjerovatno čeka postepeni proces izlječenja sa mogućim neugodnostima.
  • Potražite pomoć i podršku. Zamolite porodicu i prijatelje da budu tu za vas i vaše dijete i pruže ohrabrenje.
  • Skrenite pažnju djeteta na nešto drugo. Planirajte aktivnosti za dan prije i dan operacije da biste rasteretili zabrinuti um vašeg djeteta. Nova igračka može pomoći da vrijeme brže prođe.
  • Sarađujte sa vašim medicinskim timom. Obratite pažnju na savjete koje će vam ponuditi da biste osigurali da dijete bude smireno.
  • Brinite o svom zdravlju. Potrudite se da ostanete uravnoteženi jer djeca često mogu osjetiti roditeljsku brigu iz njihovog držanja i ponašanja. Zatražite i primite pomoć kada je u pitanju pravljenje obroka ili briga oko druge djece da biste omogućili da život nastavi svojim normalnim tokom.
  • Budite na oprezu čak i poslije operacije. Slijepo pratite upute vašeg ljekara o postoperacijskom periodu. Promatrajte dijete da biste otkrili eventualne postoperativne komplikacije, čak i duže vrijeme nakon operacije.

IZVOR: American Society of Anesthesiologists, juli 2009., www.asahq.org