Mentalno zdravlje-Očuvanje mentalnog zdravlja

Održan 3. Simpozij “Unapređenje mentalnog zdravlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti”

Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo, u organizaciji centara za mentalno zdravlje  i Centra za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost JUDZKS, a pod pokroviteljstvom v.d. generalnog direktora prof. dr. Mehmeda Kulića, održala je 3. simpozij „Unapređenje mentalnog zdravlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti“ 4. i 5. oktobra 2019. godine u Hotelu Hollywood u Sarajevu.

Cilj Simpozija bio je prezentacija dostignuća reforme mentalnog zdravlja u sistemu primarne zdravstvene zaštite (centri za mentalno zdravlje), sa fokusom na trenutno stanje i određivanje smjernica daljeg unapređenja zaštite mentalnog zdravlja u sistemu primarne zdravstvene zaštite.

Partner Simpozija bio je Projekat mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji podržava Vlada Švicarske, a implementira Asocijacija XY u partnerstvu sa Federalnim ministarstvom zdravstva i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

3. Simpoziju, koji je bodovan od nadležnih komora, prisustvovalo je 170 ljekara, medicinskih sestara-tehničara, psihologa, socijalnih radnika i drugih stručnjaka iz službi porodične medicine, centara za mentalno zdravlje, dispanzera za preškolsku djecu, dispanzera za školsku djecu, centara za fizikalnu rehabilitaciju, specijalističkih službi, a koji su nakon održanog Simpozija dobili potvrde (certifikate) o prisustvu ovom stručnom skupu.

Skupu su se u uvodnom dijelu obratili predsjednik Organizacijskog odbora dr.sci Remzija Šetić, predstavnica Švicarske ambasade u BiH Maja Zarić, direktorica Asocijacije XY Emina Osmanagić, dok je Simpozij zvanično otvorio  v.d. generalni direktor JUDZKS prof.dr. Mehmed Kulić. Potrebno je istaći da se nakon otvaranja učesnicima Simpozija putem video-linka obratio Dr Hans Kluge, novoimenovani direktor Ureda za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Rad Simpozija bio je koncipiran u vidu pozvanih predavanja, panel diskusije i prezentacije radova na temu mentalnog zdravlja.

Održana su sljedeća predavanja:

  • „Reforma mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini – jačanje službi u zajednici“ (prim.dr. Goran Čerkez)
  • „Važnost mentalnog zdravlja u kontekstu javnog zdravlja“ (mr.sci.prim.dr. Milka Dančević-Gojković, spec. socijalne medicine)
  • Panel diskusija “Dostignuća reforme mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini” (moderator: dr.sc. Remzija Šetić, učesnici: prim. dr. Mersa Hadžisalihović, Mirela Hadžić, dipl. psiholog, Elvedina Muratspahić, dipl. med. sestra–okupacioni terapeut, Mina Čeligija, dipl. soc. radnik, Halida Vejzagić, predstavnik korisnika usluga)
  • „Psihijatrija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti” (mr. sc. prim. dr. Ivanka Hižar, spec. neuropsihijatrije)
  • “Rad psihologa u zaštiti mentalnog zdravlja” (Hajrija Ibrišagić, dipl. psiholog)
  • “Specifičnosti rada socijalnog radnika u CMZ” (Suvada Sofić, dipl. soc. radnik)
  • “Unapređenje mentalnog zdravlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti” (prof. dr. Zaim Jatić, spec. porodične medicine)
  • “Specifičnosti rada medicinske sestre u CMZ” (Agnesa Lihovac, dipl. med. sestra)
  • “Okupaciona terapija u cmz, mogućnosti i perspektiva” (Ajla Alić, dipl. med. sestra – okupacioni terapeut)
  • “Psihoterapija u centrima za mentalno zdravlje” (Aida Halimić, dipl. psiholog)
  • “Koordinirana briga u mentalnom zdravlju” (Mersed Orić, MA soc.rada)
  • “Rana detekcija i intervencija kod djece sa poteškoćama u razvoju” (dr. Sanela Bostandžija-Halilović, spec. pedijatar, mr. sci. Amela Bostandžija-Podumljak, dipl. psiholog, mr. sci. Lejla Šabanagić-Hadžić, dipl. psiholog)
  • “Centri za mentalno zdravlje i saradnja sa institucijama u zajednici” (doc. dr. Irma Džambo, dipl. psihologinja, mr.sc. Alma Šahmanija, dipl. soc. radnik, dr. Alma Nahodović)
  • “Karakteristike i uloga korisničkih udruženja u sistemu zaštite mentalnog zdravlja u zemljama niskog i srednjeg dohodka”(Tihana Majstorović, dipl. psiholog)

Voditeljica Simpozija bila je Lejla Gabela, dipl. psiholog, a moderatori su bili: prim.dr. Goran Čerkez, dr.sc. Remzija Šetić, dipl. psiholog, doc.dr. Irma Džambo, dipl. psiholog i Hajrija Ibrišagić, dipl. psiholog. Registraciju učesnika vršili su uposlenici centara za mentalno zdravlje Irma Čorbo, Aldijana Ćutura, Alma Merdžanić, Inda Kršo, Velija Šorlija, dok su administrativnu pomoć oko organizacije Simpozija, kao i izrade plakata, pozivnica, registracionih listova i ostalog materijala Simpozija pružili uposlenici Centra za NNID Ademira Pehlić, Orhan Milišić i Esma Zlatar.

Po okončanju Simpozija doneseni su sljedeći zaključci:

ZAKLJUČCI SIMPOZIJA

  1. Neophodno je raditi na zapošljavanju novih specijalista psihijatrije
  2. Potrebno je razvijati plan specijalizacija za nove psihijatre unutar Ustanove, kako bismo imali novi kadar u kontinuitetu
  3. Potrebno je raditi na poboljšanju uslova (smanjiti opterećenja, bolje organizovati  timove, obezbjediti superviziju) rada kako bi se spriječio odlazak kadra, posebno psihijatara i psihologa
  4. Potrebno je raditi na razvijanju programa specijalizacije iz kliničke psihologije za psihologe. Odnosno pokrenuti inicijativu prema Federalnom ministarstvu zdravstva da u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti FBIH odobri Pravilnik o specijalizaciji iz kliničke psihologije
  5. Potrebno je razvijati sistem specifičnih edukacija za psihologe kako bi odgovorili na sve  zahtjevnije potrebe stanovništva (posebno rad sa djecom)
  6. Potrebno je obezbijediti nova psihodijagnostička sredstva (testove), kao osnovni alat za rad  psihologa u CMZ
  7. Proširiti timove CMZ, obzirom na sve veći raspon usluga i zahtjeva od strane korisnika
  8. Adekvatno opremiti timove CMZ kako bi mogli pružati potrebne usluge stanovništvu – jedan od primjera je i nabavka automobila za CMZ kako bi  osoblje moglo nesmetano obavljati kućne posjete te pomoći u procesu hospitalizacije
  9. Potrebna supervizija za osoblje CMZ
  10. Razvijanje menadžerskih kompetencija rukovodećih pozicija, posebno sa akcentom na  ljudske potencijale
  11. Raditi na jačanju timskog rada unutar tima CMZ
  12. Senzibilizirati menadžment za potrebe CMZ
  13. Razvijati naučni prikaz rada CMZ, prikazati i objaviti sve dosadašnje rezultate rada
  14. Raditi na razbijanju stigme prema osobama sa mentalnim smetnjama u široj zajednici.Jedan od primjera je i saradnja i uključivanje udruženje poslodavaca na simpozij ili predavanja – razbijanje stigme s ciljem lakšeg zapošljavanja korisnika usluga CMZ
  15. Uvoditi mentalno zdravlje u proces školovanja svih zdravstvenih radnika
  16. Tražiti od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike da što hitnije donese Zakon o psihološkoj djelatnosti FBIH
  17. U sistematizaciji radnih mjesta JUDZKS predvidjeti pozicije psihoterapeuta
  18. Jačati podršku u lokalnoj zajednici
  19. Poticati edukaciju timova POM o ranom otkrivanju psihičkih poremećaja
  20. U kurikulume obrazovanja zdravstvenih radnika svih profila uvesti više sati obrazovanja  iz mentalnog zdravlja
  21. Izvršiti doregistraciju djelatnosti JUDZKS za istraživačku, nastavnu i izdavačku djelatnost i unaprijediti status Centra za NNID u JUDZKS.

Ovom prilikom izražavamo zahvalnost v.d. generalnom direktoru JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, prof. dr. Mehmedu Kuliću, koji je na najbolji način uvidio značaj ovoga stručnog skupa, partneru Simpozija – Projektu mentalnog zdravlja u BiH, predavačima koji su održali kvalitetna predavanja, moderatorima, članovima Organizacijskog odbora, uposlenicima centara za mentalno zdravlje i Centra za NNID koji su pomogli realizaciju Simpozija, kao i sudionicima koji su bili prisutni na ovom stručnom skupu.

CENTAR ZA NNID

PROGRAM SIMPOZIJA

KNJIGA SAŽETAKA (PDF, 349 KB)

Obilježen Svjetski dan mentalnog zdravlja 2019. u CMZ Novo Sarajevo i Vogošća

Izložba radova i predavanje u OJ Dom zdravlja Novo Sarajevo

Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, u četvrtak, 10. oktobra 2019. godine u Domu zdravlja Novo Sarajevo  organizirana je izložba radova korisnika usluga Centra za mentalno zdravlje. Tom prilikom prisutni su se uvjerili u kreativnost korisnika spomenutog centra, te originalnost radova koji su nastali kao dio okupacione terapije.

Psihologinja Centra za mentalno zdravlje OJ Dom zdravlja Novo Sarajevo Lejla Šabanagić, održala je i predavanje sa aktuelnom tematikom koja se odnosi na komunikacijske vještine i njihovu primjenu u radu sa pacijentima. Šabanagić je govorila o vanjskim i unutarnjim stresovima, te je podcrtala da  efikasna regulacija emocija ima suštinski značaj za zdravstvene radnike.

Psihologinja Šabanagić takođe je istakla da su ključevi uspješne komnikacije u slušanju pacijenta i posjedovanju empatije koju treba uvijek razvijati. 

A.ŠARKIĆ

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježen je i u CMZ OJ Dom zdravlja Vogošća, gdje je u četvrtak, 10. oktobra 2019. godine upriličeno druženje između korisnika usluga CMZ, uposlenika OJ Vogošća (CMZ, porodična medicina, pedijatrija, interno), te saradničkih institucija u zajednici (Centar za socijalni rad, Crveni krst, Općina, PU, kolege iz ostalih OJ, te mediji).



O SVJETSKOM DANU MENTALNOG ZDRAVLJA

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. oktobra. Ove godine, fokus Svjetskog dana mentalnog zdravlja je na prevenciji suicida.

Svakih 40 sekundi, jedna osoba izgubi život zbog samoubistva. Stoga je ove godine na snazi poziv “40 sekundi akcije” da bi se povećala svijest o problemu suicida širom svijeta i ulozi koju svako od nas može imati u njegovoj prevenciji, putem sljedećih aktivnosti:

  • povećanja svijesti o značaju suicida kao globalnog javnozdravstvenog problema;
  • poboljšanja znanja o tome šta se može učiniti da se spriječi suicid;
  • umanjivanja stigme koja je povezana sa suicidom;
  • pokazivanja osobama kojima je teško da nisu same.

Jednostavno rečeno, ovo je prilika da pokažete da Vam je stalo.

KLJUČNE ČINJENICE O SUICIDU:

  • Suicid je moguće spriječiti
  • Svakih 40 sekundi jedna osoba umire od samoubistva
  • Prethodni pokušaj samoubistva predstavlja značajan riziko-faktor za suicid
  • Suicid/samoubistvo je drugi vodeći uzrok smrti među populacijom od 15. do 29. godine starosti
  • Suicid pogađa sve starosne grupe u svim državama svijeta

IZVORI: World Federation for Mental Health, 9.10.2019, https://wfmh.global/world-mental-health-day-2019/; WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), 9.10.2019, https://www.who.int/docs/default-source/mental-health/suicide/flyer-40seconds-web.pdf?sfvrsn=5ba643c_2

Žene i stres

Radim dva posla puno radno vrijeme  – šef sam centra za podršku potrošačima i majka dvoje male djece. Sebe smatram veselom osobom i vrijednim radnikom. Međutim, prethodnog mjeseca, vožnja do posla, poslovne obaveze, kućne obaveze i trud da provodim što je moguće više vremena sa svojom djecom zaista su me počeli iscrpljavati. Moram se rano probuditi da bih spremila djecu za školu, a zatim dugo voziti do posla tako da kad tamo stignem već sam loše raspoložena. U mojoj kancelariji nedostaje uposlenika tako da često moramo raditi prekovremeno da bismo ispunili sve zadate rokove. Kad se vratim kući preumorna sam da bih išta željela da radim! Ali čeka me pravljenje večere i pranje veša, a i moja djeca traže pažnju!

Željela sam da riješim problem stresa prije nego što me u potpunosti uništi. Razgovarala sam sa šefom o pomijeranju radnog vremena tako da ne upadam u saobraćajnu gužvu i budem bolje raspoložena kad dolazim na posao ili kad se vraćam kući. Dogovorila sam sa suprugom da on preuzima djecu iz škole, a i on se ponudio da pomogne više oko veša i pravljenja večere. Dok on kuha ja iskoristim vrijeme da odem na vožnju biciklom sa djecom. Osim toga, počela sam odvajati pet minuta ujutro i pet minuta popodne dok sam na poslu da bi se opustila i duboko udahnula. Ove male promjene načinile su veliku razliku u mom životu kada je u pitanju stres!

Koji su najčešći uzročnici stresa?

Stres može nastati iz različih razloga. On može biti uzrokovan traumatičnim iskustvom kao što nesreća, smrtni slučaj ili hitno stanje. Stres može, također, biti popratna pojava teškog i ozbiljnog oboljenja.

Osim toga, stres može biti povezan sa svakodnevnim životom, radnim mjestom i porodičnim obavezama. Teško je ostati miran i opušten u današnjem haotičnom vremenu. Kao žene, mi imamo različite uloge: mi smo supruge, majke, njegovateljice, prijateljice i kolegice. Sa svim što se dešava u našim životima, ponekad je teško pronaći način da se riješimo stresa. Ali to je veoma bitno jer naše zdravlje zavisi od toga.

Stres se može javiti u različitim oblicima i može doprinijeti simptomima već postojećeg oboljenja. Česti simptomi uključuju glavobolju, poremećaj sna, teškoće sa koncentriranjem, naprasitost, stomačne tegobe, nezadovoljstvo sa poslom, nizak moral, depresiju i anksioznost.

Kako žene obično reaguju na stres?

Svi ljudi moraju se suočavati sa stresnim situacijama kao što su saobraćajne gužve, nesuglasice sa supružnikom i problemi na poslu. Naučnici smatraju da se žene sa stresom nose na jedinstven način: one brinu i sprijateljuju se.

  • Brinu: žene štite i brinu za svoju djecu
  • Sprijateljuju se: žene traže i primaju društvenu podršku

Tokom stresnih situacija, žene obično posvećuju brigu djeci i pronalaze podršku od svojih prijateljica. Tijelo žene proizvodi hemijske supstance za koje se vjeruje da pospješuju ovakav odgovor. Jedna od tih hemijskih supstanci jeste oksitocin, koja ima umirujući efekat tokom stresa. To je ista hemijska supstanca koja se otpušta tokom poroda i nalazi se u većim nivoima kod dojilja, za koje se smatra da su mirnije i društvenije od žena koje ne doje. Žene, također, u organizmu posjeduju hormon estrogen koji pojačava uticaj oskitocina. Muškarci, na drugu ruku, u stresnim situacijama luče veće količine testosterona koji blokira umirujuće djelovanje oksitocina, te uzrokuje neprijateljstvo, povlačenje i ljutnju.

Kako stres utiče na naš organizam i zdravlje?

Svako je ponekad pod stresom. Svi se suočavamo sa kratkoročnim oblikom stresa, kao kada se ne možemo izvući iz saobraćajne gužve ili kada propustimo autobus. Čak i svakodnevni poslovi poput planiranja ručka ili obavljanja zadataka mogu biti stresni. Zbog ovakvog tipa stresa možemo postati zabrinuti ili anksiozni.

U drugim momentima se, opet, možemo suočavati sa dugoročnim stresom, poput bilo kojeg oblika diskriminacije, bolesti opasne po život ili razvoda. Ovakvi stresni događaji mogu uticati na zdravlje osobe na različitim nivoima. Dugotrajni stres je stvaran i može povećati rizik od nekih zdravstvenih problema, poput, recimo, depresije.

I kratkoročni i dugoročni stres može imati posljedice po organizam. Nova istraživanja sve više pokazuju ozbiljne posljedice stresa na naša tijela. Stres pokreće promjene u organizmu i čini nas sklonijim razboljevanju. Stres može, također, pogoršati zdravstvene probleme sa kojima se već suočavamo.

Stres može igrati ulogu u sljedećim problemima:

  • poteškoće sa spavanjem
  • glavobolje
  • konstipacija (zatvor)
  • dijareja (proljev)
  • iritabilnost
  • nedostatak energije
  • nedostatak koncentracije
  • prejedanje ili gladovanje
  • ljutnja
  • tuga
  • veći rizik od napada astme i artritisa
  • napetost
  • bolovi u stomaku
  • nadutost
  • problemi na koži, urtikarija
  • depresija
  • anksioznost
  • debljanje ili mršanje
  • srčani problemi
  • visok krvni pritisak
  • sindrom iritabilnog crijeva
  • dijabetes
  • bolovi u vratu i leđima
  • opadanje seksualne želje
  • otežano postizanje trudnoće

Najstresniji događaji u životu

Bilo kakva promjena u životu može biti stresna – čak i neke od
najsretnijih poput rođenja djeteta ili promjene posla.

Neki od najstresnijih životnih događaja su sljedeći:

  • smrt supružnika
  • razvod
  • razdvajanje bračnih partnera
  • služenje zatvorske kazne
  • smrt bliskog člana porodice
  • lična povreda ili bolest
  • brak
  • trudnoća
  • penzija

Šta je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)?

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može biti onesposobujuće stanje koje nastaje nakon izloženosti nakom zastrašujućem događaju ili patnji tokom kojeg je došlo do fizičke povrede ili je ona bila iminentna. Traumatski događaji koji mogu pokrenuti PTSP uključuju nasilne tjelesne napade poput silovanja ili krađe, prirodne katastrofe ili katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem, nesreće i ratove.

Mnogi ljudi sa PTSP-om iznova prolaze kroz iskustvo patnje putem retrospektivnih slika, uspomena, noćnih mora ili zastrašujućih misli, posebno kada ih određeni događaji ili predmeti podsjete na preživljenu traumu. Godišnjice tih traumatičnih događaja također mogu biti okidači simptoma. Osobe koje boluju od PTSP-a mogu biti emocionalno tupe i patiti od poremećaja sna, depresije, anksioznosti, iritabilnosti ili izljeva bijesa. Osjećaji snažne grižnje savjesti (poznati kao “krivica preživljelog”) su, također, česti, posebno ako druge osobe nisu preživjele traumatični događaj.

Većina osoba koje su izložene traumatičnim, stresnim događajima imaju neke od simptoma PTSD-a tokom sljedećih nekoliko dana ili sedmica, iako simptomi općenito vremenom nestaju. Međutim, kod oko 8% muškaraca i 20% žena PTSP se razvije u punoj mjeri, i kod otprilike 30% ovih osoba razvije se hronični, dugotrajni oblik posttraumatskog stresnog poremeća koji ih prati cijeli život.

Kako se mogu bolje nositi sa stresom?
Ne dopustite da se razbolite zbog stresa. Kao žene, mi obično nosimo veći teret stresa nego što bismo trebale. Često nismo ni svjesne nivoa stresa sa kojim se suočavamo. Osluškujte svoje tijelo tako da možete prepoznati kada stres počne uticati na vaše zdravlje. Ispod su navedeni neki od načina koji vam mogu pomoći da se nosite sa stresom:

  • Opustite se. Veoma je važno znati smanjiti tempo života. Svaka osoba ima vlastiti način opuštanja, a neke od njih uključuju duboko disanje, jogu, meditaciju i masažnu terapiju. Ako to sebi ne možete priuštiti, odvojite nekoliko minuta da sjednete, slušate opuštajući muziku ili čitate knjigu.
  • Odvojite vrijeme za sebe. Važno je posvetiti sebi pažnju. Razmišljajte o tome kao da je to naredba vašeg ljekara, pa zbog toga nećete osjećati grižnju savjesti! Bez obzira koliko ste zaposleni, možete se potruditi da svaki dan odvojite 15 minuta vremena da biste uradili nešto za sebe, poput opuštanja u kupki, šetnje ili razgovora sa prijateljicom.
  • Spavajte. Spavanje je odličan način da pomognete i vašem tijelu i vašem umu. Stres se može pogoršati ako ne dobijate dovoljno sna, a tako se umanjuje i sposobnost vašeg tijela da se bori protiv bolesti. Nakon kvalitetnog sna možete se lakše boriti sa problemima i umanjiti rizik od razboljevanja. Potrudite se da svake noći osigurate 7 do 9 sati sna.
  • Jedite zdravo. Prikupite energiju unosom voća, povrća i bjelančevina. Dobri izvori bjelančevina uključuju kikiriki puter, piletinu ili salatu od tunjevine. Jedite cjelovite žitarice, pogotovo integralni hljeb i pšenične pločice. Nemojte da vas prevari trenutačni polet koji vam daju kofein i šećer. Takva energija brzo nestane.
  • Pokrenite se. Vjerovali ili ne, fizička aktivnost ne samo da opušta napete mišeće, već poboljšava i raspoloženje! Vaš organizam luči određene hemijske supstance koje se zovu endorfini, prije i poslije vježbanja. Oni smanjuju stres i poboljšavaju raspoloženje.
  • Razgovarajte sa prijateljima. Razgovarajte sa prijateljima da bi vam pomogli da prevaziđete stres. Prijatelji su dobri slušatelji. Pronalaženje nekoga s kim ćete moći slobodno porazgovarati o svojim problemima i osjećajima bez da vas osuđuje izuzetno će vam koristiti. Tako možete čuti i drugo mišljenje. Prijatelji će vas podsjetiti da niste sami.
  • Zatražite pomoć stručnjaka ako vam je potrebna. Porazgovarajte sa tarapeutom/psihologom. Tarapeut vam može pomoći da prevaziđete stres i da nađete bolje strategije za borbu protiv problema. Za ozbiljnija oboljenja povezana sa stresom, poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), terapija može biti od velike koristi. Osim toga, postoje lijekovi koji mogu umanjiti simptome depresije i anksioznosti i poboljšati san.
  • Budite spremni na kompromis. Ponekad, raspravljanje jednostavno nije vrijedno stresa koji prouzrokuje. Popustite s vremena na vrijeme.
  • Zapisujte svoje misli. Da li ste ikad napisali mail prijateljici o groznom danu koji ste imali i odmah se osjećali bolje? Zašto onda ne uzmete olovku i papir i ne zapišete šta se dešava u vašem životu! Vođenje dnevnika može biti odličan način da skinete teret sa vaših leđa i uvidite bolji način da riješite probleme. Kasnije možete ponovno pročitati dnevnik i vidjeti kakav ste napredak postigli!
  • Pomozite drugima. Pomaganje drugima može pomoći i vama samima. Pružite pomoć svojoj komšinici ili volontirajte u zajednici.
  • Pronađite neki hobi. Pronađite nešto u čemu uživate. Obavezno odvojite vrijeme da biste istražili svoje interese.
  • Postavite granice. Kada su u pitanju stvari poput posla i porodice, utvrdite koliko čega zaista možete uraditi. Dan je ograničen, stoga i vi postavite granice sebi i drugima. Nemojte se bojati reći NE kada drugi zahtijevaju vaše vrijeme i energiju.
  • Isplanirajte vaše vrijeme. Razmislite unaprijed kako ćete provesti vrijeme. Napravite spisak. Utvrdite šta je najvažnije da uradite.
  • Nemojte se nosite sa stresom na nezdrave načine. To podrazumijeva ispijanje alkoholnih pića, korištenje droga, pušenje ili prejedanje.

Da li metodom dubokog disanja mogu umanjiti stres? 

Duboko disanje predstavlja dobar način opuštanja. Pokušajte primjenjivati ovu metodu nekoliko puta dnevno:

1.   Lezite ili sjednite na stolicu
2.   Stavite dlanove na stomak
3.   Lagano brojite do četiri i udahnite kroz nos. Osjećajte kako vam se stomak podiže. Zadržite ga u tom položaju jednu sekundu.
4.   Lagano brojite do četiri dok izdišete na usta. Da biste kontrolirali brzinu izdisanja, napućite usne kao da zviždućete. Stomak će vam se lagano spuštati.
5.   Ponovite 5 do 10 puta.

Da li stres uzrokuje pojavu čira?

Ljekari su ranije smatrali da čir na želucu uzrokuju stres i začinjena hrana. Danas znamo da stres ne uzrokuje čir – on ga samo pogoršava. Nastajanje čira na želucu uzrokuje bakterija Helicobacter pylori. Naučnici još uvijek tačno ne znaju kako se ljudi zaraze ovom bakterijom – oni smatraju da je osoba u organizam unese putem hrane ili vode. Ova bakterija se tretira antibioticima i drugim lijekovima.

IZVOR: The National Women’s Health Information Center, juni 2009.,http://womenshealth.gov/faq/stress-your-health.cfm

Isprobavanje novih identiteta je suština privlačnosti video igrica: studija

Jedan od razloga što ljudi širom svijeta provode 3 milijarde sati sedmično igrajući video igrice vjerovatno leži u tome što im igrice pružaju mogućnost da “isprobaju” karakteristike koje bi voljeli da i sami posjeduju, pokazala je nova studija.

Studija je uključivala stotine povremenih igrača i gotovo 1000 posvećenih igrača koji su upitani o njihovoj motivaciji za igranje, kao i osjećajima nakon igranja.
Britanski naučnici otkrili su da je uživanje igrača veće kada postoji preklapanje između njihove stvarne ličnosti i njihove “idealne” ličnosti. To znači da mogućnost da igrači usvoje novi identitet tokom igranja povećava samopouzdanje kod igrača i smanjuje negativne emocije u vezi njih samih.

“Igrica može biti interesantnija kada vam daje priliku da se ponašate i budete poput vaše idealne ličnosti,” istakao je autor studije Andy Przybylski sa Odsjeka za psihologiju univerziteta University of Essex. “Privlačnost igranja video igrica i ono što ih čini zanimljivim leži u tome da daje igračima mogućnost da razmisle o ulozi kakvu bi u idealnoj situaciji voljeli igrati, a zatim da i zaista igraju tu ulogu.”

On je rekao da su ga “dojmili rezultati studije koji su pokazali da ljudi ne bježe od njih samih, već teže ga svojim idealima. Oni ne bježe nigdje, već bježe negdje.”

Studija će biti objavljena u narednom izdanju časopisu Psychological Science.

IZVOR: University of Essex, saopštenje za medije, 3.8.2011, https://www1.essex.ac.uk/news/event.aspx?e_id=3241

Sjećanja mogu biti nepouzdana i njima se može manipulisati

Najnovija studija pokazala je da mnogi Amerikanci smatraju da su sjećanja moćnija, pouzdanija i objektivnija nego što ona to zaista jesu.

Telefonska anketa 1500 osoba pokazala je da gotovo dvije-trećine ispitanika vjeruju da je ljudsko pamćenje poput video kamere koja bilježi detaljne informacije radi kasnijeg pregledavanja. Gotovo polovina učesnika smatrali su, jednom kada se iskustva pohrane u sjećanje, da se te uspomene ne mijenjaju, a gotovo 40% izjavilo je da bi svjedočenje jednog pouzdanog svjedoka trebalo biti dovoljno da se osoba osudi za počinjeni zločin. Međutim, naučnici tvrde da ova i druga vjerovanja o pamćenju nemaju podršku u istraživanjima koja pokazuju da sjećanja mogu biti nepouzdana, te da se njima može i manipulisati. Naprimjer, čak i svjedoci koji su sigurni u vezi sa onim što su vidjeli su, ustvari, u krivu u 30% slučajeva.

“Nepouzdanost sjećanja je dobro potkrijepljena u naučnoj literaturi, međutim, pogrešna vjerovanja o procesu pamćenja još uvijek su prisutna,” rekao je koautor studije Christopher Chabris, profesor psihologije na fakultetu Union College u Schenectady, N.Y. “Razmjer ovog pogrešnog vjerovanja može objasniti zašto mnoge osobe kada gledaju političara koji se pojedinosti sjeća na pogrešan način, automatrski vjeruju da taj političar namjerno laže.”

Ovo otkriće može imati značajne implikacije za mnoga polja, uključujući i krivične postupke.

“Naša sjećanja mogu se izmijeniti čak i kada mi toga nismo svjesni,” istakao je koautor studije, Daniel Simons, profesor psihologije na univerzitetu University of Illinois. “To znači da ako se optuženi ne može nečega sjetiti, porota može posumnjati da ta osoba laže. Osim toga, pogrešno sjećanje određenog detalja može umanjiti kredibilitet te osobe kada je u pitanju ostatak svjedočenja, dok je, u stvarnosti, to samo odraz normalne nepouzdanosti pamćenja.”

Studija je objavljena u časopisu PLoS One.

IZVOR: University of Illinois, https://news.illinois.edu/view/6367/205266 i PloS One, 3. avgust 2011, https://doi.org/10.1371/journal.pone.0022757

Kako poboljšati moždane funkcije

Život do duboke starosti i nije baš zabavan ako se ne možete ničega sjetiti. Međutim, neovisno o vašoj starosnoj dobi, vi možete zaštititi svoje pamćenje i održati svoj um oštrim uz pomoć jedne jedine navike: uradite jednu mentalnu vježbu dnevno.

Budite istrajni u vježbanju i već na kraju prvog mjeseca steći ćete naviku poboljšanja vaših umnih sposobnosti, koja će vam utrati put za dug i ispunjen život!
Navika koju trebate steći ovog mjeseca: svaki dan uradite jednu mentalnu vježbu.

Evo zašto: iako ne možete naučiti starog psa novim trikovima, vaš mozak sigurno možete. Naučnici su otkrili da ljudski mozak ima zapanjujuću sposobnost da se prilagodi i promijeni – što je sposobnost poznata kao neuroplastičnost. Sa odgovarajućom stimulacijom, vaš mozak može formirati nove neurološke puteve, poboljšavajući vaše kognitivne sposobnosti, sposobnost usvajanja novih informacija, kao i memoriju.

Kod odrasle osobe, u mozgu su već razvijeni milioni neuralnih puteva koji pomažu da se riješe problemi na koje ste prije naišli i da se brzo prerađuju informacije. Ali, oslanjanje na te već dobro utrte puteve vašem mozgu ne daje dovoljnu količinu stimulacije koja mu je potrebna da se nastavi razvijati. Mentalne moždane vježbe koje se svakodnevno sprovode pomažu da se osnaži mozak putem aktiviranja novih neuralnih puteva. Jedna činjenica koju trebate imati na umu: aktivnost koju izaberete treba vam biti izazov. Ako izaberete nešto u čemu ste već dobri, čak i ako je to nešto intelektualno zahtjevno, ono ne predstavlja najbolji izbor za vježbanje moždanih vijuga. Osim toga, pokušajte vježbati svaki dan u okvirno isto vrijeme, pošto konzistentni ciklusi pomažu u razvoju novih moždanih puteva.

Vježbe za poboljšanje kognitivnih sposobnosti

Ove vježbe za mozak pomažu da se poboljša moždani kapacitet kod mlađih osoba, te da se povrate mentalne sposobnosti koje opadaju kod starijih ljudi.

1. Kognitivni trening: Upamtite neku pjesmu, igrajte šaha, sabirajte brojeve bez digitrona, naučite riječi nove pjesme ili upamtite spisak za kupovinu – može biti bilo šta, samo da je u pitanju nešto novo za vas. Stalno postavljajte sebi izazove sa novim zadacima.

2. Koristite nedominantnu ruku: Ako ste dešnjak, koristite lijevu ruku dok jedete, češljate kosu, perete zube, pišete svoje ime ili pokušajte staviti kompjuterski miš sa druge strane tastature. Vježbanje nedominantne ruke stimulira komunikaciju između dvije moždane hemisfere, što poboljšava mentalni kapacitet, kao i fizičku ravnotežu. Druga ideja: tai či i joga su dva sistema fizičkog vježbanja koja uče ljude da koriste desnu i lijevu stranu tijela podjednako.

Nagradite se

Ako se držite plana gotovo svaki dan, smislite način kako da se nagradite. Bićete više motivisani da dostignete cilj ako vas na kraju čeka bonus.

Budite istrajni

Da biste istrajali sa mentalnim vježbanjem, postavite sebi sljedeća pitanja svaki dan:

  • Da li vježbam jednu vježbu za poboljšanje mentalnih sposobnosti svaki dan? Kakvo je to bilo iskustvo?
  • Kako se osjećate danas u poređenju na prethodni dan? A kako u odnosu na prije sedam dana? Moguće da ćete primjetiti da nove informacije prerađujete brže i da ste svjesniji svoga okruženja.
  • Koje prepreke vam stoje na putu svakodnevnog korištenja mentalnih vježbi? Šta možete uraditi da otklonite te prepreke?

Odgovor za svaki izgovor!

  • Propustili ste jedan dan? Ponekad, kada ste pretrpani obavezama, može vam se desiti da propustite dan-dva. Ali to nije totalni neuspjeh! Nemojte se previše time opterećavati, već razmislite koji su razlozi doveli do toga da propustite određene dane. Šta možete uraditi drugačije da ostvarite bolje rezultate? Jednostavno se ponovo posvetite ovom zadatku, prilagodite se i nastavite tamo gdje ste stali. Nikada nemojte odustati!
  • Isuviše je dosadno. Neka vaše mentalne aktivnosti budu zabavne. Ako vam nijedan od primjera iznad ne odgovara, pokušajte se baviti bilo kakvom primamljivom aktivnošću koja zahtijeva određeni mentalni napor i proširuje vaše znanje. Neki od primjera su učenje novog jezika, sviranja novog muzičkog instrumenta ili korištenje tehničkog uređaja. Pokušajte se baviti nekim sportom ili drugom fizičkom aktivnošću, a koje nikada ranije niste isprobali.
  • Ako zaboravite da vježbate. Započnite jednostavno. Ako zaboravite da svaki dan uradite neku mentalnu vježbu, pokušajte nadograditi neke od dnevnih navika koje već imate. Perite svoje zube nedominantnom rukom. Dok se vozite u javnom prevozu, memorišite znakove oko sebe i kasnije ih se pokušajte sjetiti. Kada imate slobodni trenutak vremena, pokušajte se sjetiti rođendana ljudi koje poznajte.

IZVOR: YAHOO HEALTH, napisao Dr. Maoshing Ni, http://health.yahoo.net/experts/drmao/easy-exercises-keep-your-brain-shape

Kako kontrolisati bijes

Nekoliko činjenica o ljutnji
Važno je da razumijete nekoliko stvari o ljutnji prije nego što se uhvatite u koštac s njom. Kao prvo, ljutnja je normalan proces koji omogućava ljudima da se prilagode. Sama po sebi ona nije loša, međutim, problemi se mogu pojaviti ako osoba svojom ljutnjom ne upravlja na pravi način.

Ljutnja je mješavina emocionalnih i fizičkih promjena. U tijelu dolazi do velikog skoka energije, jer se u krv ispuštaju supstance poput adrenalina.

Nakon što razriješite uzrok bijesa, moguće je da ćete se još morati pozabaviti svim fizičkim efektima – sva ta energija mora se negdje potrošiti. Neki pojedinci energiju ”istresu” na drugu osobu, recimo na partnera, ili na neki predmet – naprimjer, udaranjem šakom od zid, što može dovesti do samopovređivanja.

Druga alternativa je da potiskujete energiju sve do sljedećeg puta kada se razbjesnite, što može uzrokovati da u tom momentu ispustite toliko skrivenih emocija, da na koncu pretjerano reagujete u određenoj situaciji. Kada uvidite da ste pretjerano reagovali i kada razmislite o svojim djelima, možete početi osjećati stid ili frustraciju, što može voditi ka daljem potiskivanju osjećanja.

S druge strane, puko ispuštanje bijesa bez kontrole može vas dovesti do tačke da sa verbalne agresije pređete na fizičko zlostavljanje – nemojte zaboraviti, i druga osoba je vjerovatno ljuta na vas.

Međutim, postoji i druga strana bijesa. Zbog vala energije koju poruzrokuje, bijes može biti ugodan. Intenzitet ovog osjećaja povećava se ako vam bijes omogućava da ispustite osjećate frustracije ili ako reakcija osobe na koju se ljutite uzrokuje da se osjećate moćno.

Veoma je važno da uvidite i kontrolišete ovu stranu problema, jer ona može sadržati elemente ovisnosti.

Zašto postajete ljuti?
Neophodno je da budete svjesni pozitivnih, kao i negativnih osjećaja koje proizvodi ljutnja. Nakon što prepoznate pozitivne i negativne emocija koje su povezane sa ljutnjom, potrudite se da pronađete druge načine da se fokusirate na pozitivne emocije.

Pozitivna osjećanja kod različitih osoba variraju, pa će stoga postojati i različita rješenja, međutim, neke od vaših strategija mogu uključivati:

  • učestvovanje u netakmičarskom sportu
  • učenje metoda relaksacije i meditacije
  • vikanje i vriskanje unutar privatnog, pustog prostora
  • udaranje šakama od jastuk
  • trčanje

Bilo koja od ovih metoda može vam pomoći da izbacite frustraciju i umanjite intenzitet osjećanja koja potiskujete.

Kako se nositi sa zapaljivim momentima?

Međutim, još uvijek preostaje problem različitog pristupa situacijama koje kod vas uzrokuju bijes – a za to je potrebna vježba. Kao prvo, napravite spisak situacija koje vas ljute. Zapišite tačno šta to u vezi njih uzrokuje da se osjećate bijesno – to može biti trenutna situacija ili nešto što predstavlja nakupljene probleme koje nikada niste riješili.

A zatim sebi postavite 4 pitanja o tome kako vi tumačite datu situaciju:

  1. Kakve dokaze posjedujem da je to tačno?
  2. Da li postoji jednako uvjerljivo alternativno objašnjenje situacije?
  3. Šta mogu poduzeti da zadobijem određenu kontrolu nad situacijom?
  4. Da se moj najbolji prijatelj nalazi u datoj situaciji, kako bih ga posavjetovao/la?

Odgovaranje na ova pitanja neće riješiti problem bijesa u svakoj situaciji, međutim, kada ste ljuti, teško je ispravno procijeniti situaciju. Ako se napeta situacija neočekivano javi i osjetite da vas obuzima bijes, udaljite se i postavite sebi ova četiri pitanja, ako ste to u mogućnosti.

Rješavanje problema
Ako prethodni koraci ne doprinesu smanjivanju bijesa koji osjećate, utvrdite da li ste dovoljno razmislili o tome šta je to što vas istinski čini ljutim. To će obično uključivati neku osobu, ali ne neminovno onu na koju ste usmjerili svoj bijes u datoj situaciji, te stoga s tom osobom trebate raščistiti situaciju.

Morate biti u potpunosti sigurni šta je to što vas čini ljutim, prije nego što to pokušate razriješiti. Ako to podrazumijeva drugu osobu, pronađite odgovarajuće vrijeme da pomenete ovaj problem i to kada imate osjećaj veće kontrole nad svojim temperamentom. Dobro bi bilo da vrijeme dogovorite unaprijed.

Raspravljanje o problemu bez da se razbjesnite može se činiti kao nemoguća misija, međutim koraci koji su izloženi ispod mogu vam pomoći. Profesor Richard Nelson-Jones razvio je dobru strukturu koju možete koristiti, koju je nazvao CUDSAIR, a koja podrazumijeva sljedeće:

  • Suočiti se
  • Razumjeti
  • Definisati
  • Tragati za rješenjima
  • Složiti se
  • Implementirati
  • Preispitati

Kao prvo, važno je da se suočite sa problemom, a ne osobom. Navedite prirodu problema i kakva osjećanja kod vas proizvodi. Jasno potvrdite da je problem – a ne osoba – ono što kod vas uzrokuje takva osjećanja. Na taj način ćete razviti zajedničku definiciju i svojstvo onoga što se dešava.

Sljedeće, važno je da obje strane međusobno razumiju kako druga strana vidi situaciju. Može pomoći da se dogovorite da svaka strana bez prekida ima pravo izreći svoje viđenje problema. Nakon toga, identificirajte polja u kojima se ne slažete. Nemojte još uvijek raspravljati o tim stvarima, samo se složite da se ne slažete. Na taj način definišete problem.

Sljedeći korak je traganje za rješenjima. U ovom momentu možete davati bilo kakve prijedloge, samo nemojte napadati na ličnoj osnovi. Smislite koliko god je moguće više rješenja – u tom momentu nije važno koliko se nerealnim čine.

Konačno, morate se dogovoriti oko rješenja. Ovo je vjerovatno najdelikatniji dio cijelog procesa. Važno je da obje strane prave ustupke i da priznaju one koje je druga strana napravila. Važno je nemati nerealna očekivanja – najvjerovatnije konačno rješenje neće biti idealno niti za jednu stranu, ali će rezultirajući kompromis opet biti bolji od problema koji su prouzrokovani ljutnjom.

Važno je da se obje strane drže dogovora, ali je isto tako važno da se ne pretjeruje u reakciji u slučaju da se dogovor prekrši. Istaknite prekrašaj, ali se nemojte razljutiti. Ipak imate prethodni dogovor koji vam služi kao potpora.

U kojoj god mjeri da se obje strane drže dogovora, ipak je nakon nekog vremena potrebno ponovno proći kroz gore izneseni model rješavanja problema da bi se razmotrilo da li se stvari mogu dodatno poboljšati.

AUTOR: James Tighe

IZVOR: BBC, oktobar 2010., http://www.bbc.co.uk/health/emotional_health/mental_health/coping_angermanagement.shtml

Kreativnije osobe sklonije su varanju

Nova studija pokazala je da su kreativniji ljudi skoniji varanju u poređenju na osobe koje su manje kreativne, vjerovatno zbog toga što originalniji um povećava sposobnost osobe da racionalizira svoja djela.

Naučnici sa univerziteta Harvard University i Duke University proveli su pet eksperimenata da utvrde da li su kreativnije osobe spremnije varati u situacijama kada mogu opravdati svoje nepoštenje. Rezultati studije objavljeni su na internetu u časopisu Journal of Personality and Social Psychology.

“Veća kreativnost pomaže pojedincima da riješe teške zadatke iz različitih polja, međutim, kreativna krijesnica može podstaći pojedince da krenu neetičkim putevima tokom potrage za rješavanjem problema i zadataka,” istakla je vodeća autorica istraživanja Francesca Gino sa Harvard univerziteta.

Tokom istraživanja testirani su nivoi kreativnosti i inteligencije kod učesnika, te im je data mala količina novca zbog njihovog učešća. U svakom eksperimentu dati su im zadaci ili testovi u kojim bi mogli dobiti još više novca ako iskoriste prilike za varanje.

Prilike za varanje naučnici su namjerno postavili, ali učesnici eksperimenta to nisu znali.

Studija je otkrila da kreativniji ljudi češće varaju, te da ne postoji veza između inteligencije i nepoštenja. Naprimjer, inteligentniji, ali manje kreativni ljudi nisu se češće odlučivali da varaju.

“Nepoštenje i inovativnost su dvije teme o kojima se mnogo piše u novinama,” naveli su naučnici. “Ipak, do dan danas, veza između kreativnosti i nepoštenog ponašanja nije praktično prostudirana. Rezultati aktuelne studije ukazuju, ustvari, da su osobe koje su kreativnije ili rade u okruženju koje promovira kreativno razmišljanje na najvećem riziku kada se suoče sa etičkim dilemama.”

IZVOR: Journal of Personality and Social Psychology, novembar 2011., http://www.apa.org/pubs/journals/psp/index.aspx

Da biste se osjećali bolje – vježbajte intenzivnije

Intenzivna fizička vježba u većoj mjeri poboljšava raspoloženje u odnosu na manje naporno vježbanje, pokazala je nova studija.

Britanski naučnici poredili su 11 osoba sa sjedalačkim načinom života tokom srednje intenzivne i intenzivne fizičke vježbe. Njihovo raspoloženje procijenjeno je prije, tokom, odmah nakon, te 20 minuta nakon vježbanja.

Raspoloženje učesnika bilo je negativnije tokom i odmah nakon izuzetno intenzivne vježbe, u poređenju na raspoloženje tokom manje naporne vježbe ili tokom mirovanja. Međutim, njihovo raspoloženje 20 minuta nakon intenzivnog vježbanja bilo je mnogo bolje u odnosu na raspoloženje prije započinjanja vježbe.

Do ovako izrazitog poboljšanja nije došlo kada su učesnici bili uključeni u vježbanje srednjeg intenziteta ili ako uopšte nisu vježbali.

“Rezultati ove studije imaju implikacije na preporučeni intenzitet vježbe koji je potreban da se proizvede “dobar osjećaj” koji se često može iskusiti nakon vježbanja,” stoji u izjavi za štampu dr. Nickolasa Smitha sa univerziteta Manchester Metropolitan University.

“Prisutne su također implikacije po pitanju toga kako će se osobe koje tek započinju vježbati osjećati tokom vježbanja ako im je za cilj da osjete poboljšanje raspoloženja nakon vježbanja,” dodao je on.

IZVOR: Manchester Metropolitan University, 4. maj 2011, https://www2.mmu.ac.uk/news-and-events/news/story/?id=1450

Volontiranje čini ljude sretnijim

Novi pregled dosadašnjih studija pokazao je da volontiranje može poboljšati mentalno zdravlje osobe i pomoći joj da živi duže.

Naučnici su analizirali podatke iz 40 objavljenih stručnih radova i sakupili dokaze da volonteri imaju za 20% manji rizik od smrti u odnosu na osobe koje ne volontiraju. Osim toga, kod volontera je manja učestalost depresije, viši nivo zadovoljstva životom i poboljšano općenito blagostanje.

Naučnici ističu da su potrebna dodatna istraživanja da bi se bolje razumjela veza između volontiranja i zdravlja čovjeka.

“Još uvijek je nejasno da li biološki i kulturološki faktori ili društveni život koji su inače često povezani sa boljim zdravljem i preživljavanjem i u ovom slučaju uzrokuju i samu želju za volontiranjem. Sada imamo izazov da ohrabrimo osobe različitog porijekla da počnu volontirati, a zatim da utvrdimo da li će iskusiti ove koristi,” pojasnila je voditeljica projekta, dr. Suzanne Richards, sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Exter u Engleskoj – University of Exeter Medical School. Rezultati su objavljeni 22. avgusta u časopisu BMC Public Health.

Širom svijeta, broj odraslih volontera varira, te se procjenjuje da ih je 23% u Evropi, 27% u SAD-u i 36% u Australiji. Najčešći razlozi za volontiranje koje osobe navode su želja da se dobrim djelom uzvrati zajednici ili želja da se podrži organizacija ili dobrotvorna udruga koja je njih prethodno podržala. Neke osobe također volontiraju u cilju osiguravanja radnog iskustva ili u cilju proširenja društvenog kruga.

IZVOR: University of Exeter, 23. avgust 2013, https://www.exeter.ac.uk/news/featurednews/title_315358_en.html

Vjera dovedena u vezu sa sretnijim životom

Podaci o hiljadama Evropljana otkrili su više nivoe “zadovoljstva životom” kod vjernika, kao i njihovo lakše nošenje sa šokantnim situacijama, poput gubljenja posla ili razvoda, rezultati su studije koja je predstavljena tokom konferencije Kraljevskog ekonomskog društva u Velikoj Britaniji.

Autor studije, profesor Clark, sa Pariškog ekonomskog fakulteta, i koautor dr Orsolya Lelkes, pri Evropskom centru za politiku i istraživanje socijalne pomoći, izjavili su da rezultati ukazuju na to da vjera može poslužiti poput amortizera i umanjiti uticaj životnih razočarenja na ljude.

Profesor Clark je izjavio: “Prvobitno smo započeli istraživanje da bi otkrili zašto neke evropske zemlje daju veće novčane naknade u slučaju neazposlenosti nego druge, ali je naša analiza pokazala da osobe koje su vjernici manje psihološki pate od posljedica nezaposlenosti nego osobe koje su ateisti.”

Međutim, on je rekao da je priroda korištenih anketa takva da postoji mogućnost da su skriveni faktori, poput životnog stila ili odgoja u porodicama vjernika, uključujući i stabilan porodični život i veze, stvarni uzroci ovog višeg nivoa zadovoljstva životom.

Postoje i suprotna mišljenja, poput stava Terry Sanderson, predsjednice Državnog sekularnog društva, koja izražava sumnju u rezultate ove studije smatrajući da je sreća nejasan koncept, te da se konačno sve svodi na to šta pojedinca čini sretnim.

I tako, precizan doprinos vjere mentalnom zdravlju nastavlja biti kontroverzan, iako postoje dodatni dokazi da vjera zaista povećava sreću, rekao je profesor Leslie Francis sa Univerziteta u Warwicku.

IZVOR: BBC NEWS, mart 2008., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/7302609.stm

Nane/bake produžavaju život na planeti

Nane/nene/bake koje požive nakon menopauze povećavaju šanse da njihova vlastita djeca dobiju djecu, zaključio je tim stručnjaka sa Sheffield univerziteta.

Međutim, iako se čini da dede/djedovi imaju mali uticaj na reproduktivni uspjeh svojih potomaka, stručnjaci su naglasili da i dede i nane imaju ključnu ulogu u funkcinisanju porodica i društva.

Autori studije zaključili su da ženama nakon menopauze godi briga koju posvećuju svojoj djeci i unačadi.

Glasnogovornik udruženja Pomozimo starijima (Help the Aged) rekao je: “Nane i dede ogromna su vrijednost za porodicu. U finansijskom smislu, oni osiguravaju milijarde eura vrijednu pomoć oko čuvanja djece godišnje. Za mnoge porodice, pomoć nana i deda podrazumijeva da se roditelji mogu vratiti na posao. Aktivna uloga nena i deda ima očitu vrijednost kada je u pitanju rast i zdravlje porodica.”

Glasnogovornik Instituta za porodicu i roditeljstvo (Family and Parenting Institute) rekao je da postati nana ili dedo može predstavljati novi korak u život.

“Kada ljudi odu u penziju oni traže novu svrhu života. Biti nana ili dedo može biti veoma ispunjavajuće. Oni imaju izrazito snažnu vezu sa svojom unučadi koja je korisna za sve. Unučad svoje nane i dede često opisuju kao “zabavne”, “brižne”, “aktivne” i “upućene”. Pošto ih drugi vide u tom svjetlu, veće su šanse da će i oni sami imati pozitivnu sliku o sebi.

Izvor: BBC, juli 2007., www.bbc.co.uk