JAVNA USTANOVA DOM ZDRAVLJA

KANTONA SARAJEVO

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV)

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Humani papilomavirusi (HPV) su heterogena skupina, više od 150 virusa, pri čemu su tipovi 16, 18, 31, 33, 45  visokorizični za određene  karcinome (tipovi 16 i 18 su povezani s karcinomima vrata maternice, rodnice, vulve, penisa, anusa, usne šupljine i grkljana), a tipovi 6, 11, 42, 43 i 44 su niskorizični za navedene karcinome. Tipovi 6 i 11 HPV-a uzrokuju spolne bradavice.

Infekcija HPV-om uglavnom se prenosi spolnim odnosom, a moguć je i prenos direktnim nespolnim kontaktom preko kože i sluznica. Opisan je i vertikalni prenos s majke inficirane HPV-om na dijete i posljedično nastanak papilomatoznih promjena na grkljanu djeteta, kao i prenosa HPV-a majčinim mlijekom.

HPV je glavni uzročnik zloćudnog tumora vrata maternice, drugog najučestalijeg zloćudnog tumora kod žena u zemljama razvoja, više od 85 % smrti u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama povezano je s zloćudnim tumorom vrata maternice.
Najveći broj HPV infekcija je asimptomatski i spontano prolaze. Uporne infekcije sa HPV tipovima 16 i 18 mogu dovesti do prekanceroznih promjena, koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do zloćudnog tumora vrata maternice.

Zloćudni tumor vrata maternice javlja se nakon 15 – 20 godina kod žena s urednim imunim statusom, odnosno nakon 5 – 10 godina kod žena koje imaju slabiji imuni sistem.

Rizični faktori za razvoj zloćudnog tumora vrata maternice su: raniji prvi seksualni odnos, mnogobrojni partneri, pušenje, osobe s HIV-om i infekcija s velikim brojem HPV tipova. Dugi period razvoja prekanceroznih lezija i nastanka zloćudnog tumora vrata maternice ukazuje na značaj redovnih ginekoloških pregleda (skrining na zloćudni tumor vrata maternice), koji treba prakticirati za sve žene u dobi od 30 – 49 godina, jedanput godišnje ili prema potrebi i više puta godišnje.

Najefikasniji i najsigurniji pristup prevencije HPV infekcije i njenih ozbiljnih komplikacija je vakcinacija protiv HPV-a. U praktičnoj primjeni je dvovalentna HPV vakcina (zaštita od HPV tipova 16 i 18), četverovalentna HPV vakcina (zaštita od HPV tipova 16, 18, 6 i 11) i devetovalentna HPV vakcina (zaštita od tipova 16, 18, 6, 11, 31, 33, 45, 52 i 58).

SZO preporučuje da djeca prime vakcinu u dobi između 9 – 14 godina, tj. prije prvog spolnog kontakta. Ako se HPV vakcina daje djeci mlađoj od 15 godina, daju se 2 doze (prva doza i druga doza nakon 6 mjeseci). Ako se HPV vakcina daje nakon 15. godine, daju se tri doze (prva doza, druga doza nakon 1 – 2 mjesec i treća doza nakon 6 mjeseci od druge doze).

Vakcina protiv HPV-a ne može izliječiti HPV infekciju ili zloćudne bolesti povezane s HPV-om, te se vakcina protiv HPV-a treba primijeniti prije izloženosti HPV infekciji, tj. prije prvog seksualnog odnosa. Osim djevojčica, u nekim zemljama vakcinišu se i dječaci protiv HPV-a u smislu sprečavanja zloćudnog tumora penisa i rektuma, kao i spolnih bradavica.

Do sada je vakcinisano više miliona djevojaka i mladih žena, te je utvrđeno da je vakcinacija protiv HPV-a sigurna i najefikasnija preventivna mjera u sprečavanju obolijevanja i umiranja od spolnoprenosivih infekcija i zloćudnih tumora povezanih s HPV-om. Nakon vakcinacije protiv HPV-a mogu se javiti blage nuspojave, tj. bol, otok na mjestu vakcinacije i blago povišena temperaratura uz glavobolju, što spontano nestaje nakon nekoliko dana. Učestalost opisane Bellove paralize i Guillain-Barré-ovog sindroma približno je ista kao i kod djece koja se vakcinišu protiv HPV-a nasuprot djeci koja se ne vakcinišu ovom vakcinom.

SZO preporučuje opširan pristup u prevenciji i kontroli karcinoma vrata maternice, a osim primarne prevencije sa vakcinom protiv HPV-a, uključuje i:

  • edukaciju o odgovornom spolnom ponašanju, uključujući odgodu prvog spolnog odnosa u kasniju dob;
  • promociju i dostupnost kondoma za one koji su spolno aktivni;
  • sprečavanje pušenja, koje je važan je rizični faktor za zloćudni tumor vrata maternice i druge karcinome i
  • cirkumciziju muške djece.

Literatura

  • Centers for Disease Control and Prevention.Human Papillomavirus (HPV). (2017.). Dostupno na: https://www.cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv.htm (pristupljeno 18.3.2017.).
  • Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Cijepljenje protiv humanog papiloma virusa (HPV)-Novost. (2019.). Dostupno na: https://www.hzjz.hr/aktualnosti/cijepljenje-protiv-humanog-papiloma-virusa-hpv-2018-2019/#h7(pristupljeno 12.6.2019.)
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D,ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553-574.
  • World Health Organization. Human papillomavirus (HPV) and cervical cancer. Fact sheet. (2016.) Dostupno na http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs380/en/ (pristupljeno 18.3.2017.)
  • World Health Organization. Weekly epidemiologocal record. Human Papillomavirus vaccines: WHO position paper. (2014.). Dostupno na: http://www.who.int/wer/2014/wer8943.pdf?ua=1 (pristupljeno 18.3.2017.).

PODIJELI OVAJ ČLANAK

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email
Share on print