Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Kako spriječiti da vam dijete postane ovisnik o ekranu?

Nekada su djeca morala imati Barbie lutke, akcijske junake Action men i male ponije My Little Ponies, međutim, danas su njihovo mjesto zauzeli najnoviji izumi iz svijeta kompjuterskih igrica. Čak i veoma mala djeca gnjave roditelje da im ih kupe.

Međutim, u ovosedmičnom izdanju Scrubbing Up, psihijatar dr. Alex Yellowlees upozorava da djeca mogu veoma brzo postati ovisna o ekranima, tvrdeći da se roditelji previše oslanjaju na video igrice, koristeći ih čak kao i neslužbene dadilje.

Nekada je igranje kompjuterskih igrica bilo zabavno i bezbrižno – ali ono to više nije. Iako nije zvanično klasificirano kao ovisnost, roditelji i stručnjaci postaju sve zabrinutiji zbog porasta broja mladih ljudi koji izbjegavaju normalne “zabavne” aktivnosti i porodični život da bi mogli igrati kompjuterske igrice u osami. Nije neuobičajeno da djeca provode šest – sedam sati i više svakodnevno igrajući video igrice – i sada se sve veći broj djece i tinejdžera suočava sa negativnim efektima igranja.

KOJI SU UPOZORAVAJUĆI ZNAKOVI?

Znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pažnju su sljedeći:

  • tendonitis (bol tetiva) u ručnim zglobovima
  • bolovi u vratu
  • depresija
  • promjene raspoloženja
  • ispadi ljutnje ako roditelj prekine ili ograniči dijete u igranju
  • izbjegavanje normalnog druženja i aktivnosti sa prijateljima
  • preferiranje da vrijeme provodi radije u svojoj sobi nego sa porodicom (čak i tokom obroka)
  • slabljenje uspjeha u školi i slaba pažnja tokom časova

Na posebnom riziku su djeca koja su stidljiva, društveno povučena i anksiozna, kao i djeca koja su depresivna, suočavaju se sa problemima u školi ili porodici, ili bivaju maltretirana od strane vršnjaka.

Ti problemi mogu uzrokovati da se takva djeca osjećaju kao da nemaju kontrolu nad svojim životima – igranje igrica daje im osjećaj moći i kontrole nad njihovim “svijetom” i okruženjem. Djeca koja u sebi skupljaju gnjev, češće naginju igranju agresivnih video igrica.

ŠTA RODITELJI MOGU URADITI?

Postoji nekoliko mjera koje roditelji mogu preduzeti:

  • naučite vještinu komuniciranja sa vašim djetetom da bi se dijete osjetilo voljenim i poštovanim
  • postavite ograničenja na korištenje kompjutera
  • kompjuter postavite na prometno mjesto u domu – ne iza zatvorenih ili zaključanih vrata, jer tako možete s vremena na vrijeme obratiti pažnju na to šta dijete pretražuje po internetu, ali mu se možete ponekad i pridružiti u igranju!

Također je dobra ideja da se kao porodica uključite u različite aktivnosti, na taj način osnažujući djetetov osjećaj ličnog uspjeha i preduzimanja kontrole nad vlastitim svijetom, te da potaknete dijete da se uključi u sport koji mu/joj odgovara, upiše u kreativni klub ili pohađa neki kurs.

Roditelji jednostavno više ne mogu sebi priuštiti to da koriste video igrice kao dadilje ili zabavljače svoje djece.

Vrijeme je da se ponovo uključite u život vašeg djeteta ako želite da izbjegnete veće probleme koje sa sobom donosi ovisnost, poput totalne izolacije od prijatelja i porodice i društvene nezrelosti u kritičnoj fazi djetetovog životnog razvoja!

Autor: dr. Alex Yellowlees, direktor bolnice Priory Hospital u Glasgowu

IZVOR: BBC, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/