Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Klasifikacija vakcina

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Ovisno o antigenu koji se nalazi u njima (dijelovi mikoorganizama, cijeli mrtvi ili oslabljeni mikroorganizmi, njihovi dijelovi i oslabljeni toksini ili tehnologiji proizvodnje) vakcine se klasificiraju na: žive atenuirane (oslabljene) vakcine, inaktivirane (mrtve) vakcine, frakcionirane vakcine, polisaharidne vakcine i rekombinantne vakcine.      

Žive atenuirane (oslabljene) vakcine

Žive atenuirane vakcine sadrže žive, oslabljene bakterije ili viruse, a daju snažan imunološki odgovor sličan pravoj prirodnoj infekciji. Obično nakon prve doze žive atenuirane vakcine daju potentan imunološki odgovor. Žive atenuirane vakcine interferiraju s cirkulirajućim antitijelima, što treba imati u vidu ako se daje ili se davala transfuzija krvnih pripravaka. Treba ih pažljivo čuvati jer su osjetljive. Žive atenuirane vakcine se ne smiju davati osobama oštećenog ili oslabljenog imunološkog sistema. 

U žive oslabljene vakcine spadaju:   

  • vakcina protiv tuberkuloze (BCG vakcina)
  • oralna vakcina protiv dječije paralize (OPV vakcina)
  • vakcina protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina)
  • vakcina protiv vodenih kozica ili pljuskavica (vakcina protiv varicella)
  • vakcina protiv rotavirusa
  • vakcina protiv influence
  • vakcina protiv žute groznice

Inaktivirane (mrtve) vakcine

Inaktivirane (mrtve) vakcine se proizvode iz cijelih ili frakcioniranih bakterija ili virusa koji se inaktiviraju toplinom ili formalinom, a kod podjediničnih vakcina se dalje tretiraju komponente bakterija ili virusa koje će biti sadržane u vakcini. Inaktivirane vakcine daju imunološki odgovor posredovan antitijelima. Nakon datih inaktiviranih vakcina vremenom titar antitijela opada, te se daje veći broj doza da bi dobili očekivanu zaštitu od zarazne bolesti. Inaktivirane vakcine mogu se dati i osobama koje imaju poremećaj imuniteta. 

Inaktivirane vakcine uključuju:

  • Cjelostanične vakcine
    • cjelostanična vakcina protiv velikog kašlja (wP vakcina)
    • inaktivirana vakcina protiv dječije paralize (IPV vakcina)
    • vakcina protiv hepatitisa A
    • vakcina protiv rabiesa (bjesnila)
    • vakcina protiv kolere  
    • neke vakcine protiv influenzae
  • Frakcionirane vakcine
    • Podjedinične vakcine
      • vakcina protiv influence
      • acelularna vakcina protiv velikog kašlja (aP)
    • Toxoidne vakcine
      • vakcina protiv difterije i tetanusa

Polisaharidne vakcine

Polisaharidne vakcine su tip inaktiviranih podjediničnih vakcina koje su sastavljene od dugih lanaca polisaharida, a imunološki odgovor kod čistih polisahardinih vakcina bio je manje efikasan u poređenju sa imunološkim odgovorom koji daju inaktivirane vakcine. Zahvaljujući konjugaciji sa proteinskim molekulama, savremene konjugirane polisaharidne vakcine su znatno efikasnije i daju bolji imunološki odgovor u poređenju s prvobitnim čistim polisaharidnim vakcinama.

Polisahardine vakcine su:

  • vakcina protiv pneumokokne bolesti
  • vakcina protiv meningokokne bolesti
  • vakcina protiv Haemophilus influenzae tip b (Hib vakcina)
  • vakcina protiv Salomellae typhi (vakcina protiv trbušnog tifusa)

Rekombinantne vakcine

Rekombinantne vakcine dobivaju se ekstrakcijom iz mikroorganizama pomoću tehnologije rekombinantne DNA, pri čemu je potrebno ustanoviti koji je antigen najviše imunogeničan.  Obično sadrže više antigena koji najbolje stimuliraju imunološki odgovor. 

Rekombinantne vakcine su: 

  • vakcina protiv hepatitisa B (HBV vakcina)
  • vakcina protiv humanog papiloma virusa (HPV vakcina)

Vakcine mogu biti pojedinačne (monovaletne vakcine),  npr. BCG ili HBV vakcina i kombinirane vakcine, koje sadrže pojedinačne vakcine za različite bolesti (npr. DTaP-IPV-Hib).

Kombinirane vakcine ne opterećuju imunološki sistem djeteta, nemaju veći rizik nuspojava naspram monovalentnih vakcina, a smanjenje broja liječničkih posjeta i broja injekcionih uboda, manja trauma za dijete, bolja procijepljenost, ekonomičniji rad zdravstvene službe, omogućuje da se danas preferiraju kombinirane vakcine u zaštiti djece od zaraznih bolesti.

Većina vakcina daje se intramuskularno u anterolateralni (prednjebočni) dio bedra ili mišić deltoideus nadlaktice ovisno o dobi djeteta, neke vakcine daju se intradermalno (BCG vakcina), subkutano (MRP vakcina) i peroralnim putem (OPV vakcina i vakcina protiv rotavirusa).

Ne preporučuje se rutinsko profilaktičko davanje paracetamola prije ili neposredno nakon davanja vakcine, jer se na taj način smanjuje imunogeni odgovor vakcine. Preporučuje se davanje lokalnih analgetika u obliku kreme ili gela prije vakcinacije na mjestu gdje će biti data vakcina, dojenje, davanje mliječne formule dojenčadi ili davanje nekoliko gutljaja voćnog soka predškolskoj djeci prije ili neposredno nakon vakcinacije kako bi se smanjile neugodne bolne senzacije nakon vakcinacije.

Literatura

  • Centers for Disease Control and Prevention. Principles of Vaccination. Immunology and Vaccine-Preventable Disease. (2018.). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html (pristupljeno 17.06.2019.).
  • Gagro A. Monovakcine ili kombinirana cjepiva: imunološki aspekti. U: Bralić I, ur. Cijepljenje i cjepiva. Zagreb: Medicinska naklada; 2017. str. 75−84.
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553−574.
  • WHO. Global on Surveillance of Adverse Events Following Immunization. (2014.). Dostupno na: (http://www.who.int/vaccine_safety/publications/Global_Manual_revised_12102015.pdf?ua=1) (ažurirano mart 2016; pristupljeno 10.3.2017.).