Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Kraći telomeri ponovo dovedeni u vezu sa rakom

Osobe čija bijela krvna zrnca sadrže kraće telomere na većem su riziku od razvijanja raka, pogotovo agresivnijih i smrtonosnijih oblika, pokazalo je novo istraživanje.

Telomeri obavijaju i štite hromozome, te se starenjem osobe prirodno skraćuju.  

Trenutno, rezultati ovog istraživanja vjerovatno neće imati neku kliničku korist rekao je dr. Stefan Kiechl, autor rada koje će 7. jula biti objavljen u časopisu Journal of the American Medical Association. Međutim, u budućnosti, dodao je on, “dužina telomera može postati jedna od komponenti za izračunavanje rizika od pojave raka, a u konačnici, i prognoze liječenja.”

Najznačajniji aspekt novog istraživanja jeste bolje razumijevanje biologije raka, smatra dr. Eliot Rosen, profesor onkologije pri Georgetown Lombardi Comprehensive Cancer Center u Vašingtonu. Prethodne studije dovele su u vezu rak i kratke telomere putem enzima telomeraze koji ih izgrađuje, objasnio je Rosen.

U prirodnom životnom ciklusu, ćelije se prestaju dijeliti kada telomeri postanu isuviše kratki. Ćelije raka u stanju su da prevaziđu ovaj problem većom ekspresijom enzima telomeraze. Pojedinci kod kojih je dužina telomera bila manja na počeku studije, bili su na većem riziku od razvijanja raka, čak i nakon podešavanja za druge konvencionalne riziko-faktore za razvijanje raka, uključujući i starosnu dob.

Osobe sa najkraćim dužinama telomera imali su više od trostrukog rizika za razvoj raka, kao i rizik od umiranja od malignog oboljenja u poređenju na osobe sa najdužim telomerima.

Međutim, moguće je da postoje načini da održimo telomere dužim. „Skraćivanje telomera ubrzavaju upale i oksidacijski stres koje uzrokuju nezdrave životne navike poput pušenja,[…], a istraživanja su u toku da bi se otkrila stanja (životne navike) koji bi unaprijedili ili spriječili skraćivanje telomera, a to znanje bi bilo važno za buduću primarnu prevenciju raka,” rekao je Kiechl.

IZVOR: JAMA. 2010;304(1):69–75. doi:10.1001/jama.2010.897