JAVNA USTANOVA DOM ZDRAVLJA

KANTONA SARAJEVO

Mozak djece alkoholičara

Mozgovi pojedinaca ovisnih o alkoholu po uticajem su ne samo svog pijanstva, već i genetskih i okolišnih faktora povezanih sa ispijanjem alkohola od strane njihovih roditelja, pokazala je nova studija sprovedena na Državnom institutu za zloupotrebu alkohola i alkoholizam (NIAAA), koji je dio američkih Državnih zdravstvenih instituta (NIH). Istraživači su otkrili smanjen razvoj mozga kod ovisnika o alkoholu čiji su roditelji također puno pili, naspram takvih pojedinaca čiji roditelji nisu bili alkoholičari. Njihov izvještaj objavljen je u žurnalu Biološka psihijatrija (Biological Psychiatry) na adresi http://www.sciencedirect.com/science/journal/00063223 .

“Ovo su interesantni novi podaci o tome kako biološki faktori i faktori okruženja mogu međusobno djelovati, te uticati na djecu alkoholičara,” izjavio je prof.dr. George Kunos sa NIAAA-a.

Mnoge studije pokazale su kako žene i muškarci ovisnici o alkoholu imaju manju zapreminu mozga u poređenju na pojedince koji nemaju takvu ovisnost. Vjeruje se da je to uzrokovano toksičnim djelovanjem etanola, koji dovodi do toga da se mozak alkoholičara drastičnije smanjuje sa godinama u odnosu na mozak nealkoholičara.

“Naša studija je prva koja je pokazala da se mozak alkoholičara čiji su roditelji također pili, smanjuje čak prije početka same ovisnosti,” objasnili su istraživači Jodi Gilman, Daniel Hommer i James Bjork.

Poznato je da djeca alkoholičara imaju veći rizik od postajanja ovisnicima od alkohola u odnosu na djecu čiji roditelji nisu alkoholičari. Osim što naslijeđuju gene koji određuju predispoziciju ka alkoholizmu, djeca još mogu trpjeti biološke i psihološke posljedice od slabe ishrane, nestabilnog odnosa sa roditeljima i izloženosti alkoholu dok su još bili u utrobi majke, što su faktori koji doprinose povećanju rizika od alkoholizma.

Istraživači su putem magnetne rezonance mjerili zapreminu kranijuma (dio lobanje koji opasava mozak), te otkrili da je prosječni ICV –intrakranijski volumen alkoholičara čiji su roditelji bili alkoholičari, manji za 4 % u odnosu na prosječni ICV odraslih alkoholičara čiji roditelji nisu bili alkoholičari. Historija alkoholizma u porodici nije uticala na učestalost, količinu ili druge aspekte ispijanja alkoholnih pića kod samih alkoholičara, pa se, prema tome, pretpostavlja da razlike u ICV vrijednostima kod alkoholičara sa i bez alkoholizma kod roditelja nisu rezultat različitih navika po pitanju pijenja. Istraživači su, također, otkrili da su bodovi na testovima inteligencije kod alkoholičara sa roditeljima alkoholičarima u prosjeku za 5.7 bodova niži u odnosu na alkoholičare čiji roditelji nisu pili, ali su još uvijek u polju normalne inteligencije.

“Iako je poznato da na ICV prevashodno utiču genetski faktori,” izjavio je dr. Hommer, “mnoge studije otkrivaju da život u stimulativnom okruženju sa bogatim iskustvima unaprijeđuje rast i razvoj centralnog nervnog sistema. Najvjerovatnije su alkoholičari, općenito, podizani u manje pogodnom okruženju, pa prema tome, i genetika i okruženje zajedno doprinose manjem ICV-u koji je primjećen kod alkoholičara sa historijom alkoholizma u porodici.”

IZVOR: http://www.nih.gov/news/pr/feb2007/niaaa-21.htm

PODIJELI OVAJ ČLANAK

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email
Share on print