Rak testisa

UKRATKO

• Gotovo svi slučajevi raka testisa spadaju u jednu od dvije grupe: seminomi i neseminomi. Ostale vrste raka testisa su rijetke.
• Bolest se najčešće javlja kod muškaraca između 20 i 39 godina starosti. Na rak testisa otpada samo 1% svih slučajeva raka kod muškaraca.
• Riziko-faktori uključuju: jedan ili oba nespuštena testisa, raniji rak testisa i obolijevanje od raka testisa kod bliskog člana porodice.
• Simptomi uključuju: pojavu grudvice, oticanje ili povećavanje testisa; bol ili nelagodu u testisu ili skrotumu; i/ili bol u donjem dijelu stomaka, leđima ili preponi
• Postavljanje dijagnoze općenito uključuje testove krvi, ultrazvuk i biopsiju.
  Rak testisa je u većini slučajeva izlječiv, ali su naknadni pregledi od izuzetne važnosti.

Šta je rak testisa?

Rak testisa je bolest prilikom koje ćelije u jednom ili oba testisa postaju maligne (kancerogene).

Testisi predstavljaju par muških polnih žlijezda. Oni proizvode i pohranjuju spermu i glavni su izvor testosterona (muških hormona) kod muškaraca. Ovi hormoni kontroliraju razvoj reproduktivnih organa i drugih muških fizičkih karakteristika. Testisi se nalaze ispod penisa u vrećici koja se naziva skrotum.

Na osnovu karakteristika ćelija tumora, oblici raka testisa dijele se na seminome ili neseminome. Drugi oblici su rijetki. Seminom može biti jedan od tri tipa: klasični, anaplastični ili spermatocitički. Tipovi neseminoma uključuju: koriokarcinom, embrionalni karcinom, teratom i tumore žumanjčeve kesice. Rakovi testisa mogu sadržati ćelije i seminoma i neseminoma.

Na rak testisa otpada samo 1% svih oblika raka kod muškaraca u SAD-u. Svake godine u SAD-u, kod otprilike 8000 muškaraca potvrdi se dijagnoza raka testisa, a oko 380 muškaraca umre od ove bolesti. Rak testisa najčešće se javlja kod muškaraca između 20 i 39 godine života i najčešći je oblik raka kod muškaraca između 15 i 34 godine života. Najčešće se javlja kod bijelaca, pogotovo kod muškaraca skandinavskog porijekla. Stopa raka testisa više se nego udvostručila tokom posljednjih 40 godina, ali se tek nedavno počela povećavati kod pripadnika crne rase. Razlog razlika po rasnoj osnovi kada je u pitanju učestalost ovog oblika raka nije poznat.

Koji su faktori rizika za obolijevanje od raka testisa?

Tačan uzrok raka testisa nije poznat. Međutim, studije su pokazale da nekoliko faktora povećavaju rizik od obolijevanja od ovog oblika raka:

• Nespušteni testis (kriptorhidizam): Normalno, testisi se iz abdomena spuštaju u skrotum prije rođenja. Rizik od raka testisa veći je kod muškaraca kod kojih nije došlo do spuštanja jednog ili oba testisa. Rizik ostaje isti čak i nakon operacije kojom se testis spušta u skrotum. Povećan rizik odnosi se na oba testisa.
• Kongenitalne abnormalnosti: Muškarci rođeni sa abnormalnostima testisa, penisa, bubrega, kao i oni sa ingvinalnom hernijom (preponska kila) na većem su riziku.
• Ranije obolijevanje od raka testisa: Muškarci koju su preboljeli rak testisa na većem su riziku da će dobiti rak i na drugom testisu.
• Porodična historija raka testisa: Rizik od raka testisa veći je kod muškaraca čiji su brat ili otac oboljeli od ove bolesti.

Kako se otkriva rak testisa? Koji su simptomi ovog oboljenja?

Većinu slučajeva raka testisa otkriju sami muškarci. Osim toga, ljekari općenito pregledavaju testise tokom rutinskih fizikalnih pregleda. Između rutinskih pregleda, u slučaju da muškarac primijeti bilo šta neobično u vezi sa testisima, treba se obratiti svome ljekaru. Muškarci se trebaju posavjetovati sa ljekarom ako primijete sljedeće:

• Bezbolnu grudvicu ili otok u testisu
• Bol ili nelagodu u testisu ili skrotumu
• Bilo kakvo povećanje testisa ili promjenu u osjećaju testisa
• Osjećaj težine u skrotumu
• Tupi bol u donjem dijelu abdomena, leđima ili preponi
• Iznenadno nakupljanje tečnosti u skrotumu
• Ovi simptomi mogu biti uzrokovani rakom testisa, ali i drugim stanjima. Stoga je važno obratiti se ljekaru da bi se utvrdio tačak uzrok bilo kojeg od ovih simptoma.

Kako se dijagnosticira rak testisa?

Da bi se otkrio uzrok simptoma, ljekar provjerava općenito zdravlje muškarca. Osim toga, ljekar vrši fizikalni pregled i određuje vađenje laboratorijskih nalaza i provođenje dijagnostičkih testova. Ti testovi uključuju:

• Testove krvi kojima se mjere nivoi markera na tumore. Markeri na tumore su supstance koje se često mogu naći u krvi u količinama većim od normalnih u slučajevima kada je u organizmu prisutan kancer. Pozitivni markeri na tumore poput alfa-fetoproteina (AFP), beta-humanog korionskog gonadotropina (ßHCG) i laktat dehidrogenaze (LDH) mogu ukazivati na prisutnost raka testisa, čak i kada je on isuviše mali da bi se mogao otkriti tokom fizikalnog pregleda ili snimanja.
• Ultrazvuk, test tokom kojeg se zvučni talasi visoke frekvencije odbijaju od unutrašnje organe i tkiva proizvodeći sliku, tj. sonogram. Ultrazvuk skrotuma može pokazati postojanje i veličinu mase unutar testisa. Ultrazvuk je također koristan za otklanjanje mogućnosti drugih stanja, poput oticanja zbog infekcije ili nakupljanja tečnosti koja nije povezana sa rakom.
• Biopsiju (mikroskopski pregled tkiva testisa od strane patologa) da bi se utvrdilo da li su prisutne ćelije raka. U gotovo svim slučajevima u kojima se sumnja na rak, odstranjuje se cijeli pogođeni testis putem reza u preponi. Ova procedura zove se radikalna ingvinalna orhiektomija. U rijetkim slučajevima, naprimjer, kada muškarac ima samo jedan testis, hirurg vrši ingvinalnu biopsiju, uzimajući uzorak tkiva iz testisa putem reza na preponi i vrši orhiektomiju samo ako patolog u uzorku pronađe ćelije raka. (Hirurg ne pravi rez kroz skrotum da bi uzeo uzorak tkiva, jer, ako je u pitanju rak, ova procedura mogla bi dovesti do širenja bolesti.)
• Ako se potvrdi postojanje raka testisa, potrebno je sprovesti dodatne testove radi utvrđivanja stepena eventualnog širenja raka iz testisa u druge dijelove tijela. Utvrđivanje faze bolesti pomaže ljekaru da planira odgovarajuće liječenje.

Kako se liječi rak testisa? Koje su nus-pojave liječenja?

Iako je stopa učestalosti raka testisa porasla tokom posljednjih godina, više od 95 % slučajeva raka testisa su izlječivi. Veće su šanse da će liječenje biti uspješno ako se rak testisa otkrije što je moguće ranije. Osim toga, liječenje može biti manje agresivno i uzrokovati manje nus-pojava.

Većina muškaraca sa rakom testisa mogu se izliječiti putem operacije, terapije zračenjem i/ili hemoterapije. Nus-pojave zavise od vrste tretmana i variraju od osobe do osobe.

Seminomi i neseminomi rastu i šire se na različite načine te se trebaju različito i liječiti. Neseminomi obično rastu i šire se brže; seminomi su osjetljiviji na djelovanje zračenja. Ako tumor sadrži ćelije i seminoma i neseminoma, liječi se kao neseminom. Liječenje također zavisi od faze bolesti, starosne dobi pacijenta i pacijentovog općeg zdravstvenog stanja, te drugih faktora. Liječenje najčešće pruža tim specijalista, koji može uključivati hirurga, medicinskog onkologa i onkologa-radiologa.

Tri tipa standardnog liječenja opisana su ispod.

• Operacija otklanjanja testisa putem reza u preponi naziva se radikalna ingvinalna orhiektomija. Muškarci mogu brinuti da će gubitak testisa utjecati na njihovu sposobnost da imaju seskualne odnose ili da će postati neplodni. Međutim, muškarac sa jednim zdravim testisom može imati normalnu erekciju i proizvoditi spermu. Prema tome, operacija otklanjanja jednog testisa ne dovodi do impotencije i rijetko negativno utiče na plodnost. Radi kozmetičkih razloga, moguće je ugraditi protezu (vještački testis) u skrotum tokom same orhiektomije ili u bilo kojem naknadnom periodu.
  Moguće je da će tokom operacije biti otklonjeni i limfni čvorovi koji se nalaze duboko u stomaku. Ovaj tip operacije obično ne mijenja sposobnost muškarca da postigne erekciju ili orgazam, ali može uzrokovati probleme sa plodnošću ako poremeti ejakulaciju. Pacijenti trebaju porazgovarati sa ljekarom o mogućnosti otklanjanja limfnih čvorova putem specijalne hirurške tehnike očuvanja nerava kojom se može zadržati sposobnost normalne ejakulacije.
• Terapija zračenjem koristi visoko-energetske zrake u cilju ubijanja ćelija raka i smanjivanja tumora. To je lokalizirana terapija, što znači da utječe samo na ćelije raka u području koje je pod tretmanom. Vanjsko zračenje (zračenje koje emituje uređaj), ciljano na limfne čvorove u abdomenu, koristi se za liječenje seminoma. Obično se propisuje nakon operacije. Pošto neseminomi slabije odgovaraju na zračenje, muškarcima sa ovim tipom raka testisa obično se ne propisuje terapija zračenjem.
  Terapija zračenjem utječe i na normalne ćelije i na ćelije raka. Nus-pojave zračenja većinom zavise od doze zračenja. Česte nus-pojave uključuju umor, promjene na dijelu kože ka kojem je zračenje usmjereno, gubitak apetita, mučninu i proljev. Terapija zračenjem remeti proizvodnju sperme, međutim, mnogi pacijenti povrate plodnost tokom naredne godinu-dvije.
• Hemoterapija podrazumijeva korištenje antikancerogenih lijekova sa ciljem ubijanja ćelija raka. Kada se hemoterapija propisuje pacijentima sa rakom testisa, ona se najčešće daje kao pomoćna terapija (nakon operacije) da bi se uništile kancerogene ćelije koje su ostale u tijelu. Hemoterapija može biti i dio početne faze liječenja u slučaju da je rak uznapredovao, tj. ako se proširio izvan testisa u trenutku uspostavljanja dijagnoze. Većina antikancerogenih lijekova daju se putem injekcije u venu.
  Hemoterapija je sistemska terapija, što znači da lijekovi putem krvotoka prolaze kroz cijelo tijelo i utječu i na normalne ćelije kao i na ćelije raka. Nus-pojave u velikoj mjeri zavise od specifičnih lijekova i njihovih doza. Česte nus-pojave uključuju: mučninu, gubitak kose, umor, proljev, povraćanje, temperaturu, groznicu, kašalj/nedostatak daha, afte u ustima i kožni osip. Druge nus-pojave mogu uključivati: vrtoglavicu, tupost, gubitak refleksa ili slab sluh. Određeni lijekovi protiv raka remete i proizvodnju sperme. Iako je kod nekih pacijenata smanjenje broja spermatozoida permanentno, kod mnogih drugih pacijenata plodnost se naknadno vrati u normalu.

Muškarci sa uznapredovalim ili rekurentnim (povratnim) rakom testisa mogu biti podvrgnuti liječenju sa veoma visokim dozama hemoterapije. Ove visoke doze hemoterapije uništavaju ćelije raka, ali uništavaju i koštanu srž u kojoj nastaju i pohranjuju se krvne ćelije. Takav tretman može se provesti samo kod pacijenata kod kojih će biti transplantirana koštana srž. Tokom te procedure, matične ćelije koštane srži uzimaju se od pacijenta prije započinjanja hemoterapije. Zatim se privremeno zamrzavaju, a onda tope i ubrizgavaju pacijentu putem igle nakon što je završeno liječenje visokim dozama hemoterapije.

Muškarci sa rakom testisa trebaju nedoumice u vezi seksualne funkcije i plodnosti razmotriti sa svojim ljekarom. Važno je znati da muškarci sa rakom testisa često imaju probleme sa plodnošću čak i prije započinjanja liječenja raka. Ako se muškarac suočava sa postojećim problemima kada je u pitanju plodnost, ili ako treba biti podvrgnut liječenju koje može dovesti do neplodnosti, on se treba posavjetovati sa ljekarom o mogućnosti pohranjivanja sperme (zamrzavanje sperme prije liječenja radi korištenja u budućnosti). Ova procedura može omogućiti nekim muškarcima da postanu očevi čak i ako nakon tretmana postanu neplodni.

Da li su neophodni naknadni tretmani? Šta oni uključuju?

Redovni naknadni pregledi su od izuzetnog značaja za muškarce koji su liječeni od raka testisa. Poput svih oblika raka, rak testisa može se vratiti. Muškarci koji su preboljeli rak testisa trebaju se redovno javljati ljekaru i odmah prijaviti ako primijete bilo kakve neobične simptome. Naknadni pregledi variraju zavisno od vrste raka i stadija uznapredovalosti prije liječenja. Općenito, ljekari često kontroliraju pacijente i redovno rade testove krvi radi mjerenja nivoa markera tumora. Osim toga, ovi pacijenti trebaju redovno raditi rendgenska i CT snimanja (detaljni snimci dijelova tijela koje pravi kompjuter povezan sa rendgenskim uređajem). Kod muškaraca koji su preboljeli rak testisa postoji veća opasnost da će se rak pojaviti i na drugom testisu. Pacijenti koji su podvrgnuti hemoterapiji na većem su riziku od obolijevanja od određenih oblika leukemije, kao i drugih oblika raka. Redovni naknadni pregledi osiguravaju da se sve promjene zdravstenog stanja razmotre i da se eventualni problemi tretiraju čim prije.

IZVOR: The US National Cancer Institute, oktobar 2009., http://www.cancer.gov/cancertopics/factsheet/sites-types/testicular