Selma Gičević, magistrica nutricionizma u javnom zdravstvu (MSc Public Health Nutrition), upravo je završila svoj istraživački projekat “Razvoj prehrambenih smjernica za vrtiće u BiH” koji je realizirala na prestižnom univerzitetu Westminster u Londonu.
U javnosti je uvriježeno mišljenje da djeca u predškolskim ustanovama u BiH jedu neadekvatnu hranu, no često će se kao razlog za to navesti opća besparica u društvu. Selmino istraživanje nudi naučne argumente da se sa isto novca sa koliko javne ustanove raspolažu sada, može značajno unaprijediti prehrana djece, pa samim time i zdravlje nacije!
Zašto ste se odlučili za ovo istraživanje?
Bosna i Hercegovina se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nalazi na drugom mjestu po broju osoba s prekomjernom težinom (BMI≥25) i gojaznih osoba (BMI≥30) u Evropi, i to u dvije starosne skupine: 17.1% dječaka i 16.7% djevojčica uzrasta 0-5 godina, te 65.1% muškaraca i 59.4% žena starosti 25-65 godina . Svi oni imaju indeks tjelesne mase preko 25.
Stopa smrtnosti od bolesti vezanih, između ostalog, uz nepravilnu ishranu (bolesti srca, mozga i krvnih žila) u 2008. godini dosegla je 53.9% u Federaciji BiH, i 50.92% u Republici Srpskoj. Istovremeno, između 10% i 25% djece predškolskog uzrasta u BiH izloženo je riziku od zakržljalog rasta, anemije željeza i poremećaja uzrokovanog nedostatkom joda, koji mogu izazvati ozbiljne i trajne mentane i intelektualne zaostatke u odnosu na vršnjake.
Istraživanje je pokazalo da ne postoji zvanični okvir za reguliranje hrane u vrtićima u našoj zemlji. Time su institucije prepuštene samima sebi, pa njihova ponuda značajno varira, jer zavisi od znanja pojedinaca, finansijskih sredstava, dobre volje, pritisaka klijenata, dječjih preferencija itd. Iz bivše smo Jugoslavije naslijedili stare normative koji su i dalje u upotrebi u nekim institucijama, pogotovo javnim, a koji zahtijevaju hitnu reviziju.
Npr. ovi normativi sadrže namirnice nao npr. ‘puris’ salama, karamelizirano mlijeko i pašteta, koje se ne bi smjele naći na dječjem jelovniku.
Nasuprot tome, iako mnogi sardine ne smatraju hranom adekvatnom za dijete, upravo je to jedna od najzdravijih namirnica za dječji mozak; DHA masne kiseline kojima obiluje masna riba jačaju koncentraciju i pomažu razvoj mozga, posebice kod male djece i u prenatalnom periodu tj. u majčinoj utrobi.
Privatne institucije su izložene posebnom riziku, jer u nedostatku pravnog okvira kod bi se pridržavale, moraju ugađati željama korisnika usluge, te često trpe pritisak tipa ‘dajte našoj djeci pizzu i hamburger, oni to žele’. Zvanični normativi bi ih zaštitili od toga i vratili im autoritet odgajatelja zdravih prehrambenih navika kod djece.
Šta nam kažu rezultati istraživanja?
Istraživanje provedeno u periodu maj-august 2011. u vrtićima u BiH pokazalo je da jelovnici u većini slučajeva ne sadrže dovoljno energije niti nutrijenata, ili sadrže dovoljno energije, ali opet – bez potrebnih nutrijenata (tzv. prazne kalorije).
U prvom slučaju, djeca su izgladnjela i traže bilo kakvu hranu (često su to grickalice ili peciva) po izlasku iz ustanove.
U drugom slučaju, djeca su unijela prazne kalorije, koje im daju sitost ali ne i nutrijente potrebne za rast i razvoj.
U oba slučaja, razvijaju se loše prehrambene navike i povećava rizik od gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, osteoporoze i dijabetesa tipa II, te nekih oblika raka u kasnijem životu.
U većini slučajeva jelovnici su bili siromašni vitaminom C, kalcijem, cinkom, polinezasićenim masnim kiselinama i željezom, uz adekvatne količine vitamina A, ugljikohidrata i proteina. Jelovnici (s izuzetkom jednog privatnog vrtića) sadrže ozbiljno nizak sadržaj voća i povrća. U nekim se slučajevima voće nudi samo dva puta sedmično, a alternativa mu je hljeb s eurokremom! Ovo jasno pokazuje nedostatak nutricionističkog znanja kreatora jelovnika, jer bi obroci trebali imati hranu iz istih grupa, po piramidi ishrane. Stoga bi svim vrtićima dobrodošla stručna podška u razvoju jelovnika, kako bi bili sigurni da čine pravu stvar za zdravlje djece.
Nedostatak ključnih nutrijenata, te unos pretjeranih količina šećera, masnoća životinjskog porijekla, soli i vještačkih dodataka hrani u direktnoj je vezi s usporenim fizičkim i psihičkim rastom i razvojem djeteta, slabijom koncentracijom i sposobnosti za učenjem, te hiperaktivnosti.
Kako bi trebalo biti?
U BiH, dijete provodi u vrtiću 8-9 sati dnevno, gdje ima 3 obroka: doručak, ručak i popodnevnu užinu. Istraživanje je pokazalo da je sa samo tri obroka vrlo teško pokriti energetske i nutrijentne potrebe djeteta, jer djeca imaju male stomačiće i trebaju jesti manje količine u više navrata. Stoga se preporučuje uvođenje dodatne užine, koja bi u obliku voća, povrća i mliječnih proizvoda djetetu omogućila unos ključnih nutrijenata.
Tokom navedenog perioda, vrtić treba pokriti 75% djetetovih dnevnih potreba za energijom i nutrijentima, prema sljedećem rasporedu:
Doručak 20%
Ručak 30%
Užina 15%
Dodatna užina 10%
Ovo ostavlja prostora za još jedan večernji obrok (25% dnevnog unosa energije) u krugu porodice.
Zašto je važan i način serviranja hrane?
Dosadašnja naučna straživanja su pokazala da mala djeca preferiraju da im svaka namirnica u tanjiru bude servirana odvojeno. Posebno vole grupisanje hrane po bojama, te jedu jednu grupicu nakon druge, rijetko miješajući. Za razliku od toga, odrasli jedu kombinacije ukusa, te su nam na meniju česte kalje, gulaši, sataraši, rižota i sl. Ako mališani ne prihvaćaju ovako pripremljene obroke (meso i povrće kuhano zajedno, u saftu) treba pokušati pripremiti povrće na pari, odvojeno, i servirati ga po bojama i oblicima, na atraktivan način, na tanjiru u boji. Upravo se ovaj metod pokazao kao uspješan u poboljšanju unosa povrća kod djece. Pritom se pripremom povrća na pari sačuva i najveći procenat hranjljivih sastojaka koji se dugotrajnim kuhanjem u vodi, te podgrijavenjem, gube.
Da li je uopće moguće ponuditi zdraviju hranu s tako ograničenim sredstvima?
U Bosni i Hercegovini, za razliku od velikog broja evropskih zemalja i SAD, na sreću i dalje jeste! Naše voće i povrće, žitarice, neke vrste ribe, mahunarke, orašasti plodovi, voda, pa i meso u količini koja nam je dovoljna, ako se kupuju u sezoni i od domaćih proizvođača, te se jela pripremaju od sirovih namirnica, mogu se uklopiti u vrlo ograničen budžet.
Problemi počinju kada kupujemo gotove namaze, sokove u tetrapaku, slatkiše, paštete i gotova jela – ta hrana je relativno skupa, u odnosu na nutrijente koje nam daje. No, vrijednosti jelovnika za vrtiće trebaju sačiniti nutricionista, agronom, epidemiolog i ekonomista zajedno, kako bi jelovnici bili zdravi, sigurni i ekonomični. Smatram da je to moguće i izvedivo.
Koji su sljedeći koraci?
Istraživanje je rezultiralo nutritivnim tablicama, koje nisu nimalo jednostavne za korištenje, pogotovo ne bez kompjuterskog programa za planiranje jelovnika. Stoga sada trebamo razviti prehrambene smjernice koje će obuhvatiti vrste hrane po piramidi ishrane, njihovu učestalost serviranja, primjerke sedmičnih jelovnika i knjigu recepata s veličinama porcija. Time će se osigurati da svaki vrtić može jednostavno pratiti upute i osigurati da će djeca dobiti potrebne nutrijente. Važan korak je i edukacija uposlenika i roditelja, te opremanje kuhinja i skladišta u javnim vrtićima, kako bi mogli skladištiti kvarljive namirnice, npr. svježe mlijeko, voće i povrće…
Kako ostvariti promjene?
Prehrambene upute trebaju eventualno postati obvezujuće za sve vrtiće, kako javne tako i privatne. Ovo nije vid prisile vrtića, već upravo suprotno – ovo je način da institucije povrate svoj stari autoritet i budu zaštićene od kako unutarnjih, tako vanjskih pritisaka. Važno je ovaj projekat provesti u partnerstvu vrtića s roditeljima i predstavnicima ministarstava obrazovanja, te zdravstvenim radnicima.
Koje su najveće prepreke u realizaciji ove ideje?
Nažalost, prehrambene navike u našem društvu često su takve da vode ka debljanju i zdravstvenim problemima, naročito kod odraslih. Puno solimo hranu, zaobilazimo vodu i preferiramo zaslađene sokove, jedemo previše crvenog mesa, i ne vidimo problem u tome da jedemo puno bijelog tijesta, pita, buhtlica, kiflica, malo voća i povrća, puno slatkiša i grickalica. Još uvijek se provlači ubijeđenje da je najvažnije da je dijete sito, pa maker to značilo da će jesti par kriški hljeba i malo sirnog namaza umjesto ručka, te da je bucmasto dijete zdravo dijete, dok je ono vitko ‘neuhranjeno i bolešljivo’. Ovo je, naravno, potpuno pogrešno.
Naravno da dijete ne smije ni biti oskudno hranjeno, posebice kad su u pitanju željezo, cink, vitamin A, B i C, te kalcij, proteini…no, moramo razgraničiti između hrane bogate nutrijentima i tzv. ‘praznih kalorija’. Inicijativa za poboljšanje vrtićke prehrane samo je jedna kockica u velikoj slagalici koja se zove ‘ka zdravijem bh. društvu’.
IZVOR: radiosarajevo.ba, novembar 2011.
