Najnovija studija pokazala je da mnogi Amerikanci smatraju da su sjećanja moćnija, pouzdanija i objektivnija nego što ona to zaista jesu.
Telefonska anketa 1500 osoba pokazala je da gotovo dvije-trećine ispitanika vjeruju da je ljudsko pamćenje poput video kamere koja bilježi detaljne informacije radi kasnijeg pregledavanja. Gotovo polovina učesnika smatrali su, jednom kada se iskustva pohrane u sjećanje, da se te uspomene ne mijenjaju, a gotovo 40% izjavilo je da bi svjedočenje jednog pouzdanog svjedoka trebalo biti dovoljno da se osoba osudi za počinjeni zločin. Međutim, naučnici tvrde da ova i druga vjerovanja o pamćenju nemaju podršku u istraživanjima koja pokazuju da sjećanja mogu biti nepouzdana, te da se njima može i manipulisati. Naprimjer, čak i svjedoci koji su sigurni u vezi sa onim što su vidjeli su, ustvari, u krivu u 30% slučajeva.
“Nepouzdanost sjećanja je dobro potkrijepljena u naučnoj literaturi, međutim, pogrešna vjerovanja o procesu pamćenja još uvijek su prisutna,” rekao je koautor studije Christopher Chabris, profesor psihologije na fakultetu Union College u Schenectady, N.Y. “Razmjer ovog pogrešnog vjerovanja može objasniti zašto mnoge osobe kada gledaju političara koji se pojedinosti sjeća na pogrešan način, automatrski vjeruju da taj političar namjerno laže.”
Ovo otkriće može imati značajne implikacije za mnoga polja, uključujući i krivične postupke.
“Naša sjećanja mogu se izmijeniti čak i kada mi toga nismo svjesni,” istakao je koautor studije, Daniel Simons, profesor psihologije na univerzitetu University of Illinois. “To znači da ako se optuženi ne može nečega sjetiti, porota može posumnjati da ta osoba laže. Osim toga, pogrešno sjećanje određenog detalja može umanjiti kredibilitet te osobe kada je u pitanju ostatak svjedočenja, dok je, u stvarnosti, to samo odraz normalne nepouzdanosti pamćenja.”
Studija je objavljena u časopisu PLoS One.
IZVOR: University of Illinois, https://news.illinois.edu/view/6367/205266 i PloS One, 3. avgust 2011, https://doi.org/10.1371/journal.pone.0022757
