Svjetski dan borbe protiv šećerne bolesti – dijabetesa obilježava se 14. novembra u skladu sa preporukama Međunarodne dijabetičke fondacije (eng. International Diabetes Fedearation) te prestavlja najveću svjetsku kampanju podizanja svijesti o dijabetesu.
Šećerna bolest je najčešća metabolička bolest u svijetu, te poprima krakteristike globalne epidemije sa komplikacijama opasnim po život. Posebno dijabetes tip 2 predstavlje rastući problem sa ubrzanim povećanjem prevalence zbog povećanog broja starijih ljudi u sveukupnoj populaciji i sve veće prisutnost i gojaznosti.
U 2019. godini u svijetu od dijabetesa boluje 463 miliona ljudi što predstavlja 9,3 % odraslih u dobi od 20-79 godina. Procjenjuje se da će broj oboljelih od dijabetesa do 2030. godine porasti na 578 miliona te 700 miliona u 2045. godini.
Gotovo svaka druga osoba ne zna da je oboljela od šećerne bolesti, a još 541 milion ljudi ima poremećaj podnošenja glukoze (predijabetesa). U svijetu svakih 5 sekundi od šećerne bolesti umre 1 osoba.
Glavno obilježje ove bolesti je povišen nivo šećera u krvi. Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima, ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta.
Faktori koji mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti su:
- prekomjerna tjelesna težina (80% osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu)
- starost (u dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste)
- nedostatak fizičke aktivnosti
- nasljedni faktori
- pojava dijabetesa u trudnoći
- smanjena tolerancija glukoze
- dugotrajna izloženost stresu
Najučestaliji simptomi šećerne bolesti su:
- žeđ i suhoća usta
- učestalo mokrenje
- gubitak težine
- pojačana glad
- umor i iscrpljenost
- zamućenje vida
- trnci u stopalima
- sporo zarastanje rana uz učestale infekcije
Najčešće komplikacije šećerne bolesti:
Najčešće komplikacije javljaju se na srcu, krvnim žilama mozga, mrežnjači oka, bubrežnim oštećenjima te na perifernim živcima.
- Kod osoba sa šećernom bolesti višestruko je povećana učestalost angine pectoris i infarkta srca, a srčani udar je najčešći uzrok smrti kod osoba sa šećernom bolesti.
- Šećerna bolest uzrok u je oštećenje krvnih žila na očnom dnu (mrežnjači) koje nazivamo dijabetička retinopatija.
- Oštećenje bubrega nazvano dijabetička nefropatija posljedica je dugotrajnog povišenog nivoa šećera u krvi. Šećerna bolest vodeći je uzrok hroničnog bubrežnog zatajivanja.
- Oštećenje perifernih živaca također je često u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Štetno djelovanje povišenog nivoa šećera u krvi na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one snabdjevaju
Liječenje šećerne bolesti
Osnovni cilj u liječenju šećerne bolesti je održavati nivo šećera u krvi u preporučenim vrijednostima te smanjiti i odgoditi komplikacije.
Značaj ranog otkrivanja bolesti
Sve osobe koje su starije od 45 godina trebale bi znati kolike su im vrijednosti šećera na tašte. Ukoliko su one uredne, sljedeće testiranje bi trebalo ponoviti najkasnije za tri godine.
Osobe koje su pod povećanim rizikom trebaju kontrolisati nivo šećera u krvi češće u dogovoru sa svojim porodičnim ljekarom, a to su u prvom redu osobe s povećanom tjelesnom težinom, osobe koje u porodičnoj anamnezi (historiji) imaju članove oboljele od šećerne bolesti, oni koji već imaju povećan krvni pritisak i povišene vrijednosti masnoće u krvi, kao i one žene koje su u vrijeme trudnoće imale povišen nivo šećera u krvi.
Sve osobe koje imaju ustanovljenu šećernu bolest trebaju u dogovoru sa svojim ljekarom porodične medicine provoditi kontrolu bolesti kroz redovne preglede i savjete o prehrani. Potrebno je vršiti redovne kontrole vida, kontrole krvnog pritiska, laboratorijske kontrole masnoća u krvi, te kontrolu stanja bubrega, kako bi se na vrijeme spriječile i pravo vremeno liječile moguće komplikacije.
Važno je bolest prepoznati na vrijeme, pravilno je liječiti lijekovima u koliko je to potrebno, tabletama ili inzulinom u obliku injekcija, a kod svih osoba s povišenim nivoom šećera u krvi potrebno je prilagoditi prehranu, te se redovno baviti tjelesnom aktivnošću.
Pripremila: mr.sci.med.dr Lamija Kolar – Hadžiosmanović, specijalista interne medicine
