Day: August 29, 2018

Strahovi povezani sa razvojem u pubertetu mogu dovesti do paničnog poremećaja

Što adolescent drastičnije reaguje na fizičke promjene u pubertetu, to je na većem riziku da tokom sazrijevanja razvije panični poremećaj, otkriva nova američka studija.

Istraživači na Univerzitetu u Arkansasu i Univerzitetu u Vermontu promatrali su 123 adolescenta koji su bili podvrgnuti pažljivo kontrolisanom testu disanja u laboratoriji. Adolescenti koji su bili u kasnijem pubertetu i oni koji su dobili visoku ocjenu po pitanju tjeskobne osjetljivosti, više su se i bojali tjelesnih senzacija koje su inicirane trominutnim testom disanja, otkrili su istraživači.

Adolescenti koji sa tjeskobom odgovaraju na tjelesne senzacije mogu “smatrati tjelesne promjene koje se dešavaju tokom puberteta lično ugrožavajućim” i “naučiti da strahuju od tjelesnih senzacija, te tako stvoriti predispoziciju za razvoj paničnog poremećaja”, istakli su istraživači.

Oni su dodali da postoji veća opasnost da će adolescenti proći kroz ovaj proces strahovanja od tjelesnih senzacija, ako se tjelesne promjene vezane za pubertet dogode neočekivano.

Rezultati studije objavljeni su u Žurnalu abnormalne dječije psihologije (Journal of Abnormal Child Psychology).

IZVOR: University of Arkansas, saopštenje za medije, 5. mart 2007.

Tinejdžeri se ne moraju buntovnički ponašati

Nova američka studija otkrila je da je vjerovatnije da će se tinejdžeri lošije ponašati ako njihovi roditelji to od njih očekuju.

“Roditelji koji vjeruju da su jednostavno realni, u stvari samo doprinose samoispunjujućem proročanstvu” istakla je Christy Buchanan, profesor psihologije na unvierzitetu Wake Forest University i autor studije. “Negativna očekivanja od strane i roditelja i djece predviđaju više negativnih oblika ponašanja kasnije u životu.”

Studija je uključivala više od 250 učenika šestih i sedmih razreda osnovne škole i njihovih majki. Anketa je provedena na početku studije, a zatim ponovo nakon jedne godine.

Viši nivoi rizičnog ponašanja primijećeni su kod djece majki koje su od svoje djece očekivale rizičnije i buntovničko ponašanje, kao i kod djece koja su sama imala negativnu percepciju o sebi. Rezultati studije objavljeni su u žurnalu Journal of Research on Adolescence.

“Ponekad roditelji očekuju više negativnog ponašanja od svojih adolescenata nego što bi to trebali na osnovu historije ponašanja djeteta,” rekla je Buchanan. Roditelji ne trebaju biti naivni kada je u pitanju mogućnost lošeg ponašanja kod svoje djece, istakla je ona, međutim, pogrešno je pretpostaviti da će djeca koja su se prethodno dobro ponašala automatski postati buntovnici kada napune 13 godina.

“Zauzimanjem stava da je rizično ponašanje ili buntovništvo normalno za tinejdžere i prenošenjem tog stava na vlastitu djecu, roditelji samo osnažuju druge poruke društva, a koje mogu dovesti do toga da se tinejdžeri osjećaju nenormalnim ako nisu spremni da rizikuju ili krše pravila,” istakla je ona. “To može značiti da će se tinejdžeri u manjem broju slučajeva opirati pritiscima društva ako roditelji od njih već očekuju da će, recimo, početi piti alkohol prije 21 godine ili se upuštati u druga riskantna ponašanja.”

S druge strane, uvjerenje roditelja da se tinejdžeri mogu ponašati na pozitivan način i da su u stanju oduprijeti se pritiscima društva kada su u pitanju riskantna ponašanja, može pomoći umanjivanju vjerovatnoće lošeg ponašanja, naglasila je Buchanan.

IZVOR: HealthDay, novembar 2009., www.healthday.com

Studija: porodične veze ključne za sreću mladih

Recimo da imaš između 13 i 24 godina života, šta je to što te čini sretnim/sretnom? Zabrinuti, umorni roditelji vjerovatno pretpostavljaju da će odgovor na to pitanje biti nešto poput: seks, droge i rock ‘n’ roll. Možda malo novca ili barem ključevi od auta.

Međutim, ispada da je pravi odgovor dosta drugačiji. U skladu sa anketom koja je sadržala više od 100 pitanja za 1280 osoba između 13 i 24 godine starosti, a koju su proveli Associated Press i MTV o prirodi sreće kada je u pitanju američka omladina, najčešći odgovor mladih na pitanje šta ih čini sretnim bio je: provođenje vremena sa porodicom.

Sljedeće na listi bilo je vrijeme provedeno sa prijateljima, a zatim vrijeme provedeno sa voljenom osobom. I što je još bolje za roditelje: gotovo tri četvrtine mladih izjavilo je da ih veza sa njihovim roditeljima čini sretnima.

Ipak, drugi rezultati ankete su više zabrinjavajući. Dok je većina mladih općenito zadovoljna svojim životima, prisutne su rasne razlike: anketa je pokazala da su bijelci sretniji, i to u svim ekonomskim kategorijama, od crnaca i hispanaca. Mnogo mladih je pod stresom, posebno omladina iz srednjeg staleža, i to djevojke više od momaka.

Možda mislite da bi novac bio direktno povezan sa njihovim općim osjećajem sreće, ali gotovo niko od ispitanika nije rekao “novac” kada je upitan šta ga čini sretnim, iako su osobe sa najvišim porodičnim primanjima općenito zadovoljnije životom. Međutim, imati visoko obrazovane roditelje više je uticalo na stanje sreće nego visina prihoda.

A šta je sa seksom? Pa, prema anketi čini se da seksualna aktivnost kod tinejdžera između 13 i 17 godina starosti ustvari dovodi do manjeg osjećaja sreće. A u periodu između 18 i 24 godine života seks može dovesti do većeg osjećaja sreće, ali samo trenutnog, ne i općenitog.

Gotovo polovina mladih Amerikanaca rekla je da su vjera i duhovnost veoma bitni, i više od polovine izjavilo je da vjeruje da postoji viša sila koja ima kontrolu nad stvarima koje ih čine sretnim. I pored vjere, samo pripadanje organizovanim religijskim grupama čini ljude sretnijim.

I roditelji, evo još nešto za vas: većina mladih koji pohađaju školu rekli su da ih ona čini sretnim. Velika većina njih smatra i da bi im brak donio sreću i želi jednog dana stupiti u bračnu zajednicu. Većina također želi imati djecu.

Konačno, kada su upitani da navedu osobe koje smatraju svojim herojima, gotovo polovina ispitanika navela je jednog ili oba svoja roditelja. Pobijedila je za dlaku: mama.

Autori: JOCELYN NOVECK i TREVOR TOMPSON, autori za Associated Press, 19. avgust 2007.

Izvor: YAHOO, avgust 2007., www.yahoo.com

Državni program djelotvorno smanjuje stope nasilja u američkim školama

Izvještaj američke vlade navodi da program Sigurne škole-zdrava djeca u velikoj mjeri uspješno poboljšava sigurnost učenika.

Tokom tri godine, školske oblasti koje učestvuju u programu zabilježile su pad broja učenika kao učesnika nasilnih događaja za oko 15%. Broj učenika koji su prijavili da su iskusili ili posvjedočili neki nasilni događaj opao je za 12%.

Kada su u pitanju nastavnici u školama, oni su izjavili da je program poboljšao sigurnost škola, a 77% je izjavilo da je program umanjio stopu nasilja unutar škola, dok je 75% izjavilo da je program umanjio stopu nasilja u cijeloj zajednici, stoji u Izvještaju.

Školske oblasti koje učestvuju uprogramu Sigurne škole-zdrava djeca iniciraju sveobuhvatan plan koji uključuje cijelu zajednicu, a sadrži sljedeće elemente:

  • Poboljšavanje sigurnosti školskog okruženja i osiguravanje aktivnosti za prevenciju nasilja
  • Pružanje usluga zaštite mentalnog zdravlja
  • Stavljanje dodatnog fokusa na biheviorističku, društvenu i emocionalnu podršku učenicima
  • Provođenje aktivnosti na prevenciji korištenja alkohola, duhanskih proizvoda i droga
  • Osiguravanje boljeg pristupa programima za učenje društvenih i emocionalnih vještina tokom ranog djetinjstva

Elementi ovog programa provode se u partnerstvu sa lokalnom policijom, sudskim sistemom za maloljetnike i ustanovama za mentalno zdravlje. Program finansira federalna vlada.

“Svako dijete zaslužuje da uči u sigurnom i zdravom okruženju, i sada, kroz rezultate inicijative ‘Sigurne škole-zdrava djeca’ znamo da možemo poduzeti stvarne korake da im pomognemo,” rekao je Eric Broderick, vršilac dužnosti direktora uprave Substance Abuse and Mental Health Services Administration.

“Pozitivni učinak na djecu, porodice i čitave zajednice je bez presedana: niže stope nasilja u školama, bolje usluge zaštite mentalnog zdravlja djece, veće prisustvo djece u školama i poboljšan akademski uspjeh,” istakao je Broderick.

IZVOR: U.S. Substance Abuse and Mental Health Services Administration, izjava za štampu, 2. novembar 2009., www.samhsa.gov

Osam opasnosti za mlade vozače

NAJČEŠĆI UZROCI SAOBRAĆAJNIH NESREĆA I SAVJETI RODITELJIMA
Dobijanje vozačke dozvole za tinejdžera je veoma uzbudljiv događaj, međutim, vožnja automobila može biti posebno opasna za nove, neiskusne vozače. Vi kao roditelj možete pomoći da vaše dijete bude sigurno na cesti, te stoga, provjerite da li je vaš tinejdžer svjestan vodećih uzroka sudara u kojima učestvuju vozači-tinjedžeri i da li zna kako da ih izbjegne.

Br. 1—Neiskustvo vozača: Stope sudara najviše su tokom prve godine od dobijanja vozačke dozvole. Omogućite svome djetetu koliko god je moguće više supervizirane vozačke prakse – najmanje 30 do 50 sati tokom perioda od prvih šest mjeseci. Na taj način vaš tinejdžer će dobiti vještine koje su mu/joj potrebne. Čak i kada stekne određeno iskustvo, može biti pametno ograničiti vožnju tinejdžeru u riskantnim uslovima kao što su vožnja tokom noći, tokom loših vremenskih uslova, na autoputu ili sa prijateljima. Kako vaše dijete bude sve više stjecalo vozačke vještine i iskustvo, olabavite ograničenja.

Br. 2—Vožnja sa prijateljima: Rizik od sudara raste kada se vozači-tinejdžeri voze zajedno sa prijateljima. Gotovo u 2 od 3 smrtna slučajeva tinejdžera u saobraćaju, pored vozača-tinejdžera u automobilu su bili jedan ili više tinejdžera saputnika. Stoga se dogovorite sa vašim mladim vozačem da tokom najmanje prvih šest mjeseci ne prevozi prijatelje, ili možda eventualno samo jednog.

Br. 3—Vožnja tokom noći: Noćni smtonosni sudari koji uključuju vozače-tinejdžere gotovo su dvostruko brojniji nego sudari u dnevnim satima. Noćna vožnja posebno je opasna jer vozači slabije vide i često su umorni. Dogovorite sa vašim tinejdžerom da tokom prvih šest mjeseci nakon dobijanja vozačke dozvole ne vozi nakon 9 ili 10 sati navečer.

Br. 4—Nekorištenje sigurnosnih pojaseva: Tokom 2007. godine, 6 od 10 vozača-tinejdžera i 2 od 3 tinejdžera saputnika koji su poginuli u saobraćajnim nesrećama nisu koristili pojas. Vezanjem sigurnosnog pojasa smanjuje se rizik za vašeg tinejdžera od smrti ili teške povrede u saobraćajnoj nesreći za oko pola. Svaki put podsjetite tinejdžera da zaveže pojas – čak i ako se vozi negdje blizu.

Br. 5—Smetnje tokom vožnje: Gotovo 8 od 10 sudara desi se u prve 3 sekunde nakon što nešto omete vozača. Najčešće distrakcije za vozače-tinejdžere predstavljaju: pričanje na mobilni telefon, korištenje elektronskih uređaja u autu, pisanje poruka na mobitelu, jedenje, odabiranje CD-a ili radio stanice, ili dovikivanje kroz prozor. Zabranite svom tinejžeru da se upušta u bilo kakve aktivnosti koje mu/joj mogu omesti pažnju tokom vožnje.

Br. 6—Vožnja uz pospanost: Mladi vozači su na najvišem riziku ako voze dok su pospani, što uzrokuje hiljade sudara svake godine. Pored vožnje kasno po noći, tinejdžeri su najumorniji i na najvećem riziku kada voze između 6 i 8 sati ujutro. Osigurajte da vaš tinejdžer bude u potpunosti odmoran prije nego što sjedne za volan.

Br. 7—Nepažljiva vožnja: Istraživanja su pokazala da tinejdžeri ne posjeduju dovoljno sposobnosti i zrelosti da procjene rizične situacije. Pomozite svom djetetu da izbjegne nebezbjedne oblike ponašanja.
Brza vožnja: Utvrdite da li vaš tinejdžer poštuje znakove ograničenja brzine vožnje i da li zna prilagoditi brzinu uslovima na cesti.
Približavanje autu ispred: Podsjetite svog tinejdžera da održava dovoljan razmak u odnosu na vozilo ispred, da bi izbjegao/la sudar u slučaju da iznenadno kočenje bude neophodno.
Nedovoljno osmatranje ceste: Naglasite značaj stalnog osmatranja gdje se na cesti nalaze druga vozila. Osmotrite ispred sebe prije skretanja nalijevo; pogledajte sa strana kada preuzimate pravo prvenstva desnog na raskrsnicama; i iza sebe kada mijenjate trake.

Br. 8—Vožnja pod utjecanjem supstanci: Od svih vozača-tinejdžera koji su učestvovali u fatalnim nesrećama tokom 2007. godine, gotovo 1 od 3 su konzumirali alkoholna pića prije nesreće. Stoga striktno primijenite pravilo nulte tolerancije kada je u pitanju alkohol za vašeg tinejždera-vozača.

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, septembar 2010., www.cdc.gov

Meta većine seksualnih prijestupnika na internetu su tinejdžeri, a ne djeca

Nova studija pokazala je da stereotip po kojem se srednjovječni muški seksualni prijestupnici na internetu predstavljaju kao mlade osobe pokušavajući prevariti adolescente i nagovoriti ih na tajne sastanke gdje ih mogu oteti i silovati, nije tačan.

Umjesto toga, seksualni prijestupi koji su inicirani putem interneta najčešće uključuju odrasle muškarce koji ne lažu o svojim godinama, koji otvoreno traže seks, te koriste instant poruke, e-mail ili chat rooms (stranice za razgovor) da upoznaju i zavedu tinejdžere, stoji u istraživanju objavljenom u februarsko/martovskom izdanju časopisa American Psychologist, časopisa Američkog udruženja psihologa.

Istraživački tim otkrio je da seksualni predatori na internetu rijetko koriste nasilje ili otmice kao sredstvo. Umjesto toga, oni radije svoju mrežu pletu polahko, razvijajući povjerenje kod svojih mladih žrtava koji zatim počinju smatrati ove veze romansama ili seksualnim avanturama.

Tinejdžeri koji spadaju u najranjiviju grupu za seksualne predatore na internetu su najčešće mladi koji se inače upuštaju u riskantna ponašanja ili su u prošlosti bili izloženi seksualnom ili fizičkom zlostavljanju, kao i problemima u porodici.

“Činjenica je da se većina tinejdžera ponaša dobro i odgovorno kada je na internetu. Međutim, tinejdžeri često misle da su besmrtni, te je važno da roditelji održavaju komunikaciju sa svojom djecom, i da mladi budu svjesni opasnosti od predatora koji vrebaju na internetu,” rekao je Ernie Allen, predsjednik Državnog centra za nestalu i eksploatiranu djecu.

Izvor: HealthDay News, www.healthday.com, 2008.

Omladina – saobraćajne nesreće uzimaju danak

Novi izvještaj govori o tome da širom svijeta saobraćajne nesreće predstavljaju vodeći uzrok smrti tinejdžera od 15 do 19 godina života.

Prema tekstu koji je objavljen u izdanju medicinskog žurnala The Lancet od 21. aprila, saobraćajne nesreće su drugi po redu uzrok smrti djece od 10 do 14 godina starosti, kao i mladih od 20 do 24 godine starosti, te treći po redu uzrok smrti za djecu od 5 do 9 godina života.

“Kako dolazi do smanjenja broja infekcija, tako vidimo sve više smrtnih slučajeva od ozljeda širom svijeta, a saobraćajne nesreće predstavljaju glavni uzrok”, rekla je dr. Karen Sheehan, medicinski direktor odjela za prevenciju i istraživanje povreda u bolnici Children’s Memorial Hospital.

Sheehan je napomenula da je u Sjedinjenim Američkim Državama ukupni broj smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama smanjen uvođenjem zakona o korištenju sigurnosnih pojaseva, zaštitnih zračnih balona (air bags), sigurnijih automobila, boljih cesta i djelotvornijim kažnjavanjem osoba koje konzumiraju alkohol prije vožnje. Međutim, Sheehan je naglasila da su mladi još uvijek u najvećoj opasnosti jer su neiskusni, a naročito u situacijama u kojima je više tinejdžera u jednom autu.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), problem je gori u siromašnijim zemljama. Tokom 2002. godine, više od polovice 380,000 mladih osoba koje su poginule u saobraćajnim nesrećama živjelo je u Africi i Jugoistočnoj Aziji. Izvještaj WHO-a također govori da svake godine širom svijeta otprilike 1,2 miliona osoba svih starosnih dobi pogine u saobraćajnim nesrećama.

“Većina žrtava su mladići i dječaci. Muškarci mlađi do 25 godina gotovo su na trostruko većem riziku da će poginuti u saobraćajnoj nesreći u odnosu na žene iste starosne dobi,” piše The Lancet.

Pored uzrokovanja smrti i povreda, saobraćajne nesreće u siromašnim i srednje razvijenim zemljama koštaju od 65 milijardi do 100 milijardi dolara godišnje. Ovi troškovi uključuju i gubitak prihoda i opterećenje koje porodica trpi tokom brige o njenom povrijeđenom članu.

Mladi biciklisti, motociklisti i pješaci u siromašnijim zemljama na većem su riziku od smrti u nesrećama, pošto ceste u ovim zemljama nisu prilagođene uslovima u kojima ljudi, motori i automobili dijele isti prostor. Osim toga, zaštitna odjeća i oprema (kacige) rijetko se nose u ovim zemljama, istaknuto je u članku The Lancet-a. Mladi su također u opasnosti od vožnje u alkoholiziranom stanju, prebrze vožnje i neiskustva u vožnji. Neki od njih namjerno rizikuju radi dokazivanja pred prijateljima. Prema tome, bolje ceste, više biciklista i motociklista koji nose kacige, te bolji rad policije na sprečavanju vožnje u alkoholiziranom stranju, neke su od mjera koje bi smanjile broj smrtnih slučajeva i povreda uzrokovanih saobraćajnim nesrećama, navodi se u daljem tekstu.

Dr. Karen Sheehan također savjetuje da roditelji donesu pravila o vožnji zajedno sa svojim tinejdžerima. “Sjedite sa svojim tinejdžerima vozačima i istaknite neka pravila oko kojih se možete dogovoriti,” rekla je Sheehan. “Nije poenta u tome da oni ne voze, već da voze pažljivo.”

Izvori: Injury Free Coalition for Kids, Chicago; U.S. Centers for Disease Control and Prevention; The Lancet, 21. april 2007.

Riskantno ponašanje tokom adolescencije: nove perspektive u nauci o mozgu i ponašanju

Pitanje zašto adolescenti i mladi ljudi rizikuju više od mlađih i starijih pojedinaca već decenijama predstavlja izazov psiholozima. Čini se da sklonost adolescenata da uzimaju učešće u riskantnim aktivnostima nema osnovu u iracionalnosti, zabludama o neranjivosti ili neznanju.

Ovaj rad predstavlja perspektivu o riskantnom ponašanju adolescenata koje ima osnove u razvojnoj neurologiji. Prema tom viđenju, privremeni jaz između puberteta koji adolescente potiče na traženje uzbudljivih aktivnosti i sporo sazrijevanje kognitivno-kontrolnog sistema koji reguliše ove impulse, čini adolescenciju periodom povećane ranjivosti kada je u pitanju riskantno ponašanje.

Ovakvo viđenje riskantnog adolescentnog ponašanja pomaže objasniti zašto su edukativni programi kojima je za cilj promijeniti znanje, ubjeđenja i stavove adolescenata često neuspješni, te pretpostavlja da je mijenjanje konteksta u kojem može doći do rizičnog ponašanja uspješnije od pokušaja mijenjanja načina na koji adolescenti razmišljaju o riziku.

To bi podrazumijevalo integrisano djelovanje društva i porodice, pogotovo roditelja, u ograničavanju prilika u kojima adolescenti mogu upasti u nevolju dok se u potpunosti ne razvije njihov vlastiti sistem samokontrole kada će biti u stanju donositi promišljenije odluke po pitanju riskantnih aktivnosti.

IZVOR: Current Directions in Psychological Science, april 2007.,http://www.blackwell-synergy.com/loi/CDI

Vježbanje u mladosti smanjuje rizik od hipertenzije

Vježbanje tokom adolescencije i u dvadesetim godinama života može pomoći da se krvni pritisak drži pod kontrolom tokom dužeg perioda života, otkriva nova studija.

“Ovo je ohrabrujući dokaz koji potvrđuje da je fizička aktivnost, ustvari, uzročno povezana sa hipertenzijom,” izjavio je vođa tima David Jacobs Jr., epidemiolog sa Univerziteta u Minnesoti, Minneapolis.

Tokom studije koja je pratila gotovo 4000 muškaraca i žena tokom 15 godina, 634 učesnika oboljela su od visokog pritiska. Oni učesnici koji su u prosjeku vježbali pet puta sedmično i sagorijevali 300 kalorija po treningu, imali su 17% manje šanse da će dobiti visoki pritisak u poređenju na osobe koje su bile manje aktivne.

Rezultati ove studije nude “dodatni razlog da se slijede postojeće preporuke o povećanju fizičke aktivnosti – ne samo radi postizanja zdrave težine i sveukupnog zdravlja srca, već i radi smanjenja rizika od visokog pritiska od dvadesetih do srednjih godina života,” rekao je Michael Zemel, profesor ishrane i medicine na Univerzitetu u Tennesseeu, Knoxville.

Rezultati studije objavljeni su u aprilskom izdanju Američkog žurnala javnog zdravstva (American Journal of Public Health).

IZVOR: Center for the Advancement of Health, Saopštenje za medije, 6. mart 2007.

Tinejdžerke i plastična operacija povećanja grudi

Posljednja studija pokazala je da je 9 od 10 britanskih tinejdžerki nezadovoljno svojim fizičkim izgledom. 26% ispitanica razmišljale su o plastičnoj hirurgiji, a tokom posljednje tri godine broj tinejdžera koji su se odlučili na plastične operacije porastao je za 500%.

13-godišnja Kianna oduvijek je željela povećati svoje grudi i odlučna je da ode u SAD kada napuni 16 da bi se podvrgla operaciji. “Ono što ne volim u vezi svog tijela su grudi…gotovo 100% vremena provodim razmišljajući o tome. Zbog toga sam tužna. Moje prijateljice imaju zasada veće grudi i to mi se ne sviđa jer one mogu oblačiti šta god žele a ja ne mogu. Ističem se između njih i izgledam totalno čudno.”

Kiannina samohrana majka, kao i njena tetka, zabrinute su da Kianna želi povećati grudi samo zbog toga što se želi uklopiti u društvo. “Zaista ne bih željela biti tinejdžerka u današnjem vremenu, tako je mnogo pritiska na njima sada…od strane onoga što prikazuju magazini i televizija…njeno tijelo ne prati njen um i ona jednostavno treba da dopusti sebi vremena da uđe u pubertet.” Kao dio BBC programa, Kianna će poći putem otkrivanja istine o operaciji povećanja grudi. Na ovom putu pratiti će je 17-godišnja Katrina koja također ima problema sa samopouzdanjem i koja se nada da će joj plastična operacija pomoći da se osjeća bolje u vlastitom tijelu.

“Želim da izgledam nekako između Jordan i Katy Perry. Želim da se nakon operacije ipak vidi da su mi grudi vještačke…onda ću biti spremnija da ih pokazujem drugima jer neće biti moje.” Njena majka Jules očajna je zbog pomisli da njena jedina kćerka želi tako drastično promijeniti svoj izgled uz pomoć operacije. „…Kao majka, ja samo želim da moja kćerka bude sretna. Međutim, operacija koju ona želi jeste u cilju da izgleda vještački i ja nikako ne mogu da shvatim zašto.”

Katrina, uz nisko samopouzdanje, ima strah i od osjećaja bliskosti iako je imala nekoliko momaka još od svoje 13. godine.

U okviru BBC-evog programa, obje porodice susresti će se sa osobama kojima je za cilj da iskreno popričaju sa tinejdžerkama, te će proći iskustva koja će im pomoći da donesu informirane odluke.

Susrećući se sa grupom djevojaka, od kojih su neke imale operaciju, Jules je bila zaprepaštena kada je čula nekoliko zastrašujućih priča u vezi operacije povećavanja grudi.

„Ja sam svoje grudi povećala kada mi je bilo 18, ali mi je danas ustvari žao…kada su mi izvadili drenove imala sam nepodnošljive bolove i činilo mi se kao da mi neko guli kožu”, rekla je jedna od djevojaka.

Djevojke su se susrele i sa Ruth, modelom iz novina The Sun, koja je izričito protiv ovakvih operacija i koja je posavjetovala Kiannu da su ožiljci od operacije vidljivi pogotovo kod osoba miješanih rasa kao što je Kianna.

Nakon završenog programa i različitih iskustava, stavovi djevojaka bili su mješoviti.

17-godišnja Katrina još uvijek je bila neodlučna i iako iskreno ne želi ići na operacioni sto, možda se ipak za nekoliko godina odluči na to. “…zasad ću se, međutim, koncentrirati na fakultet,” rekla je ona.

Međutim, 13-godišnja Kianna shvatila je da ako želi razvijati profesionalnu karijeru plesačice, onda bi joj velike grudi samo predstavljale smetnju. “Moj stav se veoma izmijenio i sada znam da se neću odlučiti za operaciju grudi…sada mi se sviđa moje tijelo kakvo jeste, ne osjećam se kao djevojčica, ali niti kao žena…osjećam se kao tinejdžerka.”

IZVOR: BBC NEWS, Boob job: My Big Decision, http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/8163756.stm, juli 2009.

Nova studija pokazuje da sunčanje može postati ovisnost

Dermatolozi već duže vrijeme sumnjaju da su neke osobe ovisne o sunčanju – slično ovisnosti o drogi ili alkoholu – i da odbijaju promijeniti svoje ponašanje, bez obzira na sve češća upozorenja o štetnostima pretjeranog tamnjenja tena putem izlaganja suncu ili odlaskom u solarije, te riziku od dobijanja raka kože. Sada i najnovija studija ukazuje na to da postoji mogućnost da su neke osobe ovisne o ultraljubičastom svjetlu (UV).

“Mnogobrojne studije pokazale su da edukacija o opasnostima pretjerane izloženosti UV zrakama rijetko uspijeva promijeniti ponašanje pojedinaca kada je u pitanju tamnjenje tena putem sunčanja, pogotovo među visokorizičnim starosnim grupama poput adolescenata i mladih osoba”, objasnila je dr. Robin L. Hornung, dermatolog sa Odjela za dermatologiju Univerziteta u Washingtonu u martovskom izdanju Žurnala Američke akademije za dermatologiju (Journal of the American Academy of Dermatology). Dr. Hornung je također rekla da su prethodni eksperimenti pokazali da UV svjetlost uzrokuje otpuštanje endorfina koji dovodi do osjećaja zadovoljstva, što potvrđuje činjenica da gotovo polovina (41%) studenata koji se sunčaju, to rade da bi se opustili, a što predstavlja snažan motivirajući faktor koji je zabilježen u mnogim drugim studijama i koji je konzistentan sa drugim adiktivnim ponašanjima.

Tokom studije dr. Hornung i njene saradnice Solmaz Poorsattar, ukupno 385 studenata i studentica sa Univerziteta u Washingtonu, Seattle, ispunili su anketu o svojim praksama sunčanja i praksama svoje porodice i prijatelja. Anketa je, između ostalog, uključivala i sljedeća četiri pitanja modificirane anketne alatke CAGE, koja se inače uspješno koristi za otkrivanje ovisnosti o alkoholu:

“Da ste ikada pomislili da se možda trebate manje sunčati?”
“Da li su vam ljudi dosađivali kritikujući vaše metode tamnjenja tena?”
“Da ste ikada osjetili krivicu po pitanju sunčanja?”
“Da li je sunčanje ikada bila prva stvar na koju ste pomislili kad ste se ujutro probudili?”

Kada su analizirani odgovori na CAGE pitanja, 12% ukupnog broja studenata, 18% studenata koji su prijavili redovno sunčanje na suncu, i 28% studenata koji su prijavili odlaske u solarije, pozitivno su odgovorili na prethodna pitanja, što ukazuje na ovisnost o UV svjetlu.

Iako je poznato da slučaj raka kože u porodici predstavlja faktor rizika za razvoj raka kože kod ostalih članova porodice, studenti u studiji koji su prijavili slučaj raka kože u porodici još više su praktikovali sunčanje u odnosu na studente u čijoj porodici nije bilo poznatih slučajeva raka kože. Od studenata koji su znali za slučaj raka kože u porodici, 77% se namjerno sunčalo na suncu, a 45% je koristilo solarijume. “Ovo otkriće ukazuje na to da čak i lično iskustvo sa rakom kože nije uticalo na to da ova populacija promijeni svoje prakse sunčanja, bez obzira na povećan rizik po njihovo zdravlje,” rekla je dr. Hornung.

Dr. Hurnung zaključila je da “Edukacija sama po sebi nije dovoljna da zaustavi visokorizično ponašanje prilikom sunčanja, te da će se stope raka kože nastaviti značajno povećavati u slučaju da ne dođe do odgovarajuće intervencije.”

IZVOR: American Academy of Dermatology, 20. mart 2007, http://www.aad.org/

Odlazak u solarijume u mladosti povećava rizik od raka kože

Poznato je da izlaganje sunčevim ultraljubičastim (UV) zrakama može uzrokovati rak kože. Međutim, osobe svijetlije puti sve više koriste solarijume – izvore vještačke UV svjetlosti.

U cilju procjenjivanja dostupnih dokaza o vezi između korištenja solarijuma i malignog melanoma i drugih oblika raka kože, istraživačka grupa Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) analizirala je dosadašnje studije o ovom pitanju, te svoje rezultate objavila u Međunarodnom žurnalu raka (International Journal of Cancer) od 1. marta.

Na osnovu 19 informativnih studija, zaključeno je da je korištenje solarijuma povezano sa oboljevanjem od melanoma. Prvo izlaganje vještačkim UV zrakama prije 35 godine života značajno povećava rizik od melanoma, zaključeno je iz 7 informativnih studija. Iz 3 studije zaključeno je da je povećan rizik i od oboljevanja od karcinoma pločastih stanica kože, ali studije nisu našle vezu kada je u pitanju rak bazalnih ćelija.

Dokazi ne podržavaju tvrdnju da se korištenjem solarija koža može zaštiti od oštećenja koja mogu nastati kasnijim izlaganjem sunčevim zrakama. Prema tome, potrebno je djelovati u pravcu obeshrabrivanja mladih ljudi da koriste solarijume, te ozbiljno razmotriti mogućnost da se maloljetnicima ograniči pristup solarijumima.

Izvor: International Journal of Cancer, 1. mart 2007;120(5):1116-22.