Day: August 29, 2018

Zašećereni sokovi debljaju predškolsku djecu

Grupa stručnjaka iz Kanade provela je studiju koja je imala za cilj da istraži vezu između konzumiranja zašećerenih napitaka (gaziranih pića i voćnih sokova) i sklonost ka povećanju tjelesne težine kod predškolske djece.

U studiju je bilo uključeno 2103 djece rođenih 1998. godine u Québecu u Kanadi, a njih 1944 , starosne dobi od 4 i 5 godina, konačno je učestvovalo u nutricionističkoj studiji 2002. godine.

Za istraživanje su sakupljeni podaci iz Longitudinalne studije studije dječjeg razvoja u Québecu od 1998. do 2002. godine. Podaci su dobiveni putem intervjua o 24-satnim prehrambenim navikama. Zabilježena je učestalost konzumiranja zašećerenih napitaka između obroka u 2,5, 3,5 i 4,5 godine života, te su izmjerene visina i težina djece.

Rezultati studije pokazali su da je sveukupno 6,9% djece koja nisu konzumirala zašećerene napitke između obroka između 2,5 i 4,5 godine života u 4,5 godini bilo gojazno, u poređenju na 15,4% djece koja su ih redovno konzumirala (4 do 6 puta ili više sedmično) kada su imala 2,5 , 3,5 i 4,5 godine života. Prema multivarijantskoj analizi, konzumacija zašećerenih napitaka između obroka više nego udvostručuje rizik od gojaznosti kada se uzmu u obzir i drugi značajni faktori. Djeca iz siromašnih porodica koja redovno piju zašećerene napitke između 2,5 i 4,5 godine života imaju više nego trostruk rizik da budu predebela u odnosu na djecu koja ne piju redovno takve napitke a dolaze iz domaćinstava sa dovoljnim prihodima.

S obzirom na to da rezultati studije pokazuju negativan uticaj zašećerenih napitaka na težinu male djece, savjetuje se roditeljima da ograniče količine takvih pića koje konzumiraju njihova predškolska djeca zbog velikog rizika od sklonosti ka debljanju koja se uspostavlja tokom ranih godina života.

Izvor: Journal of the American Dietetic Association http://www.adajournal.org/article/PIIS000282230700435X/abstract

Upozorenje o vještačkim bojama za hranu

Prije sedam godina provedena je studija o uticaju vještačkih boja za hranu na ponašanje kod djece i njeni rezultati pokazali su vezu između tih boja i problematičnog ponašanja djece poput histeričnih ispada, slabe koncentracije, hiperaktivnosti i alergijskih reakcija.

Tim stručnjaka sa univerziteta University of Southampton sada je priveo kraju novu studiju koja detaljnije analizira čitav spektar vještačkih boja za hranu, međutim rezultati studije još nisu objavljeni.

Ipak, jedan izvor sa Univerziteta izjavio je da rezultati nove studije potvrđuju rezultate prethodne studije, tj. dokazuju negativan uticaj određenih vještačkih boja na ponašanje djece.

Zbog toga, nezavisni stručnjaci smatraju da roditelji trebaju izbjegavati davati djeci hranu koja sadrži takve boje.

Tim sa University of Southampton testirao je sljedeće aditive: tartrazine (E102), ponceau 4R (E124), sunset yellow-narandžasta (E110), carmoisine (E122), quinoline yellow-žuta (E104) i allura red-crvena AC (E129).

Svi aditivi koji su testirani u studiji imaju dozvolu za upotrebu u EU i smatraju se sigurnim, ali su neke od boja zabranjene u skandinavskim zemljama i SAD-u.

Pru Leith, predsjedavajuća Zaklade za hranu u školama School Food Trust rekla je:

“Veoma se trudimo da promoviramo svježu hranu pripremljenu kod kuće, i ako svoj porodici dajete takvu hranu, onda se ne trebate brinuti o aditivima.

“Postoji mnogo anegdotalnih dokaza učitelja i roditelja koji tvrde da se djeca počnu ponašati loše nakon što pojedu slatkiše, te sam sigurna da ćemo sada dobiti i potkrijepljujuće dokaze.”

Izvor: BBC, www.bbc.co.uk

Vrtlarenje, kuharske zabave mogu udvostručiti konzumiranje povrća kod djece

Djeca uzrasta za obdanište radije će jesti povrće ako ih se na to podstakne putem zabava koje uključuju kuhanje, časova kuhanja, vrtlarenjem, pa čak i crtićima Mornara Popaja.

To su rezultati osmo-sedmičnog istraživanja tokom kojeg je praćen unos voća i povrća kod 26 djece iz vrtića prije i nakon što su učestvovala u programu u kojem su korištena multimedijalna sredstva, uzori i igra da bi se promovirala zdrava prehrana.

Istraživanje je detaljnije opisano u aktuelnom izdanju časopisa Nutrition & Dietetics.

“Djeca su sadila sjeme povrća, učestvovala u zabavama isprobavanja voća i povrća, kuhala su supu od povrća i gledala crtiće Popaja. Također smo roditeljima slali pisma sa savjetima kako da ohrabre svoju djecu da jedu više voća i povrća, te su učitelji sjedili zajedno sa djecom za stolom da budu primjer kako se zdravo hraniti,” istakla je autorica studije, profesorica Chutima Sirikulchayanonta, sa univerziteta Mahidol University u Bankoku.

Nakon završenog programa, količina povrća koju su djeca konzumirala se udvostručila, dok se broj vrsta povrća povećao sa dva na četiri. Osim toga, roditelji su rekli da su djeca češće pričala o povrću i da su bila ponosna što su ga jela tokom školskog ručka.

Između ostalog, istraživanje je pokazalo i sljedeće:

  • Djeca se osjećaju posebnim kada odrasle osobe sjede pored njih za stolom i jedu istu hranu.
  • Uključivanje djece u proces pripremanja hrane pomaže im da nauče nazive i boje pojedinih vrsta hrane, te razvija njihovu koordinaciju ruka-oko.
  • Prethodna istraživanja pokazala su da se prehrambene navike koje dijete stekne u ranom djetinjstvu zadržavaju tokom kasnijeg djetinjstva i odraslog doba, rekla je prof. Sirikulchayanonta. To znači da naglašavanje zdravih izbora hrane dok je dijete još malo može imati ogroman uticaj na zdravlje te osobe u budućnosti, dodala je ona.

IZVOR: HealthDay, avgust 2010., www.healthday.com

Selma Gičević: Istraživanje o prehrani u vrtićima u BiH

Selma Gičević, magistrica nutricionizma u javnom zdravstvu (MSc Public Health Nutrition), upravo je završila svoj istraživački projekat “Razvoj prehrambenih smjernica za vrtiće u BiH” koji je realizirala na prestižnom univerzitetu Westminster u Londonu.

U javnosti je uvriježeno mišljenje da djeca u predškolskim ustanovama u BiH jedu neadekvatnu hranu, no često će se kao razlog za to navesti opća besparica u društvu. Selmino istraživanje nudi naučne argumente da se sa isto novca sa koliko javne ustanove raspolažu sada, može značajno unaprijediti prehrana djece, pa samim time i zdravlje nacije!
Zašto ste se odlučili za ovo istraživanje?
Bosna i Hercegovina se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nalazi na drugom mjestu po broju osoba s prekomjernom težinom (BMI≥25) i gojaznih osoba (BMI≥30) u Evropi, i to u dvije starosne skupine: 17.1% dječaka i 16.7% djevojčica uzrasta 0-5 godina, te 65.1% muškaraca i 59.4% žena starosti 25-65 godina . Svi oni imaju indeks tjelesne mase preko 25.

Stopa smrtnosti od bolesti vezanih, između ostalog, uz nepravilnu ishranu (bolesti srca, mozga i krvnih žila) u 2008. godini dosegla je 53.9% u Federaciji BiH, i 50.92% u Republici Srpskoj. Istovremeno, između 10% i 25% djece predškolskog uzrasta u BiH izloženo je riziku od zakržljalog rasta, anemije željeza i poremećaja uzrokovanog nedostatkom joda, koji mogu izazvati ozbiljne i trajne mentane i intelektualne zaostatke u odnosu na vršnjake.

Istraživanje je pokazalo da ne postoji zvanični okvir za reguliranje hrane u vrtićima u našoj zemlji. Time su institucije prepuštene samima sebi, pa njihova ponuda značajno varira, jer zavisi od znanja pojedinaca, finansijskih sredstava, dobre volje, pritisaka klijenata, dječjih preferencija itd. Iz bivše smo Jugoslavije naslijedili stare normative koji su i dalje u upotrebi u nekim institucijama, pogotovo javnim, a koji zahtijevaju hitnu reviziju.

Npr. ovi normativi sadrže namirnice nao npr. ‘puris’ salama, karamelizirano mlijeko i pašteta, koje se ne bi smjele naći na dječjem jelovniku.

Nasuprot tome, iako mnogi sardine ne smatraju hranom adekvatnom za dijete, upravo je to jedna od najzdravijih namirnica za dječji mozak; DHA masne kiseline kojima obiluje masna riba jačaju koncentraciju i pomažu razvoj mozga, posebice kod male djece i u prenatalnom periodu tj. u majčinoj utrobi.

Privatne institucije su izložene posebnom riziku, jer u nedostatku pravnog okvira kod bi se pridržavale, moraju ugađati željama korisnika usluge, te često trpe pritisak tipa ‘dajte našoj djeci pizzu i hamburger, oni to žele’. Zvanični normativi bi ih zaštitili od toga i vratili im autoritet odgajatelja zdravih prehrambenih navika kod djece.

Šta nam kažu rezultati istraživanja?
Istraživanje provedeno u periodu maj-august 2011. u vrtićima u BiH pokazalo je da jelovnici u većini slučajeva ne sadrže dovoljno energije niti nutrijenata, ili sadrže dovoljno energije, ali opet – bez potrebnih nutrijenata (tzv. prazne kalorije).

U prvom slučaju, djeca su izgladnjela i traže bilo kakvu hranu (često su to grickalice ili peciva) po izlasku iz ustanove.

U drugom slučaju, djeca su unijela prazne kalorije, koje im daju sitost ali ne i nutrijente potrebne za rast i razvoj.

U oba slučaja, razvijaju se loše prehrambene navike i povećava rizik od gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, osteoporoze i dijabetesa tipa II, te nekih oblika raka u kasnijem životu.

U većini slučajeva jelovnici su bili siromašni vitaminom C, kalcijem, cinkom, polinezasićenim masnim kiselinama i željezom, uz adekvatne količine vitamina A, ugljikohidrata i proteina. Jelovnici (s izuzetkom jednog privatnog vrtića) sadrže ozbiljno nizak sadržaj voća i povrća. U nekim se slučajevima voće nudi samo dva puta sedmično, a alternativa mu je hljeb s eurokremom! Ovo jasno pokazuje nedostatak nutricionističkog znanja kreatora jelovnika, jer bi obroci trebali imati hranu iz istih grupa, po piramidi ishrane. Stoga bi svim vrtićima dobrodošla stručna podška u razvoju jelovnika, kako bi bili sigurni da čine pravu stvar za zdravlje djece.

Nedostatak ključnih nutrijenata, te unos pretjeranih količina šećera, masnoća životinjskog porijekla, soli i vještačkih dodataka hrani u direktnoj je vezi s usporenim fizičkim i psihičkim rastom i razvojem djeteta, slabijom koncentracijom i sposobnosti za učenjem, te hiperaktivnosti.

Kako bi trebalo biti?
U BiH, dijete provodi u vrtiću 8-9 sati dnevno, gdje ima 3 obroka: doručak, ručak i popodnevnu užinu. Istraživanje je pokazalo da je sa samo tri obroka vrlo teško pokriti energetske i nutrijentne potrebe djeteta, jer djeca imaju male stomačiće i trebaju jesti manje količine u više navrata. Stoga se preporučuje uvođenje dodatne užine, koja bi u obliku voća, povrća i mliječnih proizvoda djetetu omogućila unos ključnih nutrijenata.

Tokom navedenog perioda, vrtić treba pokriti 75% djetetovih dnevnih potreba za energijom i nutrijentima, prema sljedećem rasporedu:
Doručak 20%
Ručak 30%
Užina 15%
Dodatna užina 10%
Ovo ostavlja prostora za još jedan večernji obrok (25% dnevnog unosa energije) u krugu porodice.

Zašto je važan i način serviranja hrane?
Dosadašnja naučna straživanja su pokazala da mala djeca preferiraju da im svaka namirnica u tanjiru bude servirana odvojeno. Posebno vole grupisanje hrane po bojama, te jedu jednu grupicu nakon druge, rijetko miješajući. Za razliku od toga, odrasli jedu kombinacije ukusa, te su nam na meniju česte kalje, gulaši, sataraši, rižota i sl. Ako mališani ne prihvaćaju ovako pripremljene obroke (meso i povrće kuhano zajedno, u saftu) treba pokušati pripremiti povrće na pari, odvojeno, i servirati ga po bojama i oblicima, na atraktivan način, na tanjiru u boji. Upravo se ovaj metod pokazao kao uspješan u poboljšanju unosa povrća kod djece. Pritom se pripremom povrća na pari sačuva i najveći procenat hranjljivih sastojaka koji se dugotrajnim kuhanjem u vodi, te podgrijavenjem, gube.

Da li je uopće moguće ponuditi zdraviju hranu s tako ograničenim sredstvima?
U Bosni i Hercegovini, za razliku od velikog broja evropskih zemalja i SAD, na sreću i dalje jeste! Naše voće i povrće, žitarice, neke vrste ribe, mahunarke, orašasti plodovi, voda, pa i meso u količini koja nam je dovoljna, ako se kupuju u sezoni i od domaćih proizvođača, te se jela pripremaju od sirovih namirnica, mogu se uklopiti u vrlo ograničen budžet.

Problemi počinju kada kupujemo gotove namaze, sokove u tetrapaku, slatkiše, paštete i gotova jela – ta hrana je relativno skupa, u odnosu na nutrijente koje nam daje. No, vrijednosti jelovnika za vrtiće trebaju sačiniti nutricionista, agronom, epidemiolog i ekonomista zajedno, kako bi jelovnici bili zdravi, sigurni i ekonomični. Smatram da je to moguće i izvedivo.

Koji su sljedeći koraci?
Istraživanje je rezultiralo nutritivnim tablicama, koje nisu nimalo jednostavne za korištenje, pogotovo ne bez kompjuterskog programa za planiranje jelovnika. Stoga sada trebamo razviti prehrambene smjernice koje će obuhvatiti vrste hrane po piramidi ishrane, njihovu učestalost serviranja, primjerke sedmičnih jelovnika i knjigu recepata s veličinama porcija. Time će se osigurati da svaki vrtić može jednostavno pratiti upute i osigurati da će djeca dobiti potrebne nutrijente. Važan korak je i edukacija uposlenika i roditelja, te opremanje kuhinja i skladišta u javnim vrtićima, kako bi mogli skladištiti kvarljive namirnice, npr. svježe mlijeko, voće i povrće…

Kako ostvariti promjene?
Prehrambene upute trebaju eventualno postati obvezujuće za sve vrtiće, kako javne tako i privatne. Ovo nije vid prisile vrtića, već upravo suprotno – ovo je način da institucije povrate svoj stari autoritet i budu zaštićene od kako unutarnjih, tako vanjskih pritisaka. Važno je ovaj projekat provesti u partnerstvu vrtića s roditeljima i predstavnicima ministarstava obrazovanja, te zdravstvenim radnicima.

Koje su najveće prepreke u realizaciji ove ideje?
Nažalost, prehrambene navike u našem društvu često su takve da vode ka debljanju i zdravstvenim problemima, naročito kod odraslih. Puno solimo hranu, zaobilazimo vodu i preferiramo zaslađene sokove, jedemo previše crvenog mesa, i ne vidimo problem u tome da jedemo puno bijelog tijesta, pita, buhtlica, kiflica, malo voća i povrća, puno slatkiša i grickalica. Još uvijek se provlači ubijeđenje da je najvažnije da je dijete sito, pa maker to značilo da će jesti par kriški hljeba i malo sirnog namaza umjesto ručka, te da je bucmasto dijete zdravo dijete, dok je ono vitko ‘neuhranjeno i bolešljivo’. Ovo je, naravno, potpuno pogrešno.

Naravno da dijete ne smije ni biti oskudno hranjeno, posebice kad su u pitanju željezo, cink, vitamin A, B i C, te kalcij, proteini…no, moramo razgraničiti između hrane bogate nutrijentima i tzv. ‘praznih kalorija’. Inicijativa za poboljšanje vrtićke prehrane samo je jedna kockica u velikoj slagalici koja se zove ‘ka zdravijem bh. društvu’.

IZVOR: radiosarajevo.ba, novembar 2011.

Moje dijete je izbirljivo po pitanju hrane. Kako mogu osigurati da jede zdravo?

Da biste ubijedili izbirljivo dijete da jede hranu koja je dobra za njega/nju:

  • Pružite dobar primjer. Ako vi i vaša porodica jedete i uživate u zdravoj hrani, vaše će dijete to primijetiti i raditi isto. Nakon toga ga pohvalite što dobro jede.
  • Objasnite djetetu zašto je zdrava ishrana dobra za nju/njega. Koristite primjere sa kojima se dijete može poistovjetiti, poput Popaja koji jede špinat da bi bio snažan, ili crtanih likova poput Supermana i porodice the Incredibles koji jedu povrće.
  • Ako je moguće, nemojte voditi dijete u supermarket. Tako ćete ograničiti djetetov uticaj na ono što kupujete. Ako je dijete sa vama, odvedite ga u dio sa voćem i povrćem i recite mu da, kao nagradu za dobro ponašanje, može odabrati dvije-tri vrste voća i povrća. Na taj način će vaše dijete osjetiti kao da ga nagrađujete, i biće uzbuđeno zbog mogućnosti biranja nove hrane.
  • Od ranih nogu podučite dijete navikama zdrave prehrane. Predstavite zdravu hranu kao nagradu, radije nego kao nešto što moraju pojesti. Budite kreativni i ohrabrite vaše dijete da proba nove vrste hrane.
  • Uvijek djetetu dajte doručak. Doručak će mu osigurati energiju za dan koji je pred njim. Žitarice, voće, integralni tost i cijeđeni sok su ukusni i dobri za vaše dijete i daće mu potrebnu snagu. Ako dijete preskoči doručak, osjećati će se umorno i razdražljivo, a zbog toga će vjerovatnije grickati nekvalitetnu hranu poput čokolade i čipsa tokom dana.
  • Napunite police raznolikom zdravom hranom iz koje dijete može birati. Na taj način ćete spriječiti standardno ubjeđivanje djeteta u smislu “moraš ovo jesti zato što je dobro za tebe” koje u djetetu može uzrokovati otpor.
  • Za školu djetetu pripremite zdravu, ali zanimljivo pripremljenu hranu.
  • Nemojte siliti dijete da jede nešto što ne želi. Umjesto toga, eksperimentirajte sa receptima i načinima pripreme hrane tako da izgleda privlačno i ukusno. Naprimjer, djetetu možete ponuditi voće i povrće pripremljeno kao grickalice za zabavu, ili kao dio ukusnog recepta, ili u zanimljivim oblicima i bojama.
  • Prikrijte hranu koju dijete ne voli da jede tako što ćete je tanko izrezati i pomiješati sa sosom, sirom ili pire-krompirom.
  • Dopustite djetetu da ponekad pojede grickalice i slatkiše. Ako mu ih budete branili, dijete će ih samo još više željeti. Da biste zadovoljili djetetovu želju za slatkim, ponudite mu zdravije varijante poput pločica od žitarica i kolača sa manjim udjelom masti. Za povremeni desert, umočite komadiće voća u otopljenu čokoladu za kuhanje.
  • Pretvorite zdravu prehranu u igru. Neka dijete prebroji komadiće graška ili mrkve koje je pojelo.
  • Djeca se često trude da budu poput prijatelja ili rođaka, te ih imitiraju. Iskoristite to tako što ćete pozvati osobu koje vaše dijete voli na zdravu večeru.
  • Ograničite količinu brze hrane koju dajete djeci. Umjesto toga, podučite ih kako da uživaju u zdravijim obrocima.
  • Zdrava prehrana također podrazumijeva da pratite koliko hrane vaše dijete pojede. Nemirno dijete može biti izbirljivo i ne uzimati dovoljno hrane. S druge strane, kada dijete uživa u hrani lahko može pojesti previše. Posavjetujte se sa svojim porodičnim ljekarom o količini hrane koju bi dijete trebalo uzimati.

Da biste spriječili da se dijete prejeda:

  1. Neka porcije koje nudite djetetu budu manje i dijete će se naučiti da ne jede previše.
  2. Jedite za stolom, a ne ispred televizije. Gledanje televizije tokom obroka zbunjuje mozak vašeg djeteta, što znači da bi dijete moglo ignorirati signale koji mu govore da je sito.

IZVOR: NHS CHOICES, april 2010., http://www.nhs.uk/Pages/HomePage.aspx

Časovi kuhanja koriste djeci na više načina

Program koji pomaže učenicima osnovne škole da razviju vještine kuhanja dok uče predmete poput geografije, matematike, prirodnih i društvenih nauka može biti jedan od načina borbe protiv gojaznosti kod djece u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tokom najnovije studije, naučnici su ocjenjivali eksperimentalni edukativni program o ishrani pod nazivom Kuhanje sa djecom (Cooking with Kids), tokom kojeg su učenici pregledavali, pripremali i uživali u svježe pripremljenoj, pristupačnoj hrani iz različitih kultura.

Program je također podučavao djecu društvenim vještinama zajedničkog rada u cilju pripremanja obroka, a zatim, zajedničkog uživanja u napravljenoj hrani.

U studiji je bilo uključeno 178 učenika četvrtih razreda i njihovi učitelji koji su bili intervjuisani prije i poslije serije dvije vrste časova – kuhanje i jedenje ili samo jedenje hrane – a koji su bili integrisani u normalni nastavni plan i program.

Učitelji i učenici koji su učestvovali u oba tipa časova o hrani smatrali su da je to bilo jedno pozitivno iskustvo, a oni koji su učestvovali i u časovima kuhanja rekli su da su im isti omogućili da poboljšaju svoje društvene vještine.

Učenici koji su učestvovali u časovima kuhanja i kušanja hrane nisu više smatrali poslove pripremanja hrane kod kuće kao obavezu, za razliku od učenika koji su imali samo časove kušanja hrane ili učenika koji nisu učestvovali ni u jednom obliku nastave o hrani.

Studija je objavljena u novembarsko/decembarskom broju časopisa Journal of Nutrition Education and Behavior.

“Studija opisuje percepcije učenika i učitelja kada je u pitanju integriranje obrazovnih programa o ishrani u akademske nastavne programe, što je od ključnog značaja za opravdavanje kontinuirane uloge ishrane u školskom planu i programu. Studija dokumentuje značaj uključivanja časova kuhanja u nastavni plan i program, s obzirom da predstavlja praktični mehanizam za promoviranje zdravlja, kao i društvenih i obrazovnih vještina koje pripremaju učenike za odraslu dob,” istakla je Leslie Cunningham-Sabo, profesor na univerzitetu Colorado State University.

Gojaznost djece u SAD-u utrostručila se tokom posljednjih 30 godina, pokazuju podaci državnih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.

IZVOR: Journal of Nutrition Education and Behavior, novembar 2011., www.jneb.org

U stabilnim porodicama pubertet kod djece nastupa kasnije

Studija stručnjaka sa Univerziteta Arizona i Wisconsin-Madison u Americi koja je uključivala 180 djevojčica od predškolske dobi do 10 godina starosti, otkrila je da djevojčice iz porodica u kojima je manje bračnih sukoba i depresije seksualno sazrijevaju kasnije u odnosu na svoje vršnjakinje.

Studija o dječijem razvoju (The Child Development) posljednja je u nizu studija koje pokušavaju otkriti šta uzrokuje rani pubertet, sve češći fenomen danas. Međutim, stručnjaci kažu da je veoma teško razmrsiti mnoge faktore koji doprinose ovom fenomenu.

Stručnjaci smatraju da su u stresnijim sredinama djeca primorana da brže odrastu, te da prilagođavaju svoj seksualni razvoj uslovima u kojima žive.

Međutim, naučnici su također otkrili da djeca majki koje su ušle u pubertet kasnije, djeca iz boljestojećih porodica – barem dok su djeca veoma mala – i djeca koja imaju manji indeks tjelesne mase (BMI) sporije seksualno sazrijevaju u 8 godini života.

Debljina i genetika se sve više smatraju ključnim faktorima u nastupanju ranog puberteta.

“Međutim, čini se da su autori studije ipak još nešto otkrili,” rekao je profesor Fran Ebling sa Fakulteta biomedicinskih nauka Nottingham univerziteta.

“Stres i način na koji tijelo reaguje na njega mogu sigurno imati ulogu u iniciranju puberteta, iako je pitanje da li djeca danas žive težim životima od djece u prošlosti otvoreno za diskusiju.”

Općeprihvaćena normalna starosna dob u kojoj djevojčice trebaju pokazati znakove puberteta jeste 10 godina i više, međutim, studije pokazuju da čak jedna od šest djevojčica sazrijeva prije nego što napuni 8 godina – što je za 18 mjeseci ranije u odnosu na njihove majke.

Smatra se da rani pubertet sa sobom nosi mnoge rizike. Osim što su određeni oblici raka povezani sa ranim nastupanjem puberteta, problemi se mogu javiti i kada mentalni razvoj djevojčice ne ide ukorak sa njenim seksualnim razvojem.

“Kao prvo, to može biti veoma emocionalno frustrirajuće za dijete, a kao drugo, može otvoriti put zlostavljanju sa ranijom seksualnom aktivnošću i trudnoćom,” rekao je profesor Ebling.

Izvor: BBC NEWS, novembar 2007., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/7094922.stm

Promjene u spavanju prethode tjelesnim promjenama pri ulasku u pubertet

Nova studija pokazala je da se promjene u navikama spavanja javljaju prije tjelesnih promjena, i da one mogu biti prvi znak da dijete ulazi u pubertet.

Poznato je da je pubertet vrijeme ne samo tjelesnih promjena, već i promjena u mozgu, ponašanju, kontroliranju emocija i navikama spavanja. Ranije se smatralo da se fizički razvoj javlja ranije ili istovremeno kada i promjene u navikama spavanja.

Međutim, to je opovrgla studija koju je predvodio dr. Avi Sadeh, sa univerziteta u Tel Avivu, Izrael, a koja je uključivala 94 djece između 9 i 11 godina, čije su navike spavanja praćene uz pomoć uređaja koji se postavlja na zglob ruke.

Rezultati studije “za roditelje znače da ako njihovo dijete počne pokazivati značajne promjene u navikama spavanja u ovim godinama, onda će se najvjerovatnije uskoro javiti i druge pubertetske promjene.”
Naučnici su primijetili da su djeca prije ulaska u pubertet počela kasnije odlaziti na počinak – u prosjeku 50 minuta kasnije – i spavati manje – u prosjeku 37 minuta – tokom noći. Neka djeca počela su se i češće buditi tokom noći.

Prema Sadehu, promjene u navikama spavanja poput onih primijećenih u studiji mogu utjecati na ponašanje djece i njihovu sposobnost funkcioniranja tokom dana.

“Prema tome, roditelji trebaju biti svjesni rizika, te trebaju u određenoj mjeri nadzirati djecu da bi spriječili razvoj haotičnih navika spavanja koje mogu samo povećati probleme,” dodao je Sadeh.

Stručnjaci u principu savjetuju da adolescenti spavaju devet sati svake noći. Da bi to postigli, stručnjaci Američke akademije za medicinu spavanja savjetuju da djeca održe konzistentnu rutinu odlaska u krevet, da izbjegavaju dugo spavanje vikendima, te da ne čitaju, gledaju TV ili pričaju na telefon dok su u krevetu.

IZVOR: Sleep, 1. decembar 2009., www.journalsleep.org

Debljina može uzrokovati rani pubertet

Djevojčice koje su u trećoj godini deblje nego što je normalno, na riziku su da uđu u pubertet već u devetoj godini života, pokazuje studija provedena u SAD-u.

Istraživanje objavljeno u medicinskom žurnalu Pedijatrija (Pediatrics), doprinosi sve većem broju dokaza koji govore da je debljina u djetinjstvu vodeći faktor za raniji pubertet kod djevojčica.

Studije, također, ukazuju na to da djevojčice koje ulaze u pubertet prije “normalne” starosne dobi od 10 godina i više, ranije počinju piti alkohol i upuštati se u seksualne odnose. Britanski stručnjaci tvrde da rani pubertet može biti itekako stresan za djevojčice.

One su, također, na većem riziku od oboljevanja od određenih vrsta raka, uključujući rak dojke.

Masnoće i hormoni

Od 354 djevojčice koje su dr. Joyce Lee i kolege sa Univerziteta zdravstvenog sistema u Mičiganu, SAD, pratili od treće do dvanaeste godine života, gotovo polovina (168) imala je znake puberteta – razvoj dojki – prije navršenog devetog rođendana.

Mnoge od ovih djevojaka imale su tokom cijelog djetinjstva visok “indeks tjelesne mase” (BMI), koji ljekari koriste da izmjere stepen debljine.

Studija Univerziteta u Mičiganu nadovezala se na istraživanje Univerziteta u Bristolu u 2000. godini koje je utvrdilo da jedna od šest djevojčica ulazi u pubertet prije 8 godine života – 18 mjeseci ranije nego što je bio slučaj sa njihovim majkama.

Jedna od teorija jeste da pubertet pokreće hormon leptin, koji proizvodi masno tkivo.

Dr. Lee je objasnio: “Prethodne studije otkrile su da djevojčice koje ranije ulaze u pubertet obično imaju veće indekse tjelesne mase, ali nije bilo jasno da li je pubertet doveo do povećanja mase ili je masa dovela do ranijeg ulaska u pubertet.

Naša studija dokazala je da je u pitanju drugi slučaj.”

Naučnici na Karolinska institutu istražuju da li postoji mogućnost da životinje koje se tove proizvode više muških i ženskih spolnih hormona koji, možda, iniciraju pubertet.

Helen Crocker, istraživač nutricionista na Univerzitetskom fakultetu u Londonu, rekla je: “Na našim klinikama vidimo djevojčice od sedam, osam i devet godina starosti koje dobijaju menstruaciju i prolaze kroz pubertet. A to za njih može biti itekako uznemirujuće.”

BBC – www.bbc.co.uk

Debljina majki dovedena u vezu sa ranim pubertetom kod kćerki

Dosadašnje studije pokazale su postojanje veze između male porođajne težine, kao i gojaznosti u djetinjstvu sa ranim nastupanjem puberteta kod djevojčica (dobijanjem menstruacije). Nova studija dr. Sarah A. Keim, sa Nacionalnih instituta za zdravlje u Marylandu, SAD, i kolega, a koja je objavljena u medicinskom žurnalu Epidemiology, otkrila je da kćerke gojaznih majki tri puta češće ulaze u pubertet prije svog 12. rođendana.

Studija je pokazala da se kćerke gojaznih majki ranije suočavaju sa pubertetom čak i kad one same nemaju prekomjernu tjelesnu težinu.

U poređenju s tim, naučnici nisu pronašli vezu između rane menstruacije kod djevojčica čije su majke imale normalnu tjelesnu težinu ili onu ispod normalne kada su zatrudnjele. Keimina grupa intervjuisala je 597 žena radi utvrđivanja nastupanja njihove prve menstruacije. Sveukupno, 121 žena prvu menstruaciju dobila je sa 11 godina ili manje, 158 žena sa 12 godina, 147 žena sa 13 godina i 171 žena sa 14 godina ili više.

Naučnici su, zatim, te informacije uporedili sa podacima o predtrudničkoj visini i težini njihovih majki koje su učestvovale u Kolaborativnom perinatalnom projektu između 1959. i 1966. godine.

Čini se da su rezultati studije pokazali da zdravstveno stanje žene može imati dalekosežne posljedice, ne samo kada je u pitanju njen život, već i život njenih potomaka.

Naučnici su pozvali na dodatna istraživanja koja bi precizno utvrdila mehanizam takvih uticaja.

IZVOR: Epidemiology, septembar 2009., http://journals.lww.com/epidem/pages/currenttoc.aspx