Day: August 31, 2018

Rani simptomi raka jajnika

Državna koalicija za borbu protiv raka jajnika u SAD-u (National Ovarian Cancer Coalition) pridružila se fondaciji za prevenciju ginekoloških kancera (Gynecologic Cancer Foundation) i drugim američkim organizacijama prilikom objavljivanja prvog državnog konsenzusa o simptomima raka jajnika. Rak jajnika je najsmrtonosniji oblik raka reproduktivnih organa zbog učestalog mišljenja da on nema upozoravajućih simptoma, te se često naziva i “tihim ubojicom”.

Istraživači su proveli konkluzivno istraživanje koje pokazuje da se sljedeći simptomi češće pojavljuju kod žena sa rakom jajnika u odnosu na opću populaciju. Oni uključuju:

  • Nadimanje
  • Karličnu ili abdominalnu bol
  • Teškoće prilikom jedenja i osjećaj sitosti ubrzo nakon započinjanja obroka
  • Simptomi vezani za urinarni trakt (nagla potreba za mokrenjem ili često mokrenje)

Žene koje imaju ove simptome gotovo svakodnevno tokom više od nekoliko sedmica trebaju se obratiti ljekaru, po mogućnosti ginekologu.

“Nadamo se da će ovaj konsenzus o zajedničkim simptomima raka jajnika dovesti do ranije dijagnoze kada su veće šanse za izliječenje,” izjavila je dr. Barbara Goff, ginekološki onkolog na Univerzitetu u Vašingtonu  (University of Washington).  “Kada se dijagnosticira rak jajnika u prvoj fazi, stopa izlječenja iznosi 90%. Nažalost, dosada nije bilo usaglašenja oko uobičajenih simptoma, te nije dolazilo do uspostavljanja dijagnoze kod žena koje boluju od raka jajnika bez obzira što su išle na pregled kod ljekara, sve dok to nije bilo prekasno.”

Rak jajnika na petom je mjestu među učestalim oblicima raka kod žena. Trenutno, oko 80% slučajeva ovog oblika raka ne dijagnosticira se u ranoj fazi, te je veća stopa smrtnosti.

Ovaj konsenzus olakšati će koordiniran edukacijski napor koji će dovesti do toga da ljekari i žene uzmu u obzir mogućnost raka jajnika kada se pojave gore navedeni simptomi.

Izvor: National Ovarian Cancer Coalition, 13 juni 2007., http://www.ovarian.org/

Stope raka jajnika manje su u sunčanim područjima

Žene u sunčanijim područjima svijeta na mnogo su manjem riziku od raka jajnika u poređenju na žene koje žive u hladnijim područjima, otkrila je nova studija.

Rezultati studije, rekli su istraživači, govore da izloženost sunčevoj svjetlosti – preciznije proizvodnja D vitamina u tijelu – pomaže u prevenciji ovog oblika raka.

Studija, koja će biti objavljena u decembarskom izdanju američkog medicinskog žurnala American Journal of Preventive Medicine, posljednja je u nizu studija koje rizik od raka dovode u vezu sa geografskom širinom. Prethodne studije pokazale su da su stope raka dojke i raka debelog crijeva, naprimjer, više kod ljudi koji žive u područjima na višim geografskim širinama, gdje je godišnja izloženost sunčevoj svjetlosti ograničena.

Teorija jeste da je za vezu zaslužan D vitamin. Sunčeva svjetlost potiče proizvodnju D vitamina u tijelu, pa zalihe ovog vitamina u tijelima ljudi dijelom zavise od područja u kojem osoba živi. Jedna studija nedavno je pokazala da su odrasle osobe koje su unosile 400 IU vitamina D dnevno bile na duplo manjem riziku od oboljevanja od raka gušterače. Laboratorijska istraživanja, također, pokazuju da ovaj vitamin pomaže u spriječavanju rasta i širenja kancerogenih ćelija.

Da bi istražili moguću ulogu izloženosti sunčevoj svjetlosti kada je u pitanju rak jajnika, Garland i njegove kolege analizirali su podatke o raku jajnika iz 175 zemalja i doveli ih u vezu sa podacima o geografskim širinama, UV zračenju i atmosferskim nivoima ozona – koji utiču na nivo UV zračenja. Sveukupno gledano, Garlandov tim je otkrio da su stope raka jajnika bile najviše u područjima viših geografskih širina na obje hemisfere. Osim toga, veća izloženost UV zrakama i manji novoi ozona bili su povezani sa nižim stopama raka jajnika.

Garland je rekao da to, naravno, ne znači da oni preporučuju da se žene sunčaju, ili presele na Floridu, da bi spriječile razvoj raka jajnika. “Sunčanje može dovesti do opekotina”, napomenuo je on.

Ipak, dokazi o vezi između raka i vitamina D govore da i kraća izloženost sunčevoj svjetlosti uz unos pripravaka sa D vitaminom mogu predstavljati odbranu od raka, rekao je istraživač.

Osoba sa srednje tamnom kožom, rekao je Garland, može dobiti dovoljno vitamina D tako što će na suncu provoditi otprilike 15 minuta dnevno, sa 50 posto izložene kože – manje vremena je potrebno za svijetlije osobe, a više za tamnije.

Ali pošto mnoge osobe dobijaju malo sunčeve svjetlosti, Garland preporučuje da odrasli ljudi uzimaju 2,000 IU vitamina D dnevno, što je “podnošljiva gornja granica unosa” koju su odredili zdravstveni zvaničnici u SAD-u. Ta granica postoji zbog rizika od toksičnosti vitamina D, jer pretjeran unos uzrokuje povećanje nivoa kalcija u krvi i dovodi do problema poput mučnine, gubitka težine, umora i disfunkcije bubrega.

IZVOR: American Journal of Preventive Medicine, decembar 2006.

Rak dojke i glikemički indeks

Koncept glikemičkog indeksa bazira se na činjenici da različiti karbohidrati imaju različit uticaj na šećer u krvi. Kada su u pitanju hljeb i krompiri, naprimjer, oni imaju visok glikemički indeks, što znači da uzrokuju brz porast šećera u krvi. Drugi karbohidrati, poput žitarica punih vlakana ili graha, uzrokuju nešto postepeniju promjenu i smatra se da imaju nizak glikemički indeks.

Dr. Susanna C. Larsson iz štokholmskog instituta Karolinska Institute i kolege analizirali su podatke o 61.433 žena koje su ispunile anketne listiće o učestalosti unosa određene hrane tokom kasnih 1980-ih godina.

Tokom narednih 17 godina, 2952 žene oboljele su od raka dojke i naučnici su utvrdili da je kod žena koje su konzumirale hranu sa visokim glikemičkim indeksom bio i veći rizik od razvijanja raka dojke.
Osim toga, unos ukupnih karbohidrata, glikemički indeks i glikemičko opterećenje su svi bili pozitivno povezani sa određenim tipom tumora dojke, naime, estrogen receptor (ER) pozitivnim/progesteron receptor (PR) negativnim rakom dojke. Žene koje su konzumirale hranu sa najvišim glikemičkim indeksom bile su za 44% na većem riziku od razvijanja ER+/PR- raka dojke u poređenju na žene koje su konzumirale hranu sa najnižim glikemičkim indeksom.

Naučnici smatraju da ishrana sa visokim glikemičkim indeksom povećava rizik od raka dojke povećavanjem koncentracija inzulina i spolnih hormona u tijelu, a koji, opet, mogu doprinijeti razvoju i širenju ćelija raka dojke.

Ovo istraživanje predstavlja dodatnu podršku ishrani bogatoj zdravom hranom sa niskim glikemičkim indeksom.

IZVOR: International Journal of Cancer, juli 2009., http://www3.interscience.wiley.com/journal/29331/home

Prolaktin može spriječiti agresivni rak dojke

Najnovije istraživanje američkih naučnika pokazalo je da prolaktin – hormon koji je odgovoran za proizvodnju mlijeka – blokira gen koji čini rak dojke agresivnijim.

Ovo otkriće moglo bi dovesti do boljih dijagnostičkih testova za rak dojke i novih načina liječenja ovog oboljenja.

Naučnici su otkrili da hormon prolaktin, koji normalno stimuliše razvoj dojki i proizvodnju mlijeka, umanjuje nivoe onkogena nazvanog BCL6. Prethodne studije pokazale su da BCL6 igra ulogu u slabo diferenciranom raku dojke. Žene sa ovim tipom raka dojke imaju lošu prognozu za oporavak.

U velikoj mjeri, ulogu prolaktina u raku dojke sprovodi proteinski put Stat5, a deaktivacija Stat5 je povezana sa slabo izdiferenciranim rakom dojke.“ Otkrili smo da prolaktin blokira ekspresiju BCL6 proteina, te se pokazalo da je Stat5a, ali ne i veoma slična varijanta Stat5b, uključen u ovaj proces kao medijator prolaktina,” rekao je dr. Hallgeir Rui, profesor biologije raka i medicinske onkologije na fakultetu Jefferson Medical College pri univerzitetu Thomas Jefferson University.

“Smatramo da prolaktin igra značajnu ulogu u prevenciji agresivnih oblika raka dojke, te da postoji veza između gubitka Stat5 i povećanja BCL6 i nastajanja agresivnijeg oblika raka,” dodao je Rui.

Njegov istraživački tim otkrio je da je veza bila konzistentna kod nekoliko različitih linija ćelija raka uzgojenih u laboratoriji, kao i kod uzoraka raka dojke od ljudi i miševa.

Studija je objavljena na internetu 2. februara u časopisu Cancer Research.

IZVOR: Healthday, februar 2009., www.healthday.com

Stručnjaci savjetuju kako umanjiti neugodnosti mamograma

Mamogrami znaju biti neprijatni, što može navesti neke žene da preskoče godišnji pregled koji im može spasiti život. Stoga stručnjaci iz Baylor Health Care System u Teksasu, SAD, nude savjete kako umanjiti određene neugodnosti tokom procedure.

Sedmicu prije mamograma nemojte piti kafu, čaj ili sokove sa kofeinom. Kofein može učiniti dojke osjetljivima i grudvičastima, što uzrokuje bol prilikom pregleda. Čokolada i neki analgetici (lijekovi protiv boli) mogu također sadržati kofein, stoga provjerite sastojke u bilo kojem lijeku kojeg uzimate tokom sedmice koja prethodi pregledu.

Nemojte koristiti dezodoranse, parfeme, puder ili ulja na dan mamograma. Ovi proizvodi mogu ostaviti trag koji će rendgenske zrake snimiti, te tako učiniti mamogram nejasnim ili čak uticati na nalaz, što može iziskivati ponavljanje mamograma.

Nemojte ići na mamogram tokom perioda kada su vam grudi osjetljive.
“Kod većine žena grudi su prirodno osjetljivije i napetije tokom sedmice prije menstruacije,” izjavila je dr. Alicia Starr, medicinski direktor ženskog centra za snimanje u medicinskom centru Baylor Regional Medical Center u Plano-u.

“Pokušajte izbjeći zakazivanje godišnjeg mamograma tokom ovog perioda.”

Također je praktično obući odijelo iz dva dijela sa bluzom ili džemperom na kopčanje, jer je jednostavnije skinuti bluzu nego cijelu haljinu.

Konačno, stručnjaci su istakli da je mamogram trenutno najdjelotvorniji način otkrivanja raka dojke u fazi kada je on još izlječiv.

Izvor: HealthDay, septembar 2007., www.healthday.com

Hormonska zamjenska terapija i rak dojke

Pad stopa raka dojke kod žena poslije menopauze u Kanadi ranije tokom ove decenije, koincidirao je sa padom učestalosti korištenja hormonske zamjenske terapije, pokazala je nova studija.

Naučnici su analizirali podatke na nivou države i otkrili da je “pad stope invazivnog raka dojke za gotovo 10 % koincidirao sa smanjenim korištenjem hormonalne zamjenske terapije među ženama starosne dobi između 50 i 69 godina.”

Najveći pad u korištenju hormonalne terapije desio se između 2002. i 2004. godine, kada je upotreba opala sa 12,7 na 4,9 %. Tokom tog istog perioda, došlo je do pada učestalosti raka dojke za 9,6 %, rekli su stručnjaci iz Kandaskog udruženja za rak.

Studija je objavljena na internetu 23. septembra u časopisu Journal of the National Cancer Institute.

Upotreba hormonske terapije dramatično je opala u nekoliko zemalja nakon što je 2002. godine objavljena američka studija koja je pokazala da zdravstveni rizici hormonske terapije prevazilaze njenu korist.

Naučnici su istakli da su stope raka dojke među ženama u postmenopauzi u Kanadi ponovo počele rasti 2005. godine, što može biti dodatan dokaz povezanosti hormonske terapije i raka dojke, smatraju oni.

“Takav povratni trend pože se očekivati ako je [neotkrivene] tumore osjetljive na hormone samo usporio prekid hormonske terapije, a nije ih spriječio. Ako je to tačno, hormonska zamjenska terapija najvjerovatnije djeluje kao promotor, radije nego uzrok raka dojke,” smatraju naučnici.

IZVOR: HealthDay, septembar 2010., www.healthday.com

Hemijski spojevi iz okoliša povećavaju rizik od raka dojke

Detaljna analiza stotina završenih studija o raku dojke dovela je u vezu razvoj ove bolesti sa izloženošću oko 200 hemijskih spojeva u okolišu.

Ovo otkriće dio je napora da se izgradi besplatna, online baza podataka o raku dojke koju će koristiti istraživači i javnost. Projekat će također obuhvatati dio koji analizira riskantne faktore kada je u pitanju način života poput ishrane, nivoa fizičke aktivnosti, pušenja, pijenja alkohola i tjelesne težine.

Ovi rezultati rezimirani su u dodatku online izdanju žurnala Cancer od 14. maja. Bazi podataka već je moguće pristupiti na adresama: http://sciencereview.silentspring.org/  ili www.komen.org/environment .

Prema Američkom udruženju za rak (ACS), kancerogeni se definišu kao agensi koji potiču abnormalnu diobu ćelija i štetne promjene u strukturi DNK ćelije. Do danas je klasificirano otprilike 90 hemijskih spojeva kao poznatih humanih kancerogena. Međutim, malo studija je provedeno kada su u pitanju hemijske supstance kojima su ljudi svakodnevno izloženi, a kojih u komercijalnoj upotrebi u SAD-u ima registrovano oko 80 000.

Samo u studijama na životinjama, 216 hemijskih supstanci dovedeno je u vezu sa pojavljivanjem tumora dojke, uključujući 36 industrijskih hemikalija, 6 hlorisanih rastvarača, 18 produkta sagorijevanja, 10 pesticida, 18 boja, četiri vrste radijacije, 47 farmaceutskih proizvoda i 17 hormona.

Od ovih spojeva, istraživači su izolirali 73 spoja koja se mogu naći ili u hrani koju konzumiraju ljudi ili u potrošačkim proizvodima.

Osim toga, od identificiranih kancerogena, 29 njih proizvodi se u velikim količinama.

Baza podataka nije dala striktne smijernice kako ograničiti izloženost kancerogenim supstancama, međutim, njeni autori savjetuju da ljudi, u međuvremenu, pokušaju ograničiti konzumiranje kontaminirane ribe, izloženost zraku zagađenom od sagorijevanja benzina, hlorisanoj vodi iz česme, teflonskom posuđu za pripremu hrane i deterdžentima koji sadrže fluoroscentne izbjeljivače.

Izvor: Cancer, 15. juni 2007, 109(12 Suppl):2635-66

Grejpfrut doveden u vezu sa rakom dojke

Studija naučnika sa univerziteta Southern California i Hawaii koja je uključivala 50 000 žena u u post-menopauzi otkrila je da unošenje samo jedne četvrtine grejpfruta dnevno može povećati rizik od raka dojke za 30%.

Smatra se da ovo voće povećava nivoe cirkulirajućeg estrogena – hormona koji je doveden u vezu sa većim rizikom od ovog oboljenja, objavljeno je u britanskom žurnalu za rak British Journal of Cancer.

Međutim, autori istraživanja i drugi stručnjaci ističu da je potrebno provesti dodatna istraživanja.

Prethodne studije pokazale su da je molekula nazvana citohrom P450 3A4 (CYP3A4) uključena u metabolizam hormona estrogena, a grejpfrut može povećati nivoe estrogena u krvi tako što inhibira ovu molekulu.

Naučnici su istakli da je ovo prvi put da se određena svakodnevna vrsta hrane dovede u vezu sa povećanim rizikom od raka dojke kod starijih žena.

Rak dojke čini gotovo trećinu svih oblika raka kod žena, a drugi faktori za koje je ranije utvrđeno da povećavaju rizik od ovog oboljenja su konzumiranje alkoholnih pića i gojaznost.

Izvor: BBC, juli 2007., www.bbc.co.uk

Žene i depresija: faktori koji doprinose razvoju depresije

Depresija predstavlja veliki zdravstveni problem u današnjem složenom svijetu. Hiljade žena svakog dana bore se da ustanu iz kreveta, odu na posao, da vode brigu o sebi i svojoj porodici. Hiljade ljekara propisuju antidepresive svaki dan. Pa šta je to što doprinosi rastućoj stopi depresije u SAD-u?

Mnoge istraživačke studije su provedene da bi se pokušalo dokučiti koji su to faktori koji doprinose sve većem broju slučajeva teškog oblika depresije.

Jedna grupa naučnika analizirala je 92.539 žena u postmenopauzi iz različitih prihodnih, kulturnih i vjerskih sredina. Rezultate svoje studije objavili su u okviru inicijative Women’s Health Initiative. Druga studija Nurse’s Health Study, koju je proveo Michael Lucas sa fakulteta Harvard School of Public Health, pratila je zdravlje 49.821 žene putem anketiranja između 1993. i 2000. godine.  Žene u studiji nisu bolovale od depresije na početku ovog istraživačkog projekta. Ove i druge istraživačke studije ukazuju na nekoliko faktora koji povećavaju rizik od depresije kod žena:

U današnje vrijeme žene nemaju podršku: Ranije, žene su podržavale jedna drugu tokom perioda stresa i nevolja. Danas, žene rade duge sate, te imaju veoma malo vremena za druženje sa prijateljima. Često, drugi članovi porodice samo povećavaju njihov stres. Ljudi su udaljeni hiljadama kilometara od svojih voljenih. Naš haotični način života doveo je do raspadanja mreža društvene pomoći i podrške koje su žene ranije imale. Nekada, žene su se okupljale da zajedno šiju prekrivače ili da kuhaju, te su tokom ovih aktivnosti dobijale podršku. Takva okupljanja pomagala su im da prebrode trenutne poteškoće. Žene su pomagale jedne drugima da preguraju loše brakove, teška finansijska vremena, kao i smrtne slučajeve. Većina današnjih žena nema ovakvu mrežu podrške.

Gojaznost i loši izbori u ishrani: Prevelike količine šećera, prazne kalorije i brza hrana uzrokuju metaboličke poremećaje koji doprinose depresiji i stepenu njenog intenziteta.

Nedostatak fizičke vježbe: Vježbanje smanjuje rizik od depresije. Što duže vježbate, to je bolji učinak vježbe na sprečavanje i smanjivanje depresije. Ova činjenica stoji čak i kad se uzmu u obzir pušenje, tjelesna težina i određene bolesti.

Nedovoljna količina kvalitetnog sna: Insomnija i drugi poremećaji spavanja doprinose razvoju depresije. Ovi poremećaji predstavljaju ozbiljan problem u periodu predmenopauze i postmenopauze.

Sjedalački životni stil: Gledanje više od 21 sata televizije sedmično povećava za 13% rizik od depresije. Žene koje su gledale TV sat-dva imale su najmanji rizik od depresije. Kada se uzmu u obzir sve loše ekonomske vijesti, smrtni slučajevi i prirodne katastrofe, da li nas to uopšte treba iznenaditi?

Alkohol, nezakonite droge i zloupotreba lijekova na recept: Razvoj depresije koji je povezan sa samodestruktivnim životnim navikama poput zloupotrebe alkoholnih pića i propisivanih lijekova je uveliko učestao. Mnogi lijekovi izravno uzrokuju depresiju ili je pogoršavaju u određenim slučajevima.

Hormonalna neravnoteža: Hormoni kod žena, uključujući estrogen, progesteron, testosteron i hormone štitne žlijezde, izravno utiču na raspoloženje i emocije. Kada vam se poremeti ravnoteža hormona, možete se suočiti sa depresijom, tugom, anksioznošću i nedostatkom energije.

Endokrina neravnoteža: Hipotiroidizam je čest poremećaj žlijezda sa unutrašnjim lučenjem koji utiče na svaku tjelesnu funkciju, uključujući i mentalnu stabilnost. Hormoni štitnjače utiču na sveukupnu hormonalnu ravnotežu u organizmu. Depresija može biti izravna posljedica slabe funkcije štitne žlijezde. Druge endokrine žlijezde također mogu biti nedovoljno aktivne.

Fibromijalgija, lupus i druga autoimuna oboljenja: Određena oboljenja koja karakteriše konstantna hronična bol dovode do depresije. Ova oboljenja na žene utiču i mentalno i fizički. Lijekovi koji se koriste za tretiranje tih oboljenja obično samo pogoršavaju situaciju.

Hemija u mozgu: U stanju depresije, neurotransmiteri u mozgu ne komuniciraju normalno. Hemija u mozgu mora biti pravilno izbalansirana da bi čovjek bio mentalno zdrav. Kada se ovi neurotransmiteri izbace iz ravnoteže, osoba postaje uznemirenija, emocionalnija, ljuća ili tužnija.

Genetika: Genetika predstavlja veliki faktor rizika za razvoj depresije. Ako imate bliskog člana porodice koji pati od depresije, veći je rizik i da ćete sami oboljeti.

Da li stav i pogled na život imaju ikakvog uticaja? Čak i ako imaju depresiju u genetičkoj pozadini, neke žene nikada ne iskuse onesposobljavajuću depresiju. Možda će se ponekad osjećati malo bezvoljno, ali će se nastaviti boriti. Naučnici ne znaju zašto neke žene padnu u depresiju, a druge ne, iako se nalaze u istim teškim životnim okolnostima. Moguće je da odgovor leži u njihovom pogledu na život i životne okolnosti. Poput, recimo, principa poluprazne naspram polupune čaše. Svaka žena se susreće sa problemima tokom svog života, međutim, neke žene uspijevaju da se sa njima izbore. Neke žene zadržaju optimističan stav bez obzira na sve. One su svjesne da će se njihov život vremenom poboljšati. Budite svjesni da možete kontrolisati način na koji ćete reagovati na životne probleme. Morate izabrati radost nad pesimizmom. A to može biti jedna od najtežih promjena koje trebate napraviti. Čak i usred nevolje, u životu su prisutne određene radosti i blagoslovi. Ono što je veoma bitno jeste da se naučite fokusirati na ove pozitivne blagoslove. Razmišljanje o drugima koji se nalaze u još težim životnim okolnostima može vam pomoći da shvatite koliko ste vi istinski blagoslovljeni. Volontiranje pomaganjem ženama u nevolji može vam pomoći kada se osjećate loše. Dokazano je da pomaganje drugima pomaže i osobi koja pomaže, kao i osobi koja prima pomoć.

Da li vjera pomaže? U skladu sa rezultatima nekoliko studija, žene koje prisustvuju vjerskim obredima u zajednici su sretnije i bolje se nose sa poteškoćama. I za 27% su na manjem riziku da obole od depresije. U Americi, recimo, crkvene grupe nude podršku koja je ljudima potrebna tokom dobrih i loših životnih perioda; pružaju besplatna savjetovanja i imaju mnogo pojedinačnih grupa za različite aktivnosti, zabavu i podršku.

Ako se suočavate sa depresijom, pokušajte prvo pronaći pomoć putem savjetovanja prije nego što počnete uzimati lijekove koje možete dobiti samo na recept. Za početak dobro proučite kakve sve opcije imate.

IZVOR: YAHOO NEWS, decembar 2011., http://news.yahoo.com/women-depression-factors-contribute-depression-234700836.html

Stres kod majki male djece sa ekcemom

Cilj studije stručnjaka iz Dječije bolnice (The Children’s Hospital at Westmead) u Sidneju u Australiji bio je da procijeni nivoe roditeljskog stresa kod majki djece mlađe od šest godina koja imaju ekcem, te da ih uporedi sa stresom kada su u pitanju druga hronična oboljenja.

U studiji su učestvovale 33 majke, a djeca sa ekcemom imala su u prosjeku 2,8 godina života. Majke djece stare 5 godina i manje, a koja su imala ekcem, pokazivala su značajno veće nivoe stresa u poređenju na majke sa zdravom djecom i majke djece koja su imala druge hronične poremećaje poput dijabetesa i teškog oštećenja sluha.

Nivoi stresa kod majki djece sa težim ekcemom nisu se značajnije razlikovali od nivoa stresa kod roditelja djece koja su imala teške bolesti poput onih koje zahtijevaju hranjenje putem cijevčice, te djece sa Rett sindromom (teškom neurološkom bolešću).

Prema tome, srednje teški i teški oblici ekcema u djetinjstvu trebaju se smatrati značajnim oboljenjem kod kojeg je majčin stres jednak stresu koji trpe majke koje brinu o djeci sa teškim razvojnim i fizičkim problemima.

Izvor: Archives of Disease in Childhood, avgust 2007., http://adc.bmj.com

Osjećate da ste pod stresom? Držite svog muža za ruku

Žene koje tokom nastupajućih praznika budu osjećale da su pod stresom, mogu pomoć pronaći bliže nego što su mislile – tako što će držati ruku svoga muža.

Studija koju je proveo neurolog sa Virdžinijskog univerziteta (University of Virginia) otkrio je da sretno udate žene pod stresom pokazuju znake trenutnog olakšanja kada svoje muževe uzmu za ruke, što se jasno moglo vidjeti na snimcima njihove moždane funkcije.

Dr. James Coan, koji je vodio manju studiju sa 16 sretnih bračnih parova, rekao je da je iznenađen u kojoj mjeri ova gesta ima uticaja na nivoe stresa kod žena.

“Već decenijama poznato nam je da dobra i predana veza između supružnika utiče na brže zacjeljivanje rana, rjeđe oboljevanje i produžavanje životnog vijeka,” rekao je Coan Reuters-u.

“Ali ključna stvar u ovoj studiji jeste da niko dosad nije mogao procijeniti mentalne koristi bliske veze kada je u pitanju poboljšanje zdravlja,” izjavio je on.

Coan je tokom svoje studije “Držanje za ruku: društveno regulisanje živčanog odgovora na opasnost” (objavljena u decembarskom izdanju žurnala iz Psihologije (Psychological Science), izložio je 16 udatih žena strahu od strujnog udara dok su držale ruke svojih muževa, ruke nepoznatih muškaraca, ili nisu držale ničiju ruku.

Coan i kolege koristili su snimke mozga putem funkcionalnog snimanja uz pomoć magnetne rezonance, koje je moglo pokazati na koji način su mozgovi ovih žena reagovali na držanje za ruku tokom opasne situacije. Uticaj na muškarce kada je u pitanju držanje za ruku nije mjeren, ali istraživači imaju namjeru i to uraditi u budućnosti.

Studija je uključivala samo sretne bračne parove, čiji je kvalitet braka procijenjen prije ulaska u studiju – i oni sa najsnažnijom vezom imali su i najviše koristi.

IZVOR: Reuters Health, decembar, 2006.,  www.reutershealth.com

Nesigurne veze mogu smanjiti imunitet

Osjećaj nesigurnosti u bliskim vezama sa drugim osobama može opteretiti imuni sistem, ukazuje preliminarna studija.

Tokom promatranja 61 zdrave žene, italijanski istraživači otkrili su da osobe koje imaju poteškoće prilikom uspostavljanja bliskih i sigurnih veza, pokazuju znakove slabog funkcionisanja imunog sistema.

Rezultati, objavljeni u žurnalu Psihosomatska medicina (Psychosomatic Medicine), u skladu su sa ranijim istraživanjima koja pokazuju da hronični stres može negativno uticati na imunitet, a stepen uticaja zavisi od toga kako pojedinac vidi i odgovara na taj stres. Ukratko, karakteristike ličnosti mogu uticati na funkciju imunog sistema.

Istraživači su analizirali karakteristiku “nesigurnog vezivanja” koju odlikuje manjak povjerenja i oslanjanja na druge ljude, te osjećaj nelagode kada je u pitanju emocionalna bliskost, kao i osjećaj straha od odlaska voljenih osoba.

“Stil vezivanja” svake osobe formira se još u djetinjstvu, na osnovu odnosa koje dijete ima sa svojim roditeljima. On, zatim, utiče na romantične veze i dalje se mijenja tokom života, objasnio je Picardi, istraživač na Italijanskom državnom institutu za zdravlje u Rimu.

Prema tome, stil vezivanja može se smatrati dosta stabilnom karakteristikom koja utiče na način na koji će se osoba nositi sa stresnim događajima, rekao je Picardi. Nesigurnost prilikom vezivanja, objasnio je on, reflektuje se na sposobnost čovjeka da reguliše vlastita osjećanja, uključujući i način odgovaranja na stres – što može uticati na fiziološki odgovor samog tijela na stres.

Za ovu studiju, Picardi i kolege su po principu slučajnog uzorka analizirali grupu medicinskih sestara, koje su bile mlađe od 60 godina i koje nisu bolovale od hroničnih oboljenja niti psihičkih poremećaja.

Istraživači su ocjenjivali njihove stilove vezivanja koristeći standardne upitnike, te su uzeli uzorke krvi da bi proučili funkcije ćelija imunih sistema.

Sve u svemu, studija je otkrila da je kod žena sa većom nesigurnošću u vezi manji nivo aktivnosti u prirodnim odbrambenim ćelijama koje štite organizam od bolesti.

Picardi je naglasio da je tokom drugih istraživanja njegov tim pronašao vezu između nesigurnosti u vezama i određenih kožnih bolesti koje su povezane sa poremećajem funkcije imunog sistema. One uključuju psorijazu (dovodi do formiranja ljuskica na koži), i alopeciju areatu (autoimuni poremećaj koji dovodi do opadanja kose).

“Međutim,” rekao je on, “treba istaći da uzročna veza između nesigurnosti u vezi, slabijeg imuniteta i lošeg zdravlja još nije konačno dokazana.”

Picardi smatra da postoji mogućnost da nesigurnost u vezi nije sama po sebi dovoljna da oslabi imunitet osobe, već možda u zajedničkom djelovanju sa više faktora – poput starosne dobi i hroničnih oboljenja, ona može oslabiti zdravlje čovjeka.

Izvor: Psychosomatic Medicine, januar 2007.  http://www.psychosomaticmedicine.org/