Day: September 10, 2018

Nema više “ali”: prestanite pušiti zauvijek

Ako ste pušač, velike su prilike da ste već pokušali prestati s pušenjem. I stoga iz iskustva znate da to nije jednostavno. Mnogi bivši pušači kažu da je ostavljanje cigareta bila najteža stvar koju su uradili u životu. Ali mnogi konačno uspiju, a zdravstvene koristi od toga čine prestajanje pušenja vrijednim truda.

Nema sumnje da pušenje šteti. Duhan je vodeći uzrok smrtnih slučajeva koji su se mogli spriječiti. Ako pušite, na 6 puta ste većem riziku od srčanog udara u odnosu na nepušače, a rizik se povećava i sa porastom broja ispušenih cigareta. Duhan je jedan od najjačih supstanci koje uzrokuju rak – čak do 90% smrtnih slučajeva od raka pluća pripisani su pušenju.

Dobra vijest jeste da čim prestanete pušiti, vaša pluća, srce i krvni sudovi počinju se oporavljati. Ostavljanjem cigareta u velikoj mjeri smanjujete rizik od raka, srčanih bolesti, moždanog udara i prerane smrti. Godinu dana nakon prestanka pušenja, rizik od razvijanja srčanih bolesti smanjuje se za pola.

Osoba ima više energije i lakše diše, a osim toga, štiti i zdravlje osoba koje je okružuju. Prestajanje pušenja vam može pomoći i da uštedite novac. Ako pušite kutiju cigareta dnevno, možete uštedjeti oko 60 KM mjesečno.

Iako znate da bi prestati s pušenjem bilo pametno, vjerovatno vam je to ipak veoma teško. “Ako imate problema sa prestankom pušenja, ili ste ih imali u prošlosti, znajte da pripadate većini”, rekao je dr. Glen D. Morgan, naučnik na Državnom institutu za rak pri NIH-u. “Međutim, što se više osoba trudi da prestane, i što više pokušava, to su veće šanse da će uspjeti na duge staze. Te osobe mogu iskoristiti svoja prethodna iskustva sa pokušajima da prestanu pušiti i učiti iz njih.”

Zašto je tako teško prestati pušiti? Nakon mjeseci i godina paljenja cigarete, pušenje je vjerovatno dio vaše svakodnevne rutine. “Možda ste razvili određene obrasce pušenja, recimo poput paljenja cigarete nakon šoljice kafe ili tokom pričanja na telefon”, rekao je Morgan te dodao, “ili možda pušite kada ste pod stresom ili kada sjednete u auto ili kada se šminkate.” Možda čak palite cigaretu a da prethodno na to i ne pomislite.

Moguće je da se osjećate neugodno ako ne zapalite cigaretu na mjestu ili u vrijeme gdje ste to i kada inače navikli da radite. Ovakva mjesta ili vremenski periodi nazivaju se “okidači” jer pokreću želju za cigaretom. Za mnoge pušače napuštanje ovih navika predstavlja najteži dio odvikavanja od pušenja.

Biologija također igra ulogu. Vjerovatno ste postali ovisni o nikotinu, hemijskoj supstanci koja se nalazi u svim duhanskim proizvodima. Nikotin dovodi do toga da se osjećate smireno i zadovoljno, ili razabrano i fokusirano.

Međutim, što više pušite to će vam trebati više nikotina da biste se dobro osjećali. A kada pokušate prestati pušiti, osjećati ćete se tupo, napeto i čudno dok se vaše tijelo bude navikavalo da živi bez nikotina. Ovo odvikavanje od nikotina obično traje nekoliko sedmica ali mnoge osobe podstakne da se vrate cigaretama da bi se ponovno osjećali “normalno”.

Nekoliko istraživanja je, također, otkrilo da geni mogu uzrokovati u kojoj mjeri je određenoj osobi lakše ili teže prestati pušiti. Međutim, ova istraživanja su još u početnoj fazi i potreban je dodatan rad da bi se napravio genetski test koji bi pomogao osobama koje namjeravaju prestati pušiti tako što bi ponudio personaliziranu terapiju koja je prilagođena njihovim ličnim potrebama.

Nekim osobama pri prestanku pušenja pomaže kombinacija lijekova i podrške prijatelja i ljekara, ali mnogi su uspjeli i bez korištenja lijekova. “Znamo da postoji mnogo djelotvornih načina da se prestane pušiti. Ne postoji samo jedan „pravi“ način“, izjavio je dr. Morgan. “Ključno je da ste motivisani i da budete pripremljeni. Potrebno je da razradite plan i da ga primijenite.”

Prvi korak, kao što mnogi stručnjaci savjetuju, jeste da odredite datum prestanka pušenja. Razmislite da odaberete neki poseban dan – možda vaš rođendan ili godišnjicu braka ili Svjetski dan bez duhana 31. maja.

Zatim, obavijestite druge o vašem planu. Lakše je prestati pušiti ako imate podršku prijetelja, porodice i kolega na radnom mjestu. Jedna studija koju je finansirao NIH prethodne godine, otkrila je da se promjene u obrascu pušenja mogu proširiti kroz društvenu grupu. U mnogim slučajevima, supružnici, prijatelji, braća/sestre i kolege odlučili su da prestanu pušiti otprilike u isto vrijeme. Upitajte supružnika ili prijatelje da i oni prestanu pušiti kad i vi, ili da barem ne puše kada ste vi u blizini.

Potrebno je, također, da budete pripremljeni da se suočite sa teškim trenucima. Mnoge osobe se vrate pušenju u toku prva tri mjeseca. Isplanirajte kako da se nosite sa željom za pušenjem i prije nego što se ona javi. Bacite u smeće sve cigarete i šibice, te se riješite svih stvari koje vas podsjećaju na pušenje u kući, autu ili na radnom mjestu.

Za dodatnu pomoć možete koristiti sredstva koja su u ponudi u apotekama, poput nikotinskog flastera, žvakaće gume ili bombone. Kada su u pitanju drugi lijekovi, neophodan će vam biti recept od ljekara. Porazgovarajte sa svojim porodičnim ljekarom o tome šta bi vam preporučio/preporučila.

ZAPAMTITE, potrebno je vrijeme da biste prekinuli naviku pušenja. Nemojte prerano odustati. Možda će vam biti potrebno više od jednog pokušaja, ali i drugi su uspjeli, stoga to možete i vi!

IZVOR: National Institutes of Health, maj 2009.

http://newsinhealth.nih.gov/2009/May/feature1.htm

 

Kampanja Svjetske zdravstvene organizacije za spriječavanje reklamiranja duhanskih proizvoda mladima za 2008. godinu

Veliki stomak povećava rizik od srčanih bolesti

Istraživanje stručnjaka sa Univerziteta u Teksasu (University of Texas) otkrilo je da veliki obim stomaka u odnosu na obim kukova predstavlja rani znak bolesti srca.

To potvrđuje ranija istraživanja koja su pokazala da je veličina stomaka, radije nego sveukupna tjelesna težina, ključni pokazatelj rizika od bolesti srca.

Studija u kojoj je učestvovalo 2744 osoba pokazala je da obim stomaka od 81 cm i više za žene i 94 cm i više za muškarce predstavlja “značajno” povećan rizik od oboljevanja.

Naučnici su proučavali odnos između oblika tijela i postojanja ateroskleroze kod učesnika u studiji (ateroskleroza- sužavanje i očvršćavanje arterija što dovodi do kardiovaskularnih oboljenja). Oni su otkrili da dodavanje nekoliko centimetara sala u području struka povećava rizik od oštećivanja arterija, čak i kada je tjelesna težina osobe u okviru normale.

Osobe sa najvećim odnosom između obima stomaka i obima kukova duplo su češće imale znakove ateroskleroze na arterijama u srcu.

Inače, BMI indeks – indeks tjelesne mase – obično se koristi da se ocijeni stepen debljine osobe, a samim tim i rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Međutim, ova studija pokazala je da je puno bolje i preciznije koristiti odnos između obima stomaka i obima kukova za određivanje rizika od obolijevanja.

Stoga je veoma bitno da, u cilju prevencije kardiovaskularnih bolesti, pacijenti i ljekari obrate pažnju na oblik tijela i raspoređenost sala, a ne samo na tjelesnu težinu.

Rezultati studije objavljeni su u medicinskom žurnalu Journal of the American College of Cardiology.

 

Izvor: BBC, avgust 2007., www.bbc.co.uk

Virusni i bakterijski meningitis

UVOD

Meningitis je upala meninga (moždanih ovojnica), zaštitnih membrana koje okružuju mozak i kičmenu moždinu. Infekcija može uzrokovati oticanje inficiranih moždanih ovojnica, što može oštetiti nerve i mozak.

Simptomi meningitisa su: snažna glavobolja, povraćanje, visoka tjelesna temperatura, ukočenost vrata i osjetljivost na svjetlo. Kod mnogih ljudi (ali ne i svih) javi se i specifičan osip po koži.

Simptomi se mogu razlikovati kod male djece i beba. Pogledajte dio “Simptomi” za više informacija.

Meningitis mogu uzrokovati:

  • bakterije, poput streptococcus pneumoniae, bakterije koja također uzrokuje upalu pluća (pneumoniju), a koje obično nastanjuju usta i grlo; i
  • virusi, poput virusa herpes simplex.

Virusni meningitis
Virusni meningitis je najčešći i manje ozbiljan oblik meningitisa. Svake godine, u Engleskoj i Walesu bude prijavljeno otprilike 3000 slučajeva virusnog meningitisa, međutim, stručnjaci vjeruju da su stvarni brojevi puno veći iz razloga što su simptomi kod mnogih slučajeva viralnog meningitisa tako blagi da se često zamijene za gripu.

Virusni meningitis je najčešći kod male djece i beba, posebno beba mlađih od jedne godine života. Virusni meningitis se obično povlači sam od sebe u toku od nekoliko sedmica, bez potrebe za nekim specifičnim liječenjem.

Bakterijski meningitis
Bakterijski meningitis je izuzetno opasno oboljenje i treba se tretirati kao hitan medicinski slučaj.

Ako se bakterijska infekcija ne liječi, ona može uzrokovati ozbiljna oštećenja mozga, te zaraziti krv (septikemija), dovodeći do smrti. Liječenje zahtijeva prebacivanje pacijenta u odjel intenzivne njege gdje se mogu održati tjelesne funckije dok se administriraju antibiotici radi liječenja infekcije.

U Engleskoj i Walesu svake godine bude prijavljeno otprilike 2000 slučajeva bakterijskog meningitisa. Broj slučajeva se drastično smanjio tokom posljednjih godina zbog uspješnog programa vakcinacije koji štiti od mnogih bakterija koje uzrokuju meningitis.

Liječenje bakterijskog meningitisa je veoma napredovalo. Nekoliko decenija ranije, gotovo svi oboljeli od bakterijskog meningitisa su umirali, čak i kad je liječenje brzo započeto. Danas, do smrti dolazi u 1 od 10 slučajeva, obično kao rezultat kasnog započinjanja liječenja.

Bakterijski meningitis najčešći je kod djece i beba mlađih od tri godine, kao i kod tinejdžera i mladih ljudi između 15 i 24 godine starosti. Najbolji način da spriječite meningitis jeste da osigurate da se članovi vaše porodice redovno i na vrijeme vakcinišu.

SIMPTOMI MENINGITISA
Određeni upozoravajući znakovi često se javljaju prije drugih simptoma meningitisa, te stoga mogu služiti kao važan znak upozorenja.

Ovi rani upozoravajući znakovi javljaju se kada je u pitanju meningitis uzrokovan bakterijom neisseria meningitis, u čijem slučaju bakterija može također inficirati krv, dovodeći do simptoma septikemije i septičkog šoka (kombinacija meningitisa i septikemije poznata je kao meningokokno oboljenje).

Obratite pažnju na znakove povišene tjelesne temperature i bilo koji od sljedećih simptoma:

  • dijete se žali na jaku bol u rukama ili nogama,
  • šake i stopala djeteta su neuobičajeno hladne, i/ili
  • koža djeteta postane blijeda, a usne se čine plavkastim.
    Prisustvo povišene tjelesne temperature istovremeno sa bilo kojim od gore navedenih simptoma treba shvatiti veoma ozbiljno – odmah pozovite hitnu pomoć!

Simptomi bakterijskog meningitisa
Simptomi bakterijskog meningitisa obično se javljaju naglo i brzo se pogoršavaju. Ako posumnjate da je u pitanju slučaj bakterijskog meningitisa, odmah zatražite hitnu medicinsku pomoć.

Simptomi uključuju:

  • jaku glavobolju
  • povišenu tjelesnu temperaturu
  • povraćanje
  • pospanost
  • smetenost
  • napade
  • nemogućnost tolerisanja jakog svjetla (fotofobija) – ovaj simptom je rjeđi kod male djece, i
  • ukočen vrat – ovaj simptom je također rjeđi kod male djece
  • Često u slučajevima meningitisa, na koži se može javiti ispupčeni crveni osip. Za razliku od drugih tipova osipa, ovaj osip se ne gubi i ne mijenja boju nakon što ga pritisnete staklenom čašom.

Međutim, ovakav osip se ne mora pojaviti u svim slučajevima, te se ne treba pretpostaviti da se dijagnoza meningitisa može isključiti ako osip ne postoji.

Simptomi bakterijskog meningitisa mogu biti drugačiji kod beba i male djece. Mogući simptomi kod ove populacije uključuju:

  • mlohavost tijela ili ukočenost sa nekontrolisanim pokretima,
  • iritabilnost i odbijanje djeteta da bude držano u naručju,
  • neuobičajeno plakanje,
  • povraćanje i odbijanje hrane,
  • koža postaje blijeda i prošarana,
  • gubitak apetita,
  • ukočen pogled,
  • izrazita pospanost i nepostojanje želje za buđenjem.
  • Kod nekih beba može se pojaviti oticanje u mekanom dijelu glave (fontanele).

Simptomi virusnog meningitisa
Većina osoba sa virusnim meningitisom imat će blage simptome poput simptoma gripe, a to su: glavobolja, povišena tjelesna temperatura, groznica i bol u mišićima i zglobovima.

Kod ozbiljnijih slučajeva virusnog meningitisa mogu se javiti isti simptomi kao i kod bakterijskog meningitisa. Najčešće prijavljeni simptomi teškog oblika virusnog meningitisa su:

  • povišena tjelesna temperatura,
  • glavobolja,
  • fotofobija,
  • mučnina, i
  • povraćanje.

Kako je moguće razlikovati virusni od bakterijskog meningitisa?
Razlika se može utvrditi jedino nakon provođenja kliničkih testova – nije je moguće napraviti samo putem simptoma. Zbog toga se svaki slučaj u kojem se sumnja na meningitis treba tretirati kao hitan medicinski slučaj.

Meningitis je veoma ozbiljno oboljenje, ali ako se na vrijeme liječi, većina oboljele djece se u potpunosti oporavi.

UZROCI MENINGITISA

Uzroci bakterijskog meningitisa
Ranije je postojao veliki broj različitih vrsta bakterija koje su mogle uzrokovati meningitis, međutim, zahvaljujući programima vakcinacije, njihov broj je umanjen.

Ipak, postoje određene bakterije za koje još uvijek nisu razvijene djelotvorne vakcine, a to su:

  • bakterija neisseria meningitis, koja se često naziva i meningokokna bakterija (iako vakcina poznata kao MenC vakcina postoji za određeni podtip meningokokne bakterije), i
  • bakterija streptococcus pneumoniae , koja se često naziva pneumokokna bakterija.
    Pneumokokna bakterija češće napada bebe i malu djecu jer njihovi imuni sistemi još uvijek nisu razvili nikakav imunitet na ovu bakteriju.

Meningokokna bakterija prenosi se putem kihanja, kašljanja, dijeljenja pribora za jelo ili ličnih predmeta kao što su četkica za zube ili cigareta.

S obzirom da većina osoba, posebno odraslih starijih od 25 godina, imaju prirodni imunitet na meningokoknu bakteriju, većina slučajeva bakterijskog meningitisa su izolirani slučajevi.

Međutim, postoji šansa manjeg izbijanja ovih slučajeva u okruženjima gdje mnogo mlađih ljudi živi u skučenom prostoru poput školskih spavaonica, univerzitetskih kampusa, vojnih baza i studentskih domova.

Uzroci virusnog meningitisa
Kao i u slučaju bakterijskog meningitisa, programi vakcinacije uspješno su otklonili opasnost od mnogih virusa koji su ranije uzrokovali virusni meningitis. Naprimjer, MMR vakcina djeci osigurava otpornost protiv zaušnjaka, koji su predstavljali vodeći uzrok virusnog meningitisa kod djece.

Međutim, još uvijek postoji određen broj virusa koji mogu uzrokovati virusni meningitis, a to su:

  • enterovirusi – grupa virusa koji obično uzrokuju samo blagu stomačnu infekciju (iako su u prošlosti uzrokovali i dječiju paralizu), i
  • virus herpes simplex – koji može uzrokovati genitalni herpes i ranice oko usta.

Šta se dešava tokom infekcije meningitisa?

U većini slučajeva meningitisa, bakterije ili virusi šire se kroz krv. Infekcija može početi u jednom dijelu tijela, poput grla ili pluća, a zatim kroz tkivo ući u krv.

Mozak od infekcije obično štiti barijera između krvi i mozga – debela membrana koja filtrira nečistoće iz krvi prije njenog ulaska u mozak. Međutim, kod nekih osoba, iz razloga koji nisu u potpunosti jasni, infekcija može prevazići barijeru između krvi i mozga i inficirati moždanu ovojnicu. Na ovu infekciju imuni sistem odgovara tako što uzrokuje oticanje ovojnice u naporu da zaustavi širenje infekcije.

Nažalost, otečena ovojnica može oštetiti mozak i nervni sistem. Bakterije i virusi mogu također inficirati cerebrospinalnu tečnost (likvor) koja okružuje i podržava mozak i kičmu. Infekcija likvora može dovesti do dodatnog oticanja moždane ovojnice i povećati pritisak na mozak unutar lobanje. To je poznato kao intrakranijalni pritisak.

DIJAGNOSTICIRANJE MENINGITISA
Meningitis se teško dijagnosticira. On se javlja iznenada i može se zamijeniti za gripu pošto su mnogi od simptoma isti.

Ako primijetite i najmanji pokazatelj meningitisa, posebno ako je u pitanju malo dijete, odmah zatražite liječničku pomoć – čak i ako to znači da odete u hitnu pomoć ili centar za urgentnu medicinu u sredini noći.

Nemojte čekati da se javi tamno crveni osip, pošto se on ne javlja uvijek. Meningitis je brzo i opasno oboljenje i treba se shvatiti ozbiljno. Nije važno ako pogriješite – pustite neka ljekari procijene koliko je stanje ozbiljno.

U slučajevima kada se sumnja na meningitis, liječenje će obično biti započeto i prije nego što dijagnoza bude potvrđena, zbog toga što je potrebno i nekoliko sati da se izvade određeni nalazi, a odgađanje liječenja toliko vremena može biti opasno.

Dijagnostički testovi za meningitis uključuju:

  • testove krvi – radi utvrđivanja prisustva bakterija ili virusa,
  • CT snimanje – radi procjenjivanja stepena pritiska na mozak, i
  • lumbalnu punkciju – uzimanje uzorka cerebrospinalne tečnosti (likvora) iz slabinskog dijela ličme i njeno testiranje na prisustnost bakterija i virusa.

Ako postoje znakovi povećanog pritiska na mozak, onda će lumbalna punkcija morati biti odgođena, zbog toga što bi otklanjanje nešto likvora moglo povećati pritisak na mozak.

Test čašom
Ako je vaše dijete ili mlada odrasla osoba vidljivo bolesna te ima crveni osip, snažno pritisnite bezbojnu staklenu čašu po osipu. Ako kroz čašu još uvijek možete vidjeti osip, osoba ima sepsu. Hitno potražite pomoć u centru urgentne medicine u najbližoj bolnici.

LIJEČENJE MENINGITISA
Osobe kod kojih se sumnja na meningitis hitno se primaju u bolnicu, gdje god da se nalaze.

Liječenje bakterijskog meningitisa
Neophodno je hitno liječenje u odjelu za intenzivnu njegu. Za liječenje infekcije koriste se antibiotici i to intravenozno, dok se oprema za održavanje na životu i intravenozna tečnost koriste da bi se pomoglo tijelu da se oporavi.

Moguće je administrirati steroide da bi se umanjilo oticanje.
Ako je bakterija također ušla u krv, steroidi mogu umanjiti toksine koji ubijaju zdravo tkivo. Ako je tkivo teško oštećeno, ono umire i postaje gangrenozno. Gangrenozno tkivo neophodno je hirurški odstraniti. U najtežim slučajevima može biti neophodno da se amputira dio tijela, poput ručnog ili nožnog prsta ili cijele noge ili ruke.

Većina ljudi, ako se počnu liječiti dovoljno brzo, mogu se djelomično oporaviti unutar 10 do 14 dana, iako može biti potrebno nekoliko sedmica ili mjeseci prije nego što se u potpunosti oporave.

Liječenje virusnog meningitisa
Ako su simptomi virusnog meningitisa toliko ozbiljni da zahtijevaju primanje u bolnicu, oboljenje će se liječiti na isti način kao i bakterijski meningitis dok se dijagnoza ne potvrdi.

Kada se dijagnoza konačno uspostavi, antibiotici će biti prekinuti, iako će se nastaviti sa administriranjem tečnosti intravenozno da bi se tijelo podržalo u procesu oporavka. Međutim, većina osoba sa virusnim meningitisom nije toliko bolesna da bi bila primljena u bolnicu, te se oporavi unutar 14 dana bez potrebe za liječenjem.

Kontrola infekcije
Većina slučajeva meningitisa su izolirani, te je rizik od širenja zaraze mali. Međutim, ako se smatra da je određena osoba na posebnom riziku, poput malog djeteta koje je provelo duže vrijeme u bliskom kontaktu sa drugim djetetom koje je oboljelo od bakterijskog meningitisa, daće mu se određena doza antibiotika kao mjera predostrožnosti.

KOMPLIKACIJE MENINGITISA
Bakterijski meningitis može uzrokovati ogroman napor za organizam i mozak čovjeka, te se procjenjuje da između 15 i 25% oboljelih iskuse neke komplikacije. Komplikacije se mogu razlikovati od osobe do osobe, te mogu biti privremene ili trajne.

U principu, što je oblik meningitisa bio teži, veća je vjerovatnoća da će doći do komplikacija. Stoga su komplikacije češće nakon bakterijskog meningitisa, a veoma su rijetke nakon virusnog meningitisa.

Moguće komplikacije uključuju:

  • gubitak sluha (djelomični ili potpuni),
  • probleme sa pamćenjem i koncentracijom,
  • probleme sa koordinacijom i ravnotežom,
  • poteškoće sa učenjem (privremene ili trajne),
  • epilepsiju,
  • cerebralnu paralizu,
  • probleme sa govorom, i
  • gubitak vida (djelomični ili potpuni).

Kako je gubitak sluha najčešća komplikacija, osobe koje se oporavljaju od meningitisa obično se upućuju na test sluha radi njegove procjene. Sljedeći test treba uslijediti nakon šest mjeseci da bi se utvrdili da li je došlo do eventualnog poboljšanja ili pogoršanja sluha.

Psihološke posljedice kod djece
Meningitis može biti traumatično iskustvo, posebno za malu djecu, te će mnoga djeca ispoljavati promjene u svom psihološkom i emocionalnom ponašanju. Moguće promjene uključuju:

  • dijete postaje posebno “privrženo” i anksiozno je kada nije sa roditeljem,
  • mokrenje u krevet,
  • slab san i/ili noćne more,
  • razdražljivost,
  • histerične napade,
  • strah od ljekara i bolnica.

Ovakvo ponašanje trebalo bi se popraviti kako se dijete oporavlja, međutim, nekoj djeci će biti neophodna dodatna terapija da bi prevazišla traumu. Ako ste zabrinuti zbog ponašanja vašeg djeteta, porazgovarajte sa svojim porodičnim ljekarom koji vas može uputiti dječijem psihologu.

PREVENCIJA MENINGITISA
Postoji određen broj vakcina koje mogu spriječiti većinu slučajeva virusnog i bakterijskog meningitisa.

One uključuju:

  • MMR vakcinu (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole),
  • vakcinu protiv meningitisa C, i
  • DTaP/IPV/Hib vakcinu, koja pruža zaštitu od bakterije Haemophilus influenzae tip b, difterije, velikog kašlja, tetanusa i dječije paralize.

U nekim zemljama, ove vakcine su dio standardnog programa vakcinacije u djetinjstvu. Ako niste sigurni koje vakcine vaše dijete treba primiti, te da li ih je na vrijeme primilo, obratite se pedijatru.

Vakcina protiv meningokoknog meningitisa treba se razmotriti za:

  • putnike koji će živjeti i raditi sa lokalnim stanovništvom u rizičnom području
  • putnike koji će se duže zadržavati u rizičnom području, kao i ruralne putnike koji posjećuju rizično područje
  • putnike koji posjećuju rizično područje u vrijeme izbijanja ovog oboljenja

PRILAGOĐENO SA: NHS CHOICES, 26. maj 2010.

http://www.nhs.uk/Conditions/Meningitis/Pages/Introduction.aspx?print=634066511523277338

Znakovi i simptomi tuberkuloze

Tuberkuloza (TB) je bolest koju uzrokuju bacili koji se sa osobe na osobu prenose kroz zrak. Kožni test na TB može vam reći da li ste ikada imali TB mikrobe u svome tijelu. Dodatni testovi mogu pomoći da se utvrdi da li imate TB bolest ili TB infekciju.

Tuberkuloza obično napada pluća, ali može uticati i na druge dijelove tijela, poput mozga, bubrega ili kičme.

Simptomi tuberkuloze zavise od toga gdje se bakterije TB-a razvijaju. U slučaju da se razmnožavaju u plućima, one mogu uzrokovati sljedeće simptome:

  • Težak kašalj koji traje 3 sedmice i više
  • Bol u grudima
  • Iskašljavanje krvi ili sputuma (sluzi koja dolazi duboko iz pluća)

Drugi simptomi aktivne tuberkuloze su:

  • Slabost ili umor
  • Gubljenje tjelesne težine
  • Nedostatak apetita
  • Groznica
  • Temperatura
  • Znojenje tokom noći

Trebate se testirati na tuberkulozu:

  • Ako ste došli u kontakt sa osobom za koju se zna ili se sumnja da je oboljela od aktivne tuberkuloze
  • Ako ste pozitivni na HIV ili ako imate drugo oboljenje koje vas stavlja na veći rizik da dobijete aktivni oblik tuberkuloze
  • Ako sumnjate da ste oboljeli od tuberkuloze
  • Ako dolazite iz zemlje gdje je tuberkuloza česta (većina država Južne Amerike i Kariba, Afrika, Azija, Istočna Evropa i Rusija)
  • Ako živite na mjestu gdje se češće oboljeva od tuberkuloze, poput skloništa za beskućnike, kampova migrirajućih poljoprivrednika, zatvora, ili nekih staračkih domova, ili
  • Ako iglom ubrizgavate nezakonite droge

Izvor: Američki državni Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention), septembar 2007.,  http://www.cdc.gov/Features/TBawareness/

Nova gripa A (H1N1)

Šta je nova gripa A (H1N1)?

To je virus nove gripa A (H1N1) koji ranije nije kružio među ljudima. Ovaj virus nije povezan sa ranijim ili aktuelnim virusom sezonske gripe kod ljudi.

Kako se ljudi mogu zaraziti ovim virusom?

Virus se prenosi od osobe do osobe, i to na jednostavan način kao i normalna sezonska gripa: izlaganjem inficiranim kapljicama koje iskašlje ili iskiše oboljela osoba (putem udisanja ili kontaminiranjem ruku i površina).

Da bi se spriječilo širenje, osobe koje su bolesne trebaju pokriti usta i nos kada kašlju ili kišu, ostati kući kada se osjećaju bolesno, redovno prati ruke i držati se, koliko god je to moguće, na udaljenosti od zdravih ljudi.

Ne postoje zabilježeni slučajevi zaraze putem kontakta sa svinjama ili drugim životinjama.

Mjesto nastanka virusa je nepoznato.

Koji su znakovi i simptomi zaraze?

Znakovi zaraze virusom gripe A (H1N1) su poput znakova obične gripe, uključujući temperaturu, kašalj, bol u mišićima i zglobovima, bol u grlu i hunjavicu, a ponekad i povraćanje i proljev.

Zašto toliko brinemo kada je u pitanju ova gripa kad svake godine stotine hiljada ljudi umru od sezonske gripe?

Sezonska gripa javlja se svake godine i virusi se svake godine mijenjaju–međutim, mnogi ljudi imaju određen vid imuniteta na virus koji kruži, što pomaže da se ograniči broj slučajeva zaraze. Neke države, također, vakcinišu stanovništvo protiv sezonske gripe u cilju umanjivanja broja oboljelih i broja smrtnih slučajeva.

Međutim, virus gripe A (H1N1) je novi virus i na njega većina ljudi nije otporna. Zbog toga ovaj virus može uzrokovati više infekcija nego što je to slučaj sa virusom sezonske gripe. WHO djeluje zajedno sa proizvođačima na ubrzavanju razvoja sigurne i djelotvorne vakcine, međutim, potrebno je da prođe nekoliko mjeseci prije nego što vakcina bude svugdje dostupna.

Čini se da je nova gripa A (H1N1) zarazna u istoj mjeri kao i sezonska gripa, te da se širi posebno brzo među mlađom populacijom (od 10 do 45 godina života). Intenzitet bolesti varira od veoma blagih simptoma to teškog oboljenja koje može rezultirati smrću. Većina osoba koje se zaraze ovim virusom iskuse blaži oblik bolesti i oporave se bez korištenja antiviralnih lijekova ili medicinske pomoći. Kada su u pitanju ozbiljni slučajevi, više od pola hospitaliziranih osoba imalo je neki temeljni zdravstveni problem ili slab imuni sistem.

Većina oboljelih iskusi blage simptome i oporavi se kod kuće. Kada osoba treba zatražiti medicinsku pomoć?

Osoba treba potražiti medicinsku pomoć ako iskusi nedostatak zraka ili poteškoće sa disanjem, ili ako temperatura potraje duže od 3 dana. Roditelji koji imaju malo dijete koje je bolesno trebaju se obratiti ljekaru ako primijete da dijete diše ubrzano ili sa naporom, ako temperatura potraje duže ili dijete dobije napad (konvulzije).

Njega u kući – odmaranje, uzimanje dovoljno tečnosti i korištenje odgovarajućeg lijeka protiv bolova – sasvim je dovoljna za oporavak u većini slučajeva. (Mala djeca i mlađe odrasle osobe ne trebaju uzimati aspirin zbog rizika od Reyevog sindroma.)

INFORMACIJE ZA MEDICINSKE STRUČNJAKE:

Kliničke karakteristike teških slučajeva pandemijske gripe

Na trodnevnom sastanku koji je organizirao WHO u zdravstvenoj organizaciji Pan American Health Organization u Vašingtonu od 14. do 16. oktobra 2009. godine, 100 naučnika i zdravstvenih radnika iz cijelog svijeta prezentirali su svoja iskustva kada je u pitanju nova gripa A, te je potvrđeno da je ogromna većina osoba širom svijeta koje su zaražene novim H1N1 virusom imala simptome nekompliciranog oboljenja sličnog gripi, sa punim oporavkom u periodu od jedne sedmice, čak i bez medicinskog tretmana.

Potreba za intenzivnom njegom

Međutim, fokus pažnje medicinskih stručnjaka sada je prebačen na utvrđivanje kliničkih smjernica za liječenje male podgrupe pacijenata kod kojih se brzo razvija veoma ozbiljna progresivna upala pluća (pneumonia). Kod ovih pacijenata, teška upala pluća često je povezana sa zastojem u radu drugih organa, ili očitim pogoršavanjem već prisutne astme ili hronične opstruktivne bolesti pluća.

Liječenje ovih pacijenata je teško i zahtijevno, te je sasvim jasno da će ustanove hitne pomoći i bolnički odjeli za intenzivnu njegu iskusiti najveći teret njege pacijenata tokom ove pandemije.

Primarna virusna pneumonija je najčešća dijagnoza u teškim slučajevima i čest uzrok smrti. Sekundarne bakterijske infekcije pronađene su u otprilike 30% smrtnih slučajeva. Zastoj disajnih organa i refrakterni šok su dosad bili najčešći uzroci smrti.

Klinička slika razlikuje se od sezonske gripe

Učesnici sastanka koji su vodili teške slučajeve složili su se da se klinička slika teških slučajeva drastično razlikuje od obrasca bolesti koji se može primijetiti tokom epidemije sezonske gripe. Dok je poznato da su osobe sa određenim postojećim zdravstvenim stanjima, uključujući i trudnoću, na većem riziku, veliki broj teških slučajeva desio se kod prethodno zdravih mladih osoba. Kod ovih pacijenata, faktori predispozicije koji su povećali rizik od ozbiljnog obolijevanja zasada nisu sasvim jasni.

U teškim slučajevima, stanje pacijenta općenito se počne pogoršavati oko 3. do 5. dana nakon pojave prvih simptoma. Pogoršavanje stanja pacijenta je ubrzano i kod mnogih pacijenata do zatajenja respiratornih organa dolazi unutar 24 sata, te je neophodno urgentno smiještanje pacijenta na odjel za intenzivnu njegu. Nakon prijema, većini pacijenta neophodna je pomoć aparata za vještačko disanje. Međutim, određeni pacijenti ne odgovaraju dobro na konvencionalni metod olakšavanja disanja, što dodatno komplicira samo liječenje.

Ohrabrujuće je to što su mnogobrojni podaci pokazali da hitar tretman sa antiviralnim lijekovima (oseltamivir ili zanamivir), umanjuje težinu bolesti i povećava vjerovatnoću preživljavanja. Ovi rezultati osnažuju ranije preporuke WHO-a za rano liječenje sa ovim lijekovima pacijenata koji zadovoljavaju kriterije za liječenje, čak i u slučaju nepostojanja pozitivnog testa za potvrđivanje virusa H1N1.

Pored upale pluća koju uzorkuje virus H1N1, pokazalo se da upala pluća koinfekcijom nekom bakterijom također može dovesti do teškog oboljenja sa brzom progresijom. Bakterije česte u ovakvim slučajevima uključuju: Streptococcus pneumoniae i Staphylococcus aureus, uključujući u nekim slučajevima i soj stafilokoka otpornog na meticilin (MRSA). Pošto su ove bakterijske koinfekcije češće nego što je to u početku smatrano, klinički stručnjaci istakli su potrebu da se empirijska antimikrobna terapija razmotri kao rani tretman za pneumoniju koja ima izvor u zajednici (tj. koja nije stečena u bolnici).

Grupe na najvećem riziku

Učesnici skupa složili su se da je rizik od teškog i fatalnog oboljenja najveći u tri grupe: trudnice (posebno u trećem tromjesečju trudnoće), djeca mlađa od 2 godine, i osobe sa hroničnim oboljenjem pluća, uključujući astmu. Neurološki poremećaji mogu povećati rizik od teškog obolijevanja kod djece.

Činjenice prezentirane tokom sastanka dodatno pokazuju da su siromašnije populacije, pogotovo manjinske grupe, disproporcionalno više zahvaćene težim oblicima oboljenja. Iako razlozi za ovaj povećan rizik nisu u potpunosti jasni, stručnjaci smatraju da razlog mogu biti dodatna oboljenja koja su česta u ovoj populaciji, poput dijabetesa i astme, kao i nepostojanje adekvatnog pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Iako tačna uloga gojaznosti nije trenutno jasna, gojaznost, a posebno morbidna gojaznost, prisutne su u velikoj mjeri kod teških i fatalnih slučajeva. Gojaznost nije prepoznata kao faktor rizika u ranijim pandemijama ili epidemijama sezonske gripe.

IZVOR: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), novembar 2009., www.who.int

Naučnici su “korak bliže” prognozirajućem testu na aktivnu tuberkulozu

Međunarodni istraživači tvrde da su napravili “značajan korak” ka prognozirajućem krvnom testu na tuberkulozu.

Otisak DNK u krvi nudi nadu u moguće identificiranje onih kliconoša TB-a kod kojih će se pojaviti simptomi i koji će postati zarazni za druge. Takav test bi omogućio ranu dijagnozu i liječenje ove plućne bolesti, sa mogućnošću spašavanja mnogih života.

Stručnjaci smatraju da je istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, “značajno”, ali da ga je potrebno dokazati dodatnim studijama.

Tuberkuloza, ili TB, je zarazno bakterijsko oboljenje pluća, čiji su simptomi kašljanje, bolovi u prsima i gubitak tjelesne težine.

Svake sekunde jedna osoba na svijetu oboli od TB-a, a svake godine od TB-a umre gotovo 2 miliona ljudi. Međutim, samo se kod jedne od 10 osoba koje se zaraze TB-om razvije aktivni oblik bolesti.

Zasada, iako je moguće putem kožnog ili krvnog testa pokazati ko nosi TB klice ali ne pokazuje simptome, nije moguće predvidjeti kod koga će se bolest u potpunosti razviti.

Stručnjaci iz Velike Britanije, SAD-a i Južne Afrike analizirali su genetički potpis u krvi pacijenata sa aktivnom tuberkulozom. Isti genetički markeri pronađeni su kod otprilike 10% pacijenata sa latentnom infekcijom, ukazujući na to da su oni kandidati za razvijanje punog oblika bolesti.

Stručnjaci će sada pratiti ove pacijenti da bi utvrdili da li će se kod njih u budućnosti razviti simptomi, međutim, razvijanje bilo kakvog konkretnog testa može se očekivati tek za nekih 20-30 godina.

IZVOR: BBC NEWS, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/

Gastroenteritis uzrokovan norovirusom

PDF verzija

Uvod
Grupa norovirusa je najčešći uzročnik gastroenteritisa.

Do zaraze norovirusima može doći u bilo koje doba godine, međutim, zaraze virusom iz ove grupe su česte tokom zimskih mjeseci.

Simptomi zaraze norovirusom uključuju mučninu, povraćanje, proljev, te u nekim slučajevima povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, bolove u stomaku i bolove u ekstremitetima. Simptomi mogu potrajati od 12 do 60 sati, ali se većina osoba oporavi nakon dva dana.

Kako se norovirusi prenose
Procjenjuje se da norovirusi inficiraju između 600,000 i jednog miliona osoba u Velikoj Britaniji svake godine. Infekcije norovirusima javljaju se kod ljudi svih uzrasta, a izbijanja ovog oboljenja su pogotovo česta u zatvorenim okruženjima kao što su bolnice, starački domovi i škole, jer se norovirusi prenose veoma brzo od osobe do osobe, te mogu preživjeti nekoliko dana na kontaminiranoj površini.

Norovirusi se mogu prenositi putem kontakta sa zaraženom osobom, putem kontakta sa površinama i predmetima koje su kontaminirane virusom, ili unosom kontaminirane hrane ili vode.

Nakon infekcije norovirusom moguće je ponovo se zaraziti pošto otpornost na ovaj virus traje samo kratki vremenski period.

Simptomi infekcije norovirusom
Simptomi infekcije norovirusom obično se javljaju dan-dva nakon zaraze, međutim mogu se pojaviti već i nakon 12 sati.

Prvi simptom je obično iznenadna mučnina, koju prati snažno povraćanje i vodenast proljev. Kod nekih osoba se također mogu javiti:

povišena tjelesna temperatura (preko 38°C)
glavobolja
grčevi u stomaku
bolovi u nogama i rukama
Simptomi obično traju od 12 do 60 sati, ali se većina osoba u potpunosti oporavi nakon dva do tri dana. Nisu poznate nikakve dugotrajne posljedice preboljevanja zaraze norovirusom.

Dehidracija

Često povraćanje i proljev uzrokovani norovirusom mogu dovesti do dehidracije (nedostatka tečnosti u organizmu).

Dehidracija predstavlja veći rizik za veoma malu djecu i starije osobe. Simptomi blage dehidracije uključuju:

nesvjesticu
glavobolju
umor
suha usta, usne i oči
tamnu, koncentriranu mokraću
izbacivanje samo male količine mokraće (manje od tri do četiri puta dnevno)

Kada osoba ozbiljno dehidrira, javljaju se ekstremniji simptomi poput suhe, naborane kože, nemogućnosti mokrenja, slabog pulsa i niskog nivoa svijesti.

Blaga dehidracija je česta i može se jednostavno izliječiti unosom večih količina tečnosti. Međutim, teška dehidracija može dovesti do ozbiljnih komplikacija te biti smrtonosna u nekim slučajevima.

Ako vi ili vaše dijete imate bilo koji simptom teške dehidracije nakon infekcije norovirusom, odmah zatražite medicinsku pomoć.

Dijagnoza
Infekcija norovirusom može se dijagnosticirati slanjem uzorka stolice u laboratoriju, međutim, to obično nije neophodno jer je liječenje isto za sve uzroke gastroenteritisa.

Norovirusi su najčešći uzročnici gastroenteritisa, stoga ako ste iskusili naglu epizodu povraćanja i proljeva, vjerovatno ste zaraženi ovim virusom.

Liječenje infekcije norovirusom

Ne postoji specifičan lijek za infekciju norovirusom i u većini slučajeva posjeta ljekaru neće biti neophodna. Dok ste bolesni:

Boravite u kući
Uzimajte paracetamol da biste umanjili povišenu tjelesnu temperaturu
Unosite veće količine tečnosti u organizam da biste nadoknadili tečnost koju gubite povraćanjem i proljevom. Na taj način možete spriječiti dehidraciju.
Unos dovoljne količine tečnosti je posebno važan za malu djecu i starije osobe, koji su skloniji dehidraciji.

Pokušajte jesti laganu hranu koja se jednostavno vari, poput supe, riže, tjestenine i hljeba. Bebama treba tokom bolesti davati hranu po standardnom režimu.

Da biste umanjili rizik od prenošenja virusa na druge, redovno perite ruke sapunom i boravite u kući 48 sati nakon što svi simptomi nestanu.

Ako se simptomi nastave više od tri dana ili se osjećate ozbiljno dehidriranim, odmah zatražite savjet ljekara.

Rehidracija
Ako ne možete zadržati unešenu tečnost u stomaku već odmah povraćate, pokušajte često uzimati male gutljalje da biste osigurali dovoljnu rehidraciju.

Rastvor za rehidraciju

Ako ste dehidrirali, onda ste osim tečnosti iz tijela izgubili i šećere i soli. Rastvor za rehidraciju vam može pomoći da nadomjestite izgubljene minerale i ponovno uspostavite ravnotežu tečnosti u vašem tijelu. Rastvori, koje možete nabaviti u svim apotekama, obično dolaze u vidu praha koji možete pomiješati sa vodom i odmah piti.

Teška dehidracija
Ako je u pitanju teška dehidracija, boravak u bolnici će možda biti neophodan. U bolnici se tečnost može nadomjestiti putem nazogastrične sonde (cjevčice kroz nos) ili intravenozno (direktno u venu).

Spriječavanje zaraze norovirusom

Nije uvijek moguće izbjeći zarazu norovirusom, međutim, dobre higijenske navike mogu ograničiti širenje zaraze.

Da biste spriječili širenje virusa možete preduzeti sljedeće korake:

Često i pažljivo perite ruke sapunom, pogotovo nakon korištenja toaleta i prije pripremanja hrane.
Nemojte dijeliti peškire i posteljinu sa drugima.
Dezinficirajte sve površine ili predmete koji bi mogli biti kontaminirani virusom. Najbolje je da koristite sredstvo za čišćenje kuće na bazi hlora. Uvijek slijedite uputstva za korištenje naznačena na boci.
Operite svu odjeću i posteljinu koja je možda kontaminirana virusom.Odjeću perite posebno i na višoj temperaturi (60°) da bi virus bio uništen.
Bacite sav inficirani izmet i povraćeni sadržaj u wc školjku, te dezinficirajte školjku i okolne površine toaleta.
Izbjegavajte konzumiranje sirove, neoprane hrane, te jedite školjke kamenice samo od pouzdanih nabavljača i restorana. Poznato je da se norovirus često nalazi u kamenicama.
Ako ste zaraženi norovirusom, izbjegavajte direktan kontakt s drugima i pripremanje hrane za druge najmanje 48 sati nakon prestanka simptoma. Može se desiti da ste zarazni čak i ako više nemate mučninu ili proljev.

Izbjegavajte posjete bolnicama ako ste imali tipične simptome infekcije norovirusom tokom posljednja 48 sata. Infekcija norovirusom je teža i lakše se prenosi među ljudima koji su već bolesni.

IZVOR: NHS Choices, 10. maj 2010., http://www.nhs.uk/conditions/Norovirus/Pages/Introduction.aspx

Bjesnilo

Bjesnilo je opasna bolest koju uzrokuje virus. Svake godine, ova bolest ubije više od 50 000 ljudi i milione životinja širom svijeta.

Bjesnilo posebno predstavlja veliki problem u Aziji, Africi i Centralnoj i Južnoj Americi.

Ko može oboljeti od bjesnila?
Od bjesnila mogu oboljeti svi sisari. Rakuni, tvorovi, lisice, šišmiši, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisari, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo.

Bjesnilo uzrokuje virus. Životinja se zarazi ovim virusom putem pljuvačke, najčešće tokom ujeda od strane već zaražene životinje. Bjesnilo se ne prenosi putem krvi.

 

Kako se može prepoznati da li neka životinja ima bjesnilo?

Životinje zaražene bjesnilom ponašaju se drugačije u poređenju na zdrave životinje. Zaražene divlje životinje mogu se kretati sporo ili se ponašati kao da su pitome. S druge strane, životinja koja je inače pitoma može iznenada skočiti i pokušati ugristi.

Neki od znakova bjesnila kod životinja su:

  • promjene u ponašanju životinje
  • opća slabost
  • problemi sa gutanjem
  • povećana proizvodnja sline
  • agresivnost
  • otežano kretanje ili paraliza

U ranoj fazi bjesnila, životinje najčešće nemaju nikakve simptome iako su zarazne. Period inkubacije kod bjesnila obično traje između 1-3 mjeseca, iako može potrajati i po nekoliko godina. U trenutku kada virus dođe do mozga ili kičmene moždine, počinju se javljati simptomi bolesti.

Da li je moguće spriječiti bjesnilo?

Da, bjesnilo se može spriječiti administriranjem vakcine protiv bjesnila i detaljnim čišćenjem rane. Ako vas ugrize životinja koja možda boluje od bjesnila, odmah očistite ranu vodom i sapunom i obratite se ljekaru.

 

Kako spriječiti bjesnilo?
  • Važno je vakcinisati pse, mačke, lasice i tvorove protiv bjesnila
  • Uvijek nadzirite svoje ljubimce i držite psa na lancu kada se krećete u područjima gdje su prisutne divlje životinje
  • Nemojte dirati divlje životinje. Ako vidite divlju životinju ili psa lutalicu, pogotovo ako se ta životinja ponaša čudno, pozovite službu nadležnu za kontrolu životinja
  • Ako vas ujede neka životinja, ranu perite sapunom i vodom najmanje 5 minuta. Obavezno se obratite ljekaru da provjerite da li je neophodno da dobijete vakcinu.
  • Razmotrite mogućnost sterilizacije vaših kućnih ljubimaca-sisara. Takve životinje rjeđe napuštaju dom i postaju lutalice, te nisu u stanju izroditi još životinja lutalica.
Bjesnilo kod ljudi

Kod ljudi, znakovi i simptomi bolesti pojavljuju se 30-90 dana nakon ugriza. Nakon što se simptomi razviju kod čovjeka, smrt je gotovo neizbježna. Zbog toga je veoma bitno obratiti se ljekaru odmah nakon životinjskog ujeda.

Rani simptomi bjesnila uključuju povećanu tjelesnu temperaturu, glavobolju, bol u grlu i osjećaj umora. Nakon što virus dođe do mozga, osoba se može početi ponašati nervozno, zbunjeno i uznemireno. Drugi simptomi bjesnila kod ljudi uključuju:

  • bol na mjestu ugriza
  • halucinacije
  • hidrofobija (“strah od vode” zbog grčenja grla)
  • paraliza

Kako se bolest pogoršava, osoba pada u komu i umire. Od pojave simtoma kod životinja ili ljudi, smrt obično nastupa u roku od 10 dana.

Vakcinacija se provodi administriranjem serije od 6 vakcina tokom 30 dana. Jedna vakcina daje se u područje oko ujeda, a ostatak se daje u ruku. Ponekad je potrebna dodatna vakcina tokom prvog dana da bi bilo obuhvaćeno cijelo područje oko mjesta ujeda.

 

Danas, mnoge zemlje imuniziraju divlje životinje da bi spriječili širenje bjesnila. Imunizacija se obavlja stavljanjem oralne vakcine u specijalne mamce. Mamci se zatim postavljaju u područja gdje su prisutne divlje životinje, koje, nakon što ih pojedu, postaju imune na bjesnilo. Ovaj metod pokazao se djelotvornim i u Evropi i Kanadi.

Smisao ovih programa oralne imunizacije jeste da ako se dovoljno životinja imunizira protiv bjesnila, one će napraviti prirodnu barijeru, jer će braniti vlastiti teritorij od životinja koje su zaražene. Na taj način moguće je zaustaviti ili barem umanjiti širenje ove bolesti.

 

IZVOR: Centres for DIsease Control and Prevention, oktobar 2009.,http://www.cdc.gov/rabies

Svjetski dan tuberkuloze – 24. mart

Gram-pozitivne bakterije Mycobacterium tuberculosis(povećanje 15549x)

24. mart je Svjetski dan tuberkuloze. Ovaj godišnji događaj obilježava datum iz 1882. godine kada je dr. Robert Koch objavio da je otkrio bakteriju koja uzrokuje tuberkulozu (TB) – Mycobacterium tuberculosis.

Svjetski dan TB-a pruža priliku da se razmotre problemi koji su povezani sa TB-om, kao i da se pronađu rješenja i pruži podrška svjetskoj borbi protiv tuberkuloze.

TUBERKULOZA U SVIJETU

TB je jedna od najubojitijih bolesti na svijetu:

  • Jedna trećina svjetske populacije inficirana je TB-om.
  • Svake godine, gotovo 9 miliona osoba širom svijeta razboli se od tuberkuloze.
  • Svake godine, gotovo dva miliona smrtnih slučajeva širom svijeta povezano je sa tuberkulozom.
  • TB je vodeći uzrok smrti osoba inficiranih HIV-om.

Šta je tuberkuloza?

Tuberkuloza (TB) je bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium tuberculosis. Bakterija obično napada pluća, međutim, može napasti bilo koji dio tijela, poput bubrega, kičme ili mozga. Ako se pravilno ne liječi, TB može biti smrtonosna. Ranije, TB je bila vodeći uzrok smrti u SAD-u.

Kako se TB prenosi?

TB se prenosi kroz zrak od jedne osobe do druge. Bakterije se nađu u zraku kada osoba sa aktivnom tuberkulozom u plućima ili grlu kašlje, kiše, priča ili pjeva. Osobe koje su u njenoj neposrednoj blizini mogu udahnuti bakterije i zaraziti se.

Osobe sa aktivnom tuberkulozom najčešće prenesu oboljenje osobama sa kojima provode svakodnevno najviše vremena, kao što su članovi porodice, prijatelji, kolege na radnom mjestu ili školski drugovi.

Šta je latentna infekcija TB-om?

Kod većine osoba koje udahnu TB bakteriju i inficiraju se, organizam je u stanju da se izbori protiv širenja bakterije. Bakterije postanu neaktivne, ali nastavljaju da žive u tijelu i mogu se aktivirati kasnije u životu. Ovo stanje naziva se latentna tuberkuloza. Osobe sa latentnom TB

  • nemaju simptoma
  • ne osjećaju se bolesnim
  • ne mogu prenijeti TB drugima
  • obično imaju pozitivan kožni test ili pozitivan krvni test na TB
  • mogu dobiti aktivni oblik TB ako ne liječe latentnu TB infekciju

Mnoge osobe koje imaju latentnu TB nikada ne dobiju aktivni oblik bolesti. Kod tih osoba, TB bakterije ostaju neaktivne cijelog života bez uzrokovanja oboljenja. Međutim, kod drugih ljudi, posebno onih sa slabim imunim sistemu, bakterije se aktiviraju, razmnože i uzrokuju TB oboljenje.

Šta je aktivna tuberkuloza?

TB bakterije aktiviraju se ako imuni sistem ne može spriječiti njihov rast. Aktivne bakterije počnu se razmnožavati u tijelu i uzrokovati TB oboljenje koje napada tijelo i uništava tkiva.

Bebe i djeca često imaju slabiji imuni sistem. Osobe inficirane HIV-om imaju veoma oslabljen imuni sistem. Osobe u sljedećim stanjima također imaju narušen imuni sistem:

  • zloupotrebljavanje droga
  • diabetes mellitus
  • silikoza
  • rak glave ili vrata
  • leukemija ili Hodgkinsova bolest
  • teško oboljenje bubrega
  • niska tjelesna težina
  • određene medicinske procedure (poput liječenja kortikosteroidima ili transplantacije organa)
  • specijalizirano liječenje reumatoidnog artritisa ili Crohnove bolesti

Razlike između latentne TB infekcije i aktivne tuberkuloze

Osoba sa latentnom TB infekcijom Osoba sa aktivnim TB oboljenjem
• ne osjeća se bolesno • obično se osjeća bolesno
• nema simptoma • ima simptome koji mogu uključiti:
– težak kašalj koji traje 3 sedmice i duže
– bol u grudima
– iskašljavanje krvi ili ispljuvka
– slabost i umor
– gubitak tjelesne težine
– gubitak apetita
– groznica
– temperatura
– znojenje tokom noći
• ne može prenijeti TB drugima • može prenijeti TB bakteriju drugima
• obično ima pozitivan test na koži ili test krvi • obično ima pozitivan test na koži ili test krvi
• ima normalan rtg snimak pluća i negativan test ispljuvka • može imati abnormalan rtg snimak pluća ili pozitivan test ispljuvka
• treba razmotriti liječenje za latentnu TB infekciju da bi se spriječio razvoj aktivne tuberkuloze • neophodno je liječenje za aktivnu tuberkulozu

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, mart 2011., http://www.cdc.gov/index.htm 

Nitratni sadržaj soka od cvekle pomaže smanjivanju krvnog pritiska

Studija objavljena u američkom časopisu Hipertenzija pokazala je da je kod osoba koje su pile sok od cvekle ili uzimale nitratne tablete došlo do smanjenja krvnog pritiska u roku od 24 sata. Što je krvni pritisak bio viši, to je uticaj nitrata bio veći.

Istraživanje ukazuje na to da postoji nada za korištenje prirodnijih metoda za smanjivanje krvnog pritiska. Nitrati se nalaze u velikom broju vrsta povrća. Prethodna studija pokazala je da unos 0,5 l soka od cvekle značajno umanjuje krvni pritisak kod osoba sa normalnim krvnim pritiskom.

Amrita Ahluwalia, autorica studije i profesor vaskularne farmakologije pri fakultetu Barts and the London School of Medicine and Dentistry rekla je da su sada uspjeli dokazali i zašto do toga dolazi.

“Pokazali smo da su cvekla i nitratne kapsule jednako djelotvorne u umanjivanju krvnog pritiska, ukazujući da je nitratni sadržaj soka od cvekle temelj njegovog potencijala da smanji krvni pritisak,” rekla je ona.

Istraživanje je pokazalo da se neorganski nitratni sadržaj u cvekli pretvara u gas nitritni oksid u tijelu. Ovaj gas održava krvne sudove otvorenim i opuštenim i sprečava povišavanje krvnog pritiska.

Naučnici su istakli da su zeleno lisnato povrće poput zelene salate i cvekla najbolji za smanjivanje rizika od moždanih i srčanih udara zbog visokog neorganskog sadržaja koji dolazi od nitrata iz zemljišta.

Studija je također otkrila da muškarci i žene različito reagiraju na sok od cvekle. Pad krvnog pritiska nakon unosa soka bio je značajno veći kod muškaraca. Naučnici smatraju da bi to moglo ukazati na to da se u organizmu žene nitrati bolje prirodno prerađuju.  

IZVOR: BBC NEWS, 29. juli 2010, https://www.bbc.com/news/10433877

Natapanje krompira prije prženja smanjuje udio kancerogene materije

Nova britanska studija pokazala je da potapanje krompira u vodi prije prženja umanjuje udio kancerogene materije akrilamida.

Akrilamid nastaje kada se hrana bogata škrobom priprema pri visokim temperaturama, poput prženja, pečenja ili roštiljanja. Neke studije pokazale su da je akrilamid, koji se može naći u mnogobrojnim vrstama hrane, potencijalno opasan po zdravlje i da može uzrokovati rak kod životinja.

Tokom ovog istraživanja, naučnici su ispitivali tri različita pristupa: ispiranje svježeg krompira za pomfrit u vodi, njegovo potapanje u vodi tokom 30 minuta, i potapanje tokom 2 sata.

Na te načine smanjeni su nivoi akrilamida do 23 %, 38 %, odnosno 48 %, ali samo ako je pomfrit pržen do svijetle boje. Nije jasno da li bi se isto smanjenje udjela akrilamida postiglo ako bi se isti krompir pržio do tamno smeđe boje, rekli su naučnici.

Studija je objavljena u aktuelnom broju žurnala Journal of the Science of Food and Agriculture.

IZVOR: Journal of the Science of Food and Agriculture, 30. april 2008, 88(6), 989-995, https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1002/jsfa.3179

Sindrom noćnog jedenja (Night Eating Syndrome)

Sindrom noćnog jedenja je bolest u pravom smislu te riječi. To je bolest koja postoji oduvijek, samo su studije i istraživanja koja se bave sindromom noćnog jedenja novijeg datuma. Bolest je prvi definisao američki psihijatar Albert Stukard i to još 1955. godine.

Prema najnovijim podacima, bolest je prisutna kod 1,5 % ukupne populacije, i to češće kod žena.

Oboljeti mogu osobe bilo koje starosne dobi, ali su žene između 25 i 40 godina izloženije većem riziku od muškaraca (60 % oboljelih čine žene).

Oboljele osobe u početku uspijevaju zadržati normalnu tjelesnu težinu, ali s vremenom postaju sve izloženije povećanom riziku od gojaznosti, odnosno gojaznost se razvija kao komplikacija ovog oboljenja.
Uzroci koji dovode do nastanka ovog poremećaja nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni, ali dosadašnje spoznaje govore da mogu biti prisutni genetski faktori (u oko 17 % slučajeva) i faktori okoline. Najčešće su prisutni stres (75 %), depresija (45 %) i pogrešne navike u ishrani (preskakanje doručka, uzimanje malih količina hrane u toku dana, gladovanje).

Poremećaj se u najvećem broju slučajeva javlja kod žena koje su nezadovoljne svojim emotivnim ili poslovnim životom ili jednostavno proživljavaju vrlo stresno razdoblje u životu.

Klinička slika
Tokom dana osoba obično ne osjeća glad ili nema apetita, često preskače obroke, posebno doručak, te drastično smanjuje količinu hrane za ručak. Na ovaj način se stvara predispozicija za razvoj sindroma noćnog jedenja, odnosno dolaskom noći potreba za hranom postaje sve veća. Tako oboljele osobe više od 1/3 ukupnog dnevnog unosa kalorija konzumiraju nakon večere ili u kasnim noćnim satima.

Osobe koje pate od ovog poremećaja često pate od nesanice ili učestalih noćnih buđenja (od jednog do tri ili četiri buđenja). Najčešće je vrijeme prvog buđenja 1.20 sati, a drugog buđenja 2.45 sati. Sve navedeno jako remeti neophodan noćni odmor i san, te oboljeli ustaje umoran.

Osobe pogođene ovim poremećajem obično imaju svoju „omiljenu“ hranu koja obiluje šećerima i masnoćama. Treba naglasiti da se ne radi o prejedanju u doslovnom smislu te riječi, jer se obično prilikom svakog noćnog buđenja konzumira 200 – 300 kalorija. Međutim, gledajući duži vremenski period, takva navika najčešće dovodi do debljanja.

Postavljanje dijagnoze
Povećan rizik od razvoja kompulsivnog odnosa prema hrani, koji bi mogao dovesti do pojave sindroma noćnog jedenja, postoji ako je odgovor potvrdan na najmanje 3 sljedeća pitanja:

  • nikad ujutro ne osjećate glad
  • najveću količinu hrane uzimate uvečer (između 19 i 24 sata, i kasnije u toku noći)
  • kad se probudite ne možete ponovo zaspati ako nešto ne pojedete
  • ako se probudite u toku noći, idete ravno u kuhinju
  • često se osjećate veoma umorno i neraspoloženo

Liječenje
Neki ljudi istinski pate od ovog sindroma, a neki samo hodaju po rubu u situacijama kada su pod jakim stresom. Samo liječenje je kompleksno i uključuje ljekara, specijalistu nutricionistu, psihologa, psihijatra.

U farmakološkom liječenju sindroma noćnog jedenja primjenjuju se preparati na bazi sertralina, koji je antidepresiv (Asentra, Zoloft, Luxeta) ili na bazi topiramata, koji je antiepileptik (Epiramat), a koji su se u nekim slučajevima pokazali efikasnim u suzbijanju noćne gladi.

Preporučena je i psihološka kognitivna terapija, kojom se nastoji djelovati na promjene navika oboljele osobe, s ciljem da osoba počne planirati svoje dnevne obroke, te da se navikne jesti i onda kada ne osjeća glad. Od velike koristi je pravilan raspored obroka tokom dana, bez preskakanja. Navike u ishrani nije lako promijeniti, ali je moguće.

Korisne mogu biti i neke metode za poboljšanje sna, te za kontrolu stresa, koji je jedan od glavnih faktora rizika.

Kako bi se izbjegli noćni napadi gladi, prije odlaska na spavanje treba napraviti sljedeću vježbu: zatvorenih očiju i duboko dišući ponavljajte u sebi rečenicu: „Osjećam se sita s onim što sam pojela tokom dana“. Ponavljajte vježbu nekoliko večeri uzastopno i nemojte odustajati ako ne bude rezultata odmah.

Recite sebi da ste večerali i da to što osjećate kad se probudite noću nije glad, nego iluzija da dodatnom hranom možete smiriti tjeskobu koju osjećate.

Korisni savjeti

  • Isplanirajte unaprijed jelovnik i prisilite se da svaki dan pojedete 5 obroka! Čak i ako niste gladni, pokušajte tokom dana uzimati redovne obroke.
  • Ako ste imali zdrav i izbalansiran doručak i ručak, onda je manja vjerovatnoća da ćete kasno uvečer biti gladni.
  • Uzimajte dovoljno kalcijuma (npr. iz mlijeka) i magnezijuma (npr. iz suhog voća), jer ova dva minerala imaju opuštajuće djelovanje.
  • Večera treba da sadrži bjelančevine i ugljikohidrate. Ova kombinacija namirnica omogućava pravilnije lučenje inzulina, te se izbjegava naglo smanjenje nivoa šećera u krvi, što izaziva snažan osjećaj gladi. Npr. porcija riže s ribom osigurati će sporiju apsorpciju šećera u krv, a time i duži osjećaj sitosti.
  • U večernjim satima izbjegavajte kafu i sva pića i napitke koji sadrže kofein, te alkohol i ljuta jela, jer mogu negativno uticati na san.
  • Imajte redovnu fizičku aktivnost (šetnja, vožnja bicikla, plivanje, sport i sl).
  • Praktikujte opuštajuće aktivnosti (vježbe disanja, joga, pilates, i sl), čitanje knjige, slušanje muzike.
  • Ako je moguće, nastojte ne koristiti kompjuter nakon večere, jer može povećati nervnu napetost.
  • Nemojte ići u krevet ako niste pospani.
  • U kući nemojte držati jako kalorične namirnice. Lakše ćete izbjeći noćno prejedanje ako nemate zalihe hrane pri ruci.
  • Isplanirajte večer u društvu. Razgovor, odlazak u pozorište ili gledanje filma (u kinu ili kod kuće) u društvu dragih ljudi može pomoći da se osjećate ispunjenom i zadovoljnom.
  • Prije spavanja popijte šolju vrućeg mlijeka. Ponekad, želite li pojačati umirujuće djelovanje, možete dodati i kockicu čokolade, jer mlijeko i čokolada potiču lučenje serotonina (hormon dobrog raspoloženja).
  • Prije spavanja možete popiti i neki čaj sa umirujućim djelovanjem (npr. kamilica).
  • U momentima noćnog buđenja preporučuje se udisati mirise prirodnih eteričnih ulja vanilije, jasmina ili ylang-ylanga, jer njihov miris djeluje direktno na određene receptore u mozgu i ublažava osjećaj gladi.
  • Preporučuje se i lagana masaža: dlanove ruku namazati eteričnim uljem i izvoditi lagane kružne pokrete u području oko pupka.
  • Izbjegavajte tzv. emocionalno jedenje. Ako vam hrana služi kao utjeha, onda je bolje da se suočite sa pravim problemom koji vas muči.

AUTOR: Prim.dr. SABINA SERDAREVIĆ, specijalista porodične-obiteljske medicine, subspecijalista nutricionista, OJ Dom zdravlja Centar JUDZKS