Day: September 10, 2018

Nepodnošenje laktoze (netolerancija na laktozu)

Šta je netolerancija na laktozu?

Nepodnošenje laktoze je nemogućnost ili nedovoljna mogućnost da se probavi laktoza, šećer koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. Nepodnošenje laktoze uzrokuje nedostatak enzima laktaze, koji proizvode ćelije koje oblažu tanko crijevo. Enzim laktaza razlaže laktozu na dva prostija oblika šećera – glukozu i galaktozu, koji se zatim apsorbiraju u krv.

Nemaju svi ljudi sa nedostatkom laktaze stomačne tegobe, međutim, oni koji imaju takve tegobe vjerovatno ne podnose laktozu. Većina osoba sa netolerancijom na laktozu može podnijeti određenu količinu laktoze u hrani.

Ljudi ponekad miješaju nepodnošenje laktoze sa alergijom na kravlje mlijeko. Alergija na kravlje mlijeko je reakcija tjelesnog imunog sistema na jednu ili više mliječnih bjelančevina i može biti opasna po život kada se konzumira i mala količina mlijeka ili nekog mliječnog proizvoda. Alergija na kravlje mlijeko se najčešće pojavljuje u prvoj godini života, dok se netolerancija na laktozu javlja češće u odrasloj dobi.

Šta uzrokuje nepodnošenje laktoze?

Uzrok nepodnošenja laktoze najbolje je objasniti opisom kako kod osobe dolazi do nedostatka laktaze. Primarni nedostatak laktaze razvija se tokom vremena i počinje otprilike nakon 2. godine života kada tijelo počinje proizvoditi manje laktaze. Kod većine djece koja imaju nedostatak laktaze, simptomi nepodnošenja laktoze javljaju se tek u kasnoj adolescenciji ili odrasloj dobi.

Naučnici su identifikovali moguću genetsku vezu sa primarnim nedostatkom laktaze. Ovo otkriće može biti korisno prilikom budućeg razvoja genetskih testova radi utvrđivanja koji ljudi su na riziku od nepodnošenje laktoze.

Sekundarni nedostatak laktaze rezultat je oštećenja tankog crijeva do kojeg dolazi kod teških bolesti popraćenih proljevom, celijakije, Crohnove bolesti ili nakon hemoterapije. Ovaj tip nedostatka laktaze može se javiti u bilo kojem uzrastu, međutim, najčešći je u ranom djetinjstvu.

Ko je na riziku od netolerancije na laktozu?

Nepodnošenje laktoze je često stanje koje se češće javlja kod odraslih osoba, sa većom učestalošću kod starijih odraslih osoba. Određene etničke i rasne populacije sklonije su ovom stanju, uključujući afro-amerikance, latino amerikance, američke indijance i američke azijate. Stanje najrjeđe pogađa osobe sjevernoevropskog porijekla.

Prijevremeno rođene bebe češće pate od nedostatka laktaze pošto se nivoi laktaze ne povećavaju prije trećeg tromjesečja trudnoće.

Koji su simptomi nepodnošenja laktoze?

Osobe sa nepodnošenjem laktoze mogu osjećati nelagodu 30 minuta do 2 sata nakon unošenja mlijeka i mliječnih proizvoda. Simptomi variraju od blagih do teških, zavisno od količine unešene laktoze i količine koju osoba može podnijeti.

Česti simptomi uključuju:

  • bol u stomaku
  • nadutost
  • gasove
  • proljev
  • mučninu

Kako se dijagnosticira netolerancija na laktozu?

Netolerancija na laktozu se teško dijagnosticira samo na osnovu simptoma. Ljudi mogu misliti da ne podnose laktozu zato što imaju stomačne tegobe; međutim, druga stanja, poput sindroma iritabilnog crijeva, mogu uzrokovati slične simptome. Nakon analiziranja medinske historije pacijenta i fizikalnog pregleda, ljekar može prvo preporučiti eliminiranje mlijeka i svih mliječnih proizvoda iz ishrane pacijenta na kratki vremenski period da bi se utvrdilo da li će se simptomi povući. Da bi se prikupile dodatne informacije, potrebno je sprovesti i neke testove.

Sljedeća dva testa najčešće se koriste za mjerenje stepena probavljanja laktoze:

  1. Test daha na hidrogen. Osoba popije napitak sa velikim udjelom laktoze, nakon čega se analizira njegov/njen dah u redovnim intervalima da bi se izmjerila količina hidrogena. U normalnim slučajevima, u dahu se može detektovati samo mala količina hidrogena, međutim, neprovarena laktoza proizvodi velike nivoe hidrogena. Pušenje i neki tipovi hrane i lijekova mogu uticati na tačnost rezultata. O tome se pacijenti trebaju posavjetovati sa svojim ljekarom.
  2. Test kiselosti stolice. Test kiselosti stolice koristi se kod beba i male djece radi mjerenja količine kiseline u stolici. Neprovarena laktoza stvara laktičnu kiselinu i druge masne kiseline koje je moguće otkriti u uzorku stolice. U stolici može također biti prisutna glukoza kao rezultat neprovarene laktoze.

Pošto je nepodnošenje laktoze često kod beba i djece mlađe od 2 godine, zdravstveni stručnjak treba obratiti posebnu pažnju na utvrđivanje uzroka stomačnih tegoba.

Kako se tretira netolerancija na laktozu?

Iako se sposobnost tijela da proizvodi laktazu ne može izmijeniti, simptomi nepodnošenja laktoze mogu se umanjiti izmjenama u ishrani. Većina osoba sa netolerancijom na laktozu može podnijeti određenu količinu laktoze u hrani. Postepeno uvođenje malih količina mlijeka ili mliječnih proizvoda može pomoći nekim osobama da se naviknu na laktozu i da se simptomi umanje. Često, osobe bolje tolerišu mlijeko ili mliječne proizvode kada ih uzimaju tokom obroka.

Stepen promjene koji je neophodan u ishrani zavisi od toga koliko laktoze osoba može unijeti bez javljanja simptoma. Naprimjer, jedna osoba može iskusiti teške simptome nakon male čaše mlijeka, dok druga može popiti veliku čašu bez pojave simptoma. Druge osobe mogu konzumirati jogurt i tvrde sireve, ali ne i mlijeko i druge mliječne proizvode.

Prehrambene smjernice za Amerikance iz 2005. preporučuju da osobe koje ne podnose laktozu radije odabiru mliječne proizvode sa nižim nivoima laktoze u odnosu na obično mlijeko, poput jogurta i tvrdog sira.

Osobe koje iskuse simtome i nakon promjena u prehrani mogu u apoteci uzeti kapi ili tablete laktaze i koristiti ih prilikom konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda, što može pomoći da bolje tolerišu ovu vrstu hrane.

Roditelji i njegovatelji djeteta koje ne podnosi laktozu trebaju slijediti plan prehrane koji je preporučio djetetov ljekar ili nutricionista.

Nepodnošenje laktoze i unos kalcija

Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija i drugih hranljivih materija. Kalcij je neophodan za rast i obnovu kostiju kod ljudi svih godina. Nedovoljan unos kalcija kod djece i odraslih može dovesti do krhkih kostiju i lomova kasnije u životu, tj. stanja koje se zove osteoporoza.

Količina kalcija koja je potrebna osobi za održanje dobrog zdravlja varira u skladu sa godinama. Preporučene količine unosa kalcija (dnevna količina kalcija, u miligramima) po starosnim grupama su:

0–6 mjeseci: 210 mg
7–12 mjeseci: 270 mg
1–3 godine: 500 mg
4–8 godina: 800 mg
9–18 godina: 1300 mg
19–50 godina: 1000 mg
51–70+ godina: 1200 mg

Izvor: prilagođeno iz Dietary Reference Intakes, 2004, Institute of Medicine, National Academy of Sciences.
Trudnice i dojilje trebaju između 1000 i 1300 mg kalcija dnevno.

Obezbjeđivanje dovoljne količine kalcija važno je za osobe koje ne podnose laktozu jer je njihov unos mlijeka i mliječnih proizvoda ograničen. Međutim, mnoge druge vrste hrane mogu obezbijediti kalcij i druge hranljive materije koje tijelo treba. Nemliječni proizvodi koji imaju visok sadržaj kalcija uključuju ribu sa mekanim kostima poput lososa i sardina i tamnozelenog lisnatog povrća poput špinata.

Vrste hrane koje su dobar izvor dijetalnog kalcija su sljedeće:

Nemliječni proizvodi

  • Rabarbara, smrznuta, kuhana, sadržaj kalcija u 1 šolji: 348 mg
  • Sardine, sa kostima, sadržaj kalcija u 85 g: 325 mg
  • Špinat, smrznuti, kuhani, sadržaj kalcija u 1 šolji: 291 mg
  • Losos, konzervirani, sa kostima, sadržaj kalcija u 85 g: 181 mg
  • Sojino mlijeko, neojačano, sadržaj kalcija u 1 šolji: 61 mg
  • Naranča, 1 srednje veličine, sadržaj kalcija: 52 mg
  • Brokula, sirova, sadržaj kalcija u 1 šolji: 41 mg
  • Pinto grah, kuhan, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 40 mg
  • Zelena salata, sadržaj kalcija u 1 šolji: 20 mg
  • Tuna, bijela, konzervirana, sadržaj kalcija u 85 g: 12 mg

Mlijeko i mliječni proizvodi

  • Jogurt, sa aktivnim i živim kulturama, sa malo masti, s dodatkom D vitamina, sadržaj kalcija u 1 šolji: 415 mg
  • Mlijeko, sa malo masti, s dodatkom D vitamina, sadržaj kalcija u 1 šolji: 285 mg
  • Žuti sir, sadržaj kalcija u 85 g: 224 mg
  • Mladi sir, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 87 mg
  • Sladoled, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 84 mg

Izvor: prilagođeno od U.S. Department of Agriculture, Agricultural Research Service. 2008. USDA National Nutrient Database for Standard Reference, 21. objava.

Jogurt sa aktivnim i živim bakterijskim kulturama predstavlja dobar izvor kalcija za mnoge osobe koje ne podnose laktozu. Kada ovaj oblik jogurta uđe u crijeva, bakterijske kulture pretvaraju laktozu u laktičnu kiselinu, te se on puno bolje toleriše s obzirom na niži nivo sadržaja laktoze u odnosu na jogurt bez živih kultura. Smrznuti jogurt ne sadrži žive kulture i stoga se teže podnosi.

Kalcijum se apsorbuje i koristi u tijelu samo kada postoje dovoljne količine vitamina D. Neke osobe koje ne podnose laktozu ne dobijaju dovoljno vitamina D. Vitamin D može se dobiti iz hrane poput jaja, jetrice, i mlijeka i jogurta kojim je dodan vitamin D. Redovno izlaganje sunčevoj svjetlosti također pomaže tijelu da prirodno apsorbuje vitamin D. Savjetovanje sa ljekarom ili registrovanim nutricionistom može biti korisno za planiranje izbalansirane prehrane koja pruža odgovarajuću količinu hranljivih materija – uključujući kalcij i vitamin D – a pritom umanjuje stomačne tegobe. Zdravstveni stručnjak može procijeniti da li je potrebno uključiti i određene dodatke prehrani.

Koji drugi proizvodi sadrže laktozu?

Mlijeko i mliječni proizvodi često se dodaju prerađenoj hrani – tj. hrani koja je izmijenjena preradom u cilju produžavanja njenog vijeka trajanja. Osobe koje ne podnose laktozu trebaju pripaziti na mnoge prehrambene proizvode koji mogu sadržati čak i male količine laktoze, poput:

  • hljeba i drugih tijesta
  • palačinaka, keksa i mješavina od kojih se prave
  • prerađenih oblika hrane za doručak poput krofni, smrznutih palačinaka, tostova i dr.
  • prerađenih žitarica za doručak
  • instant pire-krompira, supa i napitaka za doručak
  • čipsova i drugih prerađenih grickalica
  • prerađenog mesa, poput viršli, kobasica, narezaka, salama i dr.
  • margarina
  • preljeva za salatu
  • tečnih i u prahu zamjena za obroke na osnovi mlijeka
  • proteinskih praškova i pločica
  • slatkiša
  • nemliječnih dodataka kafi tečnih i u prahu
  • nemliječnih umućenih preljeva

Provjeravanje sastojaka na naljepnicama na proizvodima korisno je za utvrđivanje eventualnih izvora laktoze u prehrambenim proizvodima. Ako su bilo koja od sljedećih riječi navedene na naljepnici, proizvod sadrži laktozu:

  • mlijeko
  • laktoza
  • sirutka
  • skuta
  • mliječni sporedni proizvodi
  • mlijeko u prahu
  • nemasni suhi mliječni prah

Laktoza se također koristi u nekim lijekovima koji se dobijaju na recept, uključujući kontracepcijske pilule, i lijekovima bez recepta poput proizvoda za tretiranje stomačne kiseline i gasova. Ovi lijekovi najčešće uzrokuju simptome kod osoba sa teškim oblikom nepodnošenja laktoze.

Zapamtite!

  • Netolerancija na laktozu je nemogućnost ili nedovoljna mogućnost probavljanja laktoze, šećera koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima.
  • Netoleranciju na laktozu uzrokuje nedostatak enzima laktaze, kojeg proizvode ćelije tankog crijeva.
  • Nemaju sve osobe sa nedostatkom laktaze probavne probleme, međutim, one koje ih imaju vjerovatno ne podnose laktozu.
  • Većina osoba koje ne podnose laktozu mogu tolerisati određenu količinu laktoze u prehrani.
  • Osobe koje ne podnose laktozu mogu imati probavne tegove nakon konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda. Simptomi mogu uključivati stomačnu bol, nadimanje, gasove, proljev i mučninu.
  • Simptomi nepodnošenja laktoze mogu se umanjiti mijenjanjem prehrambenih navika.
  • Osiguravanje dovoljne količine kalcija i D vitamina je od esencijalnog značaja za osobe koje ne podnose laktozu zbog smanjenog unosa mlijeka i mliječnih proizvoda. Mnoge hrane mogu obezbijediti kalcij i druge hranljive materije koje su potrebne tijelu.
  • Savjetovanje sa ljekarom ili registrovanim nutricionistom može pomoći prilikom planiranja uravnotežene prehrane u cilju obezbjeđivanja odgovarajuće količine hranljivih materija – uključujući kalcij i D vitamin – i minimiziranja probavnih tegoba. Zdravstveni stručnjak može utvrditi da li je potrebno uključiti vitamine i minerale kao dodatke prehrani.
  • Mlijeko i mliječni proizvodi često se dodaju prerađenoj hrani. Stoga je korisno provjeriti naljepnicu sa sastojcima da bi se utvrdilo da li određena hrana sadrži laktozu.

IZVOR: National Institutes of Health, februar 2010. http://digestive.niddk.nih.gov/ddiseases/pubs/lactoseintolerance/index.htm

Nema naučnog dokaza da dodaci prehrani djeluju

Milioni Amerikanaca uzimaju dodatke prehrani u obliku vitamina i minerala da bi dobili energiju, spriječili bolest i odgodili proces starenja. Federalna vlada izvještava da Amerikanci potroše najmanje 5,8 milijardi dolara godišnje na različite dodatke prehrani.

Kad pogledate reklame i etikete, rekli biste da su vitaminski dodaci snažni lijekovi. Ipak, i pored potrošene ogromne svote novca i sve većeg interesovanja samih ljekara, u suštini ne postoje dokazi koji bi pokazali da ovi preparati zaista mogu poboljšati vaše zdravlje.

Kada studije o djelotvornosti sprovode akademski istraživači radije nego sami proizvođači dodataka prehrani, onda rezultati uopše nisu impresivni. Navešćemo samo neke od primjera:

Vitamin E: U velikoj studiji prije dvije godine koja je uključivala gotovo 40.000 žena, otkriveno je da uzimanje vitamina E kao vještačkog dodatka prehrani nije dovelo do poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja, niti sprečavanja raka.

Ginko biloba: Popularni dodatak za poboljšanje pamćenja nije pokazao rezultate kada je u pitanju 230 osoba PREKO 60 godina koje su testirali istraživači sa Williams College-a u 2002. godini.

Koenzim Q10: Prema veb-stranici američkog Državnog instituta za rak (National Cancer Institute), “Koenzim Q10 nije dovoljno pažljivo testiran da bi se utvrdila njegova sigurnost i djelotvornost.”

Ili, uzmimo, recimo, čitavu kategoriju antioksidanata. Naučnici već dugo vremena znaju da prehrana bogata voćem i povrćem, koji su puni antioksidanata, može smanjiti krvni pritisak i rizik od srčanih bolesti i raka. Dokazano je da takva prehrana može čak i produžiti život.

Uzimajući to u obzir, milioni ljudi širom svijeta, ubacuju u sebe kapsule vitamina C, vitamina E i betakarotena. Većina njih je, vjerovatno, bila zaprepaštena kada je u januara studija danskih naučnika pokazala da uzimanje antioksidanata u obliku tableta može čak i skratiti život, a ne produžiti ga.

Dr. Jeffrey Blumberg direktor je Laboratorije za antioksidante na Tufs Univerzitetu u Bostonu, Massachusetts. On tvrdi da naučnici tek sada počinju razumijevati složenost hrane. “U našoj prehrani postoji oko 20 000 različitih antioksidanata. A ne postoji 20 000 različitih tableta koje možemo piti,” rekao je Blumberg. “Jedan od razloga što vještački dodaci hrani ne mogu zamijeniti zdravu prehranu jeste što mi ne znamo šta je bitno da se stavi u svaku tabletu.”

Dr. Andrew Weil, guru za alternativnu medicinu, na svojoj veb-stranici prodaje dodatke prehrani, ali se slaže da reklame za ove proizvode česte izrazito pojednostavljuju samo djelovanje tableta.

“U brokulama ima jedan spoj koji se zove sulfurafan, a za koji je primjećeno da ima sposobnost borbe protiv raka, a u prodavnicama zdrave hrane vidio sam da na naljepnicama na proizvodima stave sliku cijele brokule, pa steknete dojam da je cijela brokula u tableti”, kritikuje Weil. “A nije brokula u tableti, već sulfurafan, a to je samo jedan elemenat izuzetno složene biljke koja u sebi ima još mnogo različitih elemenata.”

Ali Weil ipak tvrdi da on ima dosta dokaza da bi preporučio nekoliko dodataka prehrani, uključujući vitamin D i selen za smanjanje rizika od raka, alfa-lipoinsku kiselinu za sprečavanje srčanih bolesti i dijabetesa, i omega-3 riblje ulje za bolju funkciju mozga i cirkulaciju krvi. Međutim, on vjeruje da dodaci prehrani ne mogu sve izliječiti.  “Mora se pristupati sveubuhvatno. Ako ne jedete pravilno i ne vježbate, to vam ne mogu nadomjestiti dodaci prehrani.”

Autor: Caleb Hellerman

Prilagođeno sa: CNN, 16. april 2007, http://edition.cnn.com/2007/HEALTH/04/06/chasing.supplements/

Testiranja otkrila olovo u vitaminskim dodacima, kao i druge probleme

Od 21 multivitaminskih preparata za odrasle i djecu koji su nasumice odabrani i testirani od strane ConsumerLab.com laboratorija, problemi su pronađeni u više od polovine proizvoda – uključujući visoke nivoe olova, ili previše ili premalo određenog sastojka.

Samo 10 od 21 proizvoda koji su testirani, zadovoljili su svoje standarde i druge standarde kvaliteta, izjavili su iz ConsumerLab.com.

Kompanija, čije je sjedište u White Plains, New York, privatna je kompanija i nudi informacije za potrošače i nezavisne procjene proizvoda koji utiču na zdravlje i prehranu. Kompanija tvrdi da nije u vlasništvu, niti da ima bilo kakav finansijski interes u kompanijama koje proizvode, distribuiraju ili prodaju potrošačku robu.

U telefonskom intervjuu za Reuters Health, Dr. Tod Cooperman, predsjednik ConsumerLab.com, rekao je da najozbiljniji problem predstavlja jedan multivitamin za žene koji sadrži 15.3 mikrograma olova u dnevnoj dozi. To je više od 10 puta od dozvoljene količine olova bez natpisa upozorenja u saveznoj državi Kaliforniji, jedinoj državi koja regulira nivoe olova u dodacima prehrani.

Drugo “zabrinjavajuće otkriće”, rekao je Cooperman, bio je multivitamin za djecu koji sadrži 216 procenata navedene količine vitamina A – količinu koja je izrazito iznad “gornje granice preporučenog unosa za djecu od 9 godina života”, rekao je Cooperman. “Djeca definitivno trebaju izbjegavati unos tolike količine vitamina A u formi retinola” rekao je on.

“Problemi sa rastvaranjem uočeni su kod nekoliko proizvoda koji nisu dobro otpuštali svoje sastojke,” rekao je Cooperman. Ovakvi proizvodi prolaze kroz organizam, a da ne budu dovoljno iskorišteni.

Čitav izvještaj možete naći na adresi www.consumerlab.com/results/multivit.asp.

Prema Coopermanu trebamo slijediti sljedeći princip: “Ako smatrate da Vam prehrana nije dovoljno uravnotežena, multivitaminski dodatak može pomoći, međutim, dobro pazite prilikom odabira proizvoda, i birajte dodatke koji sadrže omjer koji odgovara Vašem organizmu.”

IZVOR: Reuters Health, 23. januar 2007, https://www.reuters.com/article/us-testing-vitamins/testing-finds-lead-in-vitamins-other-problems-idUSCOL36085820070123

Efikasnost dijeta sa niskim glikemičkim indeksom

Iako gojaznost predstavlja sve češći problem, još uvijek nije postignut konsenzus o najboljem načinu modifikacije ishrane u cilju uspješnog mršavljenja.

Stoga je cilj ove studije bio da procijeni uticaj dijeta sa niskim glikemičkim indeksom na gubljenje težine kod debelih i gojaznih ljudi.

U studiji su učestvovale 202 osobe koje su tokom perioda od 5 sedmica do 6 mjeseci provodile određenu dijetu, uz period praćenja tokom naknadnih 6 mjeseci.

Debele ili gojazne osobe koje su praktikovale dijetu sa niskim glikemičkim indeksom (NGI) izgubile su više na težini i pokazale poboljšanja u profilima lipida u odnosu na osobe u kontrolnoj grupi koje su praktikovale druge dijete. Kod osoba na NGI dijetama došlo je do značajnog smanjenja tjelesne mase, ukupne mase masti, indeksa tjelesne mase, ukupnog holesterola i LDL holesterola u odnosu na osobe koje su provodile režim konvencionalnih dijeta siromašnih mastima, iako su mogli jesti koliko su željeli.

Dakle, čini se da smanjivanje glikemičke zasićenosti u ishrani predstavlja djelotvornu metodu promoviranja smanjenja tjelesne težine, poboljšanja profila lipida, a može se jednostavno uklopiti u stil života pojedinca. Potrebna su dodatna istraživanja koja će utvrditi da li su koristi od ovakve dijete dugoročne i da li poboljšavaju kvalitet života osobe.

Izvor: The Cochrane Library, juli 2007.,http://www.mrw.interscience.wiley.com/cochrane/clsysrev/articles/CD005105/frame.html

Pahuljice, kokice i integralne grickalice sadrže mnoštvo antioksidanata

Joe Vinson, profesor hemije na univerzitetu University of Scranton u Pensilvaniji i njegov tim otkrili su da svi proizvodi od cjelovitih žitarica za doručak, kao i mnoge grickalice na bazi žitarica sadrže značajne količine polifenola, oblika antioksidanasa za koje se smatra da izrazito koriste zdravlju.

S obzirom na to, potrošači trebaju razmisliti o tome da pahuljice postanu redovni dio njihove prehrane, rekao je Vinson, naglašavajući da za ovu studiju nije dobio nikakva finansijska sredstva od prehrambene industrije.

“Ranije, naučnici su smatrali da su vlakna aktivni sastojak u cjelovitim žitaricama – tj. razlog zbog kojeg pahuljice mogu dovesti do smanjivanja rizika od raka i srčanih oboljenja,” napomenuo je Vinson, te dodao: “Međutim, nedavna istraživanja govore da postoji mogućnost da su polifenoli moćniji.”

“Ustvari, otkrili smo da proizvodi od cjelovitih žitarica imaju slične količine antioksidansa po gramu kao voće i povrće,” rekao je Vinson. “Ovo je prva studija koja analizira ukupne fenol antioksidanse u pahuljicama za doručak i grickalicama, dok su ranije studije mjerile slobodne antioksidanse u proizvodima.”

Polifenoli se prirodno nalaze u biljkama i najčešći su antioksidans. Oni posjeduju protivupalna svojstva i naučnici vjeruju da mogu smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti, raka i drugih bolesti.

Kada su u pitanju grickalice, Vinson je otkrio da najviše polifenola imaju kokice (2,6%), za kojima slijede integralni krekeri (0,45%).

Nutricionista Eva To oduševljena je studijom te je naglasila: ”Integralne žitarice za doručak odličan su izbor za osobe koje jedu masne doručke ili preskaču doručak u potpunosti, pošto doručak predstavlja najvažniji obrok u toku dana. Međutim, umjerenost je od ključnog značaja. Mnogi proizvodi od žitarica koji se koriste za doručak sadrže sastojke koji baš  i nisu zdravi, poput, recimo, prevelike količine šećera.”

IZVOR: Joe Vinson, Ph.D., University of Scranton, Scranton, Pa.; Eva To, nutricionista, White Plains, N.Y.; 18. avg. 2009., prezentacija na godišnjem sastanku Američkog hemijskog udruženja (American Chemical Society), Washington, D.C. 

10 savjeta kako se kvalitetnije hraniti sa ograničenim novčanim sredstvima

Osigurajte najviše hrane za vaš ograničeni prehrambeni budžet! Postoji mnogo načina na koje možete uštedjeti novac na prehrambenim proizvodima koje koristite.

Tri glavna koraka su: planiranje prije kupovine, kupovina proizvoda po najboljoj cijeni i pripremanje jela na način da najviše uštedite.

1. Planirajte, planirajte, planirajte!
Prije nego što se zaputite u prodavnicu, isplanirajte svoje obroke za sedmicu dana. Uključite jela poput složenaca, variva ili dinstanih obroka, sa kojima možete “rastegnuti” skuplje prehrambene namirnice na više obroka.
Provjerite koje to namirnice već imate i napravite listu onoga što trebate kupiti.

2. Nađite najbolju cijenu
Provjerite lokalne novine i internet o mogućim sniženjima, kuponima i opcijama sakupljanja bodova za povoljniju kupovinu.

3. Uporedite namirnice
Na polici ispod proizvoda pronađite jediničnu cijenu i po tome uporedite različite proizvode ili različite veličine istog proizvoda da biste otkrili koja opcija vam je najpovoljnija.

4. Kupujte veća pakovanja
Gotovo je uvijek jeftinije kupovati veća ekonomičnija pakovanja od malih. Pametan izbor predstavljaju porodična veća pakovanja piletine, odrezaka, smrznute ribe ili veće kese smrznutog povrća. Prije nego što odete u kupovinu po veća pakovanja hrane, provjerite da li imate dovoljno mjesta u zamrzivaču.

5. Kupujte voće i povrće dok su u sezoni
Kupovina voća i povrća dok su u sezoni je najjeftinija opcija, a pritom i garancija njihove svježine! Ako ih nećete odmah sve trošiti, uzmite ono kojem treba još malo vremena da sazri.

6. Vratite se osnovama
Praktična hrana poput smrznutih gotovih jela, prethodno isjeckanog povrća, instant riže i zobenih pahuljica obično će vas doći skuplje nego da je sami pravite od početka. Odvojite vrijeme da napravite vlastiti obrok i tako uštedite!

7. Ne potežite preduboko u novčanik
Određene vrste hrane su tipično povoljnije tokom cijele godine. Pokušajte sa grahom koji predstavlja jeftiniji, a zdrav proteinski obrok. Kada je u pitanju povrće, kupujte mrkvu, zeleno lisnato povrće i krompir, a po pitanju voća, jabuke i banane su dobar izbor.

8. Kuhajte jednom…jedite cijelu sedmicu!
Pripremite veću količinu omiljenih jela na neradni dan (udvostručite ili utrostručite sastojke sa recepta). Pripremljenu hranu zamrznite u zasebne posude i te obroke koristite tokom cijele sedmice, te nećete morati trošiti novac na gotovu hranu.

9. Budite kreativni!
Začinite ostatke hrane od prethodnog obroka i iskoristite ih na drugačiji način! Naprimjer, isjeckajte preostalu piletinu i umiješajte je u salatu ili napravite čili piletinu. Zapamtite, bacanje hrane jednako je bacanju vašeg novca!

10. Prehrana izvan kuće

Objedovanje u restoranima može biti skupo. Uštedite tako što ćete potražiti specijalne popuste ili kupone koji omogućavaju pakete za dvije osobe, a po cijeni za jednu. Za piće radije uzmite vodu nego nešto drugo što može izrazito povećati vaš račun.

PRILAGOĐENO SA: Center for Nutrition Policy and Promotion, United States Department of Agriculture, januar 2012., http://www.choosemyplate.gov/food-groups/downloads/TenTips/DGTipsheet16EatingBetterOnABudget.pdf

Crna riža može biti jeftin izvor antioksidansa

Borovnice i kupine imaju visok sadržaj antioksidansa koji pomažu tijelu da se suprotstavi potencijalno opasnom procesu ćelijske oksidacije, međutim, naučnici tvrde da su pronašli jefitniji izvor antioksidansa za potrošače, a to je – crna riža.

“Samo jedna supena kašika mekinja crne riže sadrži više zdravih antioksidansa antocijanina nego što se nalazi u supenoj kašici borovnica, ali sa manje šećera i više dijetetskih vlakana i vitamina E,” istakao je koautor studije Zhimin Xu u izjavi za štampu.

Autori studije istakli su da se mekinje crne riže mogu koristiti za poboljšavanje nutricionističkih karakteristika jutarnjih žitarica za doručaj, kolača, keksa i druge hrane.

Ona se, također, može dodavati u pića i može poslužiti kao boja za hranu, omogućavajuči proizvođačima prehrambenih proizvoda da izbjegnu vještačke boje za hranu. Autori studije pojasnili su da pigment ekstrakta crne riže varira od roza boje do crne.

Iako je smeđa riža vrsta riže koja se najviše proizvedi  širom svijeta, Xu je rekao da studija ukazuje na to da bi crna riža mogla biti zdravija od smeđe kada su u pitanju antioksidansi.

U Aziji, crna riža se najčešće koristi da ukrašavanje hrane poput tjestenine ili sušija.

Rezultati ove studije objavljeni su 26. avgusta 2010., na državnom sastanku Američkog hemijskog društva u Bostonu.

IZVOR: HealthDay, avgust 2010., www.healthday.com

Uticaj cimeta na smanjenje šećera u krvi

Ranije studije pacijenata sa dijabetesom tip 2 pokazale su da cimet smanjuje šećer u krvi tokom posta, kao i triacilglicerol, koncentracije lipoproteina niske gustoće i ukupnog holesterola.

Cilj ove studije koju su proveli stručnjaci iz Malmö univerzitetske bolnice Univerziteta u Lundu, Švedska, bio je da istraži uticaj cimeta na stopu gastričkog pražnjenja, glukozu u krvi nakon jela i osjećaj sitosti kod zdravih osoba.

Tokom studije, stopa gastričkog pražnjenja (GER) mjerenja je standardiziranom ultrazvučnom metodom. U studiji je učestvovalo 14 zdravih osoba kod kojih je utvrđeno da li nakon osmosatnog posta imaju normalne koncentracije glukoze (šećera) u krvi.

GER je računat kao procentualna promjena u poprečnom presjeku antralnog (izlaznog) dijela želuca 15–90 minuta nakon konzumiranja 300 g sutlije (pudinga od riže) (GER1) ili 300 g sutlije i 6 g cimeta (GER2).

Prosječna vrijednost GER1 bila je 37%, a GER2 34.5%. Dodavanjem cimeta u sutliju značajno se odgodilo gastričko pražnjenje i smanjio se glukozni odgovor nakon jela. Smanjenje šećera u krvi nakon jela bilo je puno očitije i izraženije od smanjenja stope gastričkog pražnjenja (GER). Uticaj cimeta na osjećaj sitosti nije bio značajan.

Iz rezultata studije može se zaključiti da unos 6 g cimeta sa sutlijom smanjuje nivo šećera u krvi nakon jela i odgađa gastričko pražnjenje bez uticaja na sitost. Smanjenje glukoznog odgovora nakon jela djelomično se može objasniti odgađanjem gastričkog pražnjenja.

Izvor: American Journal of Clinical Nutrition, juni 2007,http://www.ajcn.org/cgi/content/abstract/85/6/1552

Zeleni čaj pojačava djelovanje antibiotika

U skladu sa rezultatima nove studije istraživača na Aleksandrijskom univerzitetu u Egiptu, zeleni čaj može trostruko pojačati djelovanje antibiotika, što je posebno značajno kada su u pitanju super-bakterije – bakterije otporne na lijekove.

Dr. Mervat Kasim i kolege sa Fakulteta za farmaciju pri Univerzitetu otkrili su da je zeleni čaj učinio 20 % bakterija otpornih na lijekove podložnim djelovanju antibiotika cefalosporina, jednog važnog tipa antibiotika na koji su novi oblici bakterija stekli otpornost.

Također, ubojito djelovanje kloramfenikola bilo je 99,99 % bolje kada se lijek uzimao sa zelenim čajem nego kada je unošen u organizam sam u određenim okolnostima.

U gotovo svakom slučaju i za sve vrste antibiotika koje su koristili, istraživači su otkrili da konzumiranje zelenog čaja istovremeno sa uzimanjem antibiotika pojačava djelovanje antibiotika i umanjuje otpornost bakterija na njih.

Dr Kasim je još istakao da će u budućem periodu testirati djelovanje i drugih ljekovitih i začinskih biljaka poput mažurana i majčine dušice da bi provjerili da li oni sadrže aktivne tvari koje mogu pomoći u borbi protiv bakterija koje su stvorile otpornost na poznate lijekove.

IZVOR: Society for General Microbiology, saopštenje, 30. mart 2008; HealthDay, https://consumer.healthday.com/infectious-disease-information-21/antibiotics-news-30/green-tea-boosts-antibiotics-for-superbugs-614042.html

Gledanje televizije poništava pozitivni uticaj porodičnog objedovanja

Siromašne porodice sa malom djecom jedu bolje kada objeduju zajedno kao porodica, ali lošije kada je tokom objeda upaljena televizija, pokazalo je istraživanje Odsjeka za zdravstvo u državi New York.

Više od 1300 roditelja djece koji su učestvovali u Nutricionističkom programu za žene, novorođenčad i djecu (WIC) u New York-u, ispitano je po pitanju broja dana u sedmici kada zajedno objeduju, broja dana u sedmici kada je televizija upaljena tokom objeda, i količine voća i povrća koje se tom prilikom servira.

“Svaki zajednički porodični obrok doveden je u pozitivnu vezu sa serviranjem voća i povrća”, napisali su naučnici. “Međutim, serviranje voća i povrća smanjivalo se sa svakim putem kad je televizija tokom obroka bila upaljena.”

Drugi zaključci uključuju:

  • Roditelji španskog i afričko-američkog porijekla češće drže televiziju upaljenom od roditelja bijelaca.
  • Porodice bijelaca i porodice španskog porijekla objeduju češće zajedno u poređenju na afro-američke porodice.
  • U porodicama gdje roditelj nije završio srednjoškolsko obrazovanje, televizije su češće upaljene.

“Iako uticaji porodične večere i upaljene televizije tokom večere idu u suprotnim smjerovima, očito je da zajedničko objedovanje ne prevazilazi loš uticaj gledanja televizije tokom večere”, zaključili su naučnici.

“Pošto se prehrambene navike i sklonosti uspostavljaju u ranom periodu života, roditelje treba savjetovati da promoviraju atmosferu porodičnog objedovanja koje podržava zdravu prehranu.”

Izvor: Journal of the American Dietetic Association, april 2007.

Istraživanje: prerađena hrana povezana sa depresijom

Ishrana bogata prerađenom i masnom hranom povećava rizik od obolijevanja od depresije, pokazalo je britansko istraživanje.

Naučnici sa univerziteta University College London također su otkrili da prehrana koja uključuju mnogo svježeg povrća, voća i ribe može pomoći sprečavanju pojave depresije.

Naučnici su poredili učesnike studije – državne službenike – koji su se u velikoj mjeri hranili  “cjelovitom” hranom, sa drugom grupom koja je jela većinom prženu hranu, prerađena mesa, visokomasne mliječne proizvode i zašećerene deserte. Uzimajući u obzir i druge indikatore zdravog života poput nepušenja i fizičke vježbe, osobe koje su jele cjelovitu hranu imale su za 26 % manji rizik od depresije u odnosu na osobe koje su većinom jele prerađenu hranu.

Osobe čija se ishrana većinom sastojala od prerađene hrane imale su 58 % veći rizik za obolijevanje od depresije.

Naučnici smatraju da postoji nekoliko mogućih objašnjenja za rezultate ovog istraživanja, koji su objavljeni u žurnalu British Journal of Psychiatry. Kao prvo, visoki nivoi antioksidansa u voću i povrću mogu imati zaštitni učinak, što je u skladu sa prethodnim studijama koje su pokazale da su viši nivoi antioksidansa povezani sa manjim rizikom od depresije.

Kao drugo, ishrana bogata ribom može štititi od depresije jer sadrži visoke nivoe polinezasićenih masnih kiselina koje stimuliraju moždanu aktivnost. Naučnici također smatraju da postoji mogućnost da “cjelovita hrana” štiti od depresije zbog kombiniranog učinka konzumiranja hranljivih materija iz mnoštva različitih vrsta hrane, radije nego samo učinka jedne hranljive materije.

Naučnici su zaključili sljedeće: “Naše istraživanje pokazuje da bi politika zdrave ishrane generirala dodatnu korist za zdravlje i dobrostanje ljudi, te da se poboljšavanje ishrane pacijenta treba razmotriti kao potencijalna meta za sprečavanje depresivnih poremećaja.”

IZVOR: University College London, 2. novembar 2009, https://www.ucl.ac.uk/news/2009/nov/ucl-research-dietary-patterns-linked-depression

Izvještaj ukazuje na milijardu gladnih u svijetu

Broj neuhranjenog stanovništva, posebno djece, porastao je u posljednjih nekoliko godina. U skladu sa novim izvještajem, u 2009. godini jedna milijardi ljudi bila je neuhranjena.

Indeks globalne gladi za 2010. godinu (2010 Global Hunger Index) pokazuje da je neuhranjenost djece (gotovo 50% ukupnog broja gladnih) najveći uzrok gladi širom svijeta.

Najveći nivoi gladi prisutni su u zemljama subsaharske Afrike i južne Azije.

UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) definiše glad kao unos manje od 1800 kilokalorija tokom jednog dana – što je minimum neophodan za zdrav i produktivan život.

Iako je broj neuhranjenih osoba opao između 1990. i 2006. godine, autori izvještaja upozoravaju da su brojevi ponovo počeli rasti, te da podaci iz 2009. godine ukazuju na više od milijardu gladnih ljudi na svijetu.

Indeks svjetskog zdravlja (GHI) izračunava se za 122 zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji. 29 država – većinom u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji – pokazuju visoke nivoe gladi, opisane kao “izuzetno alarmantne” ili “alarmantne”.

Indeks pokazuje da stepen gladi raste u 9 država: Sjevernoj Koreji i osam subsaharskih afričkih država. Demokratska Republika Kongo iskusila je najveći rast: indeks gladi porastao jeza više od 65%.

Indeks se izračunava na osnovu omjera stanovništva koje unosi nedovoljan broj kalorija u organizam, omjera djece mlađe od 5 godina koje imaju nedovoljnu tjelesnu težinu i stope smrtnost djece.

U izvještaju stoji da su skorašnjem porastu gladi doprinijele globalna kriza oko cijena hrane kao i svjetska recesija.

Djeca mlađa od dvije godine na najvećem su riziku. Neuhranjenost u ovoj fazi škodi i fizičkom i mentalnom razvoju i njene posljedice su većinom nepovratne, uzrokujući oštećenja za cijeli život. U nekim subsaharskim državama, poput Burundija i Madagaskara, otprilike polovina djece zaostala je u rastu i razvoju zbog nepostojanja odgovarajuće ishrane.

Autori studije smatraju da bi poboljšavanje prehrane djece imalo najveći utjecaj na smanjivanje globalne gladi. Oni procjenjuju da bi pothranjenost djece mogla biti umanjena za trećinu pružanjem bolje zdravstvene njege i prehrane, ne samo maloj djeci, već i majkama tokom trudnoće i dojenja.

Osim toga, u izvještaju stoji da bi smanjivanje broja gladnih ljudi također značajno poboljšalo produktivnost i ekonomski razvoj.

IZVOR: BBC news, autor: Ania Lichtarowicz, oktobar 2010., www.bbc.co.uk