Day: September 12, 2018

Američki tim Odjela za veterane analizirao je podatke o 443.632 veterana koji su liječeni zbog visokog pritiska.

Njihova petogodišnja studija pokazala je da su pacijenti tretirani tokom ljeta u prosjeku imali za 8% veće šanse da će im krvni pritisak opasti na normalne vrijednosti.

Studija, koja je prijavljena Američkom udruženju za srce (American Heart Association), ukazuje na mogućnost da je aktivni ljetni stil života vjerovatno od ključnog značaja u ovom slučaju.

Vođa studije, dr Ross Fletcher rekao je: “Tokom zime ljudi dobijaju na težini, a tokom ljeta je gube. Osim toga, oni više vježbaju tokom ljeta nego tokom zime.”

Stručnjaci upozoravaju da se urinarne infekcije sve teže tretiraju, a uzrok tome, smatraju oni, leži u pretjeranom korištenju antibiotika u industriji uzgoja domaćih životinja, koji ulaze u lanac prehrane ljudi.

Naučnici sa Univerziteta u Hong Kongu pronašli su dokaze koji ukazuju na prijenos rezistentnih gena sa životinja na ljude ovim putem. Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u Žurnalu medicinske mikrobiologije (Journal of Medical Microbiology). 

Naučnici su analizirali bakteriju Escherichia coli, koja je odgovorna za ogromnu većinu urinarnih infekcija kod ljudi.

Posmatrajući uzorke od ljudi i životinja, oni su otkrili da je u uzorcima prisutan identičan gen za otpornost na antibiotike. Gen, pod nazivom aacC2, nosi otpornost na često upotrebljivan antibiotik gentamicin i pronađen je kod otprilike 80% od 249 analiziranih ljudskih i životinjskih uzoraka.

Vođa studije, dr. Pak-Leung Ho, rekao je: “Ovi geni otpornosti vjerovatno se prenose na ljude putem lanca prehrane, kroz direktni kontakt sa životinjama ili putem izlaganja kontaminiranim izvorima vode.”

Iako je istraživanje provedeno u samo jednoj regiji – Hong Kongu – stručnjaci tvrde da je problem globalan.

Profesor Chris Thomas, stručnjak za bakterije na univerzitetu University of Birmingham, rekao je da se ljekari u Velikoj Britaniji također suočavaju sa rezistentnim sojevima. “Korištenje antibiotika kod stoke se u Evropi strogo kontroliše. Međutim, čak i ako se problem ograniči, osobe koje putuju u inostranstvo ili se sele iz jedne zajednice u drugu, mogu donijeti otpornost sa sobom i prenijeti je na druge. To je svjetski problem.”

On je rekao da se rezistentne infekcije mogu tretirati drugim, ponekad skupljim antibioticima. Međutim, s vremenom, otpornost se može javiti i na ove antibiotike.

U Velikoj Britaniji procjenjuje se da jedna od tri žene oboli od urinarne infekcije prije 24 godine života, a polovina svih žena oboljeti će od barem jedne urinarne infekcije tokom svog života. Urinarne infekcije su rjeđe kod muškaraca.  

IZVOR: BBC NEWS, 17.05.2010.,
http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/8687512.stm

Naučnici iz Glasgowa osmislili su novu metodu napadanja ćelija raka.

Tim stručnjaka sa Beatson instituta za istraživanje raka ubrizgali su u miševe hemijsku supstancu koja je uzrokovala da ćelije raka “izvrše samoubistvo”.

Supstanca je značajno smanjila rast tumora kod miševa, i može otvoriti put ka kreiranju novog sredstva za spriječavanje razvoja raka.

Stručnjaci za istraživanje raka u Velikoj Britaniji svoja otkrića objavili su u Žurnalu kliničkog istraživanja (Journal of Clinical Investigation).

Tokom kasnijih laboratorijskih analiza, istraživački tim otkrio je da supstanca može ubiti nekoliko vrsta ćelija raka – uključujući ćelije raka debelog crijeva, grlića materice i kostiju.

Vođa tima, dr Kevin Ryan rekao je: “Naša studija je po prvi put pokazala da selektivno aktiviranje gena pod imenom p73 može dovesti do odumiranja tumora.

Mi smatramo da ovaj pristup ima potencijal da se razvije u djelotvoran način liječenja raka.”

IZVOR: BBC, www.bbc.co.uk

Novi način liječenja može pomoći u spriječavanju amputacije teško promrzlih udova, izjavili su američki naučnici.

U slučajevima teških promrzlina, duboko smrzavanje tkiva može oštetiti mišiće, tetive, nerve i krvne sudove, što često dovodi do gangrene i amputacije uda.

Kada dođe do teških promrzlina, krvni sudovi trpe i protok krvi je zaustavljen. Međutim, mali ugrušci mogu se također formirati nakon otapanja i ponovnog zagrijavanja krvnih sudova, a grč oštećenih arterija dodatno onemogućava protok krvi prema najmanjim krvnim sudovima.

Studija tima američkih stručnjaka uključivala je 17 pacijenata, starosne dobi od 16 do 65 godina, sa teško promrzlim šakama i stopalima. Intervencijski radiolozi koristili su angiografiju (rendgensko snimanje arterija i vena) da bi identificirali područja u kojima nije bilo protoka krvi. Zatim su putem katetera primijenjivali lijekove za razbijanje ugrušaka i spriječavanje grčeva da bi ponovno otvorili oštećene, začepljene arterije.

Ovaj pristup pokazao se izuzetno uspješnim kada je u pitanju spašavanje udova i spriječavanje njihove amputacije.

IZVOR: Healthday, mart 2008., www.healthday.com

Dodir predstavlja važan način slanja slike o vlastitom tijelu prema mozgu.

Prema autorima najnovije studije, postoji dobar razlog zbog čega se ljudi hvataju za bolno područje nakon što iskuse povredu – to omogućuje da se u mozgu stvori slika tijela.

Naučnici sa univerziteta University College London (UCL) otkrili su da je način na koji je tijelo predstavljeno u mozgu od ključnog značaja za umanjivanje percepcije akutnog bola.

Ali isto ne djeluje ako neko drugi dodiruje povredu, tvrde stručnjaci.

Naučnici sa Instituta za kognitivnu neurologiju (Institute of Cognitive Neuroscience) na UCL-u proučavali su učinak samo-dodira kod ljudi koji su osjećali bol putem eksperimentalnog modela koji se naziva Thermal Grill Illusion (TGI). Od zdravih volontera zatraženo je da stave kažiprst i prstenjak u toplu vodu, a srednji prst u hladnu vodu. To stvara osjećaj da je srednji prst bolno vreo, objašnjavaju stručnjaci.

Vođa studije dr. Marjolein Kammers pojašnjava: “Mozak ne zna da je u pitanju iluzija boli, ali to omogućava naučnicima da analiziraju iskustvo boli bez uzrokovanja stvarne povrede.”

Bol koji su učesnici eksperimenta osjećali na srednjem prstu umanjio se najviše – za 64% – kada je ova iluzija boli inducirana na obje ruke kod jednog pojedinca, te kada su sva tri prsta jedne ruke doticala tri prsta druge ruke.

Isti nivo umanjenja boli nije bio očit kada su samo jedan ili dva prsta približeni jedan drugom ili kada bi ruka neke druge osobe dodirnula ruku koja je osjećala bol.

Profesor Patrick Haggard, također sa UCL-a, objasnio je: “Pokazali smo da nivoi akutne boli zavise ne samo od signala koji se šalje ka mozgu, već i od toga kako mozak integriše ove signale u koherentnu predstavu tijela kao cjeline. Samo-dodir pruža snažne dokaze mozgu o korelaciji osjetilnih informacija koje dolaze iz različitih dijelova tijela. A to nam pomaže da stvorimo sliku našeg tijela kao cjeline,” rekao je on.

Prethodne studije o hroničnoj boli, naprimjer, nakon amputacije uda, pokazale su značaj načina na koji je tijelo prikazano u mozgu nakon što se iskusi bol.

Zahvaljujući ovoj studiji, naučnici sada imaju ekperimentalni model na kojem mogu proučavati kako slika vlastitog tijela utječe na akutnu bol.

IZVOR: HealthDay, septembar 2010., www.healthday.com

Ljekari propisuju antibiotike u 70-80% slučajeva sinsusnih infekcija, iako je većina njih uzrokovana virusima, izjavili su profesori Hadley Sharp i Donald Leopold sa kolegama sa Univerziteta u Nebraski za martovsko izdanje Arhiva otorinolargingologije (Archives of Otolaryngology-Head and Neck Surgery).

Kada uzmemo u obzir rizik od pojavljivanja otpornosti na antibiotike i prisustvo sve opasnijih bakterija, a pritom dvije trećine pacijenata sa simptomima sinusitisa očekuju i dobiju antibiotik od svojih ljekara, onda postaje jasno da je potrebno obratiti posebnu pažnju na ovo oboljenje.

Najmanje jedan antibiotik propisan je u 82.74% posjeta ljekaru zbog akutne infekcije, i u 69.95% posjeta zbog hronične infekcije čiji je uzrok najvjerovatnije upala, rekli su istraživači.

Nakon antibiotika, najčešće propisivani lijekovi bili su antihistamini, nazalni dekongestanti, kortikosteroidi, itd.

Jedino polje u kojem su rezultati odgovarali preporukama, bilo je u slučaju propisivanja antihistamina. Korištenje antihistamina (20.93% svih posjeta zbog hroničnog sinusitisa i 25.26% zbog akutnog) činilo se logičnim, smatraju istraživači.

Razmatrajući kompleksnost akutnog i hroničnog sinusitisa, istraživači su priznali da je razumljivo zašto je pristup liječenju još uvijek kontroverzan.

Iako su virusi obično prisutni u akutnim oblicima bolesti, mnogi ljekari zagovaraju da se terapija ne pripisuje ako simptomi nisu previše teški, ako se smanjuju nakon 5 do 7 dana, te nestanu nakon 10. Postoje smjernice za liječenje akutnih oblika, posebno akutnog bakterijskog rinosinusitisa. Međutim, hronična oboljenja su mnogo složenija, izjavili su oni.

Ograničenje ove studije jeste u tome da nije bilježeno korištenje lijekova koji se mogu dobiti bez recepta niti prirodnih lijekova. Moguće je da je inhaliranje nad parom ili ispiranje slanom vodom preporučeno u istom broju slučajeva kao i propisivanje antialergijskih lijekova.

Jedan od mogućih razloga česte upotrebe antibiotika može biti u tome da su oni zaista djelotvorni, inače bi bili napušteni, rekli su istraživači. Međutim, drugi razlog može biti taj da pacijenti boluju od oboljenja koje će se samo povući, a njihovi ljekari im propisuju ono za šta smatraju da će djelovati. Ipak, mnoge infekcije tokom vremena prođu same od sebe, bez lijekova, dodali su istraživači.

IZVOR: MedPage Today

Novi talas 3-D filmova u kinima čini da se neke osobe osjećaju bolesno – i to bukvalno. Stručnjaci tvrde da je problem u njihovim očima.

Otprilike 5 % stanovištva ima tako slabu koordinaciju očiju da jednostavno ne može gledati 3-D film.

“Kada su u pitanju 3-D filmovi, oči moraju timski savršeno raditi. Osim toga, vid u oba oka mora biti kristalno jasan,” pojasnio je dr. James J. Salz, glasnogovornik Američke oftalmološke akademije. “Samo u tom slučaju dolazi do stapanja dvije slike.”

Da bi se postigao 3-D efekat obično se koriste dvije različite kamere koje projiciraju dva snimka jedan preko drugog radi stvaranja osjećaja dubine.

Nekih 30% posjetitelja kina imaju dovoljno dobru koordinaciju očiju da mogu gledati 3-D filmove, ali ne bez napora. Oni su skloni glavoboljama i zamoru očiju nakon gledanja 3-D filma u kinu, rekao je Jeffrey Anshel, optometričar pri VSP Vision Care.

“Problem se javlja kod osoba koje imaju 3-D vid ali slab mehanizam stapanja slika,” objasnio je Salz. “Oči tada moraju napornije raditi. Mozak šalje dodatne impulse da bi oči ostale usklađene. Ako se očima stalno šalje signal za stapanje 3-D slika, osoba počinje osjećati dodatni napor koji se javlja u vidu bolesti kretanja.”

Mozak nadalje zbunjuju sukobljavajući signali koji dolaze od različitih dijelova tijela – očiju, receptora dodira na ekstremitetima i vestibularnog sistema u unutrašnjem uhu, pojasnio je dr. Robert Wiprud, profesor porodične medicine pri fakultetu Texas A&M Health Science Center College of Medicine.

“Većinu vremena, sve te informacije se slažu i smislene su vašem mozgu,” rekao je on. “Međutim, kada odete pogledati realističan 3-D film, javlja se konflikt između onoga što vaše oči vide i onoga što vaš vestibularni sistem registruje. Oči vam govore da letite kroz zrak, dok vestibularni sistem govori ‘Ma ne, vi samo sjedite’. To vam daje lažan osjećaj kretanja koji, kod osjetljivih osoba može uzrokovati mučninu i glavobolju.”

Za sada, ako želite da iskusite mučni realizam 3-D filmova, morate otići u kino. Uskoro, međutim, imati ćete luksuz da osjetite mučninu u vlastitoj dnevnoj sobi, jer 3-D televizije dolaze u domove.

IZVOR: HealthDay, april 2010., www.healthday.com

Davidu Isittu trebalo je preko 30 pijavica da tokom sedam dana ispijaju krv iz mjesta na njegovoj nozi gdje se koža borila da preživi.

Da taj tretman nije polučio rezultate, gosp. Isitt bi se morao pomiriti sa amputacijom noge – međutim, danas on ponovo stoji na obje noge i uči kako da hoda bez pomoći.

Tretman je proveden u bolnici Royal London Hospital.

David Isitt povrijedio se u mjesecu martu kada je pao sa svog kamiona dok je provjeravao da li je teret dovoljno pričvršćen. Pao je sa gotovo 2,5 metra visine na cestu i smrskao nekoliko velikih kostiju u desnoj nozi.

Nakon nekoliko velikih ortopedskih operacija, plastični hirurg je na mjesto rane transplantirao novi komad kože. U tako složenim procedurama nekada je teško održati pravilnu cirkulaciju krvi, te je vrh presađene kože kod Isitta počeo plaviti.

“Konvencionalni lijekovi nisu djelovali i činilo se da će se morati sve ukloniti i da ću morati ići na novu veliku operaciju,” rekao je Isitt. U tom momentu klinički specijalista medicinski tehničar, Daren Edwards, odlučio je da koristi pijavice da bi spasio novu kožu na pacijentovoj nozi.

Ove životinjice uklanjaju krv iz tkiva omogućavajući mu da preživi dovoljno dugo dok vene ne počnu opet normalno raditi.

Gosp. Isitt je rekao: “Bio sam malo iznenađen kada su predložili pijavice, ali oni su stručnjaci te sam im vjerovao.”

Za nekoliko dana boja se vratila u transplantirani dio kože, ali je bilo potrebno koristiti pijavice više od sedmice dana dok se nije uspostavila normalna cirkulacija.

Gosp. Edwards je rekao da bi bez pomoći pijavica transplantacija kože bila neuspješna i bila bi neophodna nova operacija, ili bi u najgorem slučaju, moglo doći do infekcije rane i pacijent bi izgubio nogu.

MEDICINSKE PIJAVICE

• Posebna vrsa, Hirudo medicinalis, ima 32 mozga i 100 zuba u svakoj od 3 čeljusti.
• One prave malu ranu koja krvari, a koja održava vensku cirkulaciju u područjima gdje je narušena.
• Ugriz pijavice je bezbolan jer on uključuje lokalni anestetik i antikoagulant.
• Pijavice mogu isisati krvi do pet puta svoje težine prije nego što otpadnu sa pacijenta.

Izvor: BBC, avgust 2007., www.bbc.co.uk

Šta je peptički ulkus (čir)?
Peptički ulkus je rana na sluzokoži želuca ili duodenuma (početka tankog crijeva). Peptički ulkusi su česti: jedan od 10 Amerikanaca oboli od čira u nekom periodu svog života. Jedan od uzroka peptičkog ulkusa je bakterijska infekcija, međutim, neke čireve uzrokuje dugotrajno korištenje nesteroidnih protivupalnih lijekova, poput aspirina i ibuprofena. U nekim slučajevima, kancerozni tumori u želucu ili gušterači mogu uzrokovati čir. Čir ne uzrokuju stres niti začinjena hrana, ali oni mogu pogoršati već postojeći čir.

Šta je Helicobacter pylori?
Helikobakter pilori (Helicobacter pylori) je vrsta bakterije. Naučnici vjeruju da je H. pylori odgovoran za većinu slučajeva peptičkog ulkusa.

Infekcija H. pylori-jem je česta u Sjedinjenim Američkim Državama. Otprilike 20 % ljudi mlađih od 40 godina, i polovina ljudi starijih od 60 godina imaju ovu bakteriju u organizmu. Međutim, kod većine se zaraženih osoba ne razvije čir. Zašto H. pylori ne uzrokuje čir kod svake zaražene osobe nije poznato. Najvjerovatnije je da infekcija zavisi od karakteristika zaražene osobe, tipa bakterije H. pylori, kao i drugih faktora koji još nisu razjašnjeni.

Nije u potpunosti ni utvrđeno kako se ljudi zaraze ovom bakterijom, međutim, općeprihvaćeno je da je najvjerovatniji način unosom u organizam putem vode i hrane.

Naučnici su pronašli H. pylori u pljuvačci nekih zaraženih osoba, pa se bakterija vjerovatno može prenijeti i kontaktom usta-na-usta, poput ljubljenja.

Kako H. pylori uzrokuje peptički ulkus (čir)?

H. pylori slabi zaštitnu sluzokožu želuca i duodenuma (dvanaestopalačnog crijeva), što omogućava da želučana kiselina dospije do osjetljivog tkiva ispod. I kiselina i bakterija iritiraju tkivo, te uzrokuju nastajanje rane, tj. čira.

H. pylori ima sposobnost da preživi u želučanoj kiselini tako što luči enzime koji neutraliziraju kiselinu. Ovaj mehanizam omogućava bakteriji H. pylori da dospije do “sigurnog” područja – zaštitne sluzokože. Nakon toga, njen spiralni oblik pomaže joj da se zarije u sluzokožu.

Koji su simptomi čira?
Najčešći simptom čira je nelagoda ili bol u stomaku sa sljedećim karakteristikama:

bol je tupa, mučna
pojavljuje se i nestaje po nekoliko dana ili sedmica
pojavljuje se 2 do 3 sata nakon jela
pojavljuje se u sredini noći – kada je stomak prazan
unos hrane umanjuje bol
antiacid lijekovi (za smanjivanje želučane kiseline) olakšavaju nelagodu
Drugi simptomi uključuju:
gubitak tjelesne težine
slab apetit
nadutost
podrigivanje
mučninu
povraćanje
Neke osobe imaju samo blage simptome, dok druge uopšte nemaju nikakvih simptoma.

Kada trebam zatražiti hitnu medicinsku pomoć?
Ako iskusite bilo koji od ovih simptoma, odmah se obratite ljekaru:

prodorna, iznenadna i trajna bol u stomaku
krvava ili crna stolica
povraćanje krvi ili sadržaja koji izgleda poput mljevene kafe
Ovi simptomi mogli bi biti znak ozbiljnog problema, poput:
perforacije—kada čir prodre kroz zid želuca ili dvanaestopalačnog crijeva
krvarenja—kada kiselina ili čir probiju krvni sud
opstrukcije—kada čir blokira put kojim hrana izlazi iz želuca

Kako se dijagnosticira čir uzrokovan bakterijom H. pylori?

Dijagnosticiranje čira

Da bi se utvrdilo da li simptome kod pacijenta uzrokuje čir, ljekar može zatražiti rendgensko snimanje gornjeg gastrintestinalnog trakta ili gastroskopiju. Prije započinjanja rendgenskog snimanja, pacijent prvo treba popiti tečnost (barijum) koja izgleda poput krede, a čija je svrha bolje prikazivanje probavnih organa i eventualnog čira na snimku, a zatim se vrši snimanje ezofagusa, želuca i dvanaestopalačnog crijeva.

Tokom gastroskopije koristi se endoskop – tanka, osvijetljena cijev sa kamerom na vrhu. Tokom pregleda, ljekar polagano spušta endoskop niz grlo pacijenta do želuca i dvanaestopalačnog crijeva pomoću kojeg pregledava sluzokožu ezofagusa, želuca i duodenuma. Ljekar može koristiti endoskop da napravi slike čira ili da uzme mali uzorak tkiva radi pregledavanja pod mikroskopom (procedura koja se zove biopsija). Ako čir krvari, ljekar može pomoću endoskopa ubrizgati lijek koji zaustavlja krvarenje ili kauterizirati čir pomoću odgovarajućeg instrumenta.

Utvrđivanje prisutnosti bakterije H. pylori
Ako se otkrije postojanje čira, ljekar testira pacijenta na prisutnost bakterije H. pylori. Ovaj test je važan zbog toga što je metoda liječenja čira uzrokovanog ovom bakterijom drugačija od metode liječenja čira uzrokovanog nesteroidnim protivupalnim lijekovima (aspirin, ibuprofen).

H. pylori se dijagnosticira uz pomoć testova krvi, daha, stolice i tkiva. Najčešći su testovi krvi koji otkrivaju postojanje antitijela na ovu bakteriju.

Test daha na ureu je djelotvorna dijagnostička metoda kada je u pitanju H. pylori. Ovaj test se također koristi i nakon završenog tretmana lijekovima da bi se utvrdilo u kojoj mjeri je liječenje bilo djelotvorno. U ordinaciji ljekara, pacijent popije rastvor sa ureom koji sadrži posebni atom karbona. Ako je H. pylori prisutan u želucu, bakterija razlaže ureu, oslobađajući karbon, koji krv, zatim, prenosi u pluća iz kojih ga pacijent izdiše. Test daha je tačan u nekih 96-98% slučajeva.

Test tkiva obično se provodi korištenjem uzorka tkiva koji je uzet uz pomoć endoskopa. Postoje tri tipa ovog testa:

Brzi test na ureazu otkriva enzim ureaze u dahu, a koji proizvodi bakterija H. pylori
Histološki test omogućava ljekaru da otkrije i analizira datu bakteriju
Uzgoj kulture kojim se stimuliše rast bakterije H. pylori u uzorku tkiva
Kada se utvrđuje eventualna prisutnost H. pylori, testovi krvi, daha i stolice koriste se radije nego test tkiva pošto su manje invazivni. Međutim, test krvi se ne koristi da utvrđivanje prisutnosti ove bakterije po završetku tretmana jer krv pacijenta može pokazati lažno pozitivan rezultat čak i nakon što je H. pylori uništena.

Kako se liječe peptički ulkusi uzrokovani bakterijom H. pylori?
Peptički ulkusi uzrokovani bakterijom H.pylori liječe se lijekovima koji ubijaju bakteriju, smanjuju lučenje želučane kiseline i štite sluzokožu želuca. U cilju eliminacije bakterije koriste se antibiotici, a za smanjenje želucane kiseline mogu se koristiti dva lijeka: H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe.

H2 blokatori djeluju blokiranjem histamina koji stimuliše lučenje kiseline. Oni pomažu da se smanji bol uzrokovana čirom nakon nekoliko sedmica. Inhibitori protonske pumpe potiskuju proizvodnju kiseline zaustavljajući mehanizme koji pumpaju kiselinu u želudac. Već godinama, H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe propisuju se kao lijek za čir. Međutim, kada se koriste sami, ovi medikamenti ne uništavaju bakteriju H. pylori i prema tome, ne liječe čir uzrokovan ovom bakterijom. Bismut sabsalicilat (bismuth subsalicylate), komponenta lijeka Pepto-Bismol, koristi se za zaštitu želučane sluzokože od kiseline. On također ubija H. pylori.

Tipovi antibiotika koji se propisuju pacijentima razlikuju se širom svijeta zbog toga što se u određenim područjima počela pojavljivati otpornost na neke antibiotike.

Za tretiranje H. pylori-a ne preporučuje se korištenje samo jednog lijeka. Zasada, najdjelotvorniji tretman predstavlja dvosedmična kura pod nazivom trostruka terapija. Ona uključuje uzimanje dva antibiotika u cilju eliminiranja bakterije i lijeka za smanjenje kiseline ili lijeka koji štiti sluzokožu želuca. Dvosedmična trostruka terapija umanjuje simptome čira, ubija bakteriju i spriječava ponovno javljanje čira kod više od 90% pacijenata.

Nažalost, za mnoge pacijente, trostruka terapija je komplikovana jer podrazumijeva uzimanje čak 20 tableta dnevno. Osim toga, antibiotici koji se koriste mogu uzrokovati nus pojave poput mučnine, povraćanja, proljeva, tamne stolice, metalnog okusa u ustima, nesvjestice, glavobolje i gljivičnih infekcija kod žena – većina nus pojava smanjuje se nakon prestanka uzimanja terapije. Ipak, studije su pokazale da je najdjelotvornije korištenje terapije pune dvije sedmice.

Rani rezultati studija u drugim zemljama pokazuju, međutim, da i 1 sedmica trostruke terapije može biti djelotvorna kao i terapija pune dvije sedmice, i to sa manje nus pojava.

Druga opcija je dvosedmična dualna terapija koja uključuje dva lijeka: antibiotik i potiskivač želučane kiseline, međutim, ona nije djelotvorna kao trostruka terapija.

Četverostruka terapija tokom dvije sedmice, a u kojoj se koriste dva antibiotika, potiskivač kiseline i lijek za zaštitu sluzokože želuca, izgleda obećavajuće u aktuelnim studijama.

Lijekovi koji se koriste za tretiranje čira uzrokovanog bakterijom H. pylori

Antibiotici: metronidazol, tetraciklin, claritromicin, amoksicilin

H2 blokatori: cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin

Inhibitori protonske pumpe: omeprazol, lansoprazol, rabeprazol, esomeprazol, pantoprozol

Zaštitnik želučane sluzokože: bismut sabsalicilat (bismuth subsalicylate)

Da li je moguće spriječiti zarazu bakterijom H. pylori?
Još uvijek nije u potpunosti poznato kako se H. pylori širi, stoga je prevencija otežana. Naučnici pokušavaju razviti vakcinu koja bi spriječila zarazu.

Zašto svi ljekari automatski ne rade test na H. pylori?

Mijenjanje medicinskih uvjerenja i prakse zahtijeva određeno vrijeme. Tokom gotovo 100 godina, naučnici i ljekari vjerovali su da čir uzrokuju stres, začinjenja hrana i alkohol. Liječenje je uključivalo odmaranje i blagu ishranu. Kasnije, naučnici su listi uzroka dodali i želučanu kiselinu, te su započeli tretirati slučajeve čira antiacidima (lijekovima za smanjivanje kiseline).

Otkad je 1982. godine otkrivena bakterija H. pylori, studije provedene širom svijeta pokazale su da korištenje antibiotika u cilju uništavanja H. pylori liječi peptički ulkus. Međutim, učestalost čireva uzrokovanih ovom bakterijom se mijenja. Infekcija ovom bakterijom postaje rjeđa kod osoba rođenih u razvijenim zeljama, dok, istovremeno, medicinska zajednica i dalje nastavlja sa debatom o istinskoj ulozi bakterije H. pylori u nastajanju peptičkih ulkusa.

IZVOR: National Institutes of Health, novembar 2009., http://digestive.niddk.nih.gov/ddiseases/pubs/hpylori/index.htm

Sezona alergija je aktuelna, i lijekovi koji se bez recepta mogu nabaviti u apotekama masovno se kupuju. Ali, da li ste znali da miješanje određenih lijekova za alergije sa drugim lijekovima može biti opasno po vaše zdravlje?

Aktivni sastojci proizvoda protiv alergije mogu imati pojačan efekat ako se pomiješaju sa drugim kombinovanim ili jedinstvenim lijekovima, nabavljenih sa ili bez recepta.

“Određeni lijekovi protiv alergija (antihistamini) mogu uzrokovati pospanost, pa je potreban oprez kada učestvujete u određenim aktivnostima poput vožnje ili upravljanja mašinama,” napomenuo je dr. Daniel A. Hussar, profesor farmacije na Fakultetu za farmaciju u Philadephiji. Ako im smetaju takve nuspojave, potrošači trebaju upitati farmaceuta da im preporuči proizvod koji nema sedativni efekat ili efekat isušivanja  usta.

”Alergične osobe trebaju pročitati naljepnice na proizvodima koje kupuju i posavjetovati se sa farmaceutom da bi donijeli najbolju odluku od tome koji je proizvod protiv alergija najbolji za njih.”

Neki proizvodi protiv alergija mogu sadržavati analgetike poput paracetamola ili ibuprofena. Kada osoba koja već koristi neki lijek protiv bolova uzme ovakav kombinovani lijek, može doći do predoziranja. Ponekad nuspojave mogu biti blage i sporo se razvijati, ali kod nekih pojedinaca mogu nastupiti ozbiljni problemi sa stomakom, bubrezima ili jetrom.

Kod određenih pacijenata koji boluju od visokog krvnog pritiska može doći i do dodatnog povećanja pritiska zbog dekongestanata koji su sadržani u mnogim lijekovima protiv alergija, rekao je Hussar.

Izvor: Medical News Today,  www.medicalnewstoday.com