Multipla skleroza (MS) je hronična, autoimuna bolest koja oštećuje zaštitini omotač oko živaca u mozgu i leđnoj moždini zbog upale. U područjima mozga i leđne moždine zahvaćenima MS-om, signali koji se prenose preko živaca usporavaju se ili blokiraju, uzrokujući neurološke simptome koji mogu rezultirati smanjenom kvalitetom života i invalidnošću.
Ko je pogođen MS-om i ko je izložen riziku od MS-a?
Oko 900 000 ljudi u SAD-u ima MS. Početak simptoma obično se javlja u dobi od 20 do 30 godina. Žene imaju gotovo tri puta veću vjerovatnoću da će razviti MS nego muškarci. Ostali čimbenici rizika za MS uključuju određene genetske čimbenike , niske razine vitamina D, niske razine izloženosti sunčevoj svjetlosti, infekciju Epstein-Barr virusom i konzumiranje cigareta.
Uobičajeni tipovi i simptomi MS-a
Pojedinci sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom (najčešći tip) imaju neurološke simptome koji se pojavljuju iznenada (relaps), nakon čega slijedi razdobolje potpunog ili gotovo potpunog oporavka(remisija). Tijekom vremena, relapsno-remitentne episode mogu se javljati rijeđe i pojedinci mogu razviti postupno pogoršanje invaliditeta (sekundardna progresivna MS). Osobe sa primarno progresivnom multiplom sklerozom imaju simptome koji se s vremenom pogoršavaju bez recidiva i remisija.
Simptomi MS-a uključuju umor, zamagljen vid i bol u očima (optički neuritis), slabost ili promjene osjeta u dijelovima tijela kao što su lice, ruke ili noge, vrtoglavicu, poteškoće s ravnotežom, poremećaj pamćenja ili razmišljanja i problem sa kontrolom mjehura. Bolesnici sa multiplom sklerozom također su izloženi povećanom riziku od depresije i anksioznosti.
Dijagnoza i liječenje MS-a
Dijagnozu MS-a obično postavlja neurolog, a ona se temelji na povijesti simptoma, fizičkom pregledu i karakterističnim abnormalnostima pronađenim magnetnom rezonancom mozga (MRI). U nekim slučajevima radi se lumbalna punkcija kako bi se potvrdila dijagnoza MS-a.
Lijekovi i druge zdravstvene intervencije( kao što su fizikalna, profesionalna i govorna terapija i savjetovanje) koriste se za liječenje živčane boli, grčenja mišića, umora, depresije, tjeskobe te urinarne inkontinencije. Pomoćni uređaji, poput steznika ili štapa, mogu biti od pomoći pacijentima s multiplom sklerozom koji imaju poteškoća sa ravnotežom i hodanjem.
Postoji nekoliko klasa terapija koje modificiraju bolest za relapsno-remitentnu MS ili progresivnu MS koja se razvija nakon početka relapsno-remitentne MS. Ovi tretmani uključuju interferone, glatiramer, teriflunomid, modulatore S1P receptora, fumarate, kladribin i nekoliko vrsta monoklonskih antitijela. Jedan lijek (ocrelizumab) odobren je za bolesnike s primarno progresivnom multiplom sklerozom. Ovisno o tome koji se tretman koristi , ove terapije koje modificiraju bolest mogu smanjiti recidive MS-a za otprilike 30% do 70%.
Preporučene izmjene načina života za pacijente sa MS-om
Osobe sa multiplom sklerozom trebaju izbjegavati konzumiranje cigareta. Također ih treba poticati na tjelesnu aktivnost, koja je povezana s manje simptoma MS-a i smanjenjem depresije i umora. Bavljenje intelektualno zahtjevnim aktivnostima može biti povezano s poboljšanom kognitivnom funkcijom za osobe sa multiplom sklerozom.
Izvor: McGinley MP, Goldschmidt CH, Rae-Grant AD
