Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Ankiloglosija – uvezan jezik kod beba otežava dojenje

Stanje uvezanog/spojenog jezika kod beba (ankiloglosija) moguće je brzo dijagnosticirati i liječiti u većini slučajeva, tvrde stručnjaci.

Ovo stanje javlja se kod 4 – 10 % novorođenčadi. Njegov najčešći oblik jednostavno je prepoznati s obzirom da napeta kožica ispod jezika uzrokuje srcoliko ulegnuće na vrhu jezika kada je on isturen naprijed.

Drugi oblik ovog stanja teže je otkriti, rekao je dr. Dale Tylor, profesor pedijatrijske ORL na fakultetu Vanderbilt University Medical Center, SAD.

“Da bi beba pravilno dojila, ona mora pomjeriti jezik do usana da bi se omogućilo sisanje,” rekao je Tyler. “Ako je jezik privezan, bebi je teško da u potpunosti prihvati bradavicu i tokom dojenja koristi desni ili usne. Takav način dojenja postaje bolan za majku i može čak uzrokovati krvarenje.”

Druge indikacije svezanog jezika kod bebe mogu biti te da beba doji gotovo jedan sat tokom podoja, nemirna je tokom dojenja ili zaspe prije nego što se dovoljno nahrani.

Ovi problemi mogu dovesti do toga da majka umjesto dojenja počne dohranjivati bebu mliječnim pripravkom ili da u potpunosti prekine dojenje.

Međutim, Tylor je rekao da više od dvije trećine majki beba sa spojenim jezikom mogu uspješno nastaviti dojiti svoje bebe nakon sprovođenja jednostavne, nebolničke procedure rezanja resice (frenuluma), a koja se naziva frenotomija.

Tylor je također rekao da istraživanja pokazuju da rano liječenje spojenog jezika smanjuje rizik od govornih poteškoća. Ako se ne tretira, spojeni jezik može uzrokovati i druge probleme.

“Takva djeca mogu imati problema oko prihvatanja kašike na jezik. Ili se može desiti da ne mogu lizati sladoled ili plaziti jezik sa svojom braćom, sestrama i vršnjacima. Problemi se mogu produžiti i u odraslu dob kada se mogu javiti poteškoće sa običnim aktivnostima poput četkanja zuba ili čak ljubljenja.”

IZVOR: Vanderbilt University Medical Center, novembar 2011., www.mc.vanderbilt.edu