Djeca

Pričajte više sa svojim djetetom da biste poboljšali njegov/njen rječnik

Nova studija, iako manjeg obima, pokazala je da se jezičke vještine kod djece brže razvijaju što odrasli više pričaju sa njima.

Studija je uključivala 29 djece, starosne dobi od 19 mjeseci, iz siromašnih latinoameričkih porodica. Svakom djetetu prikopčan je mali snimač zvuka koji je snimao sve zvukove koje je dijete čulo tokom dana u svom domu.

Snimci su zatim analizirani da bi se razaznao govor odraslih osoba upućen djetetu od govora koji su djeca samo čula, naprimjer, kada roditelji ili staratelji pričaju preko telefona ili se obraćaju drugoj odrasloj osobi.

Naučnici su utvrdili velike razlike između porodica po pitanju količine govora koji je bio upućen direktno djetetu od strane odrasle osobe. Jednom djetetu je bilo upućeno više od 12000 riječi tokom jednog dana, dok je drugom djetetu bilo upućeno samo 570 riječi, pokazala je studija nedavno objavljena u časopisu Psychological Science.

“To je samo 67 riječi po satu, manje nego što čujete u reklami od 30 sekundi,” istakla je koautorica studije Anne Fernald, profesor psihologije na univerzitetu Stanford University.

Naučnici su testirali jezičke vještine kod djece pet mjeseci kasnije. U uzrastu od 24 mjeseca, djeca sa kojom je više direktno komunicirano imala su puno veći vokabular od djece sa kojom je manje pričano.

Poznato je da djeca u siromašnijim porodicama općenito imaju slabije govorne vještine u odnosu na djecu iz bogatijih porodica. Novi rezultati studije pomogli su da se otkrije zašto je to tako i da se predlože mjere za smanjivanje utvrđenih jezičkih razlika.

IZVOR: Association for Psychological Science, oktobar 2013., www.psychologicalscience.org ‎

Kako spriječiti da vam dijete postane ovisnik o ekranu?

Nekada su djeca morala imati Barbie lutke, akcijske junake Action men i male ponije My Little Ponies, međutim, danas su njihovo mjesto zauzeli najnoviji izumi iz svijeta kompjuterskih igrica. Čak i veoma mala djeca gnjave roditelje da im ih kupe.

Međutim, u ovosedmičnom izdanju Scrubbing Up, psihijatar dr. Alex Yellowlees upozorava da djeca mogu veoma brzo postati ovisna o ekranima, tvrdeći da se roditelji previše oslanjaju na video igrice, koristeći ih čak kao i neslužbene dadilje.

Nekada je igranje kompjuterskih igrica bilo zabavno i bezbrižno – ali ono to više nije. Iako nije zvanično klasificirano kao ovisnost, roditelji i stručnjaci postaju sve zabrinutiji zbog porasta broja mladih ljudi koji izbjegavaju normalne “zabavne” aktivnosti i porodični život da bi mogli igrati kompjuterske igrice u osami. Nije neuobičajeno da djeca provode šest – sedam sati i više svakodnevno igrajući video igrice – i sada se sve veći broj djece i tinejdžera suočava sa negativnim efektima igranja.

KOJI SU UPOZORAVAJUĆI ZNAKOVI?

Znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pažnju su sljedeći:

  • tendonitis (bol tetiva) u ručnim zglobovima
  • bolovi u vratu
  • depresija
  • promjene raspoloženja
  • ispadi ljutnje ako roditelj prekine ili ograniči dijete u igranju
  • izbjegavanje normalnog druženja i aktivnosti sa prijateljima
  • preferiranje da vrijeme provodi radije u svojoj sobi nego sa porodicom (čak i tokom obroka)
  • slabljenje uspjeha u školi i slaba pažnja tokom časova

Na posebnom riziku su djeca koja su stidljiva, društveno povučena i anksiozna, kao i djeca koja su depresivna, suočavaju se sa problemima u školi ili porodici, ili bivaju maltretirana od strane vršnjaka.

Ti problemi mogu uzrokovati da se takva djeca osjećaju kao da nemaju kontrolu nad svojim životima – igranje igrica daje im osjećaj moći i kontrole nad njihovim “svijetom” i okruženjem. Djeca koja u sebi skupljaju gnjev, češće naginju igranju agresivnih video igrica.

ŠTA RODITELJI MOGU URADITI?

Postoji nekoliko mjera koje roditelji mogu preduzeti:

  • naučite vještinu komuniciranja sa vašim djetetom da bi se dijete osjetilo voljenim i poštovanim
  • postavite ograničenja na korištenje kompjutera
  • kompjuter postavite na prometno mjesto u domu – ne iza zatvorenih ili zaključanih vrata, jer tako možete s vremena na vrijeme obratiti pažnju na to šta dijete pretražuje po internetu, ali mu se možete ponekad i pridružiti u igranju!

Također je dobra ideja da se kao porodica uključite u različite aktivnosti, na taj način osnažujući djetetov osjećaj ličnog uspjeha i preduzimanja kontrole nad vlastitim svijetom, te da potaknete dijete da se uključi u sport koji mu/joj odgovara, upiše u kreativni klub ili pohađa neki kurs.

Roditelji jednostavno više ne mogu sebi priuštiti to da koriste video igrice kao dadilje ili zabavljače svoje djece.

Vrijeme je da se ponovo uključite u život vašeg djeteta ako želite da izbjegnete veće probleme koje sa sobom donosi ovisnost, poput totalne izolacije od prijatelja i porodice i društvene nezrelosti u kritičnoj fazi djetetovog životnog razvoja!

Autor: dr. Alex Yellowlees, direktor bolnice Priory Hospital u Glasgowu

IZVOR: BBC, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/

Slab san povezan je sa problemima u ponašanju kod predškolske djece

Nova studija sprovedena u Australiji pokazuje da su predškolska djeca koja imaju probleme sa spavanjem, na većem riziku da će imati probleme sa ponašanjem i lošije zdravlje u poređenju na djecu koja imaju dobar san.

Trećina četverogodišnje i petogodišnje djece tokom studije imala je blage, srednje i ozbiljne probleme sa spavanjem, izvjestili su dr. Harriet Hiscock i saradnici iz bolnice Royal Children’s Hospital u Viktoriji u medicinskom žurnalu Pediatrics. Uzimajući u obzir koliko su česti ovi problemi, Hiscock i njen tim upozoravanju da oni mogu „negativno utjecati na polazak u školu za veliki broj djece.”

Međutim, istraživači napominju da je ove probleme u većini slučajeva jednostavno tretirati.

Tokom istraživanja, Hiscock i kolege analizirali su 4,983 porodica koje su učestvovale u državnoj studiji o zdravlju djece. Gotovo 20 % djece imalo je blaže probleme sa spavanjem, dok je gotovo 14 % imalo teže i ozbiljne probleme sa spavanjem. Problemi su uključivali buđenje tokom noći, što je prijavljeno kod 18 % djece, te teškoće prilikom zaspivanja, prisutne kod otprilike 13 % djece.

Djeca sa težim i teškim problemima sa spavanjem bila su 12 puta na većem riziku da im bude dijagnosticiran poremećaj nedostatka pažnje – hiperaktivnosti (ADHD), i 37 puta na većem riziku da pretrpe povredu koja iziskuje liječenje. Teškoće prilikom zaspivanja i umor koji djeca osjećaju nakon buđenja ujutro predstavljali su probleme sa spavanjem koji su dovedeni u najbližu vezu sa problemima ponašanja i slabim zdravljem djece.

“Dokazane strategije” mogu se upotrijebiti da se pomogne djeci sa ovakvim problemima, poput, naprimjer, uspostavljanja „dobrih rutina ‘higijene spavanja’“, dok se jutarnja pospanost obično može riješiti tako što se djetetu omogućava da duže spava, savjetuju Hiscock i njen tim.

Rješavanje problema sa spavanjem tokom predškolskog perioda „može zauzvrat poboljšati kvalitet djetetovog života, ponašanja i smanjiti rizik od povrede“, zaključili su oni.

IZVOR: Pediatrics, januar 2007.

Kako se postaviti prema dječjim javnim izljevima bijesa

Roditelji obično ne znaju kako da postupe kada izgube kontrolu nad svojom djecom. A tome ne pomaže ni činjenica da se djeca često počnu tako ponašati na javnim mjestima – u supermarketima, trgovačkim centrima ili porodičnim restoranima.

Chuck Smith, stručnjak za razvoj djeteta pri univerzitetu Kansas State University, ponudio je roditeljima nekoliko savjeta o tome kako da se postave u ovakvim prilikama:

  • Postavite pravila i budite dosljedni u njihovoj primjeni. “Mnogi roditelji su zabrinuti šta će o njima misliti ljudi koji ih okružuju, pa zbog toga popuštaju svojoj djeci. Ne smijete dopustiti djeci da koriste vaš strah od sramoćenja u javnosti da dobiju ono što žele. Nije stvar u tome da ignorišete ljude oko vas, već jednostavno morate odlučiti koji su vam prioriteti – a glavni od njih jeste da odgojite svoje dijete. Nikada ne smijete to smetnuti sa uma.”
  • Neka vaša pravila budu prilagođena uzrastu djeteta. 5-godišnjem djetetu može biti teško da bude mirno tokom dužeg vremenskog perioda, međutim, dijete tog uzrasta trebalo bi biti sposobno da drži hranu u ustima dok objedujete u restoranu.
  • Disciplinirajte djecu samo kada prekrše pravila za koja ste sigurni da ih znaju. Nježno ih podsjetite na njih pitajući ih da li se sjećaju kako se trebaju ponašati. “A, zatim ih, kada vas zbunjeno pogledaju, odlučno podsjetite na pravilo. Nikada nemojte kazniti dijete zbog nečega što nije znalo da ne treba uraditi,” rekao je Smith.
  • U redu je da ignorišete određenu vrstu ponašanja, poput onoga kada vas dijete moli da mu kupite igračku u prodavnici. “Bilo kakav odgovor na cviljenje ili plakanje, pa i kazna, pokazuje da dijete ima kontrolu i da upravlja reakcijama roditelja,” istaknuo je Smith. “Roditelj treba moći da se izdigne iznad buke koju dijete pravi i da se čvrsto drži granica koje je postavio. Morate biti pametniji od djeteta i ne dopustiti da vas dijete uvuče u ovakvo ponašanje. Ako popustite, dijete će vam prirediti još mnogo ispada bijesa dok ne shvati da to ne djeluje.”

IZVOR: Kansas State University, 30. mart 2010.

Djeca stječu pogrešnu sliku o seksu iz medija

Vodeća američka grupa pedijatara objavila je saopćenje upućeno pedijatrima, roditeljima i medijima o opasnostima koje sa sobom nose poruke o seksu koje američki tinejdžeri i djeca dobijaju od televizije, interneta i štampanih medija.

Saopćenje pod nazivom Seksualnost, kontracepcija i mediji, objavljeno je 30. avgusta u septembarskom štampanom izdanju časopisa Pediatrics.

“Danas u Americi mediji su definitivno vodeći odgajatelj kada je u pitanju seks,” istakao je dr. Victor Strasburger, jedan od autora saopćenja. “Mi tako slabo obrazujemo djecu o seksu tokom časova u školi, a roditelji su nevjerovatno stidljivi kada trebaju pričati sa svojom djecom o seksu. I stoga mediji preuzimaju taj zadatak.”

“Sedamdeset posto tinejdžerskih programa imaju neki seksualni sadržaj”, dodao je Strasburger, “a manje od 10% tog sadržaja moglo bi se klasificirati kao odgovorni sadržaj. Ne spominju se moguće seksualno prenosive bolesti ili potreba da se upuštanje u seksualne aktivnosti odgodi.”

SAD predvodi u zapadnim zemljama kada su u pitanju stope tinejdžerskih trudnoća, a i stope spolno prenosivih bolesti među američkim tinejdžerima su alarmantno visoke – obole čak 1 od 4 tinejdžera.

U međuvremenu, američka djeca provode sedam sati i više izloženi različitim tipovima često seksualno eksplicitnih medija, uključujući muziku, filmove, televizijske programe, magazine i internet.

“Istraživanja su pokazala da je prikazivanje seksa u medijima zaista nerealistično. Ono je nezdravo. Ono ne uzima u obzir posljedice seksualnog ponašanja,” tvrdi Alan Delamater, profesor i šef Odjela za dječju psihologiju pri medicinskom fakultetu University of Miami Miller School of Medicine. “I sa takvim stavom naša djeca odrastaju. Da postoji samo ta strana seksa. A opovrgavati njihov uticaj je neznalački, jer toliko činjenica o tome već poznajemo.”

Mnogi pedijatri željeli bi da se situacija promijeni i da mediji počnu nuditi odgovornije programe.

“Mediji imaju mogućnost da nastave raditi po starom, tj. da imaju negativan uticaj na razvoj djeteta, ili da se promijene i oblikuju stavove i obrasce ponašanja koji mogu pozitivno uticati na dječji razvoj,” istakao je Delamater.

Saopćenje sadrži niz preporuka za roditelje, ljekare i medije.

“Želimo podstaknuti ljekare da tokom svake djetetove posjete postave rodiljima dva pitanja: prvo, koliko sati dnevno njihovo dijete provede gledajući zabavne sadržaje preko ekrana, i drugo, da li u spavaćoj sobi njihovog djeteta postoji televizor ili internet konekcija,” pojasnio je Strasburger, profesor pedijatrije na Medicinskom fakultetu University of New Mexico School of Medicine. “Ta dva pitanja traju sveukupno 20 sekundi i možda su važnija nego da pitate roditelje da li im je kuća sigurna za djecu ili da li koriste auto-sjedalice ili kacige za bicikl.”

Osim toga, trebalo bi više pripaziti kako djeca koriste stranice za društveno umrežavanje na internetu. Roditelji, također, mogu iskoristiti medijske priče kao edukativne alatke za redovni razgovor o seksu sa djecom, umjesto da čekaju priliku za veliki “važni razgovor”.

Još idealnije bi bilo, smatraju stručnjaci, da se u reklamama više ne koristi seks kao instrument prodaje širokog spektra proizvoda.

“Želimo da roditelji uvide da djeca provode više vremena sa medijima nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti osim spavanja, te da mediji predstavljaju snažan izvor informacija i u ovom slučaju moćan edukator o pitanjima seksa,” rekao je Strasburger.

IZVOR: Pediatrics, 30. avgust 2010.

Polio povećava rizik od psihičkih poremećaja

Čini se da postoji povećan rizik da će osobe koje su preboljele poliomijelitis u djetinjstvu biti kasnije u životu hospitalizirane zbog psihičkog poremećaja, pokazala je jedna danska studija.

“Hronične i bolesti opasne po život dovode se u vezu sa povećanim rizikom od uznemirenosti, depresije i samoubistva,” napisao je dr. Nete Munk Nielsen, sa Instituta Statens Serum u Kopenhagenu, sa kolegama u Američkom žurnalu epidemiologije. “Osim toga, čini se da određena zdravstvena stanja poput dječijih infekcija centralnog nervnog sistema mogu naknadno povećati rizik od oboljevanja od psihoza i šizofrenije.”

Tokom studije, istraživači su proučavali bazu podataka od 4660 osoba koje su preboljele poliomijelitis (dječiju paralizu) između 1922. i 1954. godine, u odnosu na 19,017 osoba iz kontrolne grupe prilagođenih za godine i spol, koje nisu preboljele polio. Ove osobe su zatim dovedene u vezu sa državnim podacima za osobe koje su bile hospitalizirane zbog psihijatrijskih poremećaja između 1977. i 1993.godine.

“Sve u svemu, poliomijelitis u anamnezi povezan je sa 40 % većim rizikom od hospitalizacije zbog psihičkog poremećaja,” izvijestila je Nielsenova grupa.

Vjerovatnoća od oboljevanja od mentalnog poremećaja veća je za osobe mlađe od 45 godina i za osobe koje su preboljele polio prije 7 godine života.

“Sveukupni povećani rizik od psihijatrijskih hospitalizacija ne može se ograničiti na specifične grupe psihičkih poremećaja,” dodali su istraživači. Radije, čini se da postoji “nešto povećan rizik za nekoliko različitih poremećaja, posebno blažih psihičkih poremećaja.” Oni uključuju poremećaje ličnosti, zloupotrebu droga/alkohola, i druge nepsihotične mentalne poremećaje.

Istraživači su rekli da razlog zbog kojeg se rizik od oboljevanja povećava nije poznat, ali oni ističu da je možda povezan sa “veoma bolnim i zastrašujućim” iskustvom oboljevanja od poliomijelitisa, izolacijom od porodice tokom nekoliko sedmica, i poteškoćama prevazilaženja fizičkih hendikepa i društvenih predrasuda.

Bez obzira na uzrok, studija Nielsena i njegovih kolega “naglašava značaj aktivne podrške ovoj grupi ljudi.”

Izvor: American Journal of Epidemiology, februar 2007.    http://aje.oxfordjournals.org/

Mikroorganizmi iz tla mogu poboljšati proces učenja

Novo istraživanje ukazuje na to da bi određene bakterije možda mogle pomoći ljudima da lakše uče. Naučnici su analizirali mycobacterium vaccae, vrstu prirodne bakterije koja se nalazi u zemlji. Ljudi udahnu ili pojedu ovu bakteriju dok provode vrijeme u prirodi, stoji u izjavi za štampu naučnice Dorothy Matthews iz škole The Sage Colleges u Troyi, New York.

Prethodna istraživanja sugerisala su da je ova bakterija, nakon što je umrtvljena toplotom i ubrizgana u miševe, povećala nivoe serotonina i umanjila nivoe anksioznosti.

S obzirom da su nivoi serotonina povezani sa procesom učenja, Matthews i koleginica Susan Jenks odlučile su da ovu živu bakteriju dodaju miševima u hranu i utvrde da li će nakon toga miševi bolje riješiti put kroz labirint u poređenju na kontrolnu grupu miševa kojoj nije data ova bakterija.

Miševi koji su uz hranu konzumirali i bakteriju “u labirintu su se snalazili dvaput brže i pritom ispoljavali manje anksioznog ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu miševa,” istakla je Matthews.Miševi su se nastavili bolje snalaziti u labirintu čak i nakon što su prestali unositi bakteriju, iako se čini da se statistički značajan uticaj gubi nakon tri sedmice.

Rezultati istraživanja su sugerirali da bakterije “možda igraju ulogu u anksioznosti i procesu učenja kod sisara,” istakla je Matthews, pretpostavivši da bi “uspostavljanje okruženja za učenje u školama koje bi uključivalo boravak van zgrade [na zelenim površinama]”, gdje je ova bakterija često prisutna, „moglo umanjiti anksioznost i poboljšati sposobnost usvajanja novih znanja.”

Rezultati studije biće objavljeni na općem sastanku Američkog društva za mikrobiologiju (American Society for Microbiology) u San Diegu.

IZVOR: American Society for Microbiology, 24. maj 2010, Neuroscience, DOI: 10.1016/j.neuroscience.2007.01.067

Zaštitite kožu Vašeg djeteta tokom ljeta

UPOZORENJE: DIJETE DO 1. GODINE ŽIVOTA NE IZLAŽITE SUNCU!

DIJETE DO 3 GODINE STAROSTI JE TAKOĐER VEOMA OSJETLJIVO NA DIREKTNO DEJSTVO SUNČEVIH ZRAKA

KADA IZLAZITE NA SUNCE:

  • Izbjegavajte period od 10 do 16 h
  • Nanesite kremu sa zaštitnim faktorom od najmanje SPF 30, svaka 2 sata
  • Obucite širu odjeću od prirodnih materijala
  • Stavite šešir sa širokim obodom i sunčane naočale

AKO KOD DJETETA IPAK DOĐE DO CRVENILA KOŽE:

  • Odmah sklonite dijete sa sunca!
  • Tuširajte dijete prohladnom vodom ili stavljajte obloge, rashladite mu glavu
  • Ponudite djetetu više tečnosti
  • Crvena područja kože držite zaklonjenim od sunca

DIJETE ODVEDITE LJEKARU AKO PRIMJETITE:

  • Oticanje lica
  • Glavobolju, nesvjesticu ili smetenost
  • Znakove dehidracije (žeđ, suha usta i oči)
  • Temperaturu ili drhtavicu
  • Plikove ili izrazito bolne opekotine
  • Znakove upale na koži (oticanje, gnoj)

Da li ste znali da je 90% slučajeva raka kože uzrokovano pretjeranim izlaganjem suncu?

Prim.dr. Amra Junuzović, specijalista pedijatar u OJ Dom zdravlja Stari Grad JUDZKS

Koja je količina fizičke aktivnosti potrebna djeci?

Možda vam se to čini puno, ali ne brinite! Vrlo je vjerovatno da vaše dijete već zadovoljava Američke preporuke za količinu fizičke aktivnosti, a ako to nije slučaj, u daljem tekstu možete naći jednostavne i zabavne metode da osigurate da vaše dijete zadovolji date preporuke. Ohrabrite svoje dijete da učestvuje u aktivnostima koje su odgovarajuće za njegov uzrast, koje su zabavne i raznolike! Ono što je bitno jeste da utvrdite da li vaše dijete ili adolescent učestvuje u tri vrste fizičke aktivnosti:

1. Aerobna aktivnost
Aerobna aktivnost treba zauzimati većinski dio od 60 ili više minuta fizičke aktivnosti svaki dan. To može podrazumijevati određenu aerobnu aktivnost srednjeg intenziteta poput brzog hodanja ili aktivnost većeg intenziteta poput trčanja. Obavezno uključite intezivnije aerobne aktivnosti najmanje tri puta sedmično.

2. Jačanje mišića
Aktivnosti koje jačaju mišićno tkivo, poput gimnastike i vježbi kao što su trbušnjaci, trebaju biti uključene najmanje 3 puta sedmično kao dio šezdesetominutne vježbe vašeg djeteta.
3. Jačanje kostiju
Potrudite se da i aktivnosti koje jačaju koštani sistem, poput preskakanja užeta ili trčanja, budu prisutne najmanje 3 puta sedmično kao dio šezdesetominutne vježbe vašeg djeteta.

Kako mogu utvrditi da li je aktivnost moga djeteta srednjeg ili većeg intenziteta?

Postoje dva načina na koja možete posmatrati umjerenu i intenzivniju vježbu:

1. Kao pravilo, na skali od 0 do 10, gdje 0 predstavlja sjedenje a 10 najveći intenzitet vježbe, srednje opterećujuća aktivnost je 5 ili 6. Kada dijete učestvuje u aktivnosti srednjeg intenziteta, njegovo srce tuče brže nego što je uobičajeno, a i disanje se ubrzava. Življa aktivnost većeg intenziteta je na nivou od 7 ili 8. Kada je dijete uključeno u takvu aktivnost, njegovo srce tuče mnogo brže i disanje postaje puno intenzivnije nego što je to uobičajeno.

2. Drugi način na koji možete procijeniti intenzitet jeste da analizirate aktivnost u kojoj vaše dijete učestvuje i da je uporedite sa aktivnošću prosječnog djeteta. Koji napor bi prosječno dijete uložilo u tu aktivnost? Naprimjer, pješačenje vašeg djeteta svakog jutra do škole sa prijateljima, vjerovatno, predstavlja aktivnost umjerenog intenziteta, međutim, trčanje i ganjanje sa drugom djecom tokom odmora u školi predstavlja aktivnost većeg intenziteta.

Šta se podrazumijeva pod aktivnostima koje odgovaraju uzrastu?

Određeni oblici fizičke aktivnosti bolje odgovaraju djeci, a drugi, opet, adolescentima. Naprimjer, djeci obično nisu potrebni formalni programi jačanja mišića poput dizanja tegova. Mlađa djeca obično jačaju mišiće tokom gimnastike, igre na igralištima ili penjanjem po drveću. Kako rastu i postaju tinejdžeri, oni mogu započeti sa struktuiranim programima vježbanja sa tegovima. Naprimjer, tinejdžeri mogu biti uključeni u takve vrste programa uporedo sa treninzima fudbala ili košarke.

Šta mogu uraditi da bi moje dijete postalo – i ostalo – aktivno?

Kao roditelj, možete pomoći uobličavanju stavova i ponašanja vašeg djeteta kada je u pitanju fizička aktivnost, a poznavanje ovih smjernica predstavlja odličan početak u tom pravcu. Kroz cijeli njihov život, ohrabrujte djecu da budu aktivni barem jedan sat dnevno, od aktivnosti poput neformale, aktivne igre, do organiziranih sportova. Neki od načina da to postignete su sljedeći:

Budite pozitivan primjer tako što ćete i sami voditi aktivan život
Neka fizička aktivnost postane dio svakodnevne rutine vaše porodice tako što ćete zajedno ići u šetnju ili učestvovati u aktivnim igrama
Osigurajte djeci opremu koja potiče fizičku aktivnost
Vodite djecu na mjesta gdje se mogu slobodno kretati poput parkova, lokalnih igrališta ili košarkaških terena
Zauzmite pozitivan stav kada su u pitanju fizičke aktivnosti u kojim vaše dijete učestvuje i potičite ga da se zainteresira i za nove aktivnosti
Neka fizička aktivnost bude zabavna. Takve aktivnosti mogu imati strukturu ili biti neformalne, samo je važno da vaše dijete u njima uživa. Neke od tih aktivnosti mogu biti timski ili individualni sportovi ili rekreativne aktivnosti poput hodanja, trčanja, rolanja, vožnje bicikla, plivanja, igre na igralištu ili slobodne igre
Umjesto da gledate televiziju nakon večere, ohrabrite vašu djecu da pronađu zanimljive aktivnosti kojima se mogu baviti sami ili sa prijateljima i porodicom, poput šetnje, igranja ganje i vožnje bicikla
Obratite pažnju na sigurnost! Uvijek koristite zaštitnu opremu poput kacige, štitnika za šake i koljena, te osigurajte da je aktivnost odgovarajuća za uzrast djeteta.
IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, juni 2009., http://www.cdc.gov/physicalactivity/everyone/guidelines/children.html

Sistematski pregledi djece za upis u školu

Sistematski pregledi djece za upis u školu su obavezni i usmjereni su na ocjenu fizičkog i psihičkog stanja djeteta, na pravovremeno otkrivanje poremećaja vida, strabizma, oštećenja sluha i razvoja govora, otkrivanje ortopedskih anomalija, ocjenu stanja zuba (karijes i ortodontske anomalije), kao i uočavanje bilo kakvog drugog poremećaja zdravlja djeteta. Dijete sa uočenom anomalijom upućuje se od strane pedijatra na konsultativni pregled odgovarajućem specijalisti (npr. oftalmolog, fizijatar, ortoped, labaratorijska i druga dijagnostika, itd).

Sistematski pregledi obavljaju se u Savjetovalištu za zdravu djecu u sklopu predškolskih dispanzera JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo.

Za sistematski pregled potrebno je sljedeće:

  • pregled stomatologa
  • pregled fizijatra
  • pregled ordinirajućeg pedijatra i imunizacija

Prebacivanje kartona djece godišta za upis u školu u Dispanzer za školsku djecu vrši se automatski pred početak školske godine, te je potrebno da roditelji tokom sistematskog pregleda navedu naziv škole u koju će dijete ići.

U tekstu ispod možete pronaći informacije o načinu provođenja sistematskih pregleda u različitim domovima zdravlja.

OJ Dom zdravlja Stari Grad

Lokalitet:
1. Centralni objekat, Alajbegovića 1 (prizemlje), telefon: 278-632

  • Sistematski pregledi u OJ DZ Stari Grad obavljaju se radnim danima u prvoj smjeni
  • Prije dolaska pedijatru potrebno je obaviti pregled kod stomatologa i fizijatra bez uputnica
  • Djeca se za sistematske preglede ne naručuju, a pregled je moguće obaviti od početka mjeseca februara

OJ Dom zdravlja Centar

Lokaliteti:
1. Centralni objekat, Vrazova 11 (prvi sprat), telefon: 292-528
2. Ambulanta Podhrastovi, Bardakčije 26, telefon: 260-781

  • Sistematski pregledi u OJ DZ Centar obavljaju se svakim radnim danom u obje smjene
  • Nije potrebno prethodno naručivanje, a na sistematski pregled za upis u školu može se doći od polovine mjeseca februara
  • Uputnice za stomatologa i fizijatra dobijaju se tokom pregleda kod ordinirajućeg pedijatra

OJ Dom zdravlja Novo Sarajevo

Lokaliteti:
1. Centralni objekat, Bihaćka 2 (drugi sprat), telefon: 724-731
2. Ambulanta Velešići, Muhameda ef. Pandže bb, telefon: 814-535

  • Direktno se može otići stomatologu, a sve ostale eventualne uputnice izdaju se od strane nadležnog pedijatra u toku samog pregleda (fizijatar, logoped, laboratorija, dječiji hirurg, psiholog i sl.)
  • Sistematski pregledi djece u centralnom objektu OJ DZ Novo Sarajevo obavljaju se svakim radnim danom (ponedjeljak – petak) u prvoj smjeni, a utorkom i četvrtkom i u prvoj i u drugoj smjeni, dok se u Ambulanti Velešići obavljaju ponedjeljkom, srijedom i petkom od 12 do 14.30 sati.
  • Nije potrebno prethodno naručivanje, a na sistematski pregled za upis u školu može se doći i od mjeseca februara

OJ Dom zdravlja Novi Grad

Lokaliteti:
1. Centralni objekat, Bulevar Meše Selimovića 2, telefon: 704-899
2. Saraj Polje, X Transverzale, telefon: 277-601

  • Sistematski pregledi djece obavljaju se u obje smjene
  • Nije potrebno naručivanje za pregled
  • Svako dijete pri sistematskom pregledu upućuje se na pregled kod stomatologa i fizijatra, a po potrebi i drugim specijalistima
  • U slučaju da fizijatar ne može primiti dijete isti dan zbog velikog broja pacijenata, dijete se naručuje za pregled u dogovoru sa roditeljima
  • Sistematski pregledi djece obavljaju se od 1. februara u kontinuitetu do septembra tekuće godine; poželjan je raniji dolazak radi izbjegavanja gužve tokom aprila i maja

OJ Dom zdravlja Ilidža

Lokalitet:
1. Centralni objekat, Mustafe Pintola br. 1, telefon: 623-416 (lokal 207)

  • Stomatologu i fizijatru sva djeca za sistematski pregled idu bez uputnice
  • Sistematski pregledi se obavljaju u prvoj i drugoj smjeni dok je to moguće, ali u vrijeme korištenja drugog dijela godišnjih odmora obavljaju se uglavnom u prvoj smjeni
  • Djeca se za sistematske preglede naručuju
  • Poželjno je da se roditelji informiraju o mogućem obavljanju sistematskog pregleda već u februaru i martu, da bi se smanjile gužve koje obično nastaju u aprilu kada počinje upis u škole

OJ Dom zdravlja Vogošća

Lokalitet:
1. Centralni objekat, Igmanska 52, telefon: 432-518, 436-383, 436-384 (centrale)

  • Sistematski pregled djece za upis u školu u OJ DZ Vogošća podrazumijeva osnovne laboratorijske pretrage, pregled stomatologa i pregled pedijatra koji po potrebi dijete upućuje fizijatru i drugim specijalistima
  • Djeca se za sistematske preglede naručuju
  • Pregledi se vrše u terminu od 11 do 13 sati
  • Sistematski pregled se može obaviti već od kraja februara-početka marta

OJ Dom zdravlja Ilijaš

Lokalitet:
1. Centralni objekat, Bogumilska 6, telefon: 584-357

  • Sistematski pregledi obavljaju se od početka mjeseca marta
  • Pedijatar obavlja kompletan pregled djeteta po sistemima, a po potrebi se daju uputnice za laboratorijske pretrage, EKG, pregled fizijatra, oftalmologa i dr.
  • Nakon pregleda pedijatra, obavezan je pregled stomatologa – bez uputnice
  • Pregledi se obavljaju u prvoj smjeni; djeca se za pregled naručuju

OJ Dom zdravlja Hadžići

Lokalitet:
1. Centralni objekat, A. Lažetića br. 2, telefon: 033/580-370, 033/420-109 (centrala), lokal 110

  • Sistematski pregled podrazumijeva kompletan fizikalni pregled, provjeru vida i sluha, psihološki test, raspoznavanje boja, držanje tijela i utvrđivanje eventualnog deformiteta stopala
  • Sistematski pregledi se obavljaju u prvoj smjeni; unaprijed se pravi spisak i pacijenti se blagovremeno obavještavaju, te obično nema čekanja
  • Pregled fizijatra je po indikaciji
  • Pregled stomatologa je obavezan – pregledi se obavljaju od 12,30 h
  • Dispanzer za predškolsku djecu dnevno prosječno naruči 5 djece.

Cjelovite žitarice i riba mogu zaštititi od astme

Djeca koje jedu veće količine proizvoda od cjelovitih žitarica i ribe imaju manji rizik od dobijanja astme, objavljeno je u medicinskom žurnalu Thorax.

“Moguće je da je sve veći broj slučajeva astme u zapadnim društvima u vezi sa promjenama u prehrambenim navikama,” napisao je dr. H. A. Smit sa kolegama, sa holanskog Državnog instituta za javno zdravstvo i okoliš.

Oni napominju da su studije o djeci pokazale da je astma rjeđa u slučajevima većeg unosa “voća, povrća, mliječnih proizvoda, cjelovitih žitarica i ribe”.

Istraživači su analizirali odnos između unosa ovih vrsta hrane i astme kod 598 holandske djece, starosne dobi od 8 do 13 godina, koja su se prijavila za Međunarodnu studiju o alergiji i astmi u djetinjstvu 2 (ISAAC-2).

Roditelji su popunili ankete o prehrani, koje su se, zatim, koristile za procjenjivanje unosa hranljivih materija kod djece. Pištanje prilikom disanja i astma su, također, utvrđeni putem anketa, kao i medicinskih testiranja.

Nisu primjećene jasne veze između astme i pištanja i unosa citrusnog voća, povrća i mliječnih proizvoda, ali je primjećena veza sa unosom ribe i proizvoda od cjelovitih žitarica.

“Pištanje prilikom disanja primjećeno je kod 19.4% djece koja su unosila male količine ove dvije vrste hrane, u poređenju sa 4.2% djece koja su unosila veće količine,” izvjestio je Smitov tim. “Kada je u pitanju astma odnos je bio 16.7% kod djece sa malim unosom i 2.8% kod djece sa većim unosom ove dvije vrste hrane.”

Nakon prilagođavanja, unos cjelovitih žitarica i ribe povezan je sa smanjenjem rizika od dobijanja astme za 54 procenta (žitarice) i 66 procenata (riba), te sličnim smanjenjem za 45 procenata i 56 procenata kada je u pitanju pištanje prilikom disanja.

Istraživači preporučuju dodatne studije koje bi pojasnile vezu između prehrane i astme, kao i mogući uticaj promjena u prehrambenim navikama.

Izvor: Thorax, decembar 2006. Reuters Health

Zagađeni zrak i disajni problemi kod djece

Nova studija pokazala je da sitne ćestice iz izduvnih gasova automobila i izgaranja ložnog ulja mogu uzrokovati disajne probleme, poput kašlja i pištanja, kod djece mlađe od dvije godine.

Ranije su visoki nivoi zagađenosti zraka povezani sa simptomima astme kod djece koja su živjela u urbanim područjima sa gustim saobraćajem, međutim, ova studija je prva koja analizira koji tipovi ćestica su najškodniji po zdravlje, istakli su naučnici.

Dr. Rachel L. Miller, zamjenik direktora centra za okolišno zdravlje djece pri univerzitetu Columbia University sa svojim timom pratila je više od 700 djece od rođenja do dvije godine života. Sva djeca živjela su u sjevernom dijelu Manhattana ili južnom Bronxu.

Studija je uzela u obzir i druge faktore poput sezonskih alergijskih trendova, pripadnosti etničkoj grupi i izloženosti duhanskom dimu.

Nakon poređenja rezultata anketa sa sedmičnim podacima o zagađenosti zraka iz različitih područja zajednice, naučnici su otkrili da visoki nivoi metala nikla i vanadija predstavljaju rizične faktore za pojavu pištanja prilikom disanja kod djece, dok je izloženost ćesticama karbona, nus proizvoda dizel automobila, povezana sa kašljem tokom sezone prehlada i gripe.

Ukupna količina ćestica u zraku nije povezana sa pištanjem ili kašljem, što ukazuje na to da su pojedinačni sastojci zagađenog zraka odgovorni za astmatične simptome kod male djece. Rezultati studije trebali bi potaknuti i promjene u samom sistemu evaluiranja zagađenosti zraka jer američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) trenutno postavlja standarde zagađenosti zraka na osnovu ukupne količine sitnih ćestica u zraku.

IZVOR: American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine, 1. decembar, 2009.