Mentalno zdravlje-Očuvanje mentalnog zdravlja

Bračni status, bračna napetost i rizik od srčanih bolesti i sveukupna smrtnost

Da bi utvrdili da li su brak i bračni sukobi povezani sa koronarnim srčanim bolestima ili sveukupnom smrtnošću, naučnici sa univerziteta Boston University u Bostonu, SAD, proveli su istraživanje koje je pokazalo da postoje veze između bračne napetosti i prognoze srčanih bolesti, ali studija nije dovoljno tretirala vezu između specifičnih aspekata bračne napetosti i učestalosti srčanih bolesti.

U periodu od 1984. do 1987. godine ispitana su 3682 učesnika (prosječna starosna dob 48.5; 52% žene) iz studije Framingham Offspring Study; prikupljeni su podaci o bračnom statusu, bračnoj napetosti i faktorima rizika za razvoj srčanih bolesti. Postojeća studija predstavlja analizu naknadnog desetogodišnjeg perioda po pitanju učestalosti srčanih bolesti i ukupne smrtnosti.

Nakon izvršenih prilagođavanja za starosnu dob, krvni pritisak, indeks tjelesne mase, pušenje cigareta, dijabetesa i ukupnog holesterola/holesterola visoke gustoće, pokazalo se da su oženjeni muškarci imali upola manji rizik da će umrijeti tokom naknadnog desetogodišnjeg perioda. Muževi čije su supruge dolazile kući uznemirene zbog problema na poslu, bili su 2,7 puta skloniji razvoju koronarnih srčanih bolesti.

Rezultati studije su izrazito zabrinjavajući kada su u pitanju žene: one žene koje imaju sklonost da se tokom sukoba sa supružnikom “same ušutkaju”, bile su na četverostruko većem riziku da će umrijeti tokom naknadnog perioda u poređenju na žene koje su izražavale svoje mišljenje.

Bračna sreća, zadovoljstvo i nesuglasice nisu dovedeni u vezu sa razvojem koronarnih bolesti ili smrću ni kod žena ni kod muškaraca.

Dakle, ova studija pokazala je da bračne nesuglasice i sukobi imaju loše posljedice po zdravlje, međutim, potrebno je provesti dodatne studije da bi se rezultati potvrdili. U međuvremenu, stručnjaci savjetuju da je za zdrav brak neophodna dobra komunikacija između supružnika, te da supružnici trebaju jedno drugome dati priliku da na siguran način izraze svoja osjećanja, a ne da ih potiskuju.

Izvor: Psychosomatic Medicine, juli/avgust 2007., http://www.psychosomaticmedicine.org

Pisma i pokloni podrške mogu pomoći mentalno oboljelim

Ljudi bi trebali slati pisma i poklone prijateljima i članovima porodice koji pate od mentalnih zdravstvenih problema, rekli su naučnici.

Stručnjaci sa psihijatrijskog fakulteta The Royal College of Psychiatrists izjavili su da je to jednostavan način da se izrazi podrška ovoj grupi ljudi, a čini se i da bi im mogla pripomoći u oporavku.

Psihijatri su uputili ovaj apel nakon što su proveli anketu među 131 pacijenta sa mentalnim oboljenjem, koja je pokazala da preko polovina njih nije dobila niti jedno pismo ili poklon kada su bili bolesni. U poređenju s tim, kada su bili fizički bolesni, samo trećina njih nije dobila poklon kao vid podrške.

Više od 8 od 10 pacijenata koji su učestvovali u anketi rekli su da bi im kratko pismo sa tekstom “želim ti brzo ozdravljenje” pomoglo u izlječenju.

Dr Peter Byrne, šef obrazovne komisije Fakulteta rekao je: “Radim u općim i psihijatrijskim bolnicama već preko 20 godina i ništa ne demonstrira pritajenu predrasudu prema osobama sa mentalnim oboljenjima poput natkasni uz krevete. Na psihijatrijskim odjeljenjima gotovo nikada tu nema pisma niti bilo kojeg drugog podsjetnika da vanjski svijet imalo mari.

Ljudi obično ne znaju šta da urade ili kažu kada im se prijatelj ili član porodice suoči sa mentalnim oboljenjem – zbog toga na kraju ne urade ništa.”

Trisha Goddard, voditeljica na televiziji koja je progovorila o svojoj borbi sa depresijom i rakom dojke izjavila je: “Kada mi je prošle godine dijagnosticiran rak dojke, preplavila su me pisma “ozdravi brzo” koja su bila veoma dirljiva[…], ali kad se pročulo da sam završila na psihijatrijskoj klinici zbog nervnog sloma, niko me nije posjetio, niti mi poslao pismo, a kamoli cvijeće. Ako išta povećava osjećaj izolacije i bezvrijednosti kada ste skroz potonuli, onda je to to.”

IZVOR: BBC NEWS, oktobar 2009., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/8297039.stm

Električno stimuliranje mozga poboljšava brzinu učenja – eksperiment

Stimuliranje mozga električnom strujom može pomoći da se ubrza proces učenja, tvrde naučnici. Apliciranje slabe struje na određene dijelove mozga može povećati njihovu aktivnost, olakšavajući tako učenje.

Naučnici sa univerziteta University of Oxford provodili su istraživanje o tome kako se struktura mozga mijenja u odrasloj dobi, a posebice, do kakvih promjena dolazi nakon moždanog udara. Profesorica Heidi Johansen-Berg predstavila je rezultate eksperimenta na Britanskom naučnom festivalu u Bradfordu.

Tim naučnika koristio je pristup poznat kao funkcionalna MRI (magnetna rezonanca) u cilju nadziranja moždane aktivnosti tokom perioda u kojem su pacijenti koji su pretrpili moždani udar nanovo učili motoričke vještine koje su izgubili zbog bolesti.

Jedan od glavnih rezultata eksperimenta bio je taj da je mozak veoma fleksibilan i da se može restruktuirati, izgrađivati nove veze i prebacivati zadatke s jednog područja na drugo, nakon što dođe do povrede ili kada se vježba neki specifični zadatak.

Kao dio istraživanja, naučnici su analizirali mogućnost korištenja neinvazivne električne moždane stimulacije u cilju poboljšanja vraćanja ovih motoričkih vještina; kratkoročno poboljšanje kod pacijenata nakon moždanog udara je već ranije zabilježeno. Međutim, neočekivan rezultat dobiven je kada je ista stimulacija mozga primijenjena na zdrave odrasle osobe: njihova brzina učenja se također značajno povećala.

Da bi provjerili ovaj efekat, tim je osmislio eksperiment u kojem su volonteri memorisali niz dugmadi koje su trebali pritisnuti po određenom redoslijedu “kao da sviraju melodiju na klaviru”. Dok su to radili, priključen im je uređaj za “transkranijalnu strujnu stimulaciju”, te su dvije elektrode postavljene na specifična mjesta na glavi. Veoma slaba struja puštena je između elektroda u vidu luka kroz mozak i, zavisno do pravca te struje, ona je povećavala ili smanjivala aktivnost tog dijela mozga.

Profesor Johansen-Berg objasnio je da “povećanje aktivnosti moždanih ćelija čini ih podložnijim vrstama promjena koje se dešavaju tokom procesa učenja.” Rezultati ovog eksperimenta pokazali su pozitivne efekte na proces učenja već nakon 10 minuta moždane stimulacije, u poređenju na “placebo” grupu u kojoj nije korištena električna stimulacija. “Iako stimulacija nije povećala najbolje performanse učesnika, brzina kojom su dostigli svoj maksimalan potencijal bila je značajno veća,” rekla je profesorica Johansen-Berg.

Ciljanje područja mozga koje kontrolira motoriku omogućava da se zadaci pokreta savladaju brže i naučnici smatraju da bi se ova tehnika mogla koristiti prilikom treniranja sportista. Osim toga, naučnici se nadaju da bi se ista metoda mogla primijeniti na druge dijelove mozga u cilju poboljšavanja učenja tokom obrazovanja, jednostavno pozicioniranjem elektroda na različite lokacije tako da je struja upućena ka odgovarajućem području u mozgu.

Relativna jednostavnost, niska cijena (oko 2.000£ po jedinici) i prenosivost tehnologije znače da bi se, nakon sprovođenja dodatnih istraživanja, uređaj jednog dana mogao dizajnirati za automatizovano korištenje kod kuće. Za liječenje pacijenata koji su pretrpili moždani udar, ova tehnika bi se mogla koristiti paralelno sa aktuelnom psihoterapijom u cilju postizanja boljih rezultata, koji, inače, veoma variraju.

IZVOR: BBC NEWS, 20. septembar 2011., https://www.bbc.com/news/science-environment-14975165

Zima vas baca u depresiju? Evo nekoliko savjeta kako da povratite energiju

Za neke osobe, promjene godišnjih doba mogu uzrokovati gubitak energije, pa čak i pojavu kliničke depresije, rekao je dr. Dan Iosifescu, direktor Mount Sinai Programa za poremećaje raspoloženja i anksioznost u New York Cityu, nazivajući ovo stanje sezonskim afektivnim poremećajem.

Ovo stanje uzrokuju promjene ambijentalnog svjetla, istakao je on. “Žlijezda u čovjekovom mozgu šalje, zavisno od količine svjetlosti u okruženju, vremenski signal različitim dijelovima tijela. Poput metronoma, žlijezda odgovara na svjetlosne signale i na osnovu njih upravlja dnevnim/noćnim ciklusom u organizmu čovjeka. Ambijentalna svjetlost pomaže našem mozgu da utvrdi kada naša tijela trebaju biti mentalno i fizički aktivna, a kada se trebaju odmarati. Taj ciklus se poremeti kada dani postanu kraći i tamniji,” pojasnio je dr. Iosifescu.

Iosifescu je ponudio sljedeće savjete kako da se ljudi izbore protiv zimskog neraspoloženja:

  • Koristite dodatne izvore svjetlosti. Da biste se lakše razbudili ujutro, upalite sva svjetla u kući. U ozbiljnijim slučajevima depresije možete koristiti i svjetlosnu terapijsku kutiju, koja simulira prirodnu svjetlost, a koja se može koristiti do 30 minuta svakog dana. Šetnja u prirodi tokom posebno sunčanog dana može također pomoći.
  • Vježbajte. Fizička vježba pomaže da se umanje simptomi depresije i poboljša raspoloženje. Osigurajte sebi najmanje 30 minuta vježbe, tri puta sedmično.
  • Držite se rutine. Nemojte duže spavati ili izbjegavati da izlazite napolje zato što je hladno. Važno je da održite normalan ritam spavanja i da nastavite praviti planove i iskušavati nove aktivnosti.
  • Razmislite o dodacima prehrani. Istraživanja su pokazala da omega-3 masne kiseline mogu pomoći u borbi protiv depresije, rekao je Iosifescu. I neke biljke, poput, recimo, kantariona mogu također imati antidepresivni efekat.
  • Porazgovarajte sa svojim doktorom. Sezonski afektivni poremećaj može prikriti teži slučaj depresije. Stoga, ako se suočite sa ozbiljnijim simptomima koji traju više od nekoliko sedmica, posjetite svog ljekara.

IZVOR: HealthDay, januar 2012., https://consumer.healthday.com/alternative-medicine-information-3/mis-alternative-medicine-news-19/winter-doldrums-got-you-down-here-s-how-to-bounce-back-661021.html

Fizička aktivnost pomaže mozgu da se razvije i dobro funkcioniše

Nova analiza dostupnih podataka u ovom polju pokazala je da redovno fizičko vježbanje nije dobro samo za tijelo, već da može koristiti i umu.

Ljudski mozak ima koristi od redovne aerobne vježbe i vježbi za jačanje, otkrila je studija, međutim, naučnici su dodali da su potrebna dodatna istraživanja da bi se utvrdio način na koji vježbanje utiče na strukturu i funkciju mozga.
U njihovom izvještaju, objavljenom u internetskom izdanju časopisa Journal of Applied Physiology, naučnici predvođeni od strane Michelle W. Voss sa univerziteta University of Illinois u Urbana-Champaign, pregledali su 111 ranijih studija.

Revizija je otkrila da je aerobna vježba, posebno tokom djetinjstva, od ključnog značaja za razvoj kognitivnih sposobnosti koje zadržavaju svoj značaj tokom cijelog života. Stručnjaci već duže vrijeme znaju da je sjedalački način života povezan sa slabijim akademskim uspjehom. Isto tako, dokazano je da programi vježbanja poboljšavaju pamćenje, pažnju i vještinu donošenja odluka kod ljudi.

Autori studije dali su nekoliko mogućih razloga zašto bi vježbanje koristilo zdravlju mozga. Nakon što su analizirali prethodne studije na životinjama, naučnici smatraju da vježbanje može izmijeniti strukturu ljudskog mozga, podstičući rast novih nervnih ćelija i krvnih sudova. Fizička aktivnost, također, povećava proizvodnju određenih hemikalija u mozgu koje promoviraju rast i obnavljanje moždanih ćelija, rekli su naučnici.

Međutim, dodali su i da su potrebna dodatna istraživanja da bi se prostudirali pojedinačni efekti različitih tipova vježbi na zdravlje mozga i kognitivne sposobnosti.

IZVOR: Journal of Applied Physiology, 1. novembar 2011, https://doi.org/10.1152/japplphysiol.00210.2011

IQ testovi mjere i motivaciju, a ne samo inteligenciju

Testovi inteligencije su mjera motivacije koliko i mjera mentalnih sposobnosti, ukazuje istraživanje iz SAD-a.

Naučnici iz Pensilvanije otkrili su da visoki rezultat IQ testa zahtijeva i visoku inteligenciju i visok stepen motivacije, dok nizak IQ skor može biti rezultat nedostatka bilo kojeg od ta dva faktora. Utvrđeno je također da je IQ skor moguće značajno povećati određenim podsticajnim mjerama.

Za početak, analizirane su prethodne studije o tome kako materijalni podsticaji utiču na rezultate testova inteligencije kod više od 2000 ljudi.
Naučnici sa univerziteta University of Pennsylvania, SAD, otkrili su da su materijalni podsticaji povećali sve IQ skorove, ali posebno kod pojedinaca sa nižim osnovnim IQ skorovima. Zatim su isti naučnici testirali u kojoj mjeri je motivacija imala uticaja na rezultate IQ testova, kao i na predviđanja inteligencije i rezultata kasnije u životu.

Koristeći se podacima dugogodišnje studije 250 dječaka koji su praćeni od rane adolescencije do rane zrele dobi, naučnici su zaključili da se određeni pojedinci trude više u odnosu na druge u situacijama kada su rizici niski. Stoga, postizanje visokog skora na testu inteligencije zahtijeva i visoku inteligenciju, ali i takmičarske tendencije koje motivišu učesnika u testu da test uradi na najbolji mogući način.

Dr. James Thompson, profesor psihologije na univerzitetu University College London, zaključio je da je odavno poznato da rezultati IQ testa predstavljaju kombinaciju urođenih sposobnosti i mnogih drugih varijabli.

Studija je objaljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

IZVOR: BBC, april 2011., http://www.bbc.co.uk/news/health-13156817

Prihvaćanje teških trenutaka je ključ sreće u vezi

Terapeuti sa Kalifornijskog državnog univerziteta, dr. Diane Gehart i dr. Eric McCollum, u svom izvještaju koji je objavljen u Časopisu bračne i porodične terapije (Journal of Marital and Family Therapy) smatraju da se javnosti stalno prezentiraju ljubavne priče i bajke koje ovjekovječuju mit da je moguće uživati u savršenoj vezi.

Autori tvrde da je “mit da uz malo truda možemo ostvariti stanje u kojem nikad više neće biti patnje.” Oni tvrde da ljudi sebi postavljaju nedostižne ciljeve u vezama, te trudeći se da postignu savršenstvo oni se na kraju suočavaju sa osjećajem neuspjeha.

Jan Parker iz Udruženja za porodičnu terapiju rekla je da treba detaljnije istražiti sam koncept sreće i šta ona znači različitim osobama, te da ljudi trebaju biti svjesni da ničija veza ne može biti u trajnom stanju potpune sreće – uvijek će biti teških perioda.

Zbog toga parovi trebaju izgrađivati vještine poput razumijevanja, koje će im pomoći da prevaziđu teška vremena i budu zahvalni na dobrima.

Psiholog Nadine Field rekla je da je “fantazija” da bilo koja veza može biti savršena i da težnja da se ostvari takvo nemoguće stanje može samo dovesti do gorkog razočarenja. A to razočarenje, zatim, navodi ljude da se fokusiraju na negativne aspekte veze, što dovodi do još više razočarenja i ogorčenosti.

Na kraju je rekla: “Ljudi trebaju težiti da se razumiju kroz komunikaciju, radije nego da očekuju savršenstvo jedni od drugih.”

Izvor: BBC NEWS, 1. juni 2007, http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/6711071.stm

Porodični obroci za uspješnu djecu

Zaboravite na stalno upisivanje djece na sportove, kurseve, plaćanje instruktora, ili plaćanje skupih škola: ako želite povećati šanse da vaše dijete bude uspješno, to možete učiniti na jednostavan način – redovnim, opuštenim porodičnim večerama.

U prvi mah to se može činiti kao nazadovanje, međutim, i roditelji i različite organizacije slažu se kada je u pitanju porodično objedovanje, te ga promoviraju u borbi protiv života kojog karakteriše isključivo prezauzetost.

“Postoje ljudi koji su bukvalno radoholičari i koji su izgubili sve svoje prioritete. Oni su izgubili osjećaj za ono što je istinski važno,” rekla je Bonnie Michaels, savjetnik za pitanja života i posla. “Vrijeme je djeci u potpunosti isplanirano i do maksimuma ispunjeno obavezama.”

Istraživači tvrde da upisivanje djece u nedogled na različite aktivnosti radi “impresioniranja” komisije prilikom budućeg upisa na fakultet, kao i rad dokasno zarad unaprijeđenja karijere, vrše izuzetan pritisak na porodične veze. “Zajednički obrok uvijek predstavlja priliku da se članovi porodice ‘prizemlje’”, rekla je Michaels.

Državna studija koja je uključivala djecu između 3 i 12 godina otkrila je da više zajedničkih obroka u kući predstavlja pojedinačni najjači faktor boljeg uspjeha, čak prije učenja i odlaska na vjerska okupljanja.

Istraživači su otkrili snažnu vezu između konzumiranja najmanje 5 večera sedmično sa roditeljima i izrazito manjeg rizika da će ta djeca koristiti droge ili da će razviti loše prehrambene navike.

Porodični obroci drastično su se smanjili između 70-ih godina prošlog stoljeća i početka ovog stoljeća, ali istraživači tvrde da se situacija sada mijenja. Izvještaj UNICEF-a koji je objavljen prošle sedmice, Ameriku je stavio na samo dno među bogatim zemljama, jer samo 65% američkih petnaestogodišnjaka jede glavni obrok sa svojim roditeljima nekoliko puta sedmično. U Francuskoj, Italiji i Rusiji, taj procenat je bio iznad 90%.

Prema studiji koju je proveo Državni centar za ovisnosti i zloupotrebu substanci u Kolumbiji, SAD, tinejdžeri koji samo dva puta sedmično, ili manje, objeduju zajedno sa porodicom na dvostruko su većem riziku da će pušiti i piti alkoholna pića, u odnosu na svoje vršnjake koji imaju pet zajedničkih porodičnih obroka sedmično.

Michaels je rekla da razdražljivi tinejdžeri nisu uvijek najbolje društvo za stolom. “Napravite nešto specijalno u čemu će i oni učestvovati. Možda neki kasni doručak nedjeljom,” preporučuje ona.

Stručnjaci tvrde da su najbolji zajednički obroci kada je televizija ugašena i kada sva djeca opušteno čavrljaju, bez da ih tjerate da jedu brokule ili objašnjavaju zašto su dobila slabu ocjenu.

IZVOR: Reuters Health, 22. februar 2007, https://www.reuters.com/article/us-work-family/family-meal-seen-as-way-to-reconnect-families-idUSN2140776120070222

Naučite kako da se relaksirate

Da li ste ikada posmatrali psa kada se odmara? U njegovom tijelu nema ni trunke napetosti, a mozak mu miruje. Nažalost, zbog stresne svakodnevnice, mnogi ljudi su izgubili sposobnost da se opuste u ovoj mjeri, te tu vještinu moraju ponovo naučiti.

Planirana relaksacija umanjuje anksioznost i pomaže tijelu i umu da se oporave od svakodnevne žurbe i stresa. Muzika, topla kupka ili šetnja u parku mogu pomoći nekim osobama da se opuste, međutim, za druge to i nije tako jednostavno. Ako osjećate da vam je potrebna pomoć da biste naučili kako da se opustite, možete se posavjetovati sa vašim porodičnim ljekarom.

U međuvremenu, možete pokušati da se relaksirate slijedeći korake navedene ispod:

  • Odaberite mirno mjesto gdje vas niko neće ometati.
  • Prije nego što započnete sa relaksacijom, uradite nekoliko laganih vježbi istezanja da umanjite mišićnu napetost.
  • Smjestite se u udoban položaj, bilo da sjedite ili ležite, i zatvorite oči.
  • Počnite disati sporo i duboko, smireno i bez ulaganja posebnog truda.
  • Nježno napinjite, a zatim opuštajte svaki zasebni dio tijela, počinjući od stopala, duž cijelog tijela, pa sve do glave i lica.
  • Dok se fokusirate na pojedino područje tijela, razmišljajte o toploti i težini tog dijela tijela, te o njegovom opuštanju.
  • Potisnite bile kakve uznemirujuće misli; zamislite kako lepršaju dalje od vas.
  • Nemojte se truditi da se opustite; naprosto pustite da napetost nestane iz vaših mišića, omogućavajući im da postanu opušteni.
  • Ispraznite um. Nekim osobama pomaže da vizualiziraju mirno, lijepo mjesto poput bašte ili livade.
  • U ovom opuštenom stanju ostanite oko 20 minuta, a zatim nekoliko puta duboko udahnite i otvorite oči, međutim, nemojte odmah ustati, već ostanite sjedeći/ležeći još nekoliko minuta.
  • Važno je da redovno odvajate vrijeme za temeljito opuštanje.

Relaksacija je jedna od najdjelotvornijih vidova samopomoći kada je u pitanju mentalno zdravlje. Ona može biti korisan dodatak bilo kojem drugom tipu tretmana, kao i djelotvorna mjera prevencije razvoja stresa i anksioznosti.

Vježbe relaksacije mogu se podijeliti u dvije veće kategorije: vježbe za tijelo i vježbe za um. Međutim, vježbe za tijelo također imaju pozitivan utjecaj na um. Relaksirano tijelo možda ne može spriječiti naviranje uznemiravajućih misli, ali može predstavljati dobru osnovu za ostvarivanje kontrole nad takvim mislima. Stoga, za najbolje rezultate pokušajte kombinirati ove dvije tehnike.

Napisao: James Tighe

PRILAGOĐENO SA: BBC, septembar 2010., http://www.bbc.co.uk/health/emotional_health/mental_health/coping_relaxation.shtml

Studija: porodične veze ključne za sreću mladih

Recimo da imaš između 13 i 24 godina života, šta je to što te čini sretnim/sretnom? Zabrinuti, umorni roditelji vjerovatno pretpostavljaju da će odgovor na to pitanje biti nešto poput: seks, droge i rock ‘n’ roll. Možda malo novca ili barem ključevi od auta.

Međutim, ispada da je pravi odgovor dosta drugačiji. U skladu sa anketom koja je sadržala više od 100 pitanja za 1280 osoba između 13 i 24 godine starosti, a koju su proveli Associated Press i MTV o prirodi sreće kada je u pitanju američka omladina, najčešći odgovor mladih na pitanje šta ih čini sretnim bio je: provođenje vremena sa porodicom.

Sljedeće na listi bilo je vrijeme provedeno sa prijateljima, a zatim vrijeme provedeno sa voljenom osobom. I što je još bolje za roditelje: gotovo tri četvrtine mladih izjavilo je da ih veza sa njihovim roditeljima čini sretnima.

Ipak, drugi rezultati ankete su više zabrinjavajući. Dok je većina mladih općenito zadovoljna svojim životima, prisutne su rasne razlike: anketa je pokazala da su bijelci sretniji, i to u svim ekonomskim kategorijama, od crnaca i hispanaca. Mnogo mladih je pod stresom, posebno omladina iz srednjeg staleža, i to djevojke više od momaka.

Možda mislite da bi novac bio direktno povezan sa njihovim općim osjećajem sreće, ali gotovo niko od ispitanika nije rekao “novac” kada je upitan šta ga čini sretnim, iako su osobe sa najvišim porodičnim primanjima općenito zadovoljnije životom. Međutim, imati visoko obrazovane roditelje više je uticalo na stanje sreće nego visina prihoda.

A šta je sa seksom? Pa, prema anketi čini se da seksualna aktivnost kod tinejdžera između 13 i 17 godina starosti ustvari dovodi do manjeg osjećaja sreće. A u periodu između 18 i 24 godine života seks može dovesti do većeg osjećaja sreće, ali samo trenutnog, ne i općenitog.

Gotovo polovina mladih Amerikanaca rekla je da su vjera i duhovnost veoma bitni, i više od polovine izjavilo je da vjeruje da postoji viša sila koja ima kontrolu nad stvarima koje ih čine sretnim. I pored vjere, samo pripadanje organizovanim religijskim grupama čini ljude sretnijim.

I roditelji, evo još nešto za vas: većina mladih koji pohađaju školu rekli su da ih ona čini sretnim. Velika većina njih smatra i da bi im brak donio sreću i želi jednog dana stupiti u bračnu zajednicu. Većina također želi imati djecu.

Konačno, kada su upitani da navedu osobe koje smatraju svojim herojima, gotovo polovina ispitanika navela je jednog ili oba svoja roditelja. Pobijedila je za dlaku: mama.

Autori: JOCELYN NOVECK i TREVOR TOMPSON, autori za Associated Press, 19. avgust 2007.

Izvor: YAHOO, avgust 2007., www.yahoo.com