Trudnoća i bebe

Prethodna istraživanja pokazala su da kontakt koža-na-kožu odmah nakon prirodnog poroda predstavlja najbolji oblik njege donešenog, zdravog novorođenčeta. Međutim, u slučajevima carskog reza, čak kad je majka budna i pod epiduralnom anestezijom, izravni kontakt između majke i djeteta može biti ograničen zbog praktičnih i medicinskih razloga.

Cilj ove studije stručnjaka sa Karolinska instituta u Štokholmu i Mälardalen univerziteta iz Västeråsa i Eskilstunae u Švedskoj bio je da uporedi uticaj kontakta koža-na-kožu na zdravo novorođenče koje plače prije hranjenja, u slučaju da je taj kontakt između oca i novorođenčeta, u odnosu na standardnu proceduru smiještanja bebe u krevetić tokom prva dva sata nakon poroda.

U studiji je učestvovalo 29 parova otac-beba: u jednoj grupi metodom slučajnog uzorka izabrani su parovi za izravni kontakt koža-na-kožu između oca i djeteta, a u drugoj grupi očevi su sjedili pored bebinog krevetića bez ostvarivanja fizičkog kontakta. Podaci su prikupljeni snimanjem plača djeteta i posmatranjem ponašanja djeteta tokom svakih 15 minuta.

Prvi rezultat studije ukazao je na pozitivan uticaj kontakta koža-na-kožu između oca i djeteta po pitanju plača novorođenčeta. Analiza snimaka plača pokazala je da su djeca koja bila u izravnom kontaktu sa ocem manje plakala unutar 15 minuta nakon što su stavljena izravno na prsa oca. Analiza je pokazala i razlike u sanjivosti u dvije grupe novorođenčadi. Naime, djeca na očevim prsima postala su pospana 60 minuta nakon rođenja, dok su djeca koja su bila smještena u krevetić tu fazu dostigla tek nakon 110 minuta. Potrebe za smirivanjem poput cuclanja ruku bile su češće u grupi djece koja su ležala u krevetićima.

Dakle, iz studije se može zaključiti da su novorođenčad iz grupe sa kontaktom koža-na-kožu prestala plakati, postala smirenija i pospanija ranije nego novorođenčad koja su boravila u krevetićima. Prema tome, otac može olakšati razvoj ponašanja bebe prije hranjenja u ovom važnom periodu života novorođečeta, te se treba smatrati primarnim njegovateljem djeteta tokom perioda razdvojenosti majke i djeteta nakon carskog reza.

Izvor: Birth 34:2 juni 2007. http://www.blackwell-synergy.com/doi/abs/10.1111/j.1523-536X.2007.00162.x

Prijevremeno rođene bebe izložene su aditivima u lijekovima (za poboljšanje okusa, apsorpcije, izgleda (vještačke boje) i produžavanje roka trajanja) koji mogu predstavljati rizik za moždana i plućna oštećenja.

Lijekovi u tečnom obliku često sadrže aditive od kojih su mnogi nepotrebni, a neki mogu biti i toksični za bebe čak i u malim količinama.

Dr. Hitesh C. Pandya sa univerziteta University of Leicester predvodio je istraživanje tokom kojeg su analizirani medicinski kartoni 38 prijevremeno rođenih beba u jednoj bolnici. Bebe su rođene u periodu između juna 2005. i jula 2006. godine, prije navršene 30 sedmice trudnoće i težile su manje od 1500 grama pri rođenju.

Tokom boravka u bolnici, sedam beba koje su imale hroničnu bolest pluća bile su izložene djelovanju više od 20 aditiva, uključujući etanol i propilen glikol, koji su povezani sa moždanim oštećenjima. Osim toga, bebe su također bile izložene visokim koncentracijama sorbitola. U nekim slučajevima, dati nivoi sorbitola bili su veći od preporučene maksimalne doze za odrasle.

Dr. Pandya je rekao da roditelji trebaju biti svjesni šta sve njihova djeca unose u organizam kroz lijekove, ali da i ne trebaju biti previše zabrinuti, pogotovo kada ne postoji alternativa datom lijeku. Cilj njihovog istraživanja je bio da potaknu zakonodavce i farmaceutske kuće da analiziraju potencijalnu štetnost svih sastojaka lijeka i da rade u pravcu iznalaženja boljih alternativa. Dr. Pandya je također istakao da je “važno naglasiti da tokom ove studije nije uspostavljena nikakva klinička veza između izloženosti aditivima i njihovih posljedica.”

IZVOR: Archives of Disease in Childhood-Fetal and Neonatal Edition, juli 2009., www.adc.bmj.com

Gill Rapley, zamjenica direktora Unicef-ove Baby Friendly inicijative u Velikoj Britaniji istaknula je (u svoje ime, ne ispred organizacije) da se bebe do šest mjeseci života trebaju hraniti samo mlijekom (majčinim ili vještačkim), što je u skladu sa istraživanjem Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koje je pokazalo da mlijeko zadovoljava sve nutricionističke potrebe bebe do te starosne dobi.

Kad beba napuni 4-6 mjeseci života, roditelji znaju napraviti grešku i početi hraniti djecu propasiranom hranom, što je, po njenom mišljenju, pogrešno. Gđa Ripley je već 25 godina zdravstveni radnik u kućnim posjetama i stalno se susretala sa istim problemima, naime, roditelji tvrde da u toj fazi djeca dobijaju zatvor ili postaju “izbirljiva” oko hrane koju jedu.

Ona smatra da djeca koja napune šest mjeseci postaju sposobna da uzimaju komadiće hrane, stavljaju je u usta i žvaču.

Zato, ako im se tada servira propasirana hrana, može doći do odlaganja razvoja vještine žvakanja.

Umjesto toga, treba im se nastaviti davati mlijeko, a pored toga i komadići čvrste hrane koje mogu žvakati.

Gill Rapley tvrdi da djeca koju se hrani propasiranom hranom imaju malo kontrole nad onim što jedu, što može dovesti do zatvora i izazvati negativnu reakciju tako da postanu izbirljivi po pitanju hrane.

Profesor David Candy, pedijatrijski gastroenterolog pri Royal West Sussex NHS Trust izjavio je da ovaj prijedlog može biti koristan, ali da je teško tačno utvrditi momenat u kojem bebe mogu početi jesti čvrstu hranu, zbog razlika u individualnom razvoju vještine žvakanja, te da nekada propasirana hrana može pomoći roditeljima da lakše naviknu dijete da prijeđe sa tečne na čvrstu vrstu hrane.

Izvor: BBC, juni 2007., www.bbc.co.uk

Rast i razvoj
Kognitivni razvoj vaše bebe podrazumijeva proces učenja pamćenja, jezika, razmišljanja i rezonovanja. Vaša beba uči kako da prepozna vaš glas, te kako da fokusira vid sa perifernog, tj. sa rubova, ka centru. Razvoj govora podrazumijeva više od pukog izgovora zvukova (“brbljanja”), ili izgovora mama/baba/tata.

Slušanje, razumijevanje i poznavanje imena ljudi i naziva predmeta – sve su to komponente razvoja jezika. Tokom ove faze, vaša beba razvija sa vama vezu ispunjenu ljubavlju i povjerenjem. Način na koji se s njom mazite, na koji je držite i igrate se s njom, utvrđuje osnove vašeg budućeg odnosa, kao i odnosa vašeg djeteta sa drugim ljudima.

Pozitivno roditeljstvo

• Pričajte svojoj bebi. Vaš glas će je umiriti.
• Kada beba pravi zvukove, odgovorite joj ponavljajući ih i dodajući riječi. To će pomoći vašem djetetu da nauči kako da koristi govor.
• Čitajte svojoj bebi. Na taj način pomoći ćete joj da razvije i razumije jezik i zvukove.
• Pjevajte svojoj bebi.
• Svirajte ili puštajte bebi ugodnu muziku – to će joj pomoći da razvije ljubav prema muzici i matematici.
• Često pohvalite svoju bebu i podarite joj mnogo svoje brižne pažnje.
• Provodite vrijeme mazeći i držeći svoju bebu – tako će se osjećati voljeno i sigurno.
• Najbolje vrijeme da se igrate sa svojom bebom jeste kada je ona budna i opuštena. Pažljivo posmatrajte bebu – ako primijetite znakove pospanosti ili uznemirenosti, napravite pauzu.
• Roditeljstvo može biti naporan posao! Brinite o svom fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju. Lakše će vam biti da uživate u svom djetetu i da budete pozitivan, brižan roditelj, ako se i sami dobro osjećate.

Bezbjednost djeteta je na prvom mjestu
Kada novorođenče donesete kući, važno je da provjerite da li je vaš dom siguran prostor za vaše dijete. Obratite pažnju na predmete ili kućanske uređaje koji bi mogli predstavljati opasnost za vašu bebu. Kao roditelj, vaša je odgovornost da napravite bezbjedno okruženje za vaše dijete. Također je bitno da preduzmete neophodne korake da osigurate da ste mentalno i emocionalno spremni na brigu o vašem djetetu. Ispod su navedeni savjeti o tome kako da osigurate bezbjednost vašeg djeteta tokom prve godine života.

Veoma je bitno da nikada ne tresete novorođenče. Novorođenčad imaju veoma slabe mišiće vrata koji ne mogu da podržavaju glavu. Ako protresete bebu, možete joj oštetiti mozak i onemogućiti normalan razvoj djeteta.

Da biste spriječili SIDS (sindrom iznenadne smrti dojenčeta), stručnjaci savjetuju da uvijek stavljate bebu da spava na leđima.
Kad god se vozite autom, stavite bebu u specijalnu auto-sjedalicu. Najsigurnije mjesto da postavite auto-sjedalicu je na zadnjem sjedištu auta. Dojenčad koja su mlađa od jedne godine života i lakša od 9 kg trebaju se smjestiti u sjedalicu koja je okrenuta suprotno smjeru kretanja auta.
Da biste spriječili gušenje, hranu bebi izrežite na male komadiće. Nemojte dozvoliti da se beba igra sa bilo čim što joj može pokriti lice ili što može progutati.
Nikada nemojte nositi vrele napitke ili hranu blizu vaše bebe, niti dok je nosite.
Vakcine (imunizacija) su važan vid zaštite zdravlja i sigurnosti vašeg djeteta. Pošto su djeca sklona mnogim potencijalno ozbiljnim bolestima, važno je da vaše dijete dobije odgovarajuće vakcine. Posavjetujte se sa pedijatrom da biste utvrdili da li pratite raspored imunizacije djeteta, ili posjetite stranicu sa kalendarom vakcinacije.

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, oktobar 2010., http://www.cdc.gov/ncbddd/child/infants.htm

Djeca mogu imati probleme sa spavanjem ako su im roditelji u nesretnom braku, pokazala je nova studija.

Problemi sa spavanjem utiču na razvoj mozga djeteta i povezani su sa drugim problemima kasnije tokom života.

Studija, objavljena u časopisu Child Development, analizirala je 357 usvojene djece i njihove porodice u SAD-u.
Britanski stručnjak istakao je da roditelji trebaju biti više svjesni stresa u svom životu i kako on utiče na njihovu djecu.

Roditelji su intervjuisani kada su im djeca imala 9 mjeseci, a onda opet kada su napunila 18 mjeseci života. Svaki od roditelja ispunio je anketu čiji je cilj bio da ocijeni stanje njihove veze – da li im je posao stresan, da li nedovoljno vremena provode u druženju sa djecom dok su u kući, da li razmišljaju o razvodu. Također su trebali navesti da li im djeca teško padaju u san i da li nemirno spavaju.

Zaključak studije bio je da “bračna nestabilnost predstavlja riziko faktor za pojavu problema sa spavanjem kod djece.”

Profesor Gordon Harold, sa univerziteta University of Leicester, i dio međunarodne istraživačke grupe, rekao je: “Redovan i miran san je od suštinske važnosti tokom ranog djetinjstva u cilju zdravog razvoja mozga i fizičkog razvoja.” “Poremećen san može uticati na razvoj mozga i rezultirati ranim temperamentalnim problemima koji zatim mogu dovesti do kaskade problema: društvenih, problema ponašanja, akademskih problema.”

Studija je uključivala usvojenu djecu i tako je eliminisan bilo kakav mogući efekat gena koji je mogao dovesti do predispozicije i kod roditelja i kod djece prema anksioznosti.

Dr Jamie Houston, pedijatar u bolnici Lorn and Islands Hospital, Škotska, Velika Britanija, rekao je: “Roditelji trebaju biti svjesni stresnih faktora koji utiču na njih, te minimalizirati njihov uticaj na njihovu djecu. Sve više studija pokazuje značaj ranog djetinjstva i činjenicu da se tada uspostavlja način funkcionisanja mozga – praveći time temelje za ostatak života.”

IZVOR: BBC NEWS, maj 2011., www.bbc.co.uk

Porodični slučajevi konvulzija, oštećenje mozga, kao i komplikacije prilikom poroda mogu uticati na dugoročni rizik od epilepsije nakon febrilnih konvulzija.

Autori studije evaluirali su vezu između febrilnih konvulzija i epilepsije u retroaktivnoj studiji 1.54 miliona osoba rođenih u Danskoj (1978-2002.), uključujući 49 857 osoba sa febrilnim konvulzijama i 16 481 osobe sa epilepsijom.

Sve u svemu, za djecu sa febrilnim konvulzijama u odnosu na djecu bez takvih konvulzija, odnos stope za epilepsiju iznosio je 5.43. Rizik je nastavljao biti visok tokom cijelog kasnijeg perioda posmatranja, ali je bio posebno visok kratko nakon prve epizode febrilnih konvulzija, posebno kod djece koja su ih iskusila rano u djetinjstvu (<1 godine života) ili kasnije (>3 godine života).

Analizom stanja nakon 23 godine, utvrđena je sveukupna komulativna rasprostranjenost epilepsije nakon febrilnih konvulzija od 6.9%.

Može se zaključiti da su osobe sa febrilnim konvulzijama u anamnezi imale veću stopu rizika od epilesije i kasnije u životu, ali manje od 7% djece koja su imala febrilne konvulzije oboljelo je od epilesije tokom kasnije 23 godine života.

Rizik je bio veći za djecu koja su imala slučajeve epilepsije ili cerebralne paralize u porodici, ili čiji je Apgar skor 5 minuta nakon porođaja bio nizak.

Izvor: Američki žurnal epidemiologije (American Journal of Epidemiology, tom 165, broj 8, 15 april 2007., str. 911-918(8), http://www.ingentaconnect.com/content/oup/aje

Američki naučnici ustanovili su da se negativna osjećanja koja roditelji prvobitno iskuse kada im ljekari saopšte da im dijete boluje od Downovog sindroma, u većini slučajeva preobraze u osjećanja radosti i snage.

Autori studije objavili su preliminarne rezultate internetske ankete roditelja djece sa Downovim sindromom. Anketa, koja je započeta u oktobru 2009. godine, prikupila je 500 odgovora.

Prisutne su mnoge sličnost po pitanju toga kako se roditelji osjećaju kada saznaju da im dijete boluje od DS-a, izjavili su naučnici sa univerziteta Kansas State University i Texas Tech University.

“Većina ih je rekla da je to saznanje za njih bilo poražavajuće, te da su prolazili kroz periode depresije, tuge, žaljenja i šoka, te da su se osjećali prestrašenim, ljutitim, razočaranim i bespomoćnim,” izjavila je Briana Nelson Goff, zamjenik dekana za akademske poslove fakulteta College of Human Ecology i profesorica porodičnih studija u Kansas State.

Međutim, mnogi roditelji istakli su da su ta početna osjećanja kasnije ustupila mjesto pozitivnim emocijama.

“Nekoliko roditelja reklo je da je vrijeme koje su proveli u zbližavanju sa svojim djetetom bilo od ključnog značaja za njihovu snagu. Trebalo je da prođe neko vrijeme da shvate sa čim se suočavaju, što im je pomoglo da se prilagode,” stoji u izjavi Goffove.

Iako roditelji nisu bili izravno upitani o komunikaciji sa zdravstvenim radnicima, oko 20% roditelja izjavilo je da su imali negativna iskustva koja su uključivala to što su neki ljekari razmatrali opciju abortusa kao jedinu moguću opciju, ili su se roditelji jednostavno osjetili pod pritiskom da donesu odluku da abortiraju dijete, objasnili su učesnici ankete.

“Ovo predstavlja najveće iznenađenje kada su u pitanju rezultati. Očekivala bih takav odgovor od roditelja prije 20 godina, ali ne i od roditelja koji su dobili dijete u zadnjih pet godina,” rekla je Goff.

IZVOR: HealthDay, avgust 2010., www.healthday.com

Ni danas nisu u potpunosti poznati uzroci SIDS-a – Sindroma iznenadne smrti dojenčeta, međutim, pretpostavlja se da ga u većini slučajeva uzrokuje smanjenje dotoka kisika zbog neodgovarajućeg položaja bebe tokom sna (najčešće na stomaku).

Zbog toga je pokrenuta kampanja “Spavati na leđima” (Back to Sleep) koja je dovela do početnog dramatičnog smanjenja incidence SIDS-a, te nastavlja sa trendom opadanja (na Novom Zelandu opala je za 63 % od 1993. do 2004. godine), ali uzrok tome nije u potpunosti objašnjen.

U anketi u kojoj su učestvovale 278 majke, a koje su odgovorile na pitanje u kojem položaju stavljaju svoje dojenče da spava, njih 72,3% odgovorilo je na leđa, 14,0% na stranu, 12,2% na leđa i na stranu, te 1,4 % na stomak.

Rezultati ankete podržali su pretpostavke stručnjaka koji smatraju da je činjenica da se sve manje dojenčadi stavlja da spava na stomaku doprinijela drastičnom smanjenju slučajeva SIDS-a (Sindroma iznenadne smrti dojenčeta) širom svijeta, te savjetuju roditelje da nastave sa tim mjerama prevencije.

Izvor: Archives of Disease in Childhood, juli 2007., http://adc.bmj.com/

Iako cucle nisu baš na dobrom glasu zbog opasnosti od oštećivanja zuba bebe, one ipak mogu imati i neke dobre strane, izjavili su stručnjaci.

Nakon druge godine života, cucle mogu početi ometati razvoj dentalnih struktura, uzrokujući iskrevljen rast zuba. Zbog toga stručnjaci općenito savjetuju protiv dužeg korištenja cucle. Oni, također, upozoravaju da se cucle ne uvode u potrebu isuviše rano, jer su neke studije pokazale da mogu ometati dojenje.

Međutim, cucle nisu u potpunosti loše, barem tako tvrdi dr. Jane A. Soxman, sa Američkog odbora dječije stomatologije. Ustvari, nedavna istraživanja povezala su cucle sa smanjenim rizikom od sindroma iznenadne smrti dojenčeta (SIDS).

Nekoliko studija dovelo je u vezu korištenje cucle prije navršene jedne godine života sa manjim rizikom od SIDS-a, koji je najčešći u periodu između 2. i 4. mjeseca života. Određena istraživanja ukazuju na to da dojenčad koja spavaju sa cuclom spavaju manje duboko i lakše se bude u slučaju da prestanu disati. Druge studije otkrivaju da korištenje cucle tokom bolnih procedura, poput vakcinacije, može smiriti dojenčad.

Međutim, postoji dobar i loš način korištenja cucle.

Kao prvo, stručnjaci preporučuju da pričekate da beba doji otprilike jedan puni mjesec prije nego što uvedete cuclu, da biste osigurali uspješan nastavak dojenja. Zatim, morate znati kada vaše dijete treba prestati koristiti cuclu.

„Starosna dob od 2 godine je dobra granica“, rekao je dr. Luke Matranga, bivši predsjednik Akademije opće stomatologije i vanredni profesor na stomatološkom fakultetu Creighton University School of Dentistry u Omahi, Nebraska.

Bilo kakvi problemi sa dječijim zubima i vilicom mogu se još uvijek sami popraviti ako dijete prestane koristiti cuclu između druge i treće godine života, rekao je on. Osim toga, korištenje cucle bolje je od cuclanja palca, koje može više oštetiti dentalne strukture, i koje predstavlja naviku koju je teže ukloniti.

Povremeno umakanje cucle u zaslađenu vodu – naprimjer, kao taktika za smanjenje boli tokom perioda izbijanja zubića –sasvim je uredu, tvrdi Matranga. Samo, nemojte to raditi redovno, jer se tako povećava opasnost od kvarenja zuba.

Stručnjaci, također, preporučuju da se cucle koriste samo kada dijete treba da zaspi, a ne tokom cijelog dana.

Da bi umanjili opasnost od gušenja, roditelji trebaju promijeniti cuclu čim na njoj budu vidljivi znakovi trošenja. Oni, također, trebaju odabrati cucle iz jednog dijela sa rupicama za zrak na držaču – što je veoma bitno u slučaju da čitava cucla upadne djetetu u grlo.

IZVOR: General Dentistry, januar/februar 2007., www.agd.org

Nova studija pokazala je da veoma mala djeca uče kako da se ponašaju tako što posmatraju emocionalnu interakciju odraslih i tako što “prisluškuju” njihov razgovor.

“Trebate biti veoma pažljivi kada izražavate vaša osjećanja dok komunicirate sa drugim članovima porodice, ako je u blizini vaša beba,” rekla je dr. Betty Repacholi sa Washington univerziteta u Seattle-u za Reuters Health.

Bebe stare samo godinu dana mijenjaju svoje ponašanje kao odgovor na emocionalno stanje druge osobe, pogotovo ako su izložene emocionalnim signalima poput izraza lica ili tona glasa, istakli su dr.Repacholi i njen kolega Andrew N. Meltzoff u martovskom izdanju žurnala Razvoj djeteta.

U svojim eksperimentima, tim je istraživao kako mala djeca reaguju kada emocionalna društvena interakcija ne uključuje izravno njih.

Tokom eksperimenta, djeca starosti od 18 mjeseci posmatrala su kako se jedna odrasla osoba igra sa igračkom, nakon čega u prostoriju ulazi druga odrasla osoba i, ili je ljutito grdi, ili neutralnim tonom razgovara s njom.

Kada bi druga osoba bila ljuta i ostala u sobi, bebama je trebalo u prosjeku 5 sekundi da krenu dohvatiti igračku, u poređenju na situaciju kada bi druga osoba izašla iz sobe ili nije izražavala ljutnju, u kojem slučaju je bebama trebala samo 1 sekunda da zgrabe igračku.

U drugom eksperimentu, kada bi ljutita osoba okrenula leđa djetetu, dijete se “rado igralo sa predmetom”, ali kada bi se ta osoba licem okrenula prema djetetu, dijete je oklijevalo da dodiruje i igra se sa igračkom.

Analiza izraza lica kod beba u tim slučajevima otkrila je da djeca nisu bila uznemirene ispadima ljutnje, već su “veoma zainteresirano” posmatrale emocionalnu interakciju između dvije odrasle osobe.

“Sasvim je jasno da su djeca shvatala da je neko drugi upao u nepriliku”, rekla je Repacholi Reuters Health-u. “Razumijela su da je ta informacija bila, ipak, veoma relevantna za njih same.”

Ona je napomenula da se ranije smatralo da bebe upijaju i uče samo iz društvenih signala kada su ti signali upućeni njima.

Međutim, rezultati ove studije pokazuju da bebe ne shvataju da određeno ponašanje nije uredu čak i kada ljutita osoba izađe iz sobe ili ih ne može vidjeti, rekla je Repacholi. “Kada mačke nema, miševi kolo igraju…i to je također veoma sofisticirano znanje.”

IZVOR: Child Development, mart-april 2007.