Trudnoća i bebe-Plodnost i Začeće

Željezo može poboljšati plodnost žene

Izvještaj pokazuje da su žene koje su unosile dodatne količine željeza dramatično smanjile rizik od razvijanja ovulatorne neplodnosti u poređenju na žene koje nisu uzimale željezo.

“Ustvari, to je problem koji se veoma jednostavno može riješiti uzimanjem dodataka prehrani koji sadrže željezo, tj. multivitamina,” rekla je dr. Jennifer Wu, ginekolog u Lenox Hill bolnici u New York-u. ” Ako željezo ima ulogu u ovulatornoj disfunkciji, to bi bilo veoma jednostavno rješenje za neplodnost.”

Međutim, doktorica je naglasila da i tako jednostavno rješenje još nije spremno za široku upotrebu.

“Ovo tek jedna studija,” rekla je Wu. “Potrebno je još većih studija da bi se odredila tačna količina unosa željeza koja bi bila idealna za žene koje pokušavaju zatrudnjeti.”

Prema studiji, nedostatak željeza je najčešći nedostatak u prehrani širom svijeta. Žene u plodnim godinama su na još većem riziku, jer menstruacija, trudnoća i dojenje iscrpljuju zalihe željeza u organizmu.

Tokom ovog istraživanja, stručnjaci sa Harvarda pretraživali su podatke za više od 18,500 udatih žena koje još nisu ušle u menopauzu. Nijedna od žena nije imala problema sa plodnošću u anamnezi i sve su pokušale ili uspjele zatrudnjeti između 1991. i 1999. godine. Dvaput je izvršena procjena njihove ishrane, a zatim je dovedena u vezu sa neplodnošću. Istraživači su posebnu pažnju obratili na uzimanje dodataka ishrani sa željezom, unosom željeza u hrani (mulitivitamini plus hrana), te na to da li je postojala razlika između unosa hem željeza (iz hrane životinjskog porijekla) i ne-hem željeza (iz povrća i dodataka prehrani).

Tokom sljedećih 8 godina “žene koje su konzumirale ne-hem željezo bile su na značajno manjem riziku od neplodnosti koja je povezana sa ovulacijom od žena koje su unosile malo željeza ili hem željeza,” izjavio je autor studije dr. Jorge E. Chavarro, pri Odsjeku za prehranu na harvardskom Fakultetu za javno zdravstvo. Žene trebaju, također, obavijestiti svoje ljekare ako planiraju povećati unos željeza, dodao je on.

Što je veći unos ne-hem željeza, manji je rizik od neplodnosti. Ustvari, žene koje su uzimale dodatke prehrani sa 41 mg željeza i više, imale su za 62 procenta manji rizik od neplodnosti, najmanji u studiji. Žene koje su konzumirale velike količine željeza iz drugih izvora neživotinjskog porijekla su također imale značajno manji rizik od nepolodnosti u poređenju na žene koje su unosile malo željeza.

“Važno je potvrditi ove rezultate, ipak, studija ukazuje na to da žene koje žele zanijeti trebaju razmotriti mogućnost unosa veće količine željeza iz neživotinjskih izvora uključujući i multivitaminske dodatke prehrani,” rekao je Chavarro.

Čini se da rezultati imaju biološki smisao, potvrdili su autori studije i drugi.

“Pretpostavljate da vam je potreban zdrav “materijal” da bi ovulirali i zanijeli dijete, prema tome, sasvim je smisleno da je potrebno da se sveukupno zdravo hranite,” Wu je objasnila. “Koja je precizna kombinacija hranljivih materija potrebna, to još niko ne zna.”

IZVOR: HealthDay, 31. oktobar 2006., www.healthday.com

Veza između mjeseca začeća i akademskog uspjeha djeteta

Da li doba godine u kojem je dijete začeto može uticati na njegov budući akademski uspjeh? Da, prema istraživanju neonatologa Paula Winchestera, profesora kliničke pedijatrije sa Indiana University School of Medicine.

Dr. Winchester je sa kolegama proučavao 1,667,391 učenika u Indiani koji su uradili Državni test napretka u obrazovanju u Indiani (ISTEP), te doveo u vezu njihove ocjene između trećeg razreda osnovne i drugog razreda srednje škole sa mjesecom u kojem je svaki učenik bio začet. Istraživači su otkrili da su rezultati ISTEP testa za matematiku i jezik ovisni o godišnjem dobu u kojem je dijete začeto, a najlošije rezultate imala su djeca začeta u periodu od juna do kraja avgusta.

Zašto je to tako? “Mozak fetusa počinje se razvijati ubrzo nakon začeća. Pesticidi koje koristimo da kontrolišemo štetočine u poljima i u našim domovima, kao i nitrati koje koristimo za đubrenje usjeva pa čak i naših travnjaka, na najvišim su nivoima tokom ljeta”, izjavio je dr. Winchester.

“Izloženost pesticidima i nitratima može izmijeniti hormonalni milje trudnice i uticati na razvoj mozga fetusa,” rekao je on. “Iako rezultati naše studije ne predstavljaju absolutni dokaz da pesticidi i nitrati utiču na smanjivanje rezultata ISTEP testa znanja, oni itekako podržavaju tu hipotezu.”

Poznato je da nitrati i pesticidi uzrokuju hipotiroidizam (smanjenje rada štitnjače) kod trudnice i dovedeni su u vezu sa slabijim kognitivnim rezultatima njihove djece. “Sada smo povezali veću izloženost pesticidima i nitratima u vodi sa slabijim kognitivnim rezultatima. Postoji velika mogućnost da će neurorazvojne posljedice izloženosti pesticidima i nitratima biti primjetne tek nakon nekoliko decenija,” rekao je dr. Winchester.

Izvor: Medicinski fakultet Indiana univerziteta (IU School of Medicine)

http://www.insideindianabusiness.com

Downov (daunov) sindrom – DS

Šta je Downov sindrom?

Downov sindrom je skup mentalnih i fizičkih simptoma koji su rezultat posjedovanja dodatne kopije 21. hromozoma.

Normalno, oplođeno jajašce ima 23 para hromozoma. Kod većine osoba sa Downovim sindromom, prisutna je dodatna kopija 21. hromozoma (također poznato kao trisomija 21 zbog postojanja tri kopije hromozoma umjesto dvije), a koja dovodi do promjena u normalnom razvoju tijela i mozga.

Koji su simptomi Downovog sindroma?
Iako ljudi sa ovim sindromom mogu imati neke zajedničke fizičke i mentalne odlike, simptomi Downovog sindroma znaju varirati od blagih do teških. Obično, mentalni i fizički razvoj osoba sa ovim sindromom sporiji je u odnosu na osobe koje od njega ne boluju.

Mentalna retardacija je invaliditet koji ograničava intelektualne sposobnosti i razvoj prilagođavajućih ponašanja (konceptualne, društvene i praktične vještine koje ljudi koriste za funkcioniranje u svakodnevnom životu). Većina osoba sa Downovim sindromom imaju IQ koji spada u blagi do srednje teški raspon mentalne retardacije. Kod takvih ljudi razvoj jezičkih i motornih vještina je otežan.

Neki od čestih fizičkih znakova Downovog sindroma su:
– Spljošteno lice sa rastućim nagibom prema oku, kratak vrat i abnormalno oblikovane ušne školjke
– Duboka brazda na dlanu
– Bijele tačke na šarenici oka
– Slab mišićni tonus, opušteni ligamenti
– Male ruke i stopala

Kod osoba sa ovim sindromom često su prisutna i druga različita zdravstvena stanja poput:
– Kongenitalnih srčanih oboljenja
– Problema sa sluhom
– Problema sa crijevima, poput blokiranog tankog crijeva ili ezofagusa
– Celijakije
– Problema sa vidom, poput katarakte
– Poremećaja štitnjače
– Problema sa koštanim sistemom
– Demencije—slične Alzhajmerovoj bolesti

Kako se liječi Downov sindrom?

Downov sindrom nije stanje koje se može izliječiti. Međutim, rana intervencija može pomoći mnogim osobama sa ovim sindromom da žive produktivan život duboku u zrelu dob.

Djeca sa Downovim sindromom često mogu imati koristi od govorne terapije, okupacione terapije i vježbi za opću i finu motoriku. Osim toga, specijalno obrazovanje i pažnja posvećena u školi može im veoma pomoći. Mnoga djeca mogu se dobro integrirati u redovne časove u školi.

Ko je na riziku da oboli od DS-a?

Rizik od rađanja djeteta sa Downovim sindromom povećava se sa starosnom dobi žene – od oko 1 u 1250 djece kod 25-godišnjih trudnica, do oko 1 od 100 djece kod 40-godišnjih trudnica. Ipak, većinu djece sa Downovim sindromom rađaju žene ispod 35 godina starosti zbog toga što mlađe žene više rađaju.

Pošto se rizik od rađanja djeteta sa Downovim sindromom povećava sa starosnom dobi majke, mnogi zdravstveni radnici preporučuju da se kod žena preko 35 godina života izvrši prenatalno testiranje za ovo stanje. Testiranje bebe prije rođenja da bi se utvrdilo da li boluje od ovog sindroma omogućava roditeljima i porodici da se pripreme za specijalne potrebe djeteta.

Roditelji koji već imaju jedno dijete sa DS-om ili sami imaju abnormalnosti na 21. hromozomu su također na većem riziku od toga da dobiju dijete sa Downovim sindromom.

Nakon što se beba rodi, moguće je uraditi test krvi da bi se potvrdilo da li dijete boluje od ovog sindroma.

IZVOR: NATIONAL INSTITUTE FOR CHILD HEALTH AND HUMAN DEVELOPMENT, oktobar 2009., http://www.nichd.nih.gov/health/topics/down_syndrome.cfm

Gojaznost prije trudnoće povećava rizik od astme kod djeteta

Tinejdžeri čije su majke imale prekomjernu tjelesnu težinu ili su bile gojazne prije trudnoće na većem su riziku od astmatičnih simptoma, pokazala je nova studija.

Studija je uključivala gotovo 7000 tinejdžera uzrasta 15 i 16 godina koji su rođeni u Finskoj između jula 1985. i juna 1986. godine. Naučnici su analizirali i podatke koje su prikupili od majki tinejdžera, uključujući visinu i tjelesnu težinu prije trudnoće.

Oko 10% tinejdžera imali su prisutno zviždanje prilikom disanja, oko 20% imalo je zviždanje prilikom disanja u nekom momentu života, 6% imalo je astmu, a 10% imalo je astmu u nekom periodu života. Nakon uzimanja u obzir mnogih različitih faktora, naučnici su otkrili da je majčina tjelesna težina prije trudnoće imala snažan uticaj na rizik od pojave zviždanja/astme kod tinejdžera.

Tinejdžeri su 20 do 30% češće imali zviždanje prilikom disanja/astmu u tom trenutku ili ranije, ako su im majke bile gojazne prije trudnoće.

Svaki kilogram viška kod majke tokom trudnoće za 2,7 do 3,5 % povećavao je rizik od astmatičnih simptoma kod tinejdžera.

Nakon što su uzeti u obziri svi drugi faktori, tinejdžeri čije su majke bile najgojaznije bili su za 47% na većem riziku od teškog oblika jednog od simptoma astme – zviždanja prilikom disanja.

Studija je objavljena na internetu u časopisu Journal of Epidemiology and Community Health.

Naučnici smatraju da hormonalni i metabolički uticaj prekomjerne tjelesne težine tokom trudnoće negativno djeluje na normalni razvoj fetusa, uključujući i pluća.

IZVOR: HealthDay, Journal of Epidemiology and Community Health, avgust 2011., www.healthday.com

Visok unos dijetetskih vlakana može poremetiti ovulaciju

Nova studija pokazala je da žene koje unose preporučeni iznos dijetetskih vlakana mogu imati niže nivoe estrogena i ovulirati rjeđe u odnosu na žene koje unose manje dijetetskih vlakana.

Naučnici su otkrili da su od 250 žena, starosne dobi između 18 i 44 godine, žene koje su unosile preporučene količine vlakana imale i najniže nivoe estrogena u krvi, kao i drugih reproduktivnih hormona poput progesterona, luteinizirajućeg hormona i hormona za stimulaciju folikula.

Veći unos vlakana, pogotovo putem voća, također je povezan sa većom vjerovatnoćom od anovulatornih menstrualnih ciklusa – tj. ciklusa tokom kojih jajnici ne ispuste jajašce.

Rezultati, objavljeni u žurnalu American Journal of Clinical Nutrition, ne podrazumijevaju da je unos hrane bogate vlaknima nezdrav. Upravo suprotno – ishrana bogata vlaknima dovedena je u vezu sa mnogim koristima za zdravlje, uključujući manji rizik od srčanih oboljenja, dijabetesa, raka debelog crijeva i raka jajnika. Stručnjaci u principu savjetuju da odrasle osobe unose 20 do 35 grama dijetetskih vlakana svaki dan, zavisno od količine unosa kalorija.

Međutim, aktuelni rezultati dovode u pitanje da li su te preporuke najbolje za žene koje pokušavaju zanijeti, stoji u izvještaju naučnika, koje predvodi Audrey J. Gaskins sa državnog instituta National Institute of Child Health and Human Development u Rockvillu, Maryland.

Anovulacija može imati mnogobrojne uzroke, uključujući pretjerano vježbanje, pretilost ili mršavost, disfunkciju štitne žlijezde i sindrom policističnih jajnika – hormonski poremećaj koji je čest uzrok neplodnosti.

Od ukupnog broja menstrualnih ciklusa u grupi žena sa visokim unosom vlakana, 22% su bili anovulatorni, u poređenju na 7% kod žena koje su unosile manje količine vlakana.

Kada su naučnici uzeli u obzir druge faktore koji su mogli poremetiti ovulaciju – uključujući tjelesnu težinu, rasu, intenzitet vježbanja i unos kalorija – visok unos dijetetskih vlakana je zasebno doveden u vezu sa desetorostrukim rizikom od anovulacije.

Naučnici smatraju da je moguće da ishrana bogata vlaknima umanjuje aktivnost određenih crijevnih enzima, što dovodi do slabije reapsorpcije estrogena u debelom crijevu. Vlakna mogu, također, uzrokovati da se veće količine estrogena izlučuju iz organizma putem izmeta.

Rezultati studije, prema Gaskinsovoj i kolegama, potežu pitanje da li bi žene koje pokušavaju zatrudnjeti trebale umanjiti unos dijetetskih vlakana, međutim, oni naglašavaju da su potrebne dodatne studije prije nego što bi se mogle izdati zvanične preporuke po tom pitanju.

IZVOR: American Journal of Clinical Nutrition, oktobar 2009. www.ajcn.org

Smanjivanje rizika od kongenitalnih anomalija

Američko udruženje za srce (American Heart Association) u svojoj izjavi navodi da budući roditelji mogu poduzeti određene mjere po pitanju mijenjanja načina života da doprinesu rađanju djeteta sa zdravim srcem, ipak ističući da se dijete sa nekom urođenom manom može roditi i najsavjesnijem roditelju.

Kongenitalne srčane mane, i jednostavne i složene, predstavljaju strukturne probleme srca prisutne sa rođenjem djeteta. Kongenitalne mane uzokovane su određenim poremećajem koji se desi ubrzo nakon začeća i to često prije nego je žena svjesna da je trudna. Od svih kongenitalnih anomalija, srčane mane su najčešće.

U toku su dvije velike državne studije u Americi— Studija o sprečavanju kongenitalnih anomalija i Državna studija o djeci (National Birth Defect Prevention Study; National Children’s Study) – od kojih se očekuje da otkriju dodatne faktore koji mogu pomoći u sprečavanju srčanih mana.

Američko udruženje za srce u žurnalu Circulation objavilo je najnovije preporuke za buduće majke zasnovane na najnovijim istraživanjima i koje se odnose na period od tri mjeseca prije trudnoće do kraja prvog tromjesečja trudnoće.

Preporuke su sljedeće:

  • Obratite se ljekaru i započnite sa zdravstvenom njegom prije začeća.
  • Buduće trudnice trebaju se testirati na dijabetes, rubeolu i gripu. Žene u plodnim godinama, ako nisu imune, trebaju se vakcinisati protiv rubeole.
  • Povišen šećer u krvi potrebno je dijagnosticirati i držati pod kontrolom.
  • Buduće trudnice trebaju, uz savjetovanje sa ginekologom, svakodnevno uzimati multivitaminski dodatak prehrani koji sadrži 400 mikrograma (mcg) folne kiseline koja je od ključnog značaja za rast i razvoj fetusa, a podaci ukazuju na poseban značaj uzimanja folne kiseline prije začeća.
    Ako budući roditelji imaju neko oboljenje koje utiče na njihov unos hrane, trebaju se posavjetovati sa ljekarom i nutricionistom oko kvalitetne ishrane prije i tokom trudnoće.
  • Oba roditelja trebaju provjeriti lijekove koje uzimaju sa svojim ljekarom, čak i one koje nabavljaju bez recepta.
  • Buduća trudnica treba izbjegavati kontakt sa osobama koje imaju gripu ili druga zarazna oboljenja popraćena temperaturom, kao i izlaganje organskim rastvaračima koji se nalaze u proizvodima poput boja i lakova.

Izvori: American Heart Association http://www.americanheart.org i http://www.webmd.com

Nema potrebe da se odgađa nova trudnoća nakon spontanog pobačaja

Studija univerziteta University of Aberdeen koja je uključivala 30.000 žena otkrila je da je novo začeće unutar 6 mjeseci od pobačaja pružalo najveću vjerovatnoću zdrave trudnoće.

Rezultati studije, objavljeni u časopisu British Medical Journal, kontradiktorni su međunarodnim preporukama da žene trebaju čekati najmanje 6 mjeseci prije nego što pokušaju ponovo zatrudnjeti.

Rezultati su pokazali da su žene koje su zatrudnjele unutar 6 mjeseci bile na manjem riziku od ponovnog pobačaja ili vanmaterične trudnoće.

Također, zatrudnjivanje unutar 6 mjeseci nakon pobačaja dovedeno je u vezu sa manjom vjerovatnoćom carskog reza, prijevremenog poroda ili niske porođajne težine djeteta u poređenju na žene koje su zatrudnjele nakon 6 mjeseci do godinu dana nakon spontanog pobačaja.

Otprilike jedna od pet trudnoća završi se pobačajem prije 24 sedmice, a taj se rizik povećava sa starosnom dobi žene.

Vođa studije, dr. Sohinee Bhattacharya, predavač akušerske epidemiologije, rekla je da aktuelne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju ženama da odgode sljedeću trudnoću najmanje za šest mjeseci.

Na veb-stranicama britanskog zdravstvenog sistema, NHS Choices, savjetuje se čekanje od tri mjeseca da bi žene uspjele preboljeti pobačaj i da bi se njihov menstrualni ciklus vratio u normalu.

Međutim, dr. Bhattacharya smatra da kod starijih žena, koje imaju veći rizik od pobačaja, odgađanje može umanjiti šanse za uspješnu trudnoću.

“Ako žena ima preko 35 godina, ja bih je svakako posavjetovala da pokuša ponovo zatrudnjeti unutar 6 mjeseci, jer starosna dob predstavlja veći rizik od intervala među trudnoćama.”

Ona savjetuje da jedini razlog zbog kojeg žene trebaju odgoditi ponovnu trudnoću jeste kada se suočavaju sa komplikacijama, poput infekcije.

Nije jasno zašto je odgađanje duže od 6 mjeseci povezano sa većim rizicima. Jedna teorija jeste da se temeljni problemi sa plodnošću jednostavno pogoršavaju s vremenom. Druga mogućnost jeste da su žene koje pokušavaju zatrudnjeti odmah nakon pobačaja više motivisane da se pridržavaju zdravog načina života.

Profesor Steve Field, predsjedavajući fakulteta Royal College of GPs, rekao je: “Spontani pobačaj predstavlja veoma traumatično iskustvo za buduće majke i ovi novi dokazi pomoći će zdravstvenim stručnjacima da ohrabre svoje pacijentice i pruže im dobre vijesti i nadu u periodu kada su one često veoma anksiozne i pod velikim stresom.”

Mary Newburn, pri roditeljskoj dobrotvornoj udruzi NCT tvrdi: “Za mnoge žene koje planiraju trudnoću u 30-im i 40-im godinama života biće veoma umirujuće da znaju da ne moraju čekati određeni vremenski period prije nego što ponovo zatrudne.”

IZVOR: BBC news, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/