Vakcinacija

Svjetska sedmica imunizacije 2021.

|26. aprila – 2. maja  2021. godine| 

Vakcine nas zbližavaju

#VakcineDjeluju

Objavljeno: 27. 4. 2021.

Svake godine, u posljednoj sedmici mjeseca aprila, obilježavamo Svjetsku sedmicu imunizacije. Cilj Svjetske sedmice imunizacije je promoviranje imunizacije (cijepljenja/vakcinacije)  s ciljem  zaštite zdravlja  svih generacija od različitih zaraznih bolesti (vakcinopreventabilne bolesti). Imunizacijom se  svake godine spase milioni ljudi te je imunizacija kao jedna od najuspješnijih  zdravstvenih intervencija. Osim toga, još uvijek postoji gotovo 20 miliona djece u svijetu koja ne dobijaju neophodne vakcine, a mnogi neophodne  vakcine  propuštaju tokom adolescencije, odrasle dobi i starije životne dobi.   

Vakcine nas više od 200 godina  štite od različitih bolesti koje prijete životu i sprečavaju naš razvoj. Ospice (morbili) i dječija paraliza uništile su stotine miliona ljudskih života prije otkrivanja vakcina, zahvaljući kojima  je omogućeno  sprečavanje oboljenja i umiranja od ovih i drugih potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti.  

Tema ovogodišnje Svjetske sedmice imunizacije je „Vakcine nas zbližavaju“, čime se želi   potaknuti veća angažiranost oko imunizacije na globalnom nivou kako bi se promovirala važnost vakcinacije u zbližavanju ljudi i poboljšanju zdravlja i dobrobiti svih širom svijeta,  tokom života.

Iako se svijet fokusira na izuzetno važne  vakcine za zaštitu od bolesti COVID-19, ostaje potreba da se omogući da se ne propuštaju rutinske vakcinacije. Tokom globalne pandemije bolesti COVID-19 mnoga djeca nisu vakcinisana, ostavljajući ih u riziku oboljevanja od ozbiljnih bolesti poput ospica, dječije paralize i ostalih vakcinopreventabilnih bolesti. Brzo širenje dezinformacija  u kontekstu vakcinacije  dodaju novu dimenziju ovoj prijetnji.

U tom kontekstu, ovogodišnja kampanja ima za cilj izgradnju solidarnosti i povjerenja u vakcinaciju kao javno dobro koje spašava živote i štiti zdravlje.

Vakcine su izuzetno važno  novo sredstvo u borbi protiv bolesti COVID-19. Radeći najbrže što mogu, naučnici iz cijelog svijeta surađuju i inoviraju da bi nam donijeli testove, lijekove  i vakcine što će u konačnici  spasiti ljudske živote i okončati ovu pandemiju.

Sigurna i efikasna vakcina će dovesti do korjenite promjene: ali u dogledno vrijeme moramo nastaviti nositi maske, poštovati fizičku dostancu i izbjegavati  gužve. 

Ključne poruke:

Poruka 1.: Vakcine nas zbližavaju u tome da radimo ono što volimo s onima koje volimo.

  • Žrtvovali smo mnoge stvari da bismo zaštitili svoje najmilije i zajednicu od bolesti COVID-19: porodična okupljanja, zagrljaje voljenih, obroke s prijateljima i kolegama;
  • Sada nam vakcine nude najjasniji put do povratka u normalan život. Zajedno s drugim mjerama (nošenje maski i fizičkog distanciranja) ravnopravna zaštita ljudi sigurnim i efikasnim vakcinama će pomoći u zaustavljanju pandemije i ponovno nas približiti;
  • Zahvaljujući višedecenijskim istraživanjima i napretku u znanosti  i tehnologiji vakcina tokom pandemije, također ćemo biti bolje pripremljeni za suočavanje sa bolestima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.  

Poruka 2.: Vakcine nas zbližavaju svijetu u kojem niko ne pati ili umire od bolesti koju je moguće spriječiti vakcinom.

  • Vakcine su jedno od najvećih naučnih inovacija svih vremena. U prošlom stoljeću donijele su nam prestanak dječije paralize i pomogle nam u iskorjenjivanju ospica/morbila. Zahvaljujući vakcinama, danas milijarde ljudi žive zdravim životom zaštićeni od bolesti koje se jedino mogu spriječiti vakcinama poput ospica i hripavca/velikog kašlja;
  • U samo posljednjih 30 godina smrtnost djece smanjila se za> 50%, velikim dijelom zahvaljujući vakcinama. Vakcine sada pomažu u zaštiti od više od 20 bolesti, od upale pluća do raka vrata maternice i ebole;
  • Ipak, milioni djece svake godine propuste neophodne rutinske  vakcine. Povećavanje pristupa vakcinama svugdje u svijetu  je najbolji način da se svakom djetetu omogući zdrav život i da se zaštite od bolesti koje se mogu spriječiti od rođenja do starosti.

Poruka 3.: Vakcine nas približavaju zdravijem i prosperitetnijem svijetu.
                              

  • U današnjem međusobno povezanom svijetu, pojava epidemije bilo gdje je prijetnja cijelom svijetu. Vakcine su jedan od najboljih alata koje imamo za poboljšanje zdravlja i blagostanja širom svijeta;
  • Imunizacija pomaže djeci da odrastu u zdrave odrasle osobe. Vakcinirana, zdrava djeca mogu pohađati školu i ubirati blagodati obrazovanja, a njihovi roditelji mogu sudjelovati na tržištu rada, stavljajući zajednice na put ka većem ekonomskom prosperitetu;
  • Imunizacija takođe doseže više ljudi nego bilo koja druga zdravstvena usluga, povezujući porodice sa zdravstvenim sistemima i osiguravajući svima pristup njezi koja im je potrebna.

Cijepljenje (vakcinacija) predstavlja najuspješniju, sigurnu i jeftinu preventivnu medicinsku aktivnost kojom je spašeno više života nego bilo kojom drugom medicinskom intervencijom.

Svako odgađanje ili odbijanje cijepljenja, uvažavajući medicinski opravdane razloge, dovodi do neprimjerene procijepljenosti što predisponira pojavu vakcinopreventabilnih bolesti kod necijepljenjih pojedinaca, a neprimjeren kolektivni imunitet  može dovesti do masovne pojave vakcinopreventabilnih bolesti, koje mogu imati  ozbiljne komplikacije čak i smrtni  ishod.

U skladu sa članom 24. Konvencije o pravima djeteta pravo na cijepljenje smatra se pravom djeteta na zdravstvenu zaštitu jer postoje nesumnjivi medicinski dokazi da korist od cijepljenja djeteta nadmašuje rizike od cijepljenja. 

Izvor: Modificirano prema WHO. World Immunization Week 2021. Dostupno na: https://www.who.int/campaigns/world-immunization-week/2021 [25.4.2021.]

Pripremio:

Centar za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo

Privremena izjava COVID-19 pododbora Svjetskog savjetodavnog odbora SZO za sigurnost cjepiva o AstraZeneca COVID-19 cjepivu

   |Objavljeno  7. aprila 2021. godine / Izjava /

COVID-19 pododbor Globalnog savjetodavnog odbora SZO za sigurnost cjepiva (GACVS) je pregledao izvještaje o rijetkim slučajevima krvnih ugrušaka s niskim nivoom trombocita nakon cijepljenja cjepivom AstraZeneca COVID-19 (uključujući Covishield) od pojave navedenih znakova prije nekoliko sedmica.

Na svom najnovijem sastanku 7. aprila 2021. godine, pododbor je pregledao najnovije informacije European Medicines Agency /Europske agencije za lijekove/, zajedno s podacima United Kingdom’s Medicines and other Health products Regulatory Agency (MHRA), /Regulatorne agencije Ujedinjenog Kraljevstva za lijekove i druge zdravstvene proizvode (MHRA)/ i drugih država članica i primijetio je sljedeće:

  • Na osnovu trenutnih podataka, uzročno-posljedična veza između cjepiva i pojave krvnih ugrušaka s niskim nivoom trombocita se smatra vjerojatnom, ali nije potvrđena. Potrebne su specijalizirane studije kako bi se u potpunosti razumio potencijalni odnos između cijepljenja i mogućih faktora rizika.
  • Pododbor GACVS nastavit će prikupljati i pregledavati daljnje podatke, kao što je to činio od početka programa COVID cjepiva.
  • Važno je napomenuti da su, iako zabrinjavajući, događaji koji se procjenjuju vrlo rijetki, a prijavljen je mali broj među gotovo 200 miliona pojedinaca koji su primili vakcinu AstraZeneca COVID-19 širom svijeta.
  • Rijetki neželjeni događaji nakon imunizacije bi trebali biti procijenjeni u odnosu na rizik od smrti od bolesti COVID-19 i potencijala cjepiva da spriječe infekcije i smanje smrtnost zbog bolesti. U tom kontekstu, treba napomenuti da je do danas najmanje 2,86 miliona ljudi umrlo od bolesti COVID-19 širom svijeta.
  • Nuspojave u roku od dva ili tri dana nakon vakcinacije, od kojih je većina blage i lokalne prirode, su očekivane i česte. Međutim, osobe koje imaju bilo kakve ozbiljne simptome – kao što su otežano disanje, bol u prsima, oticanje nogu, neprestani bolovi u trbuhu, neurološki simptomi, kao što su jake i trajne glavobolje ili zamagljen vid, sitna tačkasta krvarenja na koži izvan mjesta datog cjepiva  – otprilike od četiri do 20 dana nakon vakcinacije, trebaju potražiti hitnu medicinsku pomoć. Kliničari trebaju biti upoznati s relevantnim definicijama slučajeva i kliničkim smjernicama za pacijente koji imaju trombozu i trombocitopeniju nakon cijepljenja protiv COVID-19. U tu svrhu, pododbor GACVS je također predložio da se sazove odbor kliničkih stručnjaka, uključujući hematologe i druge specijaliste, za savjete o kliničkoj dijagnozi i vođenju slučajeva.
  • Treba razmotriti aktivni nadzor, uključujući istrage na kontrolnom sentinel  mjestu / u bolnici, kako bi se dalje karakterizirali ovi rijetki događaji. SZO je razvila predložak protokola a koji bi zemlje mogle prilagoditi za takve studije. GACVS će se ponovo sastati sljedeće sedmice kako bi pregledao dodatne podatke i po potrebi će izdati daljnje preporuke.

SZO pažljivo prati uvođenje svih vakcina protiv COVID-19 i nastavit će usko surađivati sa zemljama u upravljanju potencijalnim rizicima te će korištenjem nauke i podataka vršiti pokretanje odgovora i preporuka.

U opsežnim kampanjama vakcinacije normalno je da zemlje identificiraju potencijalne neželjene događaje nakon imunizacije. To ne znači nužno da su događaji povezani sa samom vakcinacijom, ali moraju se istražiti kako bi se osiguralo brzo rješavanje bilo kakvih sigurnosnih problema. Vakcine, kao i svi lijekovi, mogu imati neželjene efekte. Primjena vakcina temelji se na analizi rizika naspram koristi.

Izvor:

Modificirano prema WHO. Dostupno na https://www.who.int/news/item/07-04-2021-interim-statement-of-the-covid-19-subcommittee-of-the-who-global-advisory-committee-on-vaccine-safety [8.4.2021.]

Pripremio:

Centar za nastavnu i naučno-istrživačku djelatnost JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo

Predstavljamo Vam aplikaciju “Moj kalendar imunizacije”

7.1.2020.

Aplikacija “Moj kalendar imunizacije” namijenjena je roditeljima i starateljima djece, kako bi im olakšala snalaženje u rasporedu imunizacije djeteta, ponudila informacije o vakcinama, bolestima protiv kojih se djeca vakcinišu, kao i najnovije naučne informacije o imunizaciji.

Aplikacija je vlasništvo Zavoda za javno zdravstvo FBiH odnosno ЈZU Institut zа јаvnо zdrаvstvо Rеpublikе Srpskе, a razvijena je uz podršku UNICEF-a.

Imajući u vidu da mnogi roditelji naprosto zaborave datum naredne vakcine koju dijete treba primiti, kao i to da ne postoji jedinstven sistem obavještavanja roditelja o sljedećem terminu za vakcinu, Moj Kalendar Imunizacije, prvenstveno služi da unaprijed najavi termin ili napomene, ukoliko se raspored zaboravi.

Pored kalendara imunizacije, u aplikaciji se mogu naći podaci o vakcinama, bolestima od kojih vakcine štite, te najnovije informacije o imunizaciji.

Aplikaciju možete preuzeti putem Google Play ili Apple Store ili prosto skenirajući QR kod:

O vakcinaciji-imunizaciji

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Vakcina/cjepivo je specifičan biološki preparat koji proizvodnjom zaštitnih supstanci (antitijela) u ljudskom organizmu pomaže stvaranju otpornosti (imunitet) protiv određenih zaraznih bolesti (vakcinacijom preventabilne bolesti). Strogo kontroliranim tehnološkim postupcima vakcine se prave od živih, ali oslabljenih uzročnika bolesti (bakterije ili virusi), mrtvih (inaktiviranih) uzročnika bolesti ili određenih njihovih dijelova, odnosno izlučevina mikroorganizama (toksini). Navedeni sastojci vakcina ne mogu izazvati bolest protiv koje se dijete vakciniše, ali imaju sposobnost da induciraju imunološki sistem kako bi zaštitio ljudski organizam od uzročnika zaraznih bolesti.

Vakcinacija/cijepljenje je jedno od najvećih  medicinskih dostignuća 20. vijeka, koje godišnje spašava između 2 – 3 miliona ljudskih života u svijetu. Strategija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) sistematske i planske masovne vakcinacije, koja se u Bosni i Hercegovini provodi više od 50 godina, rezultirala je eliminacijom velikih boginja, eradikacijom dječije paralize i difterije, a smanjena je učestalost obolijevanja od drugih zaraznih bolesti.  Vakcinacijom je spašeno više života nego bilo kojom medicinskom intervencijom u historiji medicine, omogućena je bolja kvaliteta života i produženo je očekivano trajanje života.

Vakcinacija je jedini mogući način sprečavanja pojave vakcinacijom preventabilnih bolesti, sprečavanja ili smanjenja njihovih ozbiljnih komplikacija, od kojih neke dovode do smrtnog ishoda. Kontinuiranom i sveobuhvatnom vakcinacijom omogućava se efikasna i sigurna zaštita pojedinaca i cjelokupne populacije od zaraznih bolesti. Osobe sa urednim vakcinalnim statusom štite od zaraznih bolesti nevakcinisane osobe, koje se radi postojećih kontraindikacija za vakcinaciju, rane životne dobi ili drugih razloga nisu mogle vakcinisati.

Za uspješan kolektivni imunitet protiv morbila/ospica potreban je vakcinalni obuhvat populacije od ≥95 %, a za ostale vakcinacijom preventabilne bolesti primjeran je vakcinalni obuhvat populacije od ≥90% što će omogućiti zaštitu pojedinca i kvalitetan kolektivni imunitet, odnosno smanjenje mogućnosti prijenosa uzročnika bolesti s oboljele osobe na neimuniziranu osobu, tj. onemogućiće se masovnost pojave zaraznih bolesti koja može ići do epidemijskih razmjera.

Literatura

  • Bralić I. Cijepljenje u svakidašnjoj praksi. U: Bralić I, ur. Prevencija bolesti u dječjoj dobi. Zagreb: Medicinska naklada; 2014. str. 116-153.
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553-574.
  • World Health Organization. Vaccines. (2017.).Dostupno na: http://www.who.int/topics/vaccines/en/ (pristupljeno 10.3.2017.).

Mehanizam djelovanja vakcina/cjepiva

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof. 

Ažurirano 29.06.2019. godine

Imunološki sistem je odbrambeni sistem koji omogućava uredno zdravstveno stanje ljudskog organizma sprečavajući ispoljavanje štetnih efekata mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) i njihovih štetnih produkata (toksini), s kojima je organizam u svakodnevnom kontaktu. Imunitet, kao sposobnost organizma da nas zaštiti od mikroorganizama i drugih štetnih tvari (antigena), može biti prirođena (nespecifična) i stečena (adaptivna, specifična).

Prirođeni imunitet, koji je neovisan o kontaktu ljudskog organizma sa mikroorganizmima, od rođenja omogućava dobru i brzu zaštitu od mikroorganizama. Prirođeni imunitet je prva linija odbrane od mikoroganizama, a čine ga: koža, sluznice, monocitno-makrofagni sistem, sistem komplementa i lizozim.

Stečeni (adaptivni) imunitet specifičan je za pojedinačan antigen ili skupinu antigena koji su inicirali imunogenu reakciju, a potrebni su dani, sedmice ili mjeseci da se razvije. Prema načinu stjecanja, adaptivni imunitet može biti aktivni i pasivni. Aktivni imunitet odnosi se na sposobnost organizma da stvara vlastita antitijela i T-limfocite, što se može desiti obolijevanjem od zarazne bolesti (prirodno stečeni imunitet) ili se zaštita organizma omogućava vakcinacijom (umjetni stečeni imunitet). Pasivni adaptivni imunitet stječe se prirodnim putem, tj. prenosom antijela (imunoglobulin G) u trudnoći sa majke na fetus preko placente i preko kolostruma kojim se prenosi IgA, IgG, IGM i imunokompetetne stanice sa majke na novorođenče. Pasivni adaptivni imunitet se može steći i davanjem gotovih antitijela od imunizirane osobe, a primjenjuje se kada imamo visok rizik od infekcije, a dječiji organizam nema dovoljno vremena da razvije imunološki odgovor, npr. primjena kod morbila, tetanusa, bjesnila i drugih indikacija. Zaštita kod pasivnog adaptivnog imuniteta je nekoliko sedmica ili mjeseci, za razliku od aktivnog adativnog imuniteta gdje traje dugogodišnje ili skoro doživotno.

Vakcine su strogo kontrolirani lijekovi biološkog porijekla koji sadrže bakterije ili viruse odnosno njihove dijelove ili toksine, pri čemu im je uništena patološka sposobnost da uzrokuju bolest, a omogućeno im je da potiču odbrambeni imunološki odgovor. Prvi kontakt organizma s odgovarajućim antigenom (prirodna infekcija ili vakcinacija) inicira primarni imunološki odgovor, dok ponovni kontakt s istim antigenom dovodi do sekundarnog imunološkog odgovora, koji brže i intenzivnije uništava antigene postižući dugotrajniju zaštitu na odgovarajuće antigene. Davanjem nekoliko doza iste vakcine/cjepiva (primovakcinacija) odnosno docjepljivanje (revakcinacija) nakon nekoliko mjeseci ili godina omogućava se sekundarni imunološki odgovor ili novi sekundarni imunološki odgovor u smislu podizanja koncentracije zaštitnih antitijela i memorijskih stanica s ciljem postizanja što duže ili trajnije zaštite djece od zarazne bolesti protiv koje se provodi vakcinacija.

Imunitet na određenu zaraznu bolest stiče se prirodnom infekcijom ili vakcinacijom sa značajnom razlikom da osoba koja prima vakcinu ne podliježe bolesti i posljedičnim, po život opasnim komplikacijama. Osim toga, veoma nizak ili zanemarljiv rizik od neželjenih reakcija nakon vakcinacije značajno nadvladava korist vakcinacije naspram rizika od komplikacija koje može uvjetovati prirodna infekcija.

Ako je većina populacije vakcinisana protiv zarazne bolesti („imunitet zajednice“ ili herd immunity) postoji mala vjerovatnost za pojavu bolesti, a ovakvim nadzorom zarazne bolesti na određeni način zaštićeni su i pojedinci koji se iz određenih razloga ne mogu vakcinisati, kao novorođenčad, trudnice i osobe s poremećajem imuniteta.

Literatura

  • Centers for Disease Control and Prevention. Epidemiology and prevention of vaccine-preventable diseases. Principles of vaccination. (2016). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html ( pristupljeno 10.03.2017.).
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553-557.
  • World Health Organization. Global on Surveillance of Adverse Events Following Immunization. (2016.). Dostupno na: http://www.who.int/vaccine_safety/publications/Global_Manual_revised_12102015.pdf?ua=1) (pristupljeno 10.03.2017.).

Klasifikacija vakcina

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Ovisno o antigenu koji se nalazi u njima (dijelovi mikoorganizama, cijeli mrtvi ili oslabljeni mikroorganizmi, njihovi dijelovi i oslabljeni toksini ili tehnologiji proizvodnje) vakcine se klasificiraju na: žive atenuirane (oslabljene) vakcine, inaktivirane (mrtve) vakcine, frakcionirane vakcine, polisaharidne vakcine i rekombinantne vakcine.      

Žive atenuirane (oslabljene) vakcine

Žive atenuirane vakcine sadrže žive, oslabljene bakterije ili viruse, a daju snažan imunološki odgovor sličan pravoj prirodnoj infekciji. Obično nakon prve doze žive atenuirane vakcine daju potentan imunološki odgovor. Žive atenuirane vakcine interferiraju s cirkulirajućim antitijelima, što treba imati u vidu ako se daje ili se davala transfuzija krvnih pripravaka. Treba ih pažljivo čuvati jer su osjetljive. Žive atenuirane vakcine se ne smiju davati osobama oštećenog ili oslabljenog imunološkog sistema. 

U žive oslabljene vakcine spadaju:   

  • vakcina protiv tuberkuloze (BCG vakcina)
  • oralna vakcina protiv dječije paralize (OPV vakcina)
  • vakcina protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina)
  • vakcina protiv vodenih kozica ili pljuskavica (vakcina protiv varicella)
  • vakcina protiv rotavirusa
  • vakcina protiv influence
  • vakcina protiv žute groznice

Inaktivirane (mrtve) vakcine

Inaktivirane (mrtve) vakcine se proizvode iz cijelih ili frakcioniranih bakterija ili virusa koji se inaktiviraju toplinom ili formalinom, a kod podjediničnih vakcina se dalje tretiraju komponente bakterija ili virusa koje će biti sadržane u vakcini. Inaktivirane vakcine daju imunološki odgovor posredovan antitijelima. Nakon datih inaktiviranih vakcina vremenom titar antitijela opada, te se daje veći broj doza da bi dobili očekivanu zaštitu od zarazne bolesti. Inaktivirane vakcine mogu se dati i osobama koje imaju poremećaj imuniteta. 

Inaktivirane vakcine uključuju:

  • Cjelostanične vakcine
    • cjelostanična vakcina protiv velikog kašlja (wP vakcina)
    • inaktivirana vakcina protiv dječije paralize (IPV vakcina)
    • vakcina protiv hepatitisa A
    • vakcina protiv rabiesa (bjesnila)
    • vakcina protiv kolere  
    • neke vakcine protiv influenzae
  • Frakcionirane vakcine
    • Podjedinične vakcine
      • vakcina protiv influence
      • acelularna vakcina protiv velikog kašlja (aP)
    • Toxoidne vakcine
      • vakcina protiv difterije i tetanusa

Polisaharidne vakcine

Polisaharidne vakcine su tip inaktiviranih podjediničnih vakcina koje su sastavljene od dugih lanaca polisaharida, a imunološki odgovor kod čistih polisahardinih vakcina bio je manje efikasan u poređenju sa imunološkim odgovorom koji daju inaktivirane vakcine. Zahvaljujući konjugaciji sa proteinskim molekulama, savremene konjugirane polisaharidne vakcine su znatno efikasnije i daju bolji imunološki odgovor u poređenju s prvobitnim čistim polisaharidnim vakcinama.

Polisahardine vakcine su:

  • vakcina protiv pneumokokne bolesti
  • vakcina protiv meningokokne bolesti
  • vakcina protiv Haemophilus influenzae tip b (Hib vakcina)
  • vakcina protiv Salomellae typhi (vakcina protiv trbušnog tifusa)

Rekombinantne vakcine

Rekombinantne vakcine dobivaju se ekstrakcijom iz mikroorganizama pomoću tehnologije rekombinantne DNA, pri čemu je potrebno ustanoviti koji je antigen najviše imunogeničan.  Obično sadrže više antigena koji najbolje stimuliraju imunološki odgovor. 

Rekombinantne vakcine su: 

  • vakcina protiv hepatitisa B (HBV vakcina)
  • vakcina protiv humanog papiloma virusa (HPV vakcina)

Vakcine mogu biti pojedinačne (monovaletne vakcine),  npr. BCG ili HBV vakcina i kombinirane vakcine, koje sadrže pojedinačne vakcine za različite bolesti (npr. DTaP-IPV-Hib).

Kombinirane vakcine ne opterećuju imunološki sistem djeteta, nemaju veći rizik nuspojava naspram monovalentnih vakcina, a smanjenje broja liječničkih posjeta i broja injekcionih uboda, manja trauma za dijete, bolja procijepljenost, ekonomičniji rad zdravstvene službe, omogućuje da se danas preferiraju kombinirane vakcine u zaštiti djece od zaraznih bolesti.

Većina vakcina daje se intramuskularno u anterolateralni (prednjebočni) dio bedra ili mišić deltoideus nadlaktice ovisno o dobi djeteta, neke vakcine daju se intradermalno (BCG vakcina), subkutano (MRP vakcina) i peroralnim putem (OPV vakcina i vakcina protiv rotavirusa).

Ne preporučuje se rutinsko profilaktičko davanje paracetamola prije ili neposredno nakon davanja vakcine, jer se na taj način smanjuje imunogeni odgovor vakcine. Preporučuje se davanje lokalnih analgetika u obliku kreme ili gela prije vakcinacije na mjestu gdje će biti data vakcina, dojenje, davanje mliječne formule dojenčadi ili davanje nekoliko gutljaja voćnog soka predškolskoj djeci prije ili neposredno nakon vakcinacije kako bi se smanjile neugodne bolne senzacije nakon vakcinacije.

Literatura

  • Centers for Disease Control and Prevention. Principles of Vaccination. Immunology and Vaccine-Preventable Disease. (2018.). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html (pristupljeno 17.06.2019.).
  • Gagro A. Monovakcine ili kombinirana cjepiva: imunološki aspekti. U: Bralić I, ur. Cijepljenje i cjepiva. Zagreb: Medicinska naklada; 2017. str. 75−84.
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553−574.
  • WHO. Global on Surveillance of Adverse Events Following Immunization. (2014.). Dostupno na: (http://www.who.int/vaccine_safety/publications/Global_Manual_revised_12102015.pdf?ua=1) (ažurirano mart 2016; pristupljeno 10.3.2017.).

Kontraindikacije za vakcinaciju

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
prim. dr. Sabina Kurtagić, spec. pedijatar
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Kontraindikacija je stanje ili okolnost zbog kojih su neki terapijski postupak ili određeni dijagnostički postupak zabranjeni jer mogu ugroziti ili pogoršati zdravstveno stanje pacijenta. Prije vakcinacije liječnik će pregledati dijete koje treba biti vakcinisano, evaluirati relevantnu medicinsku dokumentaciju, kako bi utvrdio da li postoje medicinski opravdane kontraindikacije za vakcinaciju.

Kontraindikacije za vakcinaciju mogu biti opće i posebne. Opće kontraindikacije, koje se odnose na sve vakcine su:

  • akutne bolesti i stanja s visokom temperaturom i
  • srednje teška/teška bolest sa/ili bez temperature
  • preosjetljivost (anafilaksija) na sastojke vakcine
  • teže nuspojave na prethodnu dozu vakcine.

Osim navedenih, za žive atenuirane virusne vakcine (npr. BCG  i MRP) kontraindikacije su i trudnoća kao i stanje oslabljenog imuniteta.

Od najznačajnijih posebnih kontraindikacija navešćemo za vakcinu protiv velikog kašlja (evolutivne bolesti centralnog nervnog sistema – nekontrolisana epilepsija, infantilni spazmi i progresivna encefalopatija) i MRP vakcinu (osim trudnoće i poremećaja imuniteta, evidentna teška alergija na neomicin, sniženje broja trombocita ili trombocitopenija bilo kada u životu ili nakon prethodne doze MRP vakcine i primljeni krvni pripravci, tj. koncentrat eritrocita u posljednjih 5 mjeseci, svježe smrznuta plazma u posljednjih 7 mjeseci ili imunoglobulini u posljednjih 8 -11 mjeseci).

Određena stanja neopravdano i neutemeljeno smatraju se kontraindikacijama za vakcinaciju, iako nisu kontraindikacija za vakcinaciju, tj. djeca se mogu vakcinisati u sljedećim stanjima:

  • autizam
  • diabetes melitus tip 1
  • sindrom iznenadne dojenačke smrtnosti u porodici
  • trudnoća majke ili ukućana
  • ugrožena trudnoća
  • perinatalna infekcija
  • blaga do umjerena lokalna reakcija na prethodnu dozu vakcine
  • blaga bolest bez povišene temperature
  • alergija na penicilin
  • oporavak od zarazne bolesti
  • nedavno primjenjeni antibiotici
  • porodična anamneza konvulzija
  • pozitivan kožni test na jaje
  • atopijski dermatitis
  • niska porođajna masa i nedovoljna tjelesna masa djeteta i
  • nedonešenost (ako se dijete dobro adaptiralo i ima primjeren porast antropometrijskih parametara i neurološki razvoj, treba ga vakcinisati prema hronološkoj dobi i važećem kalendaru vakcinacija).

Djeca s cerebralnom dječijom paralizom, spinom bifidom, prirođenim greškama metabolizma, neprogresivnom encefalopatijom i konvulzijama (ako nisu povezane s progresivnom bolesti mozga) mogu se vakcinisati prema kalendaru vakcinacija. Veoma je bitno vakcinisati djecu s Downovim sindromom, hroničnim plućnim, srčanim i bubrežnim oboljenjima, ako nema apsolutnih ili posebnih kontraindikacija za vakcinaciju.

Literatura

  • Bralić I. Cijepljenje u svakidašnjoj praksi. U: Prevencija bolesti u dječjoj dobi. Medicinskanaklada: Zagreb, 2014; str. 116−151.
  • Centers for Disease Control and Prevention. Epidemiology and prevention of vaccine-preventable diseases. Principles of vaccination. (2016.). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html ( pristupljeno 10.3.2017.).
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Školska knjiga. Zagreb. 2016. str. 558−559.

Nepoželjne reakcije (nuspojave) na vakcinu

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

Ažurirano 29.06.2019. godine

Kao i svaki drugi lijek, i vakcina može izazvati nepoželjne reakcije (tablica 1 i 2), koje su uglavnom blage i lokalne reakcije, prolaze nakon nekoliko dana i ne ostavljaju teže posljedice. Teške nuspojave na vakcinu nisu učestale i uglavnom ne ostavljaju posljedice (tablica 2). Reakcije povezane s datom vakcinom uglavnom su rezultat imunogene reakcije, tj. na sastojke vakcine (antigene) organizam inducira imunološki odgovor, kako bi se dijete zaštitilo od zarazne bolesti.

Nepoželjne reakcije, koje se javljaju nakon vakcinacije mogu biti:

  • lokalne reakcije (bolnost, crvenilo, toplota, oteklina i ograničena funkcija)
  • opće reakcije (povišena tjelesna temperatura, umor i malaksalost) i
  • specifične nepoželjne reakcije povezane s primjenom pojedinih vakcina (npr. ponekada se sedmog do dvanaestog dana nakon date MRP vakcine javlja osip nalik osipu kod ospica ili ublažena slika zaušnjaka).

Tokom mlađe životne dobe prisutne su prirođene anomalije i određena patološka stanja koja nisu uzročno povezana s datom vakcinom, ali se klinički mogu ispoljiti nakon date vakcine, te se bez detaljne evaluacije navedeno pogrešno shvati kao nepoželjna reakcija na vakcinu.

Uvidom u relevantne reference potrebno je utvrditi da li postoji uzročna povezanost između odgovarajućih reakcija i date vakcine, koje mogu biti vezane za: produkte vakcine, greške u sprovođenju vakcinacije (npr. nepropisno čuvanje, rukovanje i nepravilno davanje vakcine i prisutan strah odnosno uznemirenost tokom vakcinacije).

Pojava određene reakcije nakon davanja vakcine zahtjeva detaljan pristup, kako bi se detaljnim uvidom u dokumentaciju, kliničkim pregledom i dijagnostičkim pretragama utvrdilo da li su navedene reakcije uzročno povezane s produktom vakcine, greškama tokom davanja vakcine ili uznemirenosti djeteta tokom vakcinacije ili navedene reakcije nemaju uzročnosti s datom vakcinom.

Literatura

  • Centers for Disease Control and Prevention. Epidemiology and prevention of vaccine-preventable diseases. Principles of vaccination. (2016.). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html (pristupljeno 10.3.2017.).
  • Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga. 2016. str. 558−559.
  • WHO. Global on Surveillance of Adverse Events Following Immunization. (2016.). Dostupno na: (http://www.who.int/vaccine_safety/publications/Global_Manual_revised_12102015.pdf?ua=1) (pristupljeno 10.03.2017.).