Žene-Zdravlje tijela

29. septembar – Svjetski dan srca

© World Heart Federation

Moje srce, tvoje srce

Ove godine na Svjetski dan srca, kao dio misije da osigura jednakost u zdravlju srca za sve, Svjetska federacija za srce (World Heart Federation) teži kreirati globalnu zajednicu Heroja srca – ljudi iz svih sfera života koji djeluju sada da bi imali duže, bolje, zdravije živote tako što će donijeti sljedeća obećanja:

  • Obećanje svojim porodicama da će kuhati i jesti zdravije
  • Obećanje svojoj djeci da će više vježbati i pomoći im da budu aktivniji, da će reći “ne” pušenju i pomoći bližnjima da prestanu pušiti
  • Obećanje kao zdravstveni profesionalci da će pomoći pacijentima da prestanu pušiti i da smanje holesterol
  • Obećanje kao kreatori politika da će podržati politike koje promoviraju zdravlje srca
  • Obećanje kao uposlenici da će svoja radna mjesta učiniti zdravijima za srce

Kardiovaskularne bolesti (KV bolesti) su vodeći uzrok smrtnosti i invaliditeta u svijetu i svake godine odnesu 17,9 miliona života. To je jedna trećina svih smrtnih slučajeva na cijelog planeti i polovica svih smrtnih slučajeva od nezaraznih bolesti. Otprilike 85 % ovih smrtnih slučajeva su posljedica srčane bolesti i moždanog udara.

Svjetski dan srca ima ključnu ulogu u mijenjanju ovog trenda. On predstavlja živu globalnu platformu koja se koristi za povećanje svjesnosti i ohrabrivanje pojedinaca, porodica, zajednica i vlada da odmah poduzmu određene korake.

Zajedno možemo pomoći ljudima da žive duže i bolje sa zdravijim srcem

  • 80 % prijevremenih smrtnih slučajeva od kardiovaskularnih bolesti mogli bi se izbjeći ako bi se kontrolisala 4 glavna riziko-faktora: pušenje, nezdrava ishrana, fizička neaktivnost i nezdravo konzumiranje alkoholnih pića.
  • Pušenje i sekundarna izloženost duhanskom dimu ubijaju 6 miliona ljudi godišnje i procjenjuje se da uzrokuju gotovo 10 % KV bolesti.
  • Sekundarna izloženost duhanskom dimu ubija 600.000 ljudi svake godine; 28 % njih su djeca.
  • U dvije godine od prestanka pušenja, rizik od koronarne srčane bolesti značajno se smanjuje. Tokom 15 godina, rizik se vraća na nivo rizika kod nepušača.

Dobro srčano zdravlje dobro je za moje srce, tvoje srce, sva naša srca

  • KV bolesti odgovorne su za 17,9 miliona smrti svake godine, a procjenjuje se da će ovaj broj do 2030. godine skočiti na gotovo 23 miliona.
  • Uz druga nezarazna oboljenja, KV bolesti doprinose povećanju siromaštva, posebno u zemljama sa niskim i srednje visokim prihodima, zbog ogromnih troškova u zdravstvu, kao i individualnih ličnih troškova za liječenje.
  • Posljedično, KV bolesti predstavljaju veliki teret za ekonomije zemalja sa niskim i srednje visokim prihodima.
  • Male izmjene životnog stila mogu imati snažan uticaj na zdravlje Vašeg srca: 30 minuta fizičke aktivnosti dnevno, prestanak pušenja i zdrava ishrana mogu pomoći da se spriječi srčano oboljenje i moždani udar.
  • Međusobnim dijeljenjem znanja, preporuka i strategija, mi možemo inspirisati jedni druge da učinimo naša srca zdravijim.

Teret kardiovaskularnih bolesti MOŽE biti umanjen. Ali, svi moramo odmah djelovati.

  • Pojedinci trebaju preuzeti kontrolu nad svojim vlastitim srčanim zdravljem, razumijevajući vlastiti i porodični rizik od kardiovaskularnih oboljenja i djelujući u pravcu da ga umanje.
  • Vlade i ministarstva zdravstva moraju tačno razumjeti opseg ovog problema tako što će investirati u nadzor nad KV oboljenjima.
  • Države trebaju implementirati interventne mjere koje pokrivaju cijelo stanovništvo u cilju smanjenja KV oboljenja, uključujući:
    • Sveobuhvatne politike kontrole duhanskih proizvoda
    • Poreze u cilju smanjenja konzumacije hrane sa visokim sadržajem masnoća, šećera i soli
    • Staze za šetnju i vožnju bicikla u svrhu povećanja fizičke aktivnosti
    • Strategije da se smanji zloupotreba alkoholnih pića
    • Zdrave školske obroke za djecu.

Male izmjene životnog stila mogu imati snažan uticaj na zdravlje Vašeg srca: 30 minuta fizičke aktivnosti dnevno, prestanak pušenja i zdrava ishrana mogu pomoći da se spriječi srčano oboljenje i moždani udar.

Napravite i Vi obećanje!

IZVOR: World Heart Federation, 27. septembar 2019., https://www.world-heart-federation.org/

Upozorenje na zloupotrebu pilula za mršavljenje

Stručnjaci UN-a pri Odboru za kontrolu lijekova upozoravaju da sve veći broj žena koje očajnički žele da izgube na težini, kupuju sumnjive pilule za mršavljenje preko interneta.

Upozorenje dolazi nakon smrti dvadesetjednogodišnje anoreksične brazilske manekenke Ane Caroline Reston. Vjeruje se da je ona uzimala pilule za mršavljenje i tablete protiv bolova.

Stručnjaci smatraju da bi se trebala unaprijediti kontrola ovih proizvoda, kao i poboljšati svijest javnosti o zloupotrebi lijekova, posebno tableta protiv bolova i lijekova za smirenje, jer je u nekim dijelovima svijeta njihova zloupotreba prevazišla čak zloupotrebu kokaina i heroina.

Dr. Philip Emafo, predsjednik INCB-a, rekao je: “Važno je da potrošači uvide da lijekovi po sniženim cijenama koje kupuju na nekontrolisanim tržištima mogu biti opasni po život kada nisu originalni proizvodi ili kada se uzimaju bez nadzora ljekara.”

IZVOR: BBC, 1. mart 2007, http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/6407157.stm

Primjena lokalnog retinola može smanjiti bore uzrokovane starenjem

Lokalna aplikacija retinola (vitamina A) na koži može pomoći smanjivanju bora koje su uzrokovane normalnim procesom starenja, te može pomoći pri proizvodnji spojeva potrebnih za obnovu kože, stoji u majskom izdanju Arhiva dermatologije (Archives of Dermatology), jednog od medicinskih žurnala Američkog medicinskog udruženja (JAMA).

Bore i smeđe fleke koje su tipičan znak starenja kože prvo se pojavljuju na koži koja je najizloženija suncu. Osim toga, sa godinama koža postaje sve tanja zbog smanjene proizvodnje kolagena, pa i njeno zacjeljivanje postaje sporije.

Tim naučnika je tokom studije procjenjivao djelotvornost primjene losiona sa 0,4% retinolom na unutrašnji gornji dio ruku kod starijih učesnika (prosječne starosne dobi 87 godina) do tri puta sedmično tokom 24 sedmice.

Bore, gruba koža i sveukupni stepen starosti kože bili su značajno smanjeni na rukama koje su tretirane retinolom u odnosu na ruke kontrolne grupe koje su tretirane običnim losionom. Biopsije kože otkrile su da je retinol povećao proizvodnju glikozaminoglikana i prokolagena, što su strukturne komponente kože.

Izvor: Archives of Dermatology, maj 2007.  http://pubs.ama-assn.org/media/2007a/0521.dtl#5

Svjetski dan bubrega 2018. – “ŽENE I HRONIČNA BOLEST BUBREGA“

Hronična bolest bubrega (CKD) je svjetski javnozdravstveni problem sa neželjenim ishodom bubrežne insuficijencije i preuranjene smrti. CKD utiče na oko 195 miliona žena širom svijeta i trenutno je osmi vodeći uzrok smrti kod žena, sa skoro 600.000 umrlih svake godine. Rizik od razvoja CKD-a je barem toliko visok kod žena kao kod muškaraca, a možda čak i veći. Prema nekim studijama, veća je vjerovatnoća razvoja CKD kod žena u poređenju sa muškarcima, sa prosječnom 14% prevalencom kod žena i 12% kod muškaraca. Međutim, broj žena na dijalizi je manji od broja muškaraca. Do sada su prepoznata najmanje tri glavna razloga za to: napredovanje CKD-a je sporije kod žena u poređenju sa muškarcima, psiho-socioekonomske barijere kao što je slabija svijesti o bolesti dovode do kasne dijalize ili njenog nezapočinjanja među ženama, a nejednak pristup njezi je veliki problem u državama bez univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti. Transplantacija bubrega je također neujednačena, uglavnom zbog socijalnih, kulturnih i psiholoških aspekata: čak i u nekim zemljama koje pružaju transplantaciju bubrega i ravnopravan tretman muškaraca i žena, žene češće doniraju bubrege, a manja je vjerovatnoća da će ih primiti.Zaista postoji jasna potreba za rješavanje pitanja ravnopravnog pristupa zdravstvenoj zaštiti ženama gdje on trenutno nedostaje i povećanje svijesti i obrazovanja kako bi se olakšao pristup žena liječenju i osigurao bolji zdravstveni ishod.

Poruka Udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata Kantona Sarajevo povodom Svjetskog dana bubrega 2018. je sljedeća:

“Postoji jasna potreba za većom svjesnom, blagovremenom dijagnozom i pravilnim praćenjem CKD-a u trudnoći. Zauzvrat, trudnoća može biti takođe vrijedna prilika za ranu dijagnozu CKD-a, omogućavajući planiranje terapijskih intervencija. Ovom prilikom, istog dana obilježavaju se Svjetski dan bubrega i Međunarodni dan žena 2018, pružajući nam mogućnost razmišljanja o važnosti zdravlja žena i posebno njihovog zdravlja bubrega. Na 13. godišnjicu Svjetskog dana bubrega promoviše se pristupačan i jednak pristup zdravstvenoj edukaciji, zdravstvenoj zaštiti i prevenciji bolesti bubrega za sve žene i djevojčice u svijetu.”

#WorldKidneyDay

CENTAR ZA NNID

Veza između nivoa androgena i krvnog pritiska

Uloga testosterona u razvoju hipertenzije je kontroverzna, pogotovo kada su u pitanju žene sa sindromom policističnih jajnika (SPJ) koje češće pate od gojaznosti i inzulinske rezistentnosti nego žene bez sindroma.

Malo se toga zna o vezi između nivoa testosterona i krvnog pritiska kod mladih žena sa sindromom policističnih jajnika.

Tokom studije koju su proveli stručnjaci sa Odsjeka za ginekologiju i akušerstvo i Odsjeka za internu medicinu Državnog univerziteta Tajvana, mjereni su indeks tjelesne mase, obim struka, krvni pritisak, glukoza tokom posta, inzulin tokom posta, profil lipida i profili hormona kod 151 mlade tajvanske žene sa sindromom policističnih jajnika.

Indeks slobodnih androgena, ukupni testosteron i globulin, ali ne i DHEAS-a (dehidroepiandrosteron sulfat), dovedeni su u značajnu vezu sa sistoličkim i dijastoličkim krvnim pritiskom. Visoki nivoi testosterona kod žena sa policističnim jajnicima povećavali su rizik od visokog krvnog pritiska (SKP 130 mm Hg i/ili DKP 85 mm Hg) sa omjerom izgleda od 3.817 nakon podešavanja za starosnu dob, antropometrička mjerenja i metaboličke profile.

Rezultati studije ukazuju na to da je karakteristična hiperandrogenemija kod mladih žena sa sindromom policističnih jajnika povezana sa povišenim krvnim pritiskom nezavisno od starosne dobi, inzulinske rezistencije, gojaznosti ili dislipidemije.

Izvor: Hypertension, 2007;49:1442-1447., http://hyper.ahajournals.org

Sojini oraščići smanjuju krvni pritisak i holesterol kod žena u postmenopauzi

Epidemiološke studije govore o malom broju slučajeva kardiovaskularnih bolesti u populaciji koja konzumira soju. Za osobe između 40 i 70 godina starosti, svaki porast od 20 mm Hg sistoličkog (gornjeg) krvnog pritiska i od 10 mm Hg dijastoličkog (donjeg), udvostručuje rizik od kardiovaskularnih bolesti u rasponu krvnog pritiska od 115/75 do 185/115 mm Hg.

U cilju utvrđivanja djelovanja sojinih oraščića (plod soje natopljen u vodi a zatim pečen) na sistolički i dijastolički krvni pritisak i nivoe lipida, stručnjaci Francine K. Welty, Karen S. Lee, Natalie S. Lew i Jin-Rong Zhou iz Bostona, Massachusetts, u SAD-u proveli su studiju koja je uključivala 60 zdravih žena u postmenopauzi koje su podijeljene u dvije grupe – u prvoj grupi žene su bile podvrgnute samo Therapeutic Lifestyle Changes (TLC) dijeti, a u drugoj grupi žene su primjenjivale istu TLC dijetu samo su 25 g nesojinih proteina zamijenile sa 25 g sojinih proteina iz sojinih oraščića. Žene iz obje grupe režim ishrane primjenjivale su tokom 8 sedmica. (Nap.prev. Therapeutic Lifestyle Changes (TLC) dijeta je dijeta sa malim udjelom zasićenih masti i holesterola u cilju sprečavanja kardiovaskularnih oboljenja).

U poređenju na samu TLC dijetu, TLC dijeta uz sojine oraščiće smanjila je gornji krvni pritisak za 9,9% a donji za 6,8% kod žena sa visokim pritiskom (sistolički KP 140 mm Hg), a za 5,2% gornji i za 2,9% donji kod žena sa normalnim krvnim pritiskom (sistolički KP<120 mm Hg). Daljna subpodjela žena sa normalnim pritiskom otkrila je smanjenje sistoličkog i dijastoličkog krvnog pritiska za 5,5% odnosno 2,7% kod predhipertenzivnih žena (sistolički KP 120-139 mm Hg) i za 4,5% odnosno 3,0%, kod žena sa normalnim krvnim pritiskom. Dodavanje sojinih oraščića ishrani smanjilo je nivoe lipoproteinskog holesterola niske gustoće i apolipoproteina B za 11% odnosno 8% kod hipertenziivnih žena, ali nije imalo uticaja kod žena sa normalnim pritiskom.

Dakle, može se zaključiti da zamjena nesojinih proteina sojinim oraščićima tokom TLC dijete poboljšava krvni pritisak i nivoe holesterola kod hipertenzivnih žena, te krvni pritisak kod žena sa normalnim krvnim pritiskom u postmenopauzi. Ovi rezultati mogu objasniti zaštitnički uticaj soje na kardiovaskularni sistem.

Izvor: Archives of Internal Medicine, 2007;167:1060-1067 http://archinte.ama-assn.org/cgi/content/abstract/167/10/1060

Najčešći pokretači migrene

Iako intenzitet migrene i uzroci njene pojave variraju od osobe do osobe, naučnici su identificirali neke od čestih okidača.

Državni informacioni centar za zdravlje žena navodi najčešće uzročnike migrena kod žena:

  • predugo spavanje ili premalo sna
  • preskakanje obroka
  • presnažno stimuliranje osjetila, uključujući preglasne zvukove, preintenzivne mirise i blještava svjetla
  • hormonalne promjene
  • stres
  • klimatske promjene
  • konzumiranje crvenog vina ili promjene u unosu kofeina
  • aspartam – vještački zaslađivač
  • prehrambeni aditivi poput tiramina, pojačivača okusa monosodijum glutamata (MSG) ili nitrita.

IZVOR: HealthDay, juni 2009., www.healthday.com

Fibromijalgija

Šta je fibromijalgija?

Fibromijalgija je poremećaj koji uzrokuje bolove u mišićima i umor. Osobe koje boluju od fibromijalgije obično imaju “osjetljive tačke” na tijelu. Osjetljive tačke su specifična mjesta na vratu, ramenima, leđima, kukovima, rukama i nogama. Pritisak na osjetljivu tačku uzrokuje javljanje boli.

Riječ “fibromijalgija” potiče od latinske riječi za fibrozno tkivo (fibro) i grčkih riječi za mišiće (myo) i bol (algia).

Iako se fibromijalgija često smatra stanjem povezanim sa artritisom, ona nije istinski oblik artritisa (oboljenja zglobova) jer ne uzrokuje upalu ili oštećivanje zglobova, mišića ili drugih tkiva. Međutim, poput artritisa, fibromijalgija može uzrokovati značajnu bol i umor, te može znatno otežati obavljanje svakodnevnih aktivnosti za oboljelu osobu. Također, poput artritisa, fibromijalgija se smatra reumatskim oboljenjem, medicinskim stanjem koje utiče na zglobove i/ili mehka tkiva i uzrokuje hroničnu bol.

Osobe sa fibromijalgijom mogu imati i druge simptome poput:

  • poteškoća sa spavanjem
  • jutarnje ukočenosti
  • glavobolja
  • bolnih menstruacija
  • bockanja ili utrnulosti u rukama i stopalima
  • problema sa razmišljanjem i memorijom (poznato kao “fibro fog”)
  • sindroma iritabilnog crijeva
  • sindroma nemirnih nogu
  • osjetljivosti na temperaturu
  • osjetljivosti na glasne zvukove ili jaku svjetlost

Šta uzrokuje fibromijalgiju?

Uzroci fibromijalgije su nepoznati. Postoji mogućnost da su uključeni mnogi faktori. Fibromijalgija je dovedena u vezu sa:

  • stresnim ili traumatičnim događajima, kao što su saobraćajne nesreće
  • ponavljajućim povredama
  • određenim oboljenjima

Fibromijalgija se, također, može pojaviti sama od sebe.
Mnogi naučnici istražuju i druge mogućnosti, uključujući probleme sa tim kako centralni nervni sistem (mozak i kičmena moždina) registruje i prenosi bol. Drugi, pak, smatraju da je određeni gen ili više njih uključen u pojavu fibromijalgije. Geni mogu uzrokovati da oboljela osoba reaguje intenzivnije na određene poticaje u odnosu na zdrave ljude.

Fibromijalgija je prije sindrom nego oboljenje. Sindrom je skup znakova, simptoma i medicinskih problema koji se javljaju zajedno, ali nisu vezani za jedan specifični, prepoznatljivi uzrok.

Koga sve pogađa fibromijalgija?

Naučnici procjenjuju da fibromijalgija pogađa 5 miliona Amerikanaca starijih od 18 godina. Između 80 i 90% osoba kod kojih je dijagnosticirana fibromijalgija su žene, međutim, oboljenje se može javiti i kod muškaraca i djece. Kod većine ljudi, fibromijalgija se dijagnosticira u srednjoj životnoj dobi.

Osobe koje pate od određene bolesti na većem su riziku od obolijevanja od fibromijalgije. Ova oboljenja uključuju:

  • reumatoidni artritis
  • sistemski eritematozni lupus (obično samo “lupus”)
  • spinalni artritis (ankilozni spondilitis)

Žene čiji član porodice boluje od fibromijalgije i same su na većem riziku da obole od ovog oboljenja.

Kako se fibromijalgija dijagnosticira?

Istraživanja pokazuju da se osobe koje pate od fibromijalgije u principu obrate brojnim ljekarima prije nego što se postavi dijagnoza. Jedan od razloga za to je što su bol i umor, glavni simptomi fibromijalgije, ujedno i simptomi mnogih drugih oboljenja. Prema tome, ljekari moraju isključiti druge potencijalne uzroke prije uspostavljanja dijagnoze fibromijalgije. Drugi razlog je taj što trenutno ne postoje laboratorijski testovi na fibromijalgiju – standardni laboratorijski testovi ne uspijevaju otkriti fiziološki uzrok boli. Pošto ne postoji općeprihvaćeni objektivni test na fibromijalgiju, neki doktori, nažalost, mogu proglasiti pacijentovu bol umišljenom, ili mogu reći pacijentu da mu ne mogu pomoći.

Ljekar koji je upoznat sa fibromijalgijom, međutim, može postaviti dijagnozu na osnovu kriterija koje je donio Američki fakultet za reumatologiju (American College of Rheumatology –ACR): anamneza široko raširene boli koja traje više od 3 mjeseca, te postojanje difuzne osjetljivosti. Bol se smatra širokoraširenom kada pogađa sva četiri kvadranta tijela, što znači da se mora osjetiti i na desnoj i na lijevoj strani tijela, kao i iznad i ispod struka. ACR je također identifikovao 18 mjesta na tijelu kao mogućih osjtljivih tačaka. Da bi bila uspostavljena dijagnoza fibromijalgije, kod pacijenta mora postojati 11 ili više osjetljivih tačaka, ali često se kod pacijenata sa fibromijalgijom, naročito muškaraca, ne javlja ovaj stepen osjetljivosti. Osobe sa fibromijalgijom definitivno mogu osjećati bol i na drugim mjestima, međutim, ovih 18 standardnih tačaka na tijelu su kriteriji koji se koriste za klasifikaciju oboljenja.

Položaj 9 parova osjetljivih tačaka koje je Američki fakultet za reumatologiju u 1990. godini utvrdio kao kriterij za fibromijalgiju.

Kako se fibromijalgija liječi?

Fibromijalgiju nije lahko liječiti. Važno je pronaći ljekara koji je upoznat sa poremećajem i mogućnostima liječenja. Mnogi porodični ljekari, internisti i reumatolozi mogu liječiti fibromijalgiju. Reumatolozi su ljekari čija specijalizacija uključučju artritis i druga oboljenja koja pogađaju zglobove i mehka tkiva.

Za tretiranje fibromijalgije obično je potreban timski pristup. Tim može uključivati doktora, fizikalnog tarapeuta i druge zdravstvene radnike. Klinika za bol ili reumatologiju može biti dobro mjesto za osiguravanje tretmana.

Samo tri lijeka, generičkih naziva duloksetin, milnacipran i pregabalin odobreni su od strane američke Uprave za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration (FDA)) za liječenje fibromijalgije. Prva dva koriste se liječenje depresije, a posljednji za tretiranje neuropatske boli (hronične boli koju uzrokuje oštećivanje nervnog sistema).

Ispod slijede neke od najčešćih kategorija lijekova koji se koriste za tretman fibromijalgije.

Analgetici

Analgetici su lijekovi protiv bolova. Oni se kreću od acetaminofena koji se može kupiti bez recepta, pa do propisanih lijekova poput tramadola, ili čak snažnijih narkotičkih pripravaka. Kada su u pitanju osobe sa fibromijalgijom, narkotički lijekovi propisuju se za teške bolove u mišićima. Međutim, ne postoje čvrsti dokazi da za većinu osoba narkotički preparati uspješno umanjuju hroničnu bol koja prati fibromijalgiju, a i mnogi ljekari kolebaju se oko dugoročnog propisivanja ovih lijekova zbog opasnosti da pacijent postane fizički ili psihološki ovisan o njima.

Nesteroidni protivupalni lijekovi

Kao što im i ime govori, ovi lijekovi, uključujući aspirin, ibuprofen i naproksen sodijum, koriste se za tretiranje upale. Iako upala nije simptom fibromijalgije, ovi lijekovi istovremeno umanjuju bol. Oni djeluju tako što blokiraju supstance u tijelu koje se zovu prostagladini, a koji igraju ulogu u nastajanju boli i upale. Ovi lijekovi, od kojih se neki mogu nabaviti bez recepta, mogu olakšati bolove u mišićima. Oni, također, mogu umanjiti menstrualne bolove i glavobolje koje su često karakteristika fibromijalgije.

Antidepresivi

Vjerovatno jedni od najkorisnijih lijekova za fibromijalgiju su nekoliko njih iz grupe antidepresiva. Ovi lijekovi djeluju jednako dobro kod pacijenata sa i bez depresije, jer antidepresivi povećavaju nivo određenih jedinjenja u mozgu (uključujući serotonin i norepinefrin) koji su povezani ne samo sa depresijom, već i sa boli i umorom. Povećavanje nivoa ovih spojeva može umanjiti bol kod osoba sa fibromijalgijom. Ljekari propisuju nekoliko vrsta antidepresiva pacijentima sa fibromijalgijom, a koji su opisani ispod.

  • Triciklički antidepresivi. Kada se uzimaju pred spavanje u dozama manjim od onih za liječenje depresije, triciklički antidepresivi mogu pomoći ostvarivanju osvježavajućeg sna kod osoba sa fibromijalgijom. Oni također mogu opustiti bolne mišiće i povećati uticaj prirodnih supstanci tijela za smanjivanje boli koje se zovu endorfini. Neki od tricikličkih antidepresiva uključuju: amitriptilin hidrohlorid (amitriptyline hydrochloride), ciklobenzaprin (cyclobenzaprine), doksepin (doxepin) i nortriptilin (nortriptyline). I za amitriptilin i za ciklobenzaprin dokazana je djelotvornost u tretiranju fibromijalgije.
  • Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (selective serotonin reuptake inhibitors – SSRI). Ako liječenje tricikličnim antidepresivima ne bude uspješno, ljekari ponekad propisuju noviji tip antidepresiva pod nazivom “selektivni inhibitor pohrane serotonina”, i to u dozama manjih od onih koje se daju za liječenje depresije. Unaprijeđivanjem otpuštanja serotonina, ovi lijekovi mogu umanjiti umor i neke druge simptome koji su povezani sa fibromijalgijom. Grupa SSRI-a uključuje: fluoksetin, paroksetin i sertralin. Čini se da noviji SSRI poput citaloprama ili escitaloprama ne djeluju tako dobro protiv boli poput starijih SSRI-a. SSRI antidepresivi mogu se propisati zajedno sa tricikličnim antidepresivima: studije su pokazale da ova kombinacija lijekova bolje umanjuje simptome fibromijalgije kod pacijenata nego njihova zasebna upotreba.
  • Inhibitori mješovite ponovne pohrane (mixed reuptake inhibitors). Neki od novijih antidepresiva povećavaju nivoe i serotonina i norepinefrina i stoga se nazivaju inhibitori mješovite ponovne pohrane. Primjeri takvih lijekova uključuju venlafaksin, duloksetin i milnacipran HCI (Savella). Općenito, ovi lijekovi bolje umanjuju bol jer povećavaju i nivoe norepinefrina, koji vjerovatno igra još veću ulogu u prenosu boli nego serotonin.

Benzodijazepini
Benzodijazepini mogu ponekad pomoći osobama sa fibromijalgijom tako što opuštaju napete, bolne mišiće i stabiliziraju neuredne moždane talase koji mogu poremetiti duboki san.

Benzodijazepini mogu, također, umanjiti simptome sindroma nemirnih nogu, neurološkog poremećaja koji je češći kod osoba sa fibromijalgijom. Ovaj poremećaj karakteriziraju neugodni osjećaji u nogama i poriv za pomijeranjem nogu koji nije moguće kontrolirati, pogotovo tokom odmaranja, a kojim se teže otkloniti te neprijatne senzacije. Ljekari obično propisuju benzodijazepine samo osobama kod kojih se drugi lijekovi nisu pokazali djelotvornim i to zbog potencijalnog stvaranja ovisnosti. Benzodijazepini uključuju klonazepam i dijazepam (valium).

Komplementarne i alternativne terapije
Kada su u pitanju komplementarne i alternativne terapije za liječenje fibromijalgije, zasad još ne postoje naučni dokazi o njihovoj djelotvornosti, a sami pacijenti ističu njihovu varirajuću uspješnost. Alternativne terapije uključuju: masažu, pokretne terapije (Pilates i Feldenkrais metoda), kiropraktičarske terapije, akupunkturu i različite biljne i druge dodatke prehrani za tretiranje različitih simptoma fibromijalgije.

Šta mogu uraditi da se bolje osjećam?

Postoji mnogo stvari koje možete uraditi, kao što su:

  • redovno uzimanje propisanih lijekova
  • osiguravanje dovoljne količine kvalitetnog sna
  • vježbanje: istraživanja uporno pokazuju da je redovno vježbanje jedan od najdjelotvornijih oblika liječenja fibromijalgije. Osobe koje osjećaju preveliku bol ili umor trebaju početi sa šetnjama i blažim oblicima vježbe, a zatim postepeno povećavati njen intenzitet.
  • kvalitetna ishrana: iako se neke osobe sa fibromijalgijom osjećaju bolje kada jedu ili izbjegavaju određenu hranu, još nije dokazan uticaj specifične ishrane na fibromijalgiju. Naravno, važno je imati zdravu, uravnoteženu prehranu. Ne samo da će vam pravilna ishrana podariti više energije i osigurati da se općenito osjećate bolje, već će vam pomoći i da izbjegnete druge zdravstvene probleme.
  • promjene na radnom mjestu ako su neophodne: Većina osoba sa fibromijalgijom nastavlja raditi, međutim, te osobe često moraju napraviti velike promjene poput skraćivanja radnog vremena, preuzimanja manje opterećujućeg posla ili prilagođavanja trenutnog posla (promjena radne stolice ili izmjene načina podizanja i prenošenja teških predmeta).

Savjeti za dobar san

  • Održavajte redovne navike po pitanju spavanja. Idite na počinak u okvirno isto vrijeme i ustajte izjutra u isto vrijeme, i to svaki dan – čak i tokom vikenda i praznika.
  • Izbjegavajte kafein i alkohol u kasno poslijepodne i tokom večeri. Ako ih konzumirate prije spavanja, kafein u kafi, gaziranim sokovima, čokoladi ili nekim lijekovima može otežati padanje u san i onemogućiti kvalitetno spavanje.
  • Odredite odgovarajuće vrijeme za vježbanje. Redovna vježba tokom dana može poboljšati san tokom noći. Međutim, nemojte vježbati najmanje 3 sata prije odlaska na spavanje, jer vježba može biti stimulirajuća i razbuđujuća.
  • Izbjegavajte spavanje tokom dana. Spavanje tokom popodneva može poremetiti noćni san. Ako baš smatrate da ne možete nastaviti bez malo sna, podesite alarm da vas probudi nakon 1 sata. Nakon što se alarm javi, odmah ustanite i počnite se kretati.
  • Rezervišite krevet samo za spavanje. Gledanje televizije kasno navečer, čitanje napetog romana ili rad na kompjuteru u krevetu može otežati padanje u san.
  • Neka vam spavaća soba bude zatamnjena, tiha i prohladna.
  • Izbjegavajte uzimanje mnogo tečnosti i konzumiranje ljutih jela prije odlaska u krevet. Žgaravica i ustajanje radi odlaska u toalet neće pripomoći okrepljujućem snu.
  • Lagano se opuštajte prije odlaska na spavanje. Izbjegavajte raditi do pred samo spavanje. Umjesto toga, upustite se u relaksirajuće aktivnosti poput slušanja lagane muzike ili uživanja u kupki, što će vas pripremiti za počinak (topla kupka, također, može opustiti bolne mišiće).

Koja istraživanja se sprovode o fibromijalgiji?

Naučnici istražuju:

  • Zašto su osobe sa fibromijalgijom osjetljivije na bol
  • Lijekove i psihološke tretmane za tretiranje fibromijalgije
  • Da li gen ili skup gena uzrokuju predispoziciju kod ljudi na ovu bolest
  • Korištenje metoda snimanja, poput magnetne rezonance, u cilju boljeg razumijevanja fibromijalgije
  • Vezu upalnih procesa u tijelu i fibromijalgije
  • Terapije koje ne uključuju lijekove, a imaju za cilj umanjivanje boli (potencijalna terapija u ovoj grupi uključuje transkranijsku magnetnu stimulaciju (TMS) i stimulaciju vagusnog živca. Najnovije studije pokazuju da TMS ne samo da umanjuje simptome depresije kod depresivnih pacijenta, već da je djelotvorna i u smanjivanju boli. Naučnici žele utvrditi da li je moguće koristiti ovu terapiju kod pacijenata sa fibromijalgijom.

Da li se fibromijalgija pogoršava kako vrijeme prolazi?

Fibromijalgija je hronično oboljenje, što znači da traje dugo – moguće i čitav život. Međutim, ohrabrujuće je to što fibromijalgija nije progresivna (napredujuća) bolest. Ona nikada nije fatalna i ne uzrokuje oštećenja zglobova, mišića ili unutrašnjih organa. Kod mnogih osoba, s vremenom, fibromijalgija postaje podnošljivija.

IZVOR: National Institutes of Health, oktobar 2009., http://www.niams.nih.gov/Health_Info/Fibromyalgia/default.asp

Kvalitet prehrane utiče na pojavu endometrioze

Žene koje unose visoke nivoe transmasnoća imaju za 48% veći rizik od endometrioze, dok žene čija je ishrana bogata omega-3 masnoćama 22% rjeđe obolijevaju od ovog medicinskog stanja, pokazala je nova studija.

Kod endometrioze, sluzokoža materice (endometrij) može se naći i izvan same materice. Neke žene ne iskuse nikakve simptome, međutim, većina pati od snažnih bolova. Ovo stanje, koje može dovesti do neplodnosti, pogađa oko 10% žena. Liječenje uključuje lijekove, hormonalne dodatke ili operaciju.

Tokom ove studije, naučnici su analizirali prehrambene i druge podatke o gotovo 71 000 žena učesnica američke sestrinske studije U.S. Nurses Health Study. Tokom sljedećih 12 godina posmatranja, kod 1199 učesnica dijagnosticirana je endometrioza. Naučnici su izjavili da rezultati njihove studije ukazuju na to da ishrana može predstavljati važan faktor za razvoj ovog stanja.
Studija je objavljena u izdanju žurnala Human Reproduction od 24. marta.

“Milioni žena širom svijeta pate od endometrioze. Mnoge žene tragaju za nečim čime bi mogle pomoći same sebi, ali i svojim kćerkama, da umanje rizik od razvoja bolesti, a rezultati ove studije pokazuju da su izmjene u prehrambenim navikama nešto što mogu uraditi,” rekla je vođa studije, dr. Stacey Missmer, pri Harvardskom medicinskom fakultetu u Bostonu.

Dugolančane omega-3 masne kiseline, koje su dovedene u vezu sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti, u najvećim količinama nalaze se u masnoj ribi. Transmasnoće, koje povećavaju rizik od srčanih bolesti, koriste se u hiljadama oblika prerađene hrane.

IZVOR: Human Reproduction, mart 2010., http://humrep.oxfordjournals.org/

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV)

doc. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.

24.3.2017.

Humani papilomavirusi (HPV) su heterogena skupina – više od 100 virusa, tipovi 16 i 18 su povezani s zloćudnim tumorima vrata maternice, rodnice, vulve, penisa, anusa, grkljana i ždrijela. Tipovi 6 i 11 HPV-a uzrokuju spolne bradavice. HPV 16 i 18 uzrokuju 70% slučajeva karcinoma grlića maternice, a HPV 6 i 11 uzrokuju do 90% spolnih bradavica.

Infekcija HPV-om uglavnom se prenosi spolnim odnosom, a moguć je i prijenos direktnim nespolnim kontaktom preko kože i sluznica. Opisan je i vertikalni prijenos s majke inficirane HPV –om na dijete i posljedično nastanak papilomatoznih promjena na grkljanu djeteta, kao i prijenosa HPV-a majčinim mlijekom. HPV je glavni uzročnik zloćudnog tumora vrata maternice, drugog najučestalijeg tumora kod žena u zemljama razvoja – više od 85% smrti u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama povezano je s zloćudnim tumorom vrata maternice.

Najveći broj HPV infekcija je bez simptoma i spontano nestaje. Uporne infekcije sa HPV tipovima 16 i 18 mogu dovesti do prekanceroznih promjena, koje ako se ne liječe mogu dovesti do zloćudnog tumora vrata maternice. Zloćudni tumor vrata maternice javlja se nakon 15-20 godina kod žena s urednim imunim statusom, odnosno nakon 5-10 godina kod žena koje imaju slabiji imuni sistem. Rizični faktori za razvoj zloćudnog tumora vrata maternice su: raniji prvi seksualni odnos, mnogobrojni partneri, pušenje, osobe s HIV-om i infekcija s velikim brojem HPV tipova. Dugi period razvoja prekanceroznih lezija i nastanka zloćudnog tumora vrata maternice ukazuje na značaj redovnih ginekoloških pregleda (skrining na zloćudni tumor vrata maternice), koji treba prakticirati za sve žene u dobi od 30-49 godina, jedanput godišnje ili prema potrebi i više puta godišnje.

Najefikasniji i najsigurniji pristup prevencije HPV infekcije i njenih ozbiljnih komplikacija je vakcinacija protiv HPV- dvovalentna mrtva vakcina, koja sadrži tipove HPV 16 i HPV 18 i četverovalentna mrtva vakcina, koja osim prethodna dva tipa uključuje i tipove 16 i 18. SZO preporučuje da djeca prime vakcinu u dobi između 9-14 godina, prije prvog spolnog kontakta dobiju, tj. ako se daje djeci mlađoj od 15 godina daju se 2 doze (prva doza i druga doza nakon 6 mjeseci), a ako se daje djeci starijoj od 15 godina daju se tri doze (prva doza, druga doza nakon 1-2 mjesec i treća doza nakon 6 mjeseci od druge doze).

Vakcina protiv HPV-a ne može liječiti HPV infekciju ili zloćudne bolesti povezane s HPV-om, te se vakcina protiv HPV-a treba primjeniti prije izloženosti HPV infekciji, tj. prije prvog seksualnog odnosa. Osim djevojčica, u nekim zemljama se vakcinišu i dječaci protiv HPV-a u smislu sprječavanja zloćudnog tumora penisa i rektuma, kao i spolnih bradavica. Do sada je vakcinisano više miliona djevojaka i mladih žena, te je utvrđeno da je vakcinacija protiv HPV-a sigurna i najefikasnija preventivna mjera u sprječavanju oboljevanja i umiranja od spolnoprenosivih infekcija i zloćudnih tumora povezanih s HPV-om. Nakon vakcincije protiv HPV-a mogu se javiti blage nuspojave, bol, otok na mjestu vakcinacije i blago povišena temperaratura uz glavobolju, što spontano nestaje nakon nekoliko dana. Učestalost opisane Bellove paralize i Guillain-Barré-ovog sindroma približno je ista i kod djece koja se vakcinišu protiv HPV-a nasuprot djeci koja se ne vakcinišu ovom vakcinom.

SZO preporučuje opširan pristup u prevenciji i kontroli zloćudnog tumora vrata maternice, a osim primarne prevencije sa vakcinom protiv HPV-a, uključuje i:

  • edukacija o odgovornom spolnom ponašanju , uključujući odgodu prvog spolnog odnosa u kasniju dob;
    promocija i dostupnost kondoma za one koji su spolno aktivni;
  • sprječavanje pušenja, koje je važan je rizični faktor za zloćudni tumor vrata maternice i druge karcinome i
  • cirkumcizija muške djece.

Literatura
• Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D,ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553-574.
• World Health Organization. Human papillomavirus (HPV) and cervical cancer. Fact sheet. Juni 2016. Dostupno na http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs380/en/ (pristupljeno 18.3.2017.)
• Centers for Disease Control and Prevention. Human Papillomavirus (HPV). Decembar 2016. Dostupno na: https://www.cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv.htm (ažurirano januara 2017; ppristupljeno 18.3.2017.).
• World Health Organization. Weekly epidemiologocal record. Human Papillomavirus vaccines: WHO position paper. Oktobar 2014. Dostupno na: http://www.who.int/wer/2014/wer8943.pdf?ua=1 (pristupljeno 18.3.2017.).

Žrtve zlostavljanja u vezi imaju mnogo drugih zdravstvenih problema

Žene koje njihovi partneri zlostavljaju češće pate od mnogobrojnih zdravstvenih problema u poređenju na druge žene, pokazala je studija.

Te tegobe, koje se u principu ne povezuju sa nasiljem, uključuju bol u stomaku, bol u prsima, glavobolje, žgaravicu, upale mokraćnih puteva i poremećaje menstrualnog ciklusa.

Zlostavljane žene, također, gotovo šest puta češće zloupotrebljavaju alkoholna pića, lijekove i droge, te tri puta češće obolijevaju od depresije i seksualno prenosivih bolesti.

Rezultati istraživanja objavljeni su u izdanju medicinskog žurnala Archives of Internal Medicine od 12. oktobra 2009.

Autorica studije, Amy Bonomi, profesorica ljudskog razvoja i porodičnih studija na univerzitetu Ohio State University i kolege, analizirali su medicinske kartone 3,568 žena sa Sjeverozapada i anketirali ih putem telefona. Od njih, 242 žene izjavile su da se suočavaju sa nasiljem od strane romantičnog partnera – muža ili momka.

Naučnici preporučuju da ljekari podrobnije ispitaju mogućnost zlostavljanja kod pacijentica, pogotovo ako njihova historija bolesti uključuje i depresiju, zloupotrebu alkohola ili droga, spolno prenosive bolesti, posjekotine i modrice.

“Mnoge žene neće same od sebe reći da su žrtve zlostavljanja, stoga zdravstveni radnici trebaju obratiti veću pažnju ako njihove pacijentice imaju historiju ovih dijagnoza i simptoma koji se puno češće javljaju kod žrtava zlostavljanja, rekla je Bonomi.”

IZVOR: Ohio State University, 12. oktobar 2009., www.osu.edu