Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Istraživanje mogućnosti brisanja traumatičnih sjećanja

Možda se tvrdnja iz naslova čini kao stvar naučne fantastike, međutim, naučnici su tokom posljednjih nekoliko godina mnogo napredovali na polju razumijevanja neuroloških procesa i biohemije koja je uključena u procese nastajanja sjećanja i njihovog naknadnog javljanja.

I to do te mjere da počinju razmišljati o mogućnosti izlječenja fobija i tretmanima posttraumatskog stresnog poremećaja.

U neobičnom eksperimentu koji uključuje snimke sa lica mjesta saobraćajnih nesreća i snimke starih filmova za informiranje javnosti, dr. Emily Holmes, sa Psihijatrijskog instituta pri univerzitetu Oxford University, koristi kompjutersku igricu Tetris da prekine procese u mozgu koji su povezani sa formiranjem bolnih uspomena, na taj način dramatično smanjujući utjecaj zapamćene traume.

“Biologija memorije sugeriše da osoba ima otprilike šest sati nakon traumatičnog događaja prije nego što se to sjećanje trajno utisne,” rekla je ona. “Ono što smo željeli otkriti jeste to da li postoji nešto što možemo uraditi da prekinemo taj proces formacije uspomene.”

Dr. Holmes i kolege su grupi od 40 volontera pustili snimke traumatičnih događaja, uključujući i snimak utapanja djeteta.

Od jedne grupe su zatražili da nakon gledanja snimaka sjede mirno, dok su drugoj grupi dali kompjutersku igru Tetris.

Rezultati su pokazali da su volonteri koji su igrali Tetris imali upola manje povratnih slika traumatičnog događaja (flashbacks) u odnosu na kontrolnu grupe, te su ta sjećanja bila manje snažna i uznemirujuća. Zanimljivost u vezi Tetris igrice, zaključuje dr. Holmes, jeste da zaokupira mnoge od istih dijelova mozga – povezanih sa prerađivanjem vizuelnih informacija i koordinacijom misli i djelovanja – koja su također uključena u proces nastajanja sjećanja.

Da bi bolje razumjeli biohemijske procese uključene u nastajanje sjećanja, dr. Todd Sacktor i njegov tim sa univerziteta State University of New York istraživali su ulogu “ljepila” koju ima određena bjelančevina – poznata kao KPM-zeta – u konsolidaciji sjećanja u specifičnim sinaptičkim tačkama u mozgu.

Prekidajući taj proces sa drugim lijekom – Zip – tim dr. Sacktora uspješno je obrisao sjećanje na blagi električni šok kod pacova. Međutim, to je tek prvi korak, tvrdi dr. Sacktor ka hemijskom kontroliranju neželjenih ili uznemirujućih uspomena.

“Ključno je da kada lijek prestane djelovati, a što se dešava nakon nekoliko sati, uspomene se nikada ne vraćaju. Čini se da lijek ima istinsko djelovanje brisanja.”

Međutim, ovakva istraživanja potežu dva etička pitanja. Prvo je pitanje mogućnosti zloupotrebe procesa brisanja memorije, naime, namjerne selektivne eliminacije određenih uspomena. Drugi problem leži u pitanju da li brisanjem određenih uspomena mi, ustvari, brišemo dio sebe.

“Uspomene su veoma važna komponenta naše ličnosti, dio nas samih. Mi smo ono što jesmo upravo zbog iskustava kroz koja smo prošli,” rekao je filozof Anthony Grayling.

IZVOR: BBC news, 26. mart 2010., http://news.bbc.co.uk/