Najnovije istraživanje Centra za poremećaje spavanja u New York-u pokazalo je da djeca koja koriste mobitele, kompjutere i druge elektronske uređaje u vrijeme odlaska na spavanje, imaju veći rizik od poremećaja spavanja koji uzrokuju druge probleme i poteškoće.
“Ove aktivnosti ne promoviraju san poput čitanja knjige ili slušanja muzike. One stimuliraju mozak i remete normalne cikluse spavanja,” istakao je autor studije dr. Peter G. Polos.
Studija je zasnovana na istraživanju koje je uključivalo 40 dječaka i djevojčica, prosječne starosne dobi od 14 godina. Naučnici su se fokusirali na aktivnosti djece nakon odlaska u spavaću sobu, u periodu kada su trebala spavati. Učesnici studije prijavili su u prosjeku 34 tekstualne poruke preko mobitela svake noći nakon odlaska na spavanje, što u prosjeku čini 3400 noćnih poruka mjesečno. Poruke su dolazile u periodu od 10 minuta do 4 sata nakon odlaska na spavanje. Prosječnog učesnika poruka na mobitelu budila je jedanput tokom noći.
Djevojčice su bile sklonije pisanju poruka preko mobitela, dok su dječaci najčešće ostajali budni igrajući video igrice, rekao je Polos, ljekar i klinički instruktor pri Centru za poremećaje spavanja (Sleep Disorders Center). Svi učesnici studije obratili su se Centru zbog problema sa spavanjem.
Istraživanje je otkrilo povezanost kasnog noćnog korištenja elektronskih medija i poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), promjena raspoloženja, anksioznosti, depresije i slabih kognitivnih vještina (vještina razmišljanja) tokom dana.
Otprilike polovina roditelja učesnika studije nije bila svjesna šta njihova djeca rade. Ostali su znali, ali su digli ruke od bilo kakve intervencije po tom pitanju.
“Oni [roditelji] su mislili, “Takav je svijet u kojem živimo, šta možemo uraditi?”, rekao je Polos. Međutim, roditelji trebaju pratiti koliko njihova djeca koriste elektronske medije, jer “u konačnici, roditelj je roditelj, a dijete je dijete.”
Polos je rekao da porodični ljekari trebaju početi redovno pitati djecu i tinejdžere o tome koliko tokom noći koriste elektronske uređaje, te da zajedno sa roditeljima popričaju sa djetetom o negativnim posljedicama nedostatka sna.
Stručnjak Richard Gallagher, profesor adolescentne psihijatrije na univerzitetu New York University, rekao je da drugi razlog zbog kojeg roditelji trebaju da prate u kojoj mjeri njihova djeca koriste medije jeste da bi znali šta se dešava u životima njihove djece.
“Roditelji trebaju da se prisjete kakvi su njihovi životi bili dok su odrastali,” smatra Gallagher. Roditelji su tada obično znali sa kim njihova djeca pričaju na telefon i s kim se druže. “Roditelji su znali kad neko dođe na vrata da se vidi sa njihovom kćerkom ili sinom,” rekao je Gallagher, dodajući da “djeca trebaju imati određenu dozu privatnosti, ali je roditelji trebaju uporediti sa privatnošću koju su i sami imali dok su odrastali.”
Roditelji trebaju uspostaviti pravila poput tog da se u dječjoj sobi ne treba nalaziti kompjuter, da se mobitel ne treba koristiti tokom obroka, te da postoje ograničenja korištenja mobitela u određenim dijelovima dana i tokom noći.
Gallagher je također istakao da ovakvi uređaji mogu imati pozitivan učinak na neku djecu koja, kao rezultat njihovog korištenja, više komuniciraju sa drugima. Međutim, roditelji trebaju biti svjesni da sve poruke koje djeca razmjenjuju “nisu nephodno prijateljske, ili se možda tiču tema o kojim roditelji ne bi željeli da im djeca stalno razmišljaju”.
Uglavnom, oba stručnjaka naglašavaju potrebu da roditelji pričaju sa svojom djecom i da to započnu dok su djeca još mala. Navodeći primjer roditelja koji je morao pribjeći metodi gašenja rutera tokom noći, Polos naglašava da je važno preduhitriti stvari prije nego što problem pređe granice kontrole.
IZVOR: HealthDay, novembar 2010., www.healthday.com
