prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
dr Anes Jogunčić
Esma Zlatar, prof.
Ažurirano 29.06.2019. godine
Imunološki sistem je odbrambeni sistem koji omogućava uredno zdravstveno stanje ljudskog organizma sprečavajući ispoljavanje štetnih efekata mikroorganizama (bakterija, virusa, gljivica i parazita) i njihovih štetnih produkata (toksini), s kojima je organizam u svakodnevnom kontaktu. Imunitet, kao sposobnost organizma da nas zaštiti od mikroorganizama i drugih štetnih tvari (antigena), može biti prirođena (nespecifična) i stečena (adaptivna, specifična).
Prirođeni imunitet, koji je neovisan o kontaktu ljudskog organizma sa mikroorganizmima, od rođenja omogućava dobru i brzu zaštitu od mikroorganizama. Prirođeni imunitet je prva linija odbrane od mikoroganizama, a čine ga: koža, sluznice, monocitno-makrofagni sistem, sistem komplementa i lizozim.
Stečeni (adaptivni) imunitet specifičan je za pojedinačan antigen ili skupinu antigena koji su inicirali imunogenu reakciju, a potrebni su dani, sedmice ili mjeseci da se razvije. Prema načinu stjecanja, adaptivni imunitet može biti aktivni i pasivni. Aktivni imunitet odnosi se na sposobnost organizma da stvara vlastita antitijela i T-limfocite, što se može desiti obolijevanjem od zarazne bolesti (prirodno stečeni imunitet) ili se zaštita organizma omogućava vakcinacijom (umjetni stečeni imunitet). Pasivni adaptivni imunitet stječe se prirodnim putem, tj. prenosom antijela (imunoglobulin G) u trudnoći sa majke na fetus preko placente i preko kolostruma kojim se prenosi IgA, IgG, IGM i imunokompetetne stanice sa majke na novorođenče. Pasivni adaptivni imunitet se može steći i davanjem gotovih antitijela od imunizirane osobe, a primjenjuje se kada imamo visok rizik od infekcije, a dječiji organizam nema dovoljno vremena da razvije imunološki odgovor, npr. primjena kod morbila, tetanusa, bjesnila i drugih indikacija. Zaštita kod pasivnog adaptivnog imuniteta je nekoliko sedmica ili mjeseci, za razliku od aktivnog adativnog imuniteta gdje traje dugogodišnje ili skoro doživotno.
Vakcine su strogo kontrolirani lijekovi biološkog porijekla koji sadrže bakterije ili viruse odnosno njihove dijelove ili toksine, pri čemu im je uništena patološka sposobnost da uzrokuju bolest, a omogućeno im je da potiču odbrambeni imunološki odgovor. Prvi kontakt organizma s odgovarajućim antigenom (prirodna infekcija ili vakcinacija) inicira primarni imunološki odgovor, dok ponovni kontakt s istim antigenom dovodi do sekundarnog imunološkog odgovora, koji brže i intenzivnije uništava antigene postižući dugotrajniju zaštitu na odgovarajuće antigene. Davanjem nekoliko doza iste vakcine/cjepiva (primovakcinacija) odnosno docjepljivanje (revakcinacija) nakon nekoliko mjeseci ili godina omogućava se sekundarni imunološki odgovor ili novi sekundarni imunološki odgovor u smislu podizanja koncentracije zaštitnih antitijela i memorijskih stanica s ciljem postizanja što duže ili trajnije zaštite djece od zarazne bolesti protiv koje se provodi vakcinacija.
Imunitet na određenu zaraznu bolest stiče se prirodnom infekcijom ili vakcinacijom sa značajnom razlikom da osoba koja prima vakcinu ne podliježe bolesti i posljedičnim, po život opasnim komplikacijama. Osim toga, veoma nizak ili zanemarljiv rizik od neželjenih reakcija nakon vakcinacije značajno nadvladava korist vakcinacije naspram rizika od komplikacija koje može uvjetovati prirodna infekcija.
Ako je većina populacije vakcinisana protiv zarazne bolesti („imunitet zajednice“ ili herd immunity) postoji mala vjerovatnost za pojavu bolesti, a ovakvim nadzorom zarazne bolesti na određeni način zaštićeni su i pojedinci koji se iz određenih razloga ne mogu vakcinisati, kao novorođenčad, trudnice i osobe s poremećajem imuniteta.
Literatura
- Centers for Disease Control and Prevention. Epidemiology and prevention of vaccine-preventable diseases. Principles of vaccination. (2016). Dostupno na: https://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/prinvac.html ( pristupljeno 10.03.2017.).
- Richter D. Cijepljenje (aktivna imunizacija). U: Mardešić D, ur. Pedijatrija. Osmo, prerađeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga; 2016. str. 553-557.
- World Health Organization. Global on Surveillance of Adverse Events Following Immunization. (2016.). Dostupno na: http://www.who.int/vaccine_safety/publications/Global_Manual_revised_12102015.pdf?ua=1) (pristupljeno 10.03.2017.).
