Čini se da postoji povećan rizik da će osobe koje su preboljele poliomijelitis u djetinjstvu biti kasnije u životu hospitalizirane zbog psihičkog poremećaja, pokazala je jedna danska studija.
“Hronične i bolesti opasne po život dovode se u vezu sa povećanim rizikom od uznemirenosti, depresije i samoubistva,” napisao je dr. Nete Munk Nielsen, sa Instituta Statens Serum u Kopenhagenu, sa kolegama u Američkom žurnalu epidemiologije. “Osim toga, čini se da određena zdravstvena stanja poput dječijih infekcija centralnog nervnog sistema mogu naknadno povećati rizik od oboljevanja od psihoza i šizofrenije.”
Tokom studije, istraživači su proučavali bazu podataka od 4660 osoba koje su preboljele poliomijelitis (dječiju paralizu) između 1922. i 1954. godine, u odnosu na 19,017 osoba iz kontrolne grupe prilagođenih za godine i spol, koje nisu preboljele polio. Ove osobe su zatim dovedene u vezu sa državnim podacima za osobe koje su bile hospitalizirane zbog psihijatrijskih poremećaja između 1977. i 1993.godine.
“Sve u svemu, poliomijelitis u anamnezi povezan je sa 40 % većim rizikom od hospitalizacije zbog psihičkog poremećaja,” izvijestila je Nielsenova grupa.
Vjerovatnoća od oboljevanja od mentalnog poremećaja veća je za osobe mlađe od 45 godina i za osobe koje su preboljele polio prije 7 godine života.
“Sveukupni povećani rizik od psihijatrijskih hospitalizacija ne može se ograničiti na specifične grupe psihičkih poremećaja,” dodali su istraživači. Radije, čini se da postoji “nešto povećan rizik za nekoliko različitih poremećaja, posebno blažih psihičkih poremećaja.” Oni uključuju poremećaje ličnosti, zloupotrebu droga/alkohola, i druge nepsihotične mentalne poremećaje.
Istraživači su rekli da razlog zbog kojeg se rizik od oboljevanja povećava nije poznat, ali oni ističu da je možda povezan sa “veoma bolnim i zastrašujućim” iskustvom oboljevanja od poliomijelitisa, izolacijom od porodice tokom nekoliko sedmica, i poteškoćama prevazilaženja fizičkih hendikepa i društvenih predrasuda.
Bez obzira na uzrok, studija Nielsena i njegovih kolega “naglašava značaj aktivne podrške ovoj grupi ljudi.”
Izvor: American Journal of Epidemiology, februar 2007. http://aje.oxfordjournals.org/