Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Prolaktinom

Šta je prolaktinom?

Prolaktinom je benigni – nekancerogeni tumor žlijezde hipofize koja luči hormon prolaktin. Prolaktinomi su najčešći oblici tumora hipofize. Simptomi prolaktinoma uzrokovani su hiperprolaktinemijom – prevelikom količinom prolaktina u krvi – ili pritiskom tumora na okolna tkiva.

Prolaktin stimuliše grudi da proizvode mlijeko tokom trudnoće. Nakon poroda, nivoi prolaktina kod majke opadaju osim ako majka ne doji svoje dijete. Svaki put kada dijete doji, nivoi prolaktina povećavaju se da bi se nastavila proizvodnja mlijeka.

Šta je hipofiza?

Hipofiza, ponekad nazivana i glavnom žlijezdom, igra ključnu ulogu u reguliranju rasta i razvoja, metabolizma i reprodukcije. Ova žlijezda luči prolaktin i druge hormone od vitalnog značaja poput:

hormona rasta, koji reguliše rast
adrenokortikotropina (ACTH), koji stimuliše nadbubrežne žlijezde da proizvode kortizol, hormon koji je važan za metabolizam i odgovor tijela na stres
tirotropina, koji signalizira štitnoj žlijezdi da proizvodi tiroidni hormon, koji je također uključen u metabolizam i rast
luteinizirajućeg hormona i folikulostimulirajućeg hormona, koji regulišu ovulaciju i proizvodnju estrogena i progesterona kod žena i proizvodnju sperme i testosterona kod muškaraca
Hipofiza je smještena u središtu glave u koštanog strukturi nazvanoj sella turcica. Optički nervi nalaze se odmah iznad hipofize. Povećanje žlijezde može uzrokovati simptome poput glavobolje ili problema sa vidom. Tumori hipofize mogu također uzrokovati smanjenje proizvodnje jednog ili više hormona hipofize, umanjujući na taj način funkciju hipofize, što je poznato kao hipopituitarizam.

Koliko je čest prolaktinom?

Iako su mali benigni tumori hipofize relativno česti u općoj populaciji, simptomatični prolaktinomi su rijetki. Prolaktinomi se češće javljaju kod žena nego kod muškaraca, i veoma rijetko se javljaju kod djece.

Koji su simptomi prolaktinoma?

Kod žena, visoki nivoi prolaktina u krvi često uzrokuju neplodnost i promjene u menstrualnom ciklusu. Kod nekih žena može doći do potpunog prekida ciklusa. Kod drugih, ciklusi mogu postati neredovni ili se može izmijeniti intenzitet menstrualnog krvarenja. Kod žena koje nisu trudne ili koje ne doje, može se javiti mlijeko iz grudi. Neke žene iskuse gubitak libida, tj. interesa za seks. Intimni odnosi mogu postati bolni zbog vaginalne suhoće.

Kod muškaraca, najčešći simptom prolaktinoma je erektilna disfunkcija (impotencija). Pošto kod muškaraca ne postoji pouzdan indikator poput promjena u menstrualnom ciklusu, mnogi muškarci odlažu odlazak ljekaru sve dok se ne jave glavobolje ili problemi sa vidom uzrokovani povećanom hipofizom koja pritišće okolne optičke nerve. Moguće je da muškarci ne prepoznaju postepeni gubitak seksualne funkcije ili opadanje seksualne želje. Često tek nakon liječenja muškarci uvide da su ranije imali problem sa seksualnom funkcijom.

Šta uzrokuje prolaktinom?

Uzrok tumora hipofize je u većini slučajeva nepoznat. Većina tumora hipofize su sporadični, što znači da se ne prenose genetski sa roditelja na dijete.

Šta još može uzrokovati rast nivoa prolaktina?

Kod nekih ljudi, visoki nivoi prolaktina mogu biti uzrokovani sljedećim:

Lijekovima koji se izdaju samo na recept. Lučenje prolaktina u hipofizi normalno potiskuje moždana hemikalija dopamin. Lijekovi koji blokiraju utjecaj dopamina u hipofizi ili umanjuju zalihe dopamina u mozgu mogu uzrokovati da hipofiza počne lučiti prolaktin. Ovi lijekovi uključuju starije antipsihotične lijekove poput trifluoperazina (Stelazine) i haloperidola (Haldol); novije antipsihotične lijekove risperidon (Risperdal) i molindon (Moban); metoklopramid (Reglan), koji se koristi za tretiranje gastroezofagealnog refluksa i mučnine koje uzrokuju određeni lijekovi za rak; i rjeđe, verapamil, alfa–metildopa (Aldochlor, Aldoril), i rezerpin (Serpalan, Serpasil), koji se koriste za kontrolu visokog krvnog pritiska. Neki antidepresanti mogu uzrokovati hiperprolaktinemiju, međutim, o tome su potrebna dodatna istraživanja.
Drugim tumorima hipofize. Drugi tumori koji rastu u ili u blizini hipofize mogu blokirati tok dopamina iz mozga do ćelija koje luče prolaktin. Takvi tumori uključuju tumore koji uzrokuju akromegaliju, stanje koje nastaje zbog prevelike količine hormona rasta, i Cushingov sindrom koji nastaje zbog prevelike količine kortizola. Ostali tumori hipofize koji ne rezultiraju pretjeranom proizvodnjom hormona mogu također blokirati tok dopamina.
Hipotiroidizmom. Povišeni nivoi prolaktina često su prisutni kod osoba sa hipotiroidizmom, stanjem u kojem štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno tiroidnog hormona. Ljekari rutinski testiraju osobe sa hiperprolaktinemijom na hipotiroidizam.
Ulogom grudi. Stimulacija bradavica može također uzrokovati blagi porast količine prolaktina u krvi. Slično, povreda grudnog koša ili pojava herpes zoester-a na prsima mogu također uzrokovati hiperprolaktinemiju.

Kako se dijagnosticira prolaktinom?

Ljekari testiraju nivoe prolaktina u krvi kod žena sa neobjašnjenom proizvodnjom mlijeka iz grudi (galaktoreja) ili sa neredovnim menstruacijskim ciklusima i neplodnošću, kao i kod muškaraca sa slabom seksualnom funkcijom i, u rijetkim slučajevima, pojavom mliječnog sekreta iz grudi. Ako su nivoi prolaktina visoki, ljekar će testirati funkciju štitne žlijezde i prvo pitati pacijenta o drugim stanjima i lijekovima za koja je poznato da povećavaju lučenje prolaktina. Ljekar može također zatražiti snimanje magnetnom rezonancom (MRI), koji je najosjetljiviji test za otkrivanje tumora hipofize i utvrđivanja njihove veličine. MRI snimci mogu se povremeno ponavljati da bi se procijenilo napredovanje tumora i dejstvo terapije. Snimci CT-om (kopjuterizovana tomografija) također mogu prikazati sliku hipofize, ali su manje precizni u odnosu na MRI snimke.

Ljekar će također obratiti pažnju na eventualna oštećenja okolnog tkiva, te će uraditi testove radi procjene da li je proizvodnja drugih hormona hipofize normalna. Zavisno od veličine tumora, ljekar može zatražiti pregled oka sa mjerenjima vidnog polja.

Kako se prolaktinom liječi?

Ciljevi liječenja su da se lučenje prolaktina svede na normalu, da se umanji veličina tumora, isprave bilo kakvi poremećaji vida, te da se povrati normalna funkcija hipofize. Kada su u pitanju veliki tumori, moguće je postići samo djelomično ostvarivanje ovih zadanih ciljeva.

Lijekovi
S obzirom da je dopamin hemijska materija koja normalno sprječava lučenje prolaktina, ljekar može prolaktinom tretirati agonistima dopamina poput bromokriptina (Parlodel) ili kabergolina (Dostinex). Agonisti su lijekovi koji djeluju poput prirodno prisutne supstance. Ovi lijekovi smanjuju veličinu tumora i uspješno vraćaju nivoe prolaktina na normalu kod otprilike 80% pacijenata. Oba lijeka odobrila je američka uprava za lijekove U.S. Food and Drug Administration za liječenje hiperprolaktinemije. Bromokriptin je jedini agonist dopamina koji je odobren za liječenje neplodnosti. Ovaj lijek koristi se duže nego kabergolin i do sada se pokazao sigurnim.

Mučnina i vrtoglavica moguće su nuspojave bromokriptina. Da bi se izbjegle ove nuspojave, liječenje bromokriptinom potrebno je započeti postepeno. Tipična početna doza je jedna četvrtina do polovina tablete od 2,5 mg koja se uzima prije spavanja sa laganim obrokom. Doza se postepeno povećava svakih 3 do 7 dana kako je potrebno i to u podijeljenim dozama koje se uzimaju sa obrocima ili pred spavanje sa hranom. Većina pacijenata se uspješno tretira sa 7,5 mg dnevno ili manje, iako je nekim osobama potrebno 15 mg ili više svakodnevno. Pošto je bromokriptin kratkotrajnog djelovanja, potrebno ga je uzimati dva ili tri puta dnevno.

Liječenje bromokriptinom ne treba prekinuti bez savjetovanja sa kvalifikovanim endokrinologom – ljekarom koji je specijalista za poremećaje žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Nivoi prolaktina povećaju se kod većine osoba nakon prekida terapije. Kod nekih osoba, međutim, nivoi prolaktina ostaju normalni, i stoga ljekar može predložiti eksperimentalno smanjivanje ili prekidanje liječenja svake dvije godine.

Kabergolin je noviji lijek koji može biti djelotvorniji u normaliziranju nivoa prolaktina i smanjivanju veličine tumora. Kabergolin, također, ima rjeđe i manje teške nuspojave. Kabergolin je skuplji od bromokriptina, i pošto je noviji na tržištu, postoji manje podataka o njegovoj dugotrajnoj sigurnosti. Kao i sa terapijom bromokriptinom, mučnina i vrtoglavica su moguće nuspojave, ali se mogu izbjeći ako se tretman započne postepeno. Uobičajena početna doza je 0,25 mg dvaput sedmično. Dozu je moguće povećati svake 4 sedmice po potrebi, do 1 mg dvaput sedmično. Terapiju kabergolinom ne treba prekinuti bez savjetovanja sa kvalifikovanim endokrinologom.

Nedavne studije pokazale su da nivoi prolaktina češće ostaju u normali nakon prekida dugotrajne terapije kabergolinom neko terapije bromokriptinom. Međutim, potrebna su dodatna istraživanja da bi se potvrdili ovi rezultati.

Kod osoba koje uzimaju kabergolin i bromokriptin radi tretiranja Parkinsonove bolesti u dozama deset puta većim od onih koje se koriste za liječenje prolaktinoma, prijavljeni su slučajevi oštećenja srčanog zaliska. Rijetki slučajevi oštećenja zaliska prijavljeni su kod osoba koje su uzimale niske doze kabergolina radi liječenja hiperprolaktinemije. Prije započinjanja ovog tretmana, ljekar će naručiti ehokardiogram. Ehokardiogram je sonogram srca kojim se provjerava srčani zalistak i srčana funkcija.

Pošto postoje ograničene informacije o rizicima dugotrajnog, niskodoziranog korištenja kabergolina, ljekari općenito propisuju najnižu djelotvornu dozu i periodično procjenjuju potrebu za nastavkom terapije. Ljudi koji uzimaju kabergolin, a kod kojih se pojave simptomi nedostatka daha i oticanja nogu trebaju se odmah obratiti svome ljekaru pošto to mogu biti znakovi oštećenja srčanog zaliska.

Operacija
Operacija kojom bi se otklonio cijeli ili dio tumora treba se razmotriti samo u slučajevima kada se terapija lijekovima ne može tolerisati ili se pokaže nedjelotvornom u smanjivanju nivoa prolaktina, vraćanja normalne funkcije reproduktivnih organa i hipofize, te umanjivanja veličine tumora. Ako je medicinska terapija samo djelomično uspješna, potrebno ju je nastaviti, u mogućnosti zajedno sa operacijom ili zračenjem.

Najčešće, tumor se odstranjuje kroz nosnu šupljinu. Rijetko, ako je tumor velik ili se proširio na okolno moždano tkivo, hirurg će pristupiti tumoru kroz otvor na lobanji.

Rezultati operacije zavise u velikoj mjeri od veličine tumora i nivoima prolaktina, kao i od vještine i iskustva neurohirurga. Što su viši nivoi prolaktina prije operacije, niža je šansa normaliziranja prolaktina u serumu. Serum je dio krvi koji se koristi za mjerenje nivoa prolaktina. U najboljim medicinskim centrima, operacijom se ispravljaju nivoi prolaktina u 80% slučajeva kod pacijenata sa malim tumorima i prolaktinom u serumu u količini manjoj od 200 nanograma po mililitru (ng/ml). Operativno izlječenje velikih tumora je niže, od 30 do 40%. Čak i kod pacijenata sa velikim tumorima koje nije moguće u potpunosti odstraniti, terapija lijekovima može pomoći da se nivoi prolaktina u serumu vrate u normalu – 20 ng/ml ili manje – nakon operacije. Zavisno od veličine tumora i koliko ga je odstranjeno, studije pokazuju da će se 20 – 50% tumora ponovo vratiti, obično u sljedećih 5 godina.

Zračenje
U rijetkim slučajevima, terapija zračenjem koristi se ako se lijekovima i operacijom ne uspiju smanjiti nivoi prolaktina. Zavisno od veličine i lokacije tumora, zračenje se administrira u niskim dozama tokom 5 do 6 sedmica ili u jednoj visokoj dozi. Terapija zračenjem je djelotvorna u oko 30% slučajeva.

Kako prolaktinom utječe na trudnoću?

Ako žena ima mali prolaktinom, ona obično može zatrudnjeti i imati normalnu trudnoću nakon djelotvorne terapije medikamentima. Ako je ranije uspješno iznijela trudnoću, šanse da će imati još uspješnih trudnoća su visoke.

Žena sa prolaktinomom treba razmotriti planove u vezi sa trudnoćom sa svojim ljekarom, da bi se mogli napraviti svi potrebni pregledi i testiranja prije nego što dođe do trudnoće. Ta evaluacija uključuje MRI snimak da bi se utvrdila veličina tumora, kao i pregled oka sa mjerenjima vidnog polja. Čim žena zatrudni, ljekar će je posavjetovati da prestane uzimati bromokriptin ili kabergolin. Iako se smatra da su ovi lijekovi sigurni za fetus u ranom stadiju trudnoće, nije ustanovljena njihova eventualna škodljivost kada se koriste tokom cijele trudnoće. Mnogi ljekari pacijenticama koje planiraju trudnoću radije propisuju bromokriptin, pošto su podaci o njegovoj sigurnosti tokom rane trudnoće prisutniji od podataka o kabergolinu.

Kod zdravih žena tokom trudnoće dolazi do povećavanja hipofize i proizvodnje prolaktina. Žene sa tumorima koji luče prolaktin mogu iskusiti dodatno povećanje hipofize, te ih je neophodno pažljivo pratiti tokom trudnoće. Manje od tri posto trudnica sa malim prolaktinomima imaju simptome rasta tumora poput glavobolja i problema sa vidom. Kod žena sa velikim prolaktinomima, rizik simptomatičnog rasta tumora je veći i može biti čak 30%.

Većina endokrinologa zakazuju pregled pacijentici svaka 2 mjeseca tokom trudnoće. Žena se odmah treba obratiti endokrinologu ako primijeti javljanje simptoma rasta tumora – posebno glavobolje, probleme sa vidom, mučninu, povraćanje, pretjeranu žeđ ili uriniranje, ili izrazitu letargiju. Moguće je ponovno započinjanje terapije bromokriptinom, ili rjeđe, kabergolinom, kao i započinjanje dodatne terapije ako se takvi simptomi jave kod žene tokom trudnoće.

Kako kontracepcijske pilule i zamjenska hormonalna terapija mogu utjecati na prolaktinom?

Smatra se da kontracepcijske pilule ne doprinose razvoju prolaktinoma, iako su neke studije otkrile povišene nivoe prolaktina kod žena koje ih uzimaju. Pošto kontracepcijske pilule mogu regulisati menstruacijsko krvarenje kod žena koje inače imaju neredovne menstruacije zbog hiperprolaktinemije, postoji rizik da se prolaktinom ne dijagnosticira sve dok žena ne prestane koristiti kontracepcijske pilule i dok ne uvidi da su joj ciklusi postali neredovni ili da u potpunosti izostaju. Žene sa prolaktinomom koje se liječe bromokriptinom ili kabergolinom mogu koristiti kontracepcijske pilule bez problema. Isto tako, žene u postmenopauzi koje se liječe medicinskom terapijom ili operacijom prolaktinoma mogu biti kandidati za zamjensku estrogensku terapiju.

Da li je osteoporoza rizik kod žena sa visokim nivoima prolaktina?

Žene čiji jajnici proizvode nedovoljne količine estrogena na većem su riziku od osteoporoze. Hiperprolaktinemija može smanjiti proizvodnju estrogena. Iako se proizvodnja estrogena može povratiti nakon liječenja hiperprolaktinemije, čak i godinu-dvije bez estrogena mogu ostaviti posljedice na snagu kostiju. Žene se trebaju zaštititi od osteoporoze povećavanjem vježbanja i uzimanja kalcija putem hrane ili dodataka prehrani, kao i prestankom pušenja. Žene koje su liječene od hiperprolaktinemije trebaju periodično vršiti mjerenja gustoće koštanog tkiva i razmotriti mogućnost uzimanja zamjenske estrogenske terapije ili drugih lijekova za jačanje kostiju sa svojim ljekarom.

IZVOR: The National Endocrine and Metabolic Diseases Information Service, februar 2010., http://www.endocrine.niddk.nih.gov/pubs/prolact/prolact.htm