prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar
27.9.2021.
Što je povišena tjelesna temperatura?
Povišena tjelesna temperatura spada među najučestalije razloge zbog kojeg se traži liječnički pregled i konsultacija, tj. smatra se da 1/3 svih liječničkih pregleda i konsultacija u dječijoj dobi odnosi se na povišenu tjelesnu temperaturu.
Povišena tjelesna temperatura je fiziološka korisna odbrambena reakcija organizma s ciljem savladavanja infekcije i drugih nepoželjnih tvari, a nije udružena sa dugotrajnim neurološkim komplikacijama. Tokom povišenja tjelesne temperature aktivira se imunološki sistem djeteta u cilju uništavanja virusa, bakterija i drugih mikroorganizama i štetnih tvari na dječiji organizam. Davanje antipiretika (paracetamol i ibuprofen) kada to nije indicirano ili da se postigne „normalna temperatura“ neće imati povoljnog efekta za skraćenje toka bolesti koja je dovela do povišene temperature, čak može oslabiti odbrambeni potencijal dječijeg organizma u savladavanju infekcije a mogu se javiti i štetni efekti nepotrebne i nekritičke primjene antipiretika u dječijem organizmu.
Kada je tjelesna temperatura povišena?
Širok je raspon poželjne tjelesne temperature (36,4°C-37,5°C) a ovisan je o: dobi osobe (tjelesna temperatura pokazuje najvišu vrijednost u dobi 18-24 mjeseca, viša je poslijepodne nego ujutro a intenzivna tjelesna aktivnost može da povisi tjelesnu temperaturu.
Uvažavajući široke varijacije poželjne tjelesne temperature teško je precizno definirati povišenu tjelesnu temperaturu, čija je vrijednost ovisna na koji način je mjerimo (ispod jezika, pod pazuhom, vanjski slušni kanal, čelo i završno debelo crijevo). Generalno govoreći, smatra se da je povišena tjelesna temperatura kod djeteta tjelesna temperatura ≥38°C koja je mjerena rektalno (završni dio debelog crijeva).
Rektalno mjerena tjelesna temperatura za 0,5 °C je više vrijednosti nego temperatura mjerena aksilarno (ispod pazuha).
Uzroci povišene tjelesne temperature
Najčešći razlozi, između ostaloga, pojave povišene tjelesne temperature su: upalna stanja (prehlada, upala ždrijela, krajnika, uha, mokraćnih organa i drugih organa), ali se može javiti i usljed pojačane tjelesne aktivnosti, dehidracije (nedostatka vode i minerala u organizmu), primjene antibiotika, nakon vakcinacije djece, primjene transfuzije, suvišne odjeće i pretoplog ambijenta, toplotnog udara i drugih razloga.
Sumarno govoreći, iz infektivnih uzročnika i oštećenog tkiva oslobađaju se pirogene tvari (citokini) koji stimuliraju proizvodnju prostaglandina u termoregulacijskom centru u mozgu (hipotalamus), podešavajući ga na nivo iznad vrijednosti poželjnog raspona tjelesne temperature.
Mjerenje tjelesne temperature
U procjeni da li dijete ima povišenu temperaturu koriste se razna sredstva (fluorescentne trake koje se stavljaju na dječije čelo i dude koje se stavljaju u usta), ali tjelesna temperatura izmjerena na ovaj način ne pokazuje precizne vrijednosti.
Isti značaj ima i stavljanje dlana na dječije čelo, leđa ili stomak djeteta.
Jedini precizan način u procjeni da li dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu je njeno mjerenje staklenim živinim i digitalnim toplomjerom (termometrom).
Od 2001. godine Američka pedijatrijska akademija preporučuje upotrebu digitalnih toplomjera za mjerenje tjelesne temperature djeteta, koje treba shvatiti kao precizne intrumente u mjerenju tjelesne temperature. Mogući štetni efekti (trovanje) žive ograničavaju primjenu živinih toplomjera u mjerenju temperature djeteta.
Bebama i djeci do treće godine preporučuje se mjeriti temperaturu u guzi (rektalno). To je dokazano najprecizniji način mjerenja temperature u navedenoj dobi djeteta. Liječnici i medicinske sestre trebaju educirati roditelje kako se mjeri temperatura djeci, jer nestručno mjerenje temperature može ozlijediti završno debelo crijevo djeteta. Ukoliko roditelji nisu educirani djeci do treće godine trebaju mjeriti temperaturu pod pazuhom (aksilarno).
Iako smjernice ukazuju da se temperatura većoj djeci treba mjeriti stavljanjem toplomjera u usta, ispod jezika (oralno), ovaj način nije uobičajen i prihvaćen u našoj svakodnevnoj liječničkoj praksi, te se većoj djeci temperatura mjeri pod pazuhom, ali treba paziti da vrh toplomjera tokom mjerenja bude u pazušnoj jami (pazušna jama treba biti suha) i da ne viri izvan pazuha.
Djeci se temperatura može mjeriti u uhu (timpanalno), ali dob djeteta ispod prve godine, prisutnost cerumena (ušne smole) i finansijski razlozi ograničavaju značaj mjerenja temperature na ovakav način.
Prognoziranje ozbiljnosti oboljenja
Nemoguće je na osnovu visine tjelesne temperature prognozirati etiologiju bolesti i ozbiljnost oboljenja djeteta tj. nekada kod dojenčadi niska temperatura (ispod 36 stepeni Celzija) može ukazivati na ozbiljnu bolest (sepsa), a kod veće djece visoka temperatura može ukazivati na bezazlenu bolest (prehlada). Svakako da u potpunoj procjeni ozbiljnosti ima opće stanje, popratni simptomi bolesti te liječnički pregled djeteta.
U procjeni djetetovog stanja pravilnije je praćenje općeg stanja djeteta i ponašanje djeteta nego stalno gledanje na toplomjer!
Ako je tjelesna temperatura npr. ≥39°C a dijete izgleda raspoloženo, uredne aktivnosti, uredno diše, koža je uobičajenog kolorita bez osipa, uredno pije tekućinu i ima uredan apetit nećemo navedeno shvatiti kao ozbiljnost za razliku od stanja kada imamo slučaj djeteta koje ima temperaturu ≥38°C a izgleda umorno, intenzivno plače, koža je upadno blijeda, otežano diše i odbija unos tekućine i hrane.
Snižavanje povišene tjelesne temperature
- Veoma je bitno da prostorija gdje dijete boravi bude prozračena i da temperatura prostorije bude 21-23 °C.
- Djeca trebaju nositi laganu, prozračnu pamučnu odjeću i trebaju biti pokrivena laganim pokrivačem!
- Bitno je ukloniti svu suvišnu odjeću
- Djeci davati dovoljnu količinu tekućine (majčino mlijeko, preporučenu količinu dojenačkih mliječnih formula, prokuhana voda, nezaslađeni čaj, preporučena količina voćnog soka…).
- Ograničiti tjelesnu aktivnost djeteta (povećana tjelesna aktivnost stimulira stvaranje topline i povišenje tjelesne temperature)
Ne postoje precizne preporuke kada početi snižavati povišenu tjelesnu temperaturu jer svako dijete individualno drugačije reagira na povišenu tjelesnu temperaturu. Iako se ukazuje na značaj procjene općeg stanja i ponašanja djeteta, u praktičnom radu se povišena tjelesna temperatura djeteta (rektalno mjerena ≥39°C, tj. aksilarno mjerena temperatura ≥38,5°C) regulira lijekovima (antipiretici).
Od antipiretika preporučuje se isključiva primjena paracetamola i ibuprofena u kontroliranju povišene tjelesne temperature, a roditelji se trebaju savjetovati s nadležnim liječnikom o režimu primjene antipiretika.
Cilj davanja antipiretika je da se smanji ili ukloni neugodnost, neprijatan osjećaj povezan s povišenom tjelesnom temperaturom a ne da se snizi visina povišene tjelesne temperature, koja će potrajati nekoliko dana kako bi se savladala infekcija.
Paracetamol (sirup i čepići) daje se u dozi 10-15 mg/kg tjelesne mase/4-6 sati, maksimalno 5 doza/24 sata.
Ibuprofen (sirup i čepići) daje se u dozi 5-10 mg/kg tjel. mase djeteta/6-8 sati.
Ibuprofen ne treba davati djeci koja imaju varicele (pljuskavice ili vodene kozice), dehidrirana su a potreban je oprez ako djeca imaju bubrežno oboljenje.
Ovim lijekovima (simptomatsko liječenje) ne liječi se uzrok patološkog stanja djeteta tj. npr. liječenjem bakterijske upale (antibiotik) i temperatura će prije dostignuti uobičajene referentne vrijednosti.
Do 18. ili 21. godine djeci ne treba davati preparate koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu mnogih štetnih efekata tj. kod djece koja imaju gripu i varicele praćene temperaturom ovi lijekovi mogu uzrokovati fatalno oštećenje jetre i bubrega s fatalnim ishodom (Reyeov sindrom).
Različit je pristup o primjeni fizikalnih (mehaničkih metoda), tj. neke relevantne reference ne preporučuju primjenu mlakih kupki ili tuširanja mlakom vodom smatrajući da je povišena tjelesna temperatura fiziološki prirodni mehanizam u savladavanju infekcije. Nasuprot tome, u praksi se i dalje primjenjuje mehanička metoda reguliranja povišene tjelesne temperature, pri čemu temperatura vode treba da bude 29-32°C. Natopljenom spužvom ili zamotavanjem djeteta u mokar čaršaf, peškir ili pelenu, čitavo tijelo izuzev glave, izlaže se dejstvu mlake vode.
Uobičajeno se prepoučuje, ako se primjenjuje mehanička metoda, da se djetetu s povišenom tjelesnom temperaturom prvo da antipiretik a nakon 20-30 minuta, ako je i dalje visoka temperatura primjenjuje se mehanička metoda.
Ne treba primjenjivati hladnu vode jer osim neugodnosti javlja se i drhtanje koje će
još više povisiti tjelesnu temperaturu!
I danas popularno trljanje djetetove kože alkoholom (frikcije) a prema novim smjernicama ne preporučuje se jer postoji mogućnost trovanja alkoholom, a alkohol sužavanjem krvnih žila može onemogućiti odavanje viška toplote.
Stavljanje raznih obloga na dlanove i tabane djece (krompir, sirće, senf…) nema značajnijeg utjecaja na tok sniženja temperature i ne treba se primjenjivati u skladu s stručnim smjernicama!
Ne postoji čudotvorni lijek („injekcija“), koji će odmah normalizirati tjelesnu temperaturu.
Trajanje temperature (tri do četiri dana) omogućava lakše uništavanje uzročnika bolesti. Veća je šteta stalno, nekritički, nekontrolisano i nestručno davanje antipiretika nego trajanje temperature tri do četiri dana.
Roditelji trebaju znati da temperatura ima svoj tok i trajanje, te da se ne može odmah normalizirati.
Povišena tjelesna temperatura i febrilne konvulzije (fras)
Febrilne konvulzije (fras) je patološko stanje karakterizirano nevoljnim grčenjem mišića kod predisponirane djece u visokoj temperaturi. Smatra se da 2-5% djece u dobi od 6 mjeseci do 5 godina ima fras, koji kratko traje i ne ostavlja posljedice na dječije zdravlje.
Davanje antipiretika u povišenoj tjelesnoj temperaturi neće spriječiti pojavu febrilnih konvulzija, tj. ako je dijete predisponirano za pojavu febrilnih konvulzija imaće ponovno konvulzije bez obzira ako mu pravovrmeno damo antipiretik u porastu tjelesne temperature.
Kada djecu s povišenom temperaturom treba obavezno odvesti ljekaru?
- ako dijete ima <3mjeseca
- tjel. temperatura (TT) traje duže od 3 dana
- dijete djeluje pospano ili je razdražljivo
- ima jake bolove (glavobolju, bol u trbuhu i leđima)
- odbija hranu
- učestalo povraća i ima proljev
- ima simptome i znake dehidracije (uha koža i sluznice, vidljivi podočnjaci, slabije mokrenje…)
- ima plavičaste usne
- ubrzano i otežano diše
- osip po koži, naročito ako tačkaste promjene koje ne blijede na pritisak prsta
- prisutne grčeve ili trzaje ruku i nogu (konvulzije)
- pogoršanje općeg stanja ili se jave novi simptomi
- nemogućnost snižavanja temperature usprkos davanju lijekova
- te u svim slučajevima kada roditelji misle da dijete nije dobro.
Alarmantni simptomi kod djece sa povišenom tjelesnom temperaturom!
- poseban plač (jaučući ili slab, neprekidni)
- smanjeni pokreti, bez odgovora na podražaj
- izbočena (napeta) prednja fontanela
- ukočen vrat
- ako dijete nije pilo >8 sati
- povišena TT kod djece <3 mj.,TT ≥39°C kod djece 3-6 mj., TT >40°C kod djeteta bilo koje dobi
- visoka TT (ali dlanovi i stopala hladni)
- visoka TT praćena konvulzijama
- dijete s visokom TT koje ne reagira na zvuk i ne plače
- čudna boja kože (plavičasta ili siva ili izrazito blijeda)
- dijete se ne može razbuditi ili je jako pospano tijekom duljeg vremena
- ubrzan ili usporen rad srca.
