Novo pitanje ubačeno je u klasičnu debatu o uticaju “prirode nasuprot odgoja”, a to pitanje je novo naučno polje epigenetike koje otkriva da obrasci ponašanja mogu izmijeniti genetsku prirodu i samog pojedinca, ali i njegovih potomaka.
Epigenetičari istražuju kako faktori sredine – zagađenje, emocionalni stres, fizička trauma – mogu uticati na način na koji se genetski otisak pojedinca iskazuje tokom fizičkog i emocionalnog razvoja osobe.
“Prije nekoliko decenija smatrali smo da su geni strogo određen plan putem kojeg se tijelo razvija i funkcioniše,” rekao je dr. Steven Dowshen, pedijatrijski endokrinolog u dječijoj bolnici Alfred I. duPont Hospital for Children u Wilmingtonu, SAD. “To je još uvijek slučaj, međutim, tek uvođenjem koncepta epigenetike saznali smo više o tome kako faktori sredine mogu izmijeniti način na koji ti isti geni funkcionišu.”
Ljekari koji istražuju epigenetiku također su pronašli dokaze da aktuelna sredina u kojoj osoba živi može uticati na zdravlje njegovog/njenog potomstva, tako da današnji događaji odjekuju decenijama niz porodično stablo.
“Epigenetički mehanizmi ne mijenjaju stvarnu strukturu DNK, već utiču na DNK molekulu na način da se modificira količina bioloških informacija koje će taj gen prenijeti,” pojasnila je Rachel Yehuda, profesor psihijatrije i neurobiologije na medicinskom fakultetu Mount Sinai School of Medicine u New York City-u. “Zamislite da slušate prelijepu muziku i neko je priguši. Muzika još uvijek svira ali se ne može čuti. Isto tako moguće je, recimo, muziku i pojačati.”
Medicinske koristi epigenetičkog pristupa zdravlju i ljudskom razvoju nisu nedostupne. Ljekari već primjenjuju ovakvo viđenje genetike prilikom liječenja pacijenata.
“Mi vjerovatno već koristimo epigenetiku u nekom smislu, recimo, dajući folnu kiselinu trudnicama u cilju sprečavanja defekta poput spina bifida,” rekao je Dowshen. “Folna kiselina utiče na način ekspresije majčine DNK kod njenog djeteta, umanjujući rizik da se kod djeteta razvije ovaj teška urođena anomalija.”
Epigenetika je i podstakla ljekare da ohrabre trudnice da jedu zdravu hranu, da izbjegavaju alkohol i duhanske proizvode, te da otklone koliko god je moguće stresa iz svog okruženja, dodao je on.
Osobe sa porodičnom historijom raka moći će u budućnosti također izbjeći ovu bolest putem epigenetskih terapija koje bi spriječile ekspresiju gena koji uzrokuju rak. Manipulacija ovih gena može jednog dana dovesti i do pronalaska lijeka za rak, smatra Dowshen.
U međuvremenu, stručnjaci epigenetike smatraju da ljudi trebaju postati svjesni da njihov životni stil ne samo da utiče na njihovo vlastito zdravlje, već će najvjerovatnije uticati i na zdravlje njihove djece i unučadi.
“Veoma vjerovatno će se ispostaviti da vođenje zdravog života ima određene veoma direktne efekte na naredne generacije,” zaključio je Dowshen.
IZVOR: HealthDay, juli 2011., www.healthday.com
