Pripremili: prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, Ademira Pehlić, prof.
U ovom članku osvrnuti ćemo se na najznačajnija obilježja akutnog proljeva kod djece u skladu s relevantnim preporukama/smjernicama što može pomoći roditeljima/skrbnicima djece i ostalima koji se brinu o zdravlju djece.
Svakako da će detaljnije informacije o navedenome roditelji/skrbnici djece i ostali zainteresirani dobiti od nadležnih zdravstvenih profesionalaca koji brinu o zdravlju djece.
Šta je akutni proljev?
Akutni proljev predstavlja pojavu učestalog broja (tri ili više) vodenastih stolica, koje mogu sadržavati tragove sluzi ili krvi, a simptomi traju od nekoliko sati do 14 dana. Od drugih simptoma može se pojaviti povraćanje, povišena tjelesna temperatura, bolovi u trbuhu, napuhnutost trbuha, slabiji apetit i drugi simptomi.
Prema Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) proljev je drugi vodeći uzrok smrti kod djece mlađe od pet godina.
Koji su uzročnici proljeva?
Uzročnici proljeva mogu biti infektivni i neinfektivni uzročnici. Infektivni uzročnici su virusi (rotavirus, norovirus i dr.), bakterije (salmonele, šigele i dr.), paraziti (Giardia lamblia, Entamoeba histolytica i dr.) i gljivice (Candida albicans i dr.). Neinfektivni uzročnici akutnog proljeva su: preopterećenje hranom, nepodnošenje hrane, uzimanje antibiotika i dr.
Kako nastaje proljev?
Nečiste ruke, dodir raznih predmeta rukama, nepranje ruku nakon kašlja i kihanja, upotreba higijenski neispravne vode i hrane su najčešći putevi nastanka zaraznog proljeva u djece.
Šta je dehidracija?
Povećani broj stolica dovodi do gubitka vode i minerala, što može dovesti do smanjenja zaliha vode i minerala u djeteta. Smanjenje zalihe vode i minerala u organizmu predstavlja dehidraciju. Ovisno o količini gubitka vode i minerala dehidracija može biti blaga, umjerena i teška. Neprepoznata i neadekvatno liječena dehidracija može dovesti do hipovolemijskog šoka, zatajenja vitalnih organa, što može uzrokovati i smrt djeteta.
Kako prepoznati dehidraciju?
Veoma je bitno ustanoviti da li dijete s proljevom ima ili nema dehidraciju.
Dehidracija se manifestira sljedećim simptomima/znakovima: žeđ, podočnjacima, suhim i bijelo obloženim jezikom, nedostatkom suza kada dijete plače, upalim očima, uvučenom fontanelom (mekano mjesto na prednjem dijelu glave – obično se zatvara između 9-18 mjeseci), suhom i naboranom kožom, oslabljenim turgorom (elastična napetost) kože, smanjenim mokrenjem tj. majka rjeđe mijenja pelene djetetu nego uobičajeno, mokraća je tamno žuta, hladnim rukama i nogama, ubrzanim pulsom, ubrzanim i produbljenim disanjem, umorom, smetenošću, pospanošću i uznemirenošću.
Objektivan (precizan) pokazatelj dehidracije je gubitak tjelesne mase (TM) djeteta tj. djeca s dehidracijom imaju deficit TM (razlika TM prije i tokom proljeva). U najvećem broju slučajeva ne znamo TM djeteta prije proljeva, ali vaganje djeteta tokom proljeva pomaže nam da utvrdimo da li se zaliha vode i minerala povećava ili je i dalje prisutna dehidracija.
Kako se liječi proljev?
Terapijske mjere koje poduzimamo temelje se na sprječavanju nastanka dehidracije, liječenju dehidracije i omogućavanja što ranijeg unosa hrane i sprječavanja gladovanja kod djeteta.
U sprječavanju i liječenju dehidracije primjenjujemo oralne rehidracijske soli/tekućine (ORS), tj. složene mješavine minerala i šećera, koje omogućavaju adekvatan transport vode i minerala u crijevima, čime se spriječava ili poboljšava dehidracija.
Davanje nefizioloških otopina (čaj, voćni sok, „coca-cola“…) nema praktičnog značaja u liječenju djeteta s proljevom, čak se može povećati broj stolica uslijed povećane količine jednostavnih šećera u ovim napitcima.
Oralna rehidracija kod djece je jedan od najvećih medicinskih otkrića 20. stoljeća/vijeka, tj. oralna rehidracija izliječila je i spasila od smrti milione i milione djece, kao i odraslih, širomsvijeta.
ORS se može nabaviti u apotekama i preporučljivo bi bilo da svaka porodica u svojoj kućnoj apoteci ima i ORS.
Primjenom ORS-a broj stolica se neće odmah smanjiti, ali će se spriječiti ili smanjiti dehidracija, što će postepeno poboljšati opće stanje djeteta i smanjiti prisutnu simptomatologiju. Oralna rehidracija u skoro 95% slučajeva može pomoći djeci koja imaju proljev, ako se što prije uvede i ako se daje prema uputi liječnika.
Oralna rehidracija je temeljna terapijska mjera kod proljeva koja omogućuje da se što prije oporavi sluznica crijeva i da dijete ozdravi što prije ozdravi.
Čim se pojavi proljev treba dati ORS, u početku na kašičicu (manja djeca) a kasnije u malim gutljajima ili koliko dijete hoće, svakih 3-5 minuta – način primjene ovisan je o dobi djeteta.
Ako dijete ima dehidraciju daje se 50-100 ml/kg/4 sata (blaga ili umjerena dehidracija) rehidracijske otopine. Za svaku proljevastu stolicu treba dati ORS, tj. do 2 godine 50-100 ml za svaku proljevastu stolicu, 2-10 godina 100-200 ml ORS-a za svaku stolicu te za djecu iznad 10 godina koliko žele ORS-a. Davanje ORS-a treba prakticirati sve do prestanka proljeva.
Nadležni liječnik će dati detaljne preporuke roditeljima/skrbnicima djeteta o liječenju, pa i provođenju oralne rehidracije.
Prednosti oralne rehidracije su da se djeca liječe kući, izbjegava se bolničko liječenje, a u najvećem broju slučajeva sprječavaju se teže posljedice i eventualna primjena infuzijska terapija.
Djeci s proljevom treba što ranije (nema potrebe da dijete dugo gladuje) dati hranu kako bi se spriječilo gladovanje, daljnji gubitak TM-a i što prije oporavila sluznica crijeva. Ako djeca doje ne treba prekidati s podojima, čak se preporučuje da podoji trebaju biti učestaliji. U skladu s novim preporukama djeci koja su na dojenačkim mliječnim formulama treba dati uobičajenu mliječnu formulu, koju je koristilo prije proljeva. Kod djece kod kojih je uvedena dohrana (nemliječna hrana) daju se namirnice koje ne sadrže previše masnoća i jednostavnih šećera, tj. daju se žitarice, povrće, meso, riba, hrana koja sadržava kalij (krompir, batat, blitva, špinat, jogurt, kefir- sadrži i probiotike, banana i dr.) – što je u ovisnosti od dobi djeteta odnosno kalendara dohrane. Hrana treba biti dobro skuhana, ispasirana, potrebno je izbjegavati davanje pržene, masne i začinjene hrane. Obroci trebaju biti manji, učestaliji, tj. djecu hraniti najmanje svakih 3-4 sata ili koliko žele.
Nekad je bila preporučivana tzv. BRAT dijeta kod proljeva (engl. bread, rice, apple and tea – kruh/hljeb, riža, jabuka i čaj) u trajanju od nekoliko dana, ali nedovoljna nutritivna vrijednost ovih namirnica može imati posljedice na funkciju crijevnih resica i smanjenje TM-a djeteta te je aktualne smjernice više ne preporučuju.
U liječenju proljeva značaja imaju i regulatori crijevne flore (probiotici ili „dobre bakterije“). Istraživanja su pokazala da probiotički soj Lactobacillus rhamnosus GG (LGG) i probiotički kvasac Saccharomyces boulardi skraćuju trajanje i smanjuju učestalost proljeva.
Osim navedenoga, preporučuje se i davanje cinka (učinkovito ublažava simptomatologiju trajanje proljeva i smanjuje rizik od smrti zbog dehidracije) uz primjenu ORS-a i probiotika, ali je liječenje proljeva potrebno sprovoditi uvažavajući preporuke liječnika.
Kada se javiti liječniku/ljekaru (među ostalim)?
– u slučajevima pogoršanja općeg stanja;
– znakova dehidracije;
– pojave krvi u stolici;
– intenzivnih bolova u stomaku;
– povećanja broja stolica i upornog povraćanja;
– povišene tjelesne temperature preko 38,5 C koja traje par dana;
– ako vam se čini da djetetu „nije dobro“, tj. smatrate da treba liječnički pregled.
Kratke crtice prevencije proljeva u djece:
– korištenje isključivo zdravstveno ispravne vode i hrane;
– adekvatna sanitacija (kanalizacioni sistemi, septičke jame…);
– redovito pranje ruku tekućom vodom i sapunom (prije, za vrijeme i nakon pripreme hrane; prije jedenja, nakon korištenja toaleta, nakon diranja prljavih predmeta…);
– primjerena higijena hrane (pranje, termička obrada, čuvanje…);
– adekvatno održavanje čistoće posuđa i opreme u kuhinji);
– isključivo dojenje dojenčadi do 6 mjeseci, a nastaviti i dalje s dojenjem;
– ishrana djece prema relevantnim pedijatrijskim smjernicama;
– racionalna primjena antibiotika;
– uredan cijepni/vakcinalni status djece – ospice/morbili i protiv rotavirusa (od 2009. godine Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da cjepivo/vakcina protiv rotavirusa bude uključena u nacionalne programe imunizacije).
