Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Search
Close this search box.

Peptički ulkus (čir) i Helicobacter pylori

Šta je peptički ulkus (čir)?
Peptički ulkus je rana na sluzokoži želuca ili duodenuma (početka tankog crijeva). Peptički ulkusi su česti: jedan od 10 Amerikanaca oboli od čira u nekom periodu svog života. Jedan od uzroka peptičkog ulkusa je bakterijska infekcija, međutim, neke čireve uzrokuje dugotrajno korištenje nesteroidnih protivupalnih lijekova, poput aspirina i ibuprofena. U nekim slučajevima, kancerozni tumori u želucu ili gušterači mogu uzrokovati čir. Čir ne uzrokuju stres niti začinjena hrana, ali oni mogu pogoršati već postojeći čir.

Šta je Helicobacter pylori?
Helikobakter pilori (Helicobacter pylori) je vrsta bakterije. Naučnici vjeruju da je H. pylori odgovoran za većinu slučajeva peptičkog ulkusa.

Infekcija H. pylori-jem je česta u Sjedinjenim Američkim Državama. Otprilike 20 % ljudi mlađih od 40 godina, i polovina ljudi starijih od 60 godina imaju ovu bakteriju u organizmu. Međutim, kod većine se zaraženih osoba ne razvije čir. Zašto H. pylori ne uzrokuje čir kod svake zaražene osobe nije poznato. Najvjerovatnije je da infekcija zavisi od karakteristika zaražene osobe, tipa bakterije H. pylori, kao i drugih faktora koji još nisu razjašnjeni.

Nije u potpunosti ni utvrđeno kako se ljudi zaraze ovom bakterijom, međutim, općeprihvaćeno je da je najvjerovatniji način unosom u organizam putem vode i hrane.

Naučnici su pronašli H. pylori u pljuvačci nekih zaraženih osoba, pa se bakterija vjerovatno može prenijeti i kontaktom usta-na-usta, poput ljubljenja.

Kako H. pylori uzrokuje peptički ulkus (čir)?

H. pylori slabi zaštitnu sluzokožu želuca i duodenuma (dvanaestopalačnog crijeva), što omogućava da želučana kiselina dospije do osjetljivog tkiva ispod. I kiselina i bakterija iritiraju tkivo, te uzrokuju nastajanje rane, tj. čira.

H. pylori ima sposobnost da preživi u želučanoj kiselini tako što luči enzime koji neutraliziraju kiselinu. Ovaj mehanizam omogućava bakteriji H. pylori da dospije do “sigurnog” područja – zaštitne sluzokože. Nakon toga, njen spiralni oblik pomaže joj da se zarije u sluzokožu.

Koji su simptomi čira?
Najčešći simptom čira je nelagoda ili bol u stomaku sa sljedećim karakteristikama:

bol je tupa, mučna
pojavljuje se i nestaje po nekoliko dana ili sedmica
pojavljuje se 2 do 3 sata nakon jela
pojavljuje se u sredini noći – kada je stomak prazan
unos hrane umanjuje bol
antiacid lijekovi (za smanjivanje želučane kiseline) olakšavaju nelagodu
Drugi simptomi uključuju:
gubitak tjelesne težine
slab apetit
nadutost
podrigivanje
mučninu
povraćanje
Neke osobe imaju samo blage simptome, dok druge uopšte nemaju nikakvih simptoma.

Kada trebam zatražiti hitnu medicinsku pomoć?
Ako iskusite bilo koji od ovih simptoma, odmah se obratite ljekaru:

prodorna, iznenadna i trajna bol u stomaku
krvava ili crna stolica
povraćanje krvi ili sadržaja koji izgleda poput mljevene kafe
Ovi simptomi mogli bi biti znak ozbiljnog problema, poput:
perforacije—kada čir prodre kroz zid želuca ili dvanaestopalačnog crijeva
krvarenja—kada kiselina ili čir probiju krvni sud
opstrukcije—kada čir blokira put kojim hrana izlazi iz želuca

Kako se dijagnosticira čir uzrokovan bakterijom H. pylori?

Dijagnosticiranje čira

Da bi se utvrdilo da li simptome kod pacijenta uzrokuje čir, ljekar može zatražiti rendgensko snimanje gornjeg gastrintestinalnog trakta ili gastroskopiju. Prije započinjanja rendgenskog snimanja, pacijent prvo treba popiti tečnost (barijum) koja izgleda poput krede, a čija je svrha bolje prikazivanje probavnih organa i eventualnog čira na snimku, a zatim se vrši snimanje ezofagusa, želuca i dvanaestopalačnog crijeva.

Tokom gastroskopije koristi se endoskop – tanka, osvijetljena cijev sa kamerom na vrhu. Tokom pregleda, ljekar polagano spušta endoskop niz grlo pacijenta do želuca i dvanaestopalačnog crijeva pomoću kojeg pregledava sluzokožu ezofagusa, želuca i duodenuma. Ljekar može koristiti endoskop da napravi slike čira ili da uzme mali uzorak tkiva radi pregledavanja pod mikroskopom (procedura koja se zove biopsija). Ako čir krvari, ljekar može pomoću endoskopa ubrizgati lijek koji zaustavlja krvarenje ili kauterizirati čir pomoću odgovarajućeg instrumenta.

Utvrđivanje prisutnosti bakterije H. pylori
Ako se otkrije postojanje čira, ljekar testira pacijenta na prisutnost bakterije H. pylori. Ovaj test je važan zbog toga što je metoda liječenja čira uzrokovanog ovom bakterijom drugačija od metode liječenja čira uzrokovanog nesteroidnim protivupalnim lijekovima (aspirin, ibuprofen).

H. pylori se dijagnosticira uz pomoć testova krvi, daha, stolice i tkiva. Najčešći su testovi krvi koji otkrivaju postojanje antitijela na ovu bakteriju.

Test daha na ureu je djelotvorna dijagnostička metoda kada je u pitanju H. pylori. Ovaj test se također koristi i nakon završenog tretmana lijekovima da bi se utvrdilo u kojoj mjeri je liječenje bilo djelotvorno. U ordinaciji ljekara, pacijent popije rastvor sa ureom koji sadrži posebni atom karbona. Ako je H. pylori prisutan u želucu, bakterija razlaže ureu, oslobađajući karbon, koji krv, zatim, prenosi u pluća iz kojih ga pacijent izdiše. Test daha je tačan u nekih 96-98% slučajeva.

Test tkiva obično se provodi korištenjem uzorka tkiva koji je uzet uz pomoć endoskopa. Postoje tri tipa ovog testa:

Brzi test na ureazu otkriva enzim ureaze u dahu, a koji proizvodi bakterija H. pylori
Histološki test omogućava ljekaru da otkrije i analizira datu bakteriju
Uzgoj kulture kojim se stimuliše rast bakterije H. pylori u uzorku tkiva
Kada se utvrđuje eventualna prisutnost H. pylori, testovi krvi, daha i stolice koriste se radije nego test tkiva pošto su manje invazivni. Međutim, test krvi se ne koristi da utvrđivanje prisutnosti ove bakterije po završetku tretmana jer krv pacijenta može pokazati lažno pozitivan rezultat čak i nakon što je H. pylori uništena.

Kako se liječe peptički ulkusi uzrokovani bakterijom H. pylori?
Peptički ulkusi uzrokovani bakterijom H.pylori liječe se lijekovima koji ubijaju bakteriju, smanjuju lučenje želučane kiseline i štite sluzokožu želuca. U cilju eliminacije bakterije koriste se antibiotici, a za smanjenje želucane kiseline mogu se koristiti dva lijeka: H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe.

H2 blokatori djeluju blokiranjem histamina koji stimuliše lučenje kiseline. Oni pomažu da se smanji bol uzrokovana čirom nakon nekoliko sedmica. Inhibitori protonske pumpe potiskuju proizvodnju kiseline zaustavljajući mehanizme koji pumpaju kiselinu u želudac. Već godinama, H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe propisuju se kao lijek za čir. Međutim, kada se koriste sami, ovi medikamenti ne uništavaju bakteriju H. pylori i prema tome, ne liječe čir uzrokovan ovom bakterijom. Bismut sabsalicilat (bismuth subsalicylate), komponenta lijeka Pepto-Bismol, koristi se za zaštitu želučane sluzokože od kiseline. On također ubija H. pylori.

Tipovi antibiotika koji se propisuju pacijentima razlikuju se širom svijeta zbog toga što se u određenim područjima počela pojavljivati otpornost na neke antibiotike.

Za tretiranje H. pylori-a ne preporučuje se korištenje samo jednog lijeka. Zasada, najdjelotvorniji tretman predstavlja dvosedmična kura pod nazivom trostruka terapija. Ona uključuje uzimanje dva antibiotika u cilju eliminiranja bakterije i lijeka za smanjenje kiseline ili lijeka koji štiti sluzokožu želuca. Dvosedmična trostruka terapija umanjuje simptome čira, ubija bakteriju i spriječava ponovno javljanje čira kod više od 90% pacijenata.

Nažalost, za mnoge pacijente, trostruka terapija je komplikovana jer podrazumijeva uzimanje čak 20 tableta dnevno. Osim toga, antibiotici koji se koriste mogu uzrokovati nus pojave poput mučnine, povraćanja, proljeva, tamne stolice, metalnog okusa u ustima, nesvjestice, glavobolje i gljivičnih infekcija kod žena – većina nus pojava smanjuje se nakon prestanka uzimanja terapije. Ipak, studije su pokazale da je najdjelotvornije korištenje terapije pune dvije sedmice.

Rani rezultati studija u drugim zemljama pokazuju, međutim, da i 1 sedmica trostruke terapije može biti djelotvorna kao i terapija pune dvije sedmice, i to sa manje nus pojava.

Druga opcija je dvosedmična dualna terapija koja uključuje dva lijeka: antibiotik i potiskivač želučane kiseline, međutim, ona nije djelotvorna kao trostruka terapija.

Četverostruka terapija tokom dvije sedmice, a u kojoj se koriste dva antibiotika, potiskivač kiseline i lijek za zaštitu sluzokože želuca, izgleda obećavajuće u aktuelnim studijama.

Lijekovi koji se koriste za tretiranje čira uzrokovanog bakterijom H. pylori

Antibiotici: metronidazol, tetraciklin, claritromicin, amoksicilin

H2 blokatori: cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin

Inhibitori protonske pumpe: omeprazol, lansoprazol, rabeprazol, esomeprazol, pantoprozol

Zaštitnik želučane sluzokože: bismut sabsalicilat (bismuth subsalicylate)

Da li je moguće spriječiti zarazu bakterijom H. pylori?
Još uvijek nije u potpunosti poznato kako se H. pylori širi, stoga je prevencija otežana. Naučnici pokušavaju razviti vakcinu koja bi spriječila zarazu.

Zašto svi ljekari automatski ne rade test na H. pylori?

Mijenjanje medicinskih uvjerenja i prakse zahtijeva određeno vrijeme. Tokom gotovo 100 godina, naučnici i ljekari vjerovali su da čir uzrokuju stres, začinjenja hrana i alkohol. Liječenje je uključivalo odmaranje i blagu ishranu. Kasnije, naučnici su listi uzroka dodali i želučanu kiselinu, te su započeli tretirati slučajeve čira antiacidima (lijekovima za smanjivanje kiseline).

Otkad je 1982. godine otkrivena bakterija H. pylori, studije provedene širom svijeta pokazale su da korištenje antibiotika u cilju uništavanja H. pylori liječi peptički ulkus. Međutim, učestalost čireva uzrokovanih ovom bakterijom se mijenja. Infekcija ovom bakterijom postaje rjeđa kod osoba rođenih u razvijenim zeljama, dok, istovremeno, medicinska zajednica i dalje nastavlja sa debatom o istinskoj ulozi bakterije H. pylori u nastajanju peptičkih ulkusa.

IZVOR: National Institutes of Health, novembar 2009., http://digestive.niddk.nih.gov/ddiseases/pubs/hpylori/index.htm