Nakon što osoba preživi neki veoma stresan događaj, on/ona često može osjetiti da treba sam/a naći snagu da nastavi živjeti i “samo izaći na kraj s tim” ili “preći preko toga”. Međutim, neka iskustva su tako traumatična da se pojedinac suočava sa ozbiljnim problemima prevazilaženja tog iskustva i normalnog funkcionisanja u životu poslije njega. Moguće je da te osobe imaju posttraumatski stresni poremećaj.
ŠTA JE TO POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (PTSP)?
Posttraumatski stresni poremećaj podrazumijeva razvoj karakterističnih simptoma koji traju duže od jednog mjeseca, zajedno sa poteškoćama po pitanju normalnog življenja i funkcionisanja nakon suočavanja sa ugrožavajućim i traumatičnim iskustvom.
SIMPTOMI
- Flashbacks —sjećanja na traumu ili “iznenadne slike” traume koje se pojavljuju neočekivano; to može uključivati i noćne more ili fizičke reakcije poput ubrzanog rada srca
- Izbjegavanje—izbjegavanje ljudi, mjesta, misli ili aktivnosti koji vraćaju sjećanja na traumatično iskustvo; može uključivati i osjećaj tuposti i stanje bezosjećajnosti, udaljavanje od porodice i prijatelja, ili “samo-liječenje” zloupotrebom alkohola i droga
- Hiperuzbuđenost—osjećaj “stanja pripravnosti” i iritabilnosti, problemi sa spavanjem, problemi sa koncentriranjem, osjećaj pretjerane budnosti i lahkog zastrašivanja, iznenadni izljevi bijesa.
KO JE NA RIZIKU DA OBOLI OD PTSP-A
- Pripadnici vojnih snaga koji su bili na bojištu i civili koji su pretrpjeli traume u ratu
- Osobe koje su silovane, seksualno ili fizički zlostavljane
- Osobe koje su preživjele ili bile svjedoci događaja opasnih po život
- Osobe koje su preživjele prirodne katastrofe, poput oluja i zemljotresa
LIJEČENJE PTSP-a
- Kognitivno-bihevioralna terapija sa obučenim psihijatrom, psihologom ili drugim stručnjakom može pomoći da se izmijene emocije, misli i ponašanja koja su povezana sa PTSP-om, te može pomoći pri obuzdavanju osjećaja panike, bijesa i anksioznosti
- Određeni lijekovi mogu smanjiti simptome poput anksioznosti, impulsivnosti, depresije i nesanice, te smanjiti potrebu za alkoholom i drugim drogama.
- Grupna terapija može pomoći pacijentima da izraze svoja osjećanja u vezi sa traumom i da oforme mrežu uzajamne podrške.
- Informiranje o PTSP-u i dijeljenje tih informacija sa porodicom i prijateljima može poboljšati razumijevanje i osigurati podršku u periodu oporavka.
Više informacija na engleskom jeziku možete naći na stranicama:
Američko psihijatrijsko udruženje (American Psychiatric Association)
http://www.psych.org/public_info
Američko udruženje za anksiozne poremećaje (Anxiety Disorders Association of America)
http://www.adaa.org
Državni centar za PTSP (National Center for Posttraumatic Stress Disorder)
http://www.ncptsd.org
Autor: Lise M. Stevens
Izvor: JAMA. 2007;298:588., Vol. 298 No. 5, avgust 2007., JAMA Patient Page, http://jama.ama-assn.org/cgi/content/full/298/5/588
