Zdravlje porodice-Oboljenja

Nova gripa A (H1N1)

Šta je nova gripa A (H1N1)?

To je virus nove gripa A (H1N1) koji ranije nije kružio među ljudima. Ovaj virus nije povezan sa ranijim ili aktuelnim virusom sezonske gripe kod ljudi.

Kako se ljudi mogu zaraziti ovim virusom?

Virus se prenosi od osobe do osobe, i to na jednostavan način kao i normalna sezonska gripa: izlaganjem inficiranim kapljicama koje iskašlje ili iskiše oboljela osoba (putem udisanja ili kontaminiranjem ruku i površina).

Da bi se spriječilo širenje, osobe koje su bolesne trebaju pokriti usta i nos kada kašlju ili kišu, ostati kući kada se osjećaju bolesno, redovno prati ruke i držati se, koliko god je to moguće, na udaljenosti od zdravih ljudi.

Ne postoje zabilježeni slučajevi zaraze putem kontakta sa svinjama ili drugim životinjama.

Mjesto nastanka virusa je nepoznato.
Koji su znakovi i simptomi zaraze?

Znakovi zaraze virusom gripe A (H1N1) su poput znakova obične gripe, uključujući temperaturu, kašalj, bol u mišićima i zglobovima, bol u grlu i hunjavicu, a ponekad i povraćanje i proljev.

Zašto toliko brinemo kada je u pitanju ova gripa kad svake godine stotine hiljada ljudi umru od sezonske gripe?

Sezonska gripa javlja se svake godine i virusi se svake godine mijenjaju–međutim, mnogi ljudi imaju određen vid imuniteta na virus koji kruži, što pomaže da se ograniči broj slučajeva zaraze. Neke države, također, vakcinišu stanovništvo protiv sezonske gripe u cilju umanjivanja broja oboljelih i broja smrtnih slučajeva.

Međutim, virus gripe A (H1N1) je novi virus i na njega većina ljudi nije otporna. Zbog toga ovaj virus može uzrokovati više infekcija nego što je to slučaj sa virusom sezonske gripe. WHO djeluje zajedno sa proizvođačima na ubrzavanju razvoja sigurne i djelotvorne vakcine, međutim, potrebno je da prođe nekoliko mjeseci prije nego što vakcina bude svugdje dostupna.

Čini se da je nova gripa A (H1N1) zarazna u istoj mjeri kao i sezonska gripa, te da se širi posebno brzo među mlađom populacijom (od 10 do 45 godina života). Intenzitet bolesti varira od veoma blagih simptoma to teškog oboljenja koje može rezultirati smrću. Većina osoba koje se zaraze ovim virusom iskuse blaži oblik bolesti i oporave se bez korištenja antiviralnih lijekova ili medicinske pomoći. Kada su u pitanju ozbiljni slučajevi, više od pola hospitaliziranih osoba imalo je neki temeljni zdravstveni problem ili slab imuni sistem.

Većina oboljelih iskusi blage simptome i oporavi se kod kuće. Kada osoba treba zatražiti medicinsku pomoć?

Osoba treba potražiti medicinsku pomoć ako iskusi nedostatak zraka ili poteškoće sa disanjem, ili ako temperatura potraje duže od 3 dana. Roditelji koji imaju malo dijete koje je bolesno trebaju se obratiti ljekaru ako primijete da dijete diše ubrzano ili sa naporom, ako temperatura potraje duže ili dijete dobije napad (konvulzije).

Njega u kući – odmaranje, uzimanje dovoljno tečnosti i korištenje odgovarajućeg lijeka protiv bolova – sasvim je dovoljna za oporavak u većini slučajeva. (Mala djeca i mlađe odrasle osobe ne trebaju uzimati aspirin zbog rizika od Reyevog sindroma.)

INFORMACIJE ZA MEDICINSKE STRUČNJAKE:

Kliničke karakteristike teških slučajeva pandemijske gripe

Na trodnevnom sastanku koji je organizirao WHO u zdravstvenoj organizaciji Pan American Health Organization u Vašingtonu od 14. do 16. oktobra 2009. godine, 100 naučnika i zdravstvenih radnika iz cijelog svijeta prezentirali su svoja iskustva kada je u pitanju nova gripa A, te je potvrđeno da je ogromna većina osoba širom svijeta koje su zaražene novim H1N1 virusom imala simptome nekompliciranog oboljenja sličnog gripi, sa punim oporavkom u periodu od jedne sedmice, čak i bez medicinskog tretmana.

Potreba za intenzivnom njegom

Međutim, fokus pažnje medicinskih stručnjaka sada je prebačen na utvrđivanje kliničkih smjernica za liječenje male podgrupe pacijenata kod kojih se brzo razvija veoma ozbiljna progresivna upala pluća (pneumonia). Kod ovih pacijenata, teška upala pluća često je povezana sa zastojem u radu drugih organa, ili očitim pogoršavanjem već prisutne astme ili hronične opstruktivne bolesti pluća.

Liječenje ovih pacijenata je teško i zahtijevno, te je sasvim jasno da će ustanove hitne pomoći i bolnički odjeli za intenzivnu njegu iskusiti najveći teret njege pacijenata tokom ove pandemije.

Primarna virusna pneumonija je najčešća dijagnoza u teškim slučajevima i čest uzrok smrti. Sekundarne bakterijske infekcije pronađene su u otprilike 30% smrtnih slučajeva. Zastoj disajnih organa i refrakterni šok su dosad bili najčešći uzroci smrti.

Klinička slika razlikuje se od sezonske gripe

Učesnici sastanka koji su vodili teške slučajeve složili su se da se klinička slika teških slučajeva drastično razlikuje od obrasca bolesti koji se može primijetiti tokom epidemije sezonske gripe. Dok je poznato da su osobe sa određenim postojećim zdravstvenim stanjima, uključujući i trudnoću, na većem riziku, veliki broj teških slučajeva desio se kod prethodno zdravih mladih osoba. Kod ovih pacijenata, faktori predispozicije koji su povećali rizik od ozbiljnog obolijevanja zasada nisu sasvim jasni.

U teškim slučajevima, stanje pacijenta općenito se počne pogoršavati oko 3. do 5. dana nakon pojave prvih simptoma. Pogoršavanje stanja pacijenta je ubrzano i kod mnogih pacijenata do zatajenja respiratornih organa dolazi unutar 24 sata, te je neophodno urgentno smiještanje pacijenta na odjel za intenzivnu njegu. Nakon prijema, većini pacijenta neophodna je pomoć aparata za vještačko disanje. Međutim, određeni pacijenti ne odgovaraju dobro na konvencionalni metod olakšavanja disanja, što dodatno komplicira samo liječenje.

Ohrabrujuće je to što su mnogobrojni podaci pokazali da hitar tretman sa antiviralnim lijekovima (oseltamivir ili zanamivir), umanjuje težinu bolesti i povećava vjerovatnoću preživljavanja. Ovi rezultati osnažuju ranije preporuke WHO-a za rano liječenje sa ovim lijekovima pacijenata koji zadovoljavaju kriterije za liječenje, čak i u slučaju nepostojanja pozitivnog testa za potvrđivanje virusa H1N1.

Pored upale pluća koju uzorkuje virus H1N1, pokazalo se da upala pluća koinfekcijom nekom bakterijom također može dovesti do teškog oboljenja sa brzom progresijom. Bakterije česte u ovakvim slučajevima uključuju: Streptococcus pneumoniae i Staphylococcus aureus, uključujući u nekim slučajevima i soj stafilokoka otpornog na meticilin (MRSA). Pošto su ove bakterijske koinfekcije češće nego što je to u početku smatrano, klinički stručnjaci istakli su potrebu da se empirijska antimikrobna terapija razmotri kao rani tretman za pneumoniju koja ima izvor u zajednici (tj. koja nije stečena u bolnici).

Grupe na najvećem riziku

Učesnici skupa složili su se da je rizik od teškog i fatalnog oboljenja najveći u tri grupe: trudnice (posebno u trećem tromjesečju trudnoće), djeca mlađa od 2 godine, i osobe sa hroničnim oboljenjem pluća, uključujući astmu. Neurološki poremećaji mogu povećati rizik od teškog obolijevanja kod djece.

Činjenice prezentirane tokom sastanka dodatno pokazuju da su siromašnije populacije, pogotovo manjinske grupe, disproporcionalno više zahvaćene težim oblicima oboljenja. Iako razlozi za ovaj povećan rizik nisu u potpunosti jasni, stručnjaci smatraju da razlog mogu biti dodatna oboljenja koja su česta u ovoj populaciji, poput dijabetesa i astme, kao i nepostojanje adekvatnog pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Iako tačna uloga gojaznosti nije trenutno jasna, gojaznost, a posebno morbidna gojaznost, prisutne su u velikoj mjeri kod teških i fatalnih slučajeva. Gojaznost nije prepoznata kao faktor rizika u ranijim pandemijama ili epidemijama sezonske gripe.

IZVOR: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), novembar 2009., www.who.int

Naučnici su “korak bliže” prognozirajućem testu na aktivnu tuberkulozu

Međunarodni istraživači tvrde da su napravili “značajan korak” ka prognozirajućem krvnom testu na tuberkulozu.

Otisak DNK u krvi nudi nadu u moguće identificiranje onih kliconoša TB-a kod kojih će se pojaviti simptomi i koji će postati zarazni za druge. Takav test bi omogućio ranu dijagnozu i liječenje ove plućne bolesti, sa mogućnošću spašavanja mnogih života.

Stručnjaci smatraju da je istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, “značajno”, ali da ga je potrebno dokazati dodatnim studijama.

Tuberkuloza, ili TB, je zarazno bakterijsko oboljenje pluća, čiji su simptomi kašljanje, bolovi u prsima i gubitak tjelesne težine.

Svake sekunde jedna osoba na svijetu oboli od TB-a, a svake godine od TB-a umre gotovo 2 miliona ljudi. Međutim, samo se kod jedne od 10 osoba koje se zaraze TB-om razvije aktivni oblik bolesti.

Zasada, iako je moguće putem kožnog ili krvnog testa pokazati ko nosi TB klice ali ne pokazuje simptome, nije moguće predvidjeti kod koga će se bolest u potpunosti razviti.

Stručnjaci iz Velike Britanije, SAD-a i Južne Afrike analizirali su genetički potpis u krvi pacijenata sa aktivnom tuberkulozom. Isti genetički markeri pronađeni su kod otprilike 10% pacijenata sa latentnom infekcijom, ukazujući na to da su oni kandidati za razvijanje punog oblika bolesti.

Stručnjaci će sada pratiti ove pacijenti da bi utvrdili da li će se kod njih u budućnosti razviti simptomi, međutim, razvijanje bilo kakvog konkretnog testa može se očekivati tek za nekih 20-30 godina.

IZVOR: BBC NEWS, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/

Gastroenteritis uzrokovan norovirusom

PDF verzija

Uvod
Grupa norovirusa je najčešći uzročnik gastroenteritisa.

Do zaraze norovirusima može doći u bilo koje doba godine, međutim, zaraze virusom iz ove grupe su česte tokom zimskih mjeseci.

Simptomi zaraze norovirusom uključuju mučninu, povraćanje, proljev, te u nekim slučajevima povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, bolove u stomaku i bolove u ekstremitetima. Simptomi mogu potrajati od 12 do 60 sati, ali se većina osoba oporavi nakon dva dana.

Kako se norovirusi prenose
Procjenjuje se da norovirusi inficiraju između 600,000 i jednog miliona osoba u Velikoj Britaniji svake godine. Infekcije norovirusima javljaju se kod ljudi svih uzrasta, a izbijanja ovog oboljenja su pogotovo česta u zatvorenim okruženjima kao što su bolnice, starački domovi i škole, jer se norovirusi prenose veoma brzo od osobe do osobe, te mogu preživjeti nekoliko dana na kontaminiranoj površini.

Norovirusi se mogu prenositi putem kontakta sa zaraženom osobom, putem kontakta sa površinama i predmetima koje su kontaminirane virusom, ili unosom kontaminirane hrane ili vode.

Nakon infekcije norovirusom moguće je ponovo se zaraziti pošto otpornost na ovaj virus traje samo kratki vremenski period.

Simptomi infekcije norovirusom
Simptomi infekcije norovirusom obično se javljaju dan-dva nakon zaraze, međutim mogu se pojaviti već i nakon 12 sati.

Prvi simptom je obično iznenadna mučnina, koju prati snažno povraćanje i vodenast proljev. Kod nekih osoba se također mogu javiti:

povišena tjelesna temperatura (preko 38°C)
glavobolja
grčevi u stomaku
bolovi u nogama i rukama
Simptomi obično traju od 12 do 60 sati, ali se većina osoba u potpunosti oporavi nakon dva do tri dana. Nisu poznate nikakve dugotrajne posljedice preboljevanja zaraze norovirusom.

Dehidracija

Često povraćanje i proljev uzrokovani norovirusom mogu dovesti do dehidracije (nedostatka tečnosti u organizmu).

Dehidracija predstavlja veći rizik za veoma malu djecu i starije osobe. Simptomi blage dehidracije uključuju:

nesvjesticu
glavobolju
umor
suha usta, usne i oči
tamnu, koncentriranu mokraću
izbacivanje samo male količine mokraće (manje od tri do četiri puta dnevno)

Kada osoba ozbiljno dehidrira, javljaju se ekstremniji simptomi poput suhe, naborane kože, nemogućnosti mokrenja, slabog pulsa i niskog nivoa svijesti.

Blaga dehidracija je česta i može se jednostavno izliječiti unosom večih količina tečnosti. Međutim, teška dehidracija može dovesti do ozbiljnih komplikacija te biti smrtonosna u nekim slučajevima.

Ako vi ili vaše dijete imate bilo koji simptom teške dehidracije nakon infekcije norovirusom, odmah zatražite medicinsku pomoć.

Dijagnoza
Infekcija norovirusom može se dijagnosticirati slanjem uzorka stolice u laboratoriju, međutim, to obično nije neophodno jer je liječenje isto za sve uzroke gastroenteritisa.

Norovirusi su najčešći uzročnici gastroenteritisa, stoga ako ste iskusili naglu epizodu povraćanja i proljeva, vjerovatno ste zaraženi ovim virusom.

Liječenje infekcije norovirusom

Ne postoji specifičan lijek za infekciju norovirusom i u većini slučajeva posjeta ljekaru neće biti neophodna. Dok ste bolesni:

Boravite u kući
Uzimajte paracetamol da biste umanjili povišenu tjelesnu temperaturu
Unosite veće količine tečnosti u organizam da biste nadoknadili tečnost koju gubite povraćanjem i proljevom. Na taj način možete spriječiti dehidraciju.
Unos dovoljne količine tečnosti je posebno važan za malu djecu i starije osobe, koji su skloniji dehidraciji.

Pokušajte jesti laganu hranu koja se jednostavno vari, poput supe, riže, tjestenine i hljeba. Bebama treba tokom bolesti davati hranu po standardnom režimu.

Da biste umanjili rizik od prenošenja virusa na druge, redovno perite ruke sapunom i boravite u kući 48 sati nakon što svi simptomi nestanu.

Ako se simptomi nastave više od tri dana ili se osjećate ozbiljno dehidriranim, odmah zatražite savjet ljekara.

Rehidracija
Ako ne možete zadržati unešenu tečnost u stomaku već odmah povraćate, pokušajte često uzimati male gutljalje da biste osigurali dovoljnu rehidraciju.

Rastvor za rehidraciju

Ako ste dehidrirali, onda ste osim tečnosti iz tijela izgubili i šećere i soli. Rastvor za rehidraciju vam može pomoći da nadomjestite izgubljene minerale i ponovno uspostavite ravnotežu tečnosti u vašem tijelu. Rastvori, koje možete nabaviti u svim apotekama, obično dolaze u vidu praha koji možete pomiješati sa vodom i odmah piti.

Teška dehidracija
Ako je u pitanju teška dehidracija, boravak u bolnici će možda biti neophodan. U bolnici se tečnost može nadomjestiti putem nazogastrične sonde (cjevčice kroz nos) ili intravenozno (direktno u venu).

Spriječavanje zaraze norovirusom

Nije uvijek moguće izbjeći zarazu norovirusom, međutim, dobre higijenske navike mogu ograničiti širenje zaraze.

Da biste spriječili širenje virusa možete preduzeti sljedeće korake:

Često i pažljivo perite ruke sapunom, pogotovo nakon korištenja toaleta i prije pripremanja hrane.
Nemojte dijeliti peškire i posteljinu sa drugima.
Dezinficirajte sve površine ili predmete koji bi mogli biti kontaminirani virusom. Najbolje je da koristite sredstvo za čišćenje kuće na bazi hlora. Uvijek slijedite uputstva za korištenje naznačena na boci.
Operite svu odjeću i posteljinu koja je možda kontaminirana virusom.Odjeću perite posebno i na višoj temperaturi (60°) da bi virus bio uništen.
Bacite sav inficirani izmet i povraćeni sadržaj u wc školjku, te dezinficirajte školjku i okolne površine toaleta.
Izbjegavajte konzumiranje sirove, neoprane hrane, te jedite školjke kamenice samo od pouzdanih nabavljača i restorana. Poznato je da se norovirus često nalazi u kamenicama.
Ako ste zaraženi norovirusom, izbjegavajte direktan kontakt s drugima i pripremanje hrane za druge najmanje 48 sati nakon prestanka simptoma. Može se desiti da ste zarazni čak i ako više nemate mučninu ili proljev.

Izbjegavajte posjete bolnicama ako ste imali tipične simptome infekcije norovirusom tokom posljednja 48 sata. Infekcija norovirusom je teža i lakše se prenosi među ljudima koji su već bolesni.

IZVOR: NHS Choices, 10. maj 2010., http://www.nhs.uk/conditions/Norovirus/Pages/Introduction.aspx

Bjesnilo

Bjesnilo je opasna bolest koju uzrokuje virus. Svake godine, ova bolest ubije više od 50 000 ljudi i milione životinja širom svijeta.

Bjesnilo posebno predstavlja veliki problem u Aziji, Africi i Centralnoj i Južnoj Americi.

Ko može oboljeti od bjesnila?
Od bjesnila mogu oboljeti svi sisari. Rakuni, tvorovi, lisice, šišmiši, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisari, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo.

Bjesnilo uzrokuje virus. Životinja se zarazi ovim virusom putem pljuvačke, najčešće tokom ujeda od strane već zaražene životinje. Bjesnilo se ne prenosi putem krvi.

 

Kako se može prepoznati da li neka životinja ima bjesnilo?

Životinje zaražene bjesnilom ponašaju se drugačije u poređenju na zdrave životinje. Zaražene divlje životinje mogu se kretati sporo ili se ponašati kao da su pitome. S druge strane, životinja koja je inače pitoma može iznenada skočiti i pokušati ugristi.

Neki od znakova bjesnila kod životinja su:

  • promjene u ponašanju životinje
  • opća slabost
  • problemi sa gutanjem
  • povećana proizvodnja sline
  • agresivnost
  • otežano kretanje ili paraliza

U ranoj fazi bjesnila, životinje najčešće nemaju nikakve simptome iako su zarazne. Period inkubacije kod bjesnila obično traje između 1-3 mjeseca, iako može potrajati i po nekoliko godina. U trenutku kada virus dođe do mozga ili kičmene moždine, počinju se javljati simptomi bolesti.

Da li je moguće spriječiti bjesnilo?

Da, bjesnilo se može spriječiti administriranjem vakcine protiv bjesnila i detaljnim čišćenjem rane. Ako vas ugrize životinja koja možda boluje od bjesnila, odmah očistite ranu vodom i sapunom i obratite se ljekaru.

 

Kako spriječiti bjesnilo?
  • Važno je vakcinisati pse, mačke, lasice i tvorove protiv bjesnila
  • Uvijek nadzirite svoje ljubimce i držite psa na lancu kada se krećete u područjima gdje su prisutne divlje životinje
  • Nemojte dirati divlje životinje. Ako vidite divlju životinju ili psa lutalicu, pogotovo ako se ta životinja ponaša čudno, pozovite službu nadležnu za kontrolu životinja
  • Ako vas ujede neka životinja, ranu perite sapunom i vodom najmanje 5 minuta. Obavezno se obratite ljekaru da provjerite da li je neophodno da dobijete vakcinu.
  • Razmotrite mogućnost sterilizacije vaših kućnih ljubimaca-sisara. Takve životinje rjeđe napuštaju dom i postaju lutalice, te nisu u stanju izroditi još životinja lutalica.
Bjesnilo kod ljudi

Kod ljudi, znakovi i simptomi bolesti pojavljuju se 30-90 dana nakon ugriza. Nakon što se simptomi razviju kod čovjeka, smrt je gotovo neizbježna. Zbog toga je veoma bitno obratiti se ljekaru odmah nakon životinjskog ujeda.

Rani simptomi bjesnila uključuju povećanu tjelesnu temperaturu, glavobolju, bol u grlu i osjećaj umora. Nakon što virus dođe do mozga, osoba se može početi ponašati nervozno, zbunjeno i uznemireno. Drugi simptomi bjesnila kod ljudi uključuju:

  • bol na mjestu ugriza
  • halucinacije
  • hidrofobija (“strah od vode” zbog grčenja grla)
  • paraliza

Kako se bolest pogoršava, osoba pada u komu i umire. Od pojave simtoma kod životinja ili ljudi, smrt obično nastupa u roku od 10 dana.

Vakcinacija se provodi administriranjem serije od 6 vakcina tokom 30 dana. Jedna vakcina daje se u područje oko ujeda, a ostatak se daje u ruku. Ponekad je potrebna dodatna vakcina tokom prvog dana da bi bilo obuhvaćeno cijelo područje oko mjesta ujeda.

 

Danas, mnoge zemlje imuniziraju divlje životinje da bi spriječili širenje bjesnila. Imunizacija se obavlja stavljanjem oralne vakcine u specijalne mamce. Mamci se zatim postavljaju u područja gdje su prisutne divlje životinje, koje, nakon što ih pojedu, postaju imune na bjesnilo. Ovaj metod pokazao se djelotvornim i u Evropi i Kanadi.

Smisao ovih programa oralne imunizacije jeste da ako se dovoljno životinja imunizira protiv bjesnila, one će napraviti prirodnu barijeru, jer će braniti vlastiti teritorij od životinja koje su zaražene. Na taj način moguće je zaustaviti ili barem umanjiti širenje ove bolesti.

 

IZVOR: Centres for DIsease Control and Prevention, oktobar 2009.,http://www.cdc.gov/rabies

Svjetski dan tuberkuloze – 24. mart

Gram-pozitivne bakterije Mycobacterium tuberculosis(povećanje 15549x)

24. mart je Svjetski dan tuberkuloze. Ovaj godišnji događaj obilježava datum iz 1882. godine kada je dr. Robert Koch objavio da je otkrio bakteriju koja uzrokuje tuberkulozu (TB) – Mycobacterium tuberculosis.

Svjetski dan TB-a pruža priliku da se razmotre problemi koji su povezani sa TB-om, kao i da se pronađu rješenja i pruži podrška svjetskoj borbi protiv tuberkuloze.

TUBERKULOZA U SVIJETU

TB je jedna od najubojitijih bolesti na svijetu:

  • Jedna trećina svjetske populacije inficirana je TB-om.
  • Svake godine, gotovo 9 miliona osoba širom svijeta razboli se od tuberkuloze.
  • Svake godine, gotovo dva miliona smrtnih slučajeva širom svijeta povezano je sa tuberkulozom.
  • TB je vodeći uzrok smrti osoba inficiranih HIV-om.

Šta je tuberkuloza?

Tuberkuloza (TB) je bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium tuberculosis. Bakterija obično napada pluća, međutim, može napasti bilo koji dio tijela, poput bubrega, kičme ili mozga. Ako se pravilno ne liječi, TB može biti smrtonosna. Ranije, TB je bila vodeći uzrok smrti u SAD-u.

Kako se TB prenosi?

TB se prenosi kroz zrak od jedne osobe do druge. Bakterije se nađu u zraku kada osoba sa aktivnom tuberkulozom u plućima ili grlu kašlje, kiše, priča ili pjeva. Osobe koje su u njenoj neposrednoj blizini mogu udahnuti bakterije i zaraziti se.

Osobe sa aktivnom tuberkulozom najčešće prenesu oboljenje osobama sa kojima provode svakodnevno najviše vremena, kao što su članovi porodice, prijatelji, kolege na radnom mjestu ili školski drugovi.

Šta je latentna infekcija TB-om?

Kod većine osoba koje udahnu TB bakteriju i inficiraju se, organizam je u stanju da se izbori protiv širenja bakterije. Bakterije postanu neaktivne, ali nastavljaju da žive u tijelu i mogu se aktivirati kasnije u životu. Ovo stanje naziva se latentna tuberkuloza. Osobe sa latentnom TB

  • nemaju simptoma
  • ne osjećaju se bolesnim
  • ne mogu prenijeti TB drugima
  • obično imaju pozitivan kožni test ili pozitivan krvni test na TB
  • mogu dobiti aktivni oblik TB ako ne liječe latentnu TB infekciju

Mnoge osobe koje imaju latentnu TB nikada ne dobiju aktivni oblik bolesti. Kod tih osoba, TB bakterije ostaju neaktivne cijelog života bez uzrokovanja oboljenja. Međutim, kod drugih ljudi, posebno onih sa slabim imunim sistemu, bakterije se aktiviraju, razmnože i uzrokuju TB oboljenje.

Šta je aktivna tuberkuloza?

TB bakterije aktiviraju se ako imuni sistem ne može spriječiti njihov rast. Aktivne bakterije počnu se razmnožavati u tijelu i uzrokovati TB oboljenje koje napada tijelo i uništava tkiva.

Bebe i djeca često imaju slabiji imuni sistem. Osobe inficirane HIV-om imaju veoma oslabljen imuni sistem. Osobe u sljedećim stanjima također imaju narušen imuni sistem:

  • zloupotrebljavanje droga
  • diabetes mellitus
  • silikoza
  • rak glave ili vrata
  • leukemija ili Hodgkinsova bolest
  • teško oboljenje bubrega
  • niska tjelesna težina
  • određene medicinske procedure (poput liječenja kortikosteroidima ili transplantacije organa)
  • specijalizirano liječenje reumatoidnog artritisa ili Crohnove bolesti

Razlike između latentne TB infekcije i aktivne tuberkuloze

Osoba sa latentnom TB infekcijomOsoba sa aktivnim TB oboljenjem
• ne osjeća se bolesno• obično se osjeća bolesno
• nema simptoma• ima simptome koji mogu uključiti:
– težak kašalj koji traje 3 sedmice i duže
– bol u grudima
– iskašljavanje krvi ili ispljuvka
– slabost i umor
– gubitak tjelesne težine
– gubitak apetita
– groznica
– temperatura
– znojenje tokom noći
• ne može prenijeti TB drugima• može prenijeti TB bakteriju drugima
• obično ima pozitivan test na koži ili test krvi• obično ima pozitivan test na koži ili test krvi
• ima normalan rtg snimak pluća i negativan test ispljuvka• može imati abnormalan rtg snimak pluća ili pozitivan test ispljuvka
• treba razmotriti liječenje za latentnu TB infekciju da bi se spriječio razvoj aktivne tuberkuloze• neophodno je liječenje za aktivnu tuberkulozu

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, mart 2011., http://www.cdc.gov/index.htm 

Zeleni čaj pojačava djelovanje antibiotika

U skladu sa rezultatima nove studije istraživača na Aleksandrijskom univerzitetu u Egiptu, zeleni čaj može trostruko pojačati djelovanje antibiotika, što je posebno značajno kada su u pitanju super-bakterije – bakterije otporne na lijekove.

Dr. Mervat Kasim i kolege sa Fakulteta za farmaciju pri Univerzitetu otkrili su da je zeleni čaj učinio 20 % bakterija otpornih na lijekove podložnim djelovanju antibiotika cefalosporina, jednog važnog tipa antibiotika na koji su novi oblici bakterija stekli otpornost.

Također, ubojito djelovanje kloramfenikola bilo je 99,99 % bolje kada se lijek uzimao sa zelenim čajem nego kada je unošen u organizam sam u određenim okolnostima.

U gotovo svakom slučaju i za sve vrste antibiotika koje su koristili, istraživači su otkrili da konzumiranje zelenog čaja istovremeno sa uzimanjem antibiotika pojačava djelovanje antibiotika i umanjuje otpornost bakterija na njih.

Dr Kasim je još istakao da će u budućem periodu testirati djelovanje i drugih ljekovitih i začinskih biljaka poput mažurana i majčine dušice da bi provjerili da li oni sadrže aktivne tvari koje mogu pomoći u borbi protiv bakterija koje su stvorile otpornost na poznate lijekove.

IZVOR: Society for General Microbiology, saopštenje, 30. mart 2008; HealthDay, https://consumer.healthday.com/infectious-disease-information-21/antibiotics-news-30/green-tea-boosts-antibiotics-for-superbugs-614042.html