Javna Ustanova Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Javna Ustanova

Dom Zdravlja Kantona Sarajevo

Djeca-Ishrana

Porodični obroci za uspješnu djecu

Zaboravite na stalno upisivanje djece na sportove, kurseve, plaćanje instruktora, ili plaćanje skupih škola: ako želite povećati šanse da vaše dijete bude uspješno, to možete učiniti na jednostavan način – redovnim, opuštenim porodičnim večerama.

U prvi mah to se može činiti kao nazadovanje, međutim, i roditelji i različite organizacije slažu se kada je u pitanju porodično objedovanje, te ga promoviraju u borbi protiv života kojog karakteriše isključivo prezauzetost.

“Postoje ljudi koji su bukvalno radoholičari i koji su izgubili sve svoje prioritete. Oni su izgubili osjećaj za ono što je istinski važno,” rekla je Bonnie Michaels, savjetnik za pitanja života i posla. “Vrijeme je djeci u potpunosti isplanirano i do maksimuma ispunjeno obavezama.”

Istraživači tvrde da upisivanje djece u nedogled na različite aktivnosti radi “impresioniranja” komisije prilikom budućeg upisa na fakultet, kao i rad dokasno zarad unapređenja karijere, vrše izuzetan pritisak na porodične veze.

“Zajednički obrok uvijek predstavlja priliku da se članovi porodice ‘prizemlje’”, rekla je Michaels.

Državna studija koja je uključivala djecu između 3 i 12 godina otkrila je da više zajedničkih obroka u kući predstavlja pojedinačni najjači faktor boljeg uspjeha, čak prije učenja i odlaska na vjerska okupljanja.

Istraživači su otkrili snažnu vezu između konzumiranja najmanje 5 večera sedmično sa roditeljima i izrazito manjeg rizika da će ta djeca koristiti droge ili da će razviti loše prehrambene navike.

Kada se Stephanie Lally nakon tri godine porodiljskog otpusta vratila na posao kao stručnjak za ljudske resurse, počela je raditi sa firmom Texas Roadhouse Inc. dijelom zbog toga što joj je taj lanac restorana pružio podršku u njenom trudu da redovno za večeru bude kući sa svojom malom kćerkom.

“Kada se skupimo, zaista je super što tako dobijemo priliku da podijelimo neke stvari i da svako ispriča kako je proveo dan, a kćerka nam priča o tome šta se desilo u školi,” rekla je Lally.

Porodični obroci drastično su se smanjili između 70-ih godina prošlog stoljeća i početka ovog stoljeća, ali istraživači tvrde da se situacija sada mijenja. Izvještaj UNICEF-a koji je objavljen prošle sedmice, Ameriku je stavio na samo dno među bogatim zemljama, jer samo 65 % američkih petnaestogodišnjaka jede glavni obrok sa svojim roditeljima nekoliko puta sedmično. U Francuskoj, Italiji i Rusiji, taj procenat je bio iznad 90 %.

Prema studiji koju je proveo Državni centar za ovisnosti i zloupotrebu substanci u Kolumbiji, SAD, tinejdžeri koji samo dva puta sedmično, ili manje, objeduju zajedno sa porodicom na dvostruko su većem riziku da će pušiti i piti alkoholna pića, u odnosu na svoje vršnjake koji imaju pet zajedničkih porodičnih obroka sedmično.

Michaels je rekla da razdražljivi tinejdžeri nisu uvijek najbolje društvo za stolom. “Napravite nešto specijalno u čemu će i oni učestvovati. Možda neki kasni doručak nedjeljom,” preporučuje ona.

Stručnjaci tvrde da su najbolji zajednički obroci kada je televizija ugašena i kada sva djeca opušteno čavrljaju, bez da ih tjerate da jedu brokule ili objašnjavaju zašto su dobili slabu ocjenu.

Ankete pokazuju da i roditelji i djeca žele više zajedničkih porodičnih obroka, a kao najveću prepreku tome navode poslovne obaveze. Međutim, to se možda mijenja.

Sve više poslodavaca omogućuje fleksibilno ili skraćeno radno vrijeme, da bi ohrabrili uposlenike da više vremena provode sa svojom djecom.

“Uprava počinje uviđati da ne mora vidjeti radnika pred sobom da bi se uvjerila da taj uposlenik uspješno obavlja svoj posao,” rekla je Stacey Gibson, šef Odjela za posao, život i raznolikost u Bristol-Myers Squibbu. “Mi iskreno vjerujemo da ako uposlenik ima sretan porodični život, da on/ona tu sreću može prenijeti i u svoj profesionalni život.”

IZVOR: Reuters Health, 22. februar 2007, https://www.reuters.com/article/us-work-family-s/family-meal-seen-as-way-to-reconnect-u-s-families-idUSN2140776120070222

Zašećereni sokovi debljaju predškolsku djecu

Grupa stručnjaka iz Kanade provela je studiju koja je imala za cilj da istraži vezu između konzumiranja zašećerenih napitaka (gaziranih pića i voćnih sokova) i sklonost ka povećanju tjelesne težine kod predškolske djece.

U studiju je bilo uključeno 2103 djece rođenih 1998. godine u Québecu u Kanadi, a njih 1944 , starosne dobi od 4 i 5 godina, konačno je učestvovalo u nutricionističkoj studiji 2002. godine.

Za istraživanje su sakupljeni podaci iz Longitudinalne studije studije dječjeg razvoja u Québecu od 1998. do 2002. godine. Podaci su dobiveni putem intervjua o 24-satnim prehrambenim navikama. Zabilježena je učestalost konzumiranja zašećerenih napitaka između obroka u 2,5, 3,5 i 4,5 godine života, te su izmjerene visina i težina djece.

Rezultati studije pokazali su da je sveukupno 6,9% djece koja nisu konzumirala zašećerene napitke između obroka između 2,5 i 4,5 godine života u 4,5 godini bilo gojazno, u poređenju na 15,4% djece koja su ih redovno konzumirala (4 do 6 puta ili više sedmično) kada su imala 2,5 , 3,5 i 4,5 godine života. Prema multivarijantskoj analizi, konzumacija zašećerenih napitaka između obroka više nego udvostručuje rizik od gojaznosti kada se uzmu u obzir i drugi značajni faktori. Djeca iz siromašnih porodica koja redovno piju zašećerene napitke između 2,5 i 4,5 godine života imaju više nego trostruk rizik da budu predebela u odnosu na djecu koja ne piju redovno takve napitke a dolaze iz domaćinstava sa dovoljnim prihodima.

S obzirom na to da rezultati studije pokazuju negativan uticaj zašećerenih napitaka na težinu male djece, savjetuje se roditeljima da ograniče količine takvih pića koje konzumiraju njihova predškolska djeca zbog velikog rizika od sklonosti ka debljanju koja se uspostavlja tokom ranih godina života.

Izvor: Journal of the American Dietetic Association http://www.adajournal.org/article/PIIS000282230700435X/abstract

Upozorenje o vještačkim bojama za hranu

Prije sedam godina provedena je studija o uticaju vještačkih boja za hranu na ponašanje kod djece i njeni rezultati pokazali su vezu između tih boja i problematičnog ponašanja djece poput histeričnih ispada, slabe koncentracije, hiperaktivnosti i alergijskih reakcija.

Tim stručnjaka sa univerziteta University of Southampton sada je priveo kraju novu studiju koja detaljnije analizira čitav spektar vještačkih boja za hranu, međutim rezultati studije još nisu objavljeni.

Ipak, jedan izvor sa Univerziteta izjavio je da rezultati nove studije potvrđuju rezultate prethodne studije, tj. dokazuju negativan uticaj određenih vještačkih boja na ponašanje djece.

Zbog toga, nezavisni stručnjaci smatraju da roditelji trebaju izbjegavati davati djeci hranu koja sadrži takve boje.

Tim sa University of Southampton testirao je sljedeće aditive: tartrazine (E102), ponceau 4R (E124), sunset yellow-narandžasta (E110), carmoisine (E122), quinoline yellow-žuta (E104) i allura red-crvena AC (E129).

Svi aditivi koji su testirani u studiji imaju dozvolu za upotrebu u EU i smatraju se sigurnim, ali su neke od boja zabranjene u skandinavskim zemljama i SAD-u.

Pru Leith, predsjedavajuća Zaklade za hranu u školama School Food Trust rekla je:

“Veoma se trudimo da promoviramo svježu hranu pripremljenu kod kuće, i ako svoj porodici dajete takvu hranu, onda se ne trebate brinuti o aditivima.

“Postoji mnogo anegdotalnih dokaza učitelja i roditelja koji tvrde da se djeca počnu ponašati loše nakon što pojedu slatkiše, te sam sigurna da ćemo sada dobiti i potkrijepljujuće dokaze.”

Izvor: BBC, www.bbc.co.uk

Vrtlarenje, kuharske zabave mogu udvostručiti konzumiranje povrća kod djece

Djeca uzrasta za obdanište radije će jesti povrće ako ih se na to podstakne putem zabava koje uključuju kuhanje, časova kuhanja, vrtlarenjem, pa čak i crtićima Mornara Popaja.

To su rezultati osmo-sedmičnog istraživanja tokom kojeg je praćen unos voća i povrća kod 26 djece iz vrtića prije i nakon što su učestvovala u programu u kojem su korištena multimedijalna sredstva, uzori i igra da bi se promovirala zdrava prehrana.

Istraživanje je detaljnije opisano u aktuelnom izdanju časopisa Nutrition & Dietetics.

“Djeca su sadila sjeme povrća, učestvovala u zabavama isprobavanja voća i povrća, kuhala su supu od povrća i gledala crtiće Popaja. Također smo roditeljima slali pisma sa savjetima kako da ohrabre svoju djecu da jedu više voća i povrća, te su učitelji sjedili zajedno sa djecom za stolom da budu primjer kako se zdravo hraniti,” istakla je autorica studije, profesorica Chutima Sirikulchayanonta, sa univerziteta Mahidol University u Bankoku.

Nakon završenog programa, količina povrća koju su djeca konzumirala se udvostručila, dok se broj vrsta povrća povećao sa dva na četiri. Osim toga, roditelji su rekli da su djeca češće pričala o povrću i da su bila ponosna što su ga jela tokom školskog ručka.

Između ostalog, istraživanje je pokazalo i sljedeće:

  • Djeca se osjećaju posebnim kada odrasle osobe sjede pored njih za stolom i jedu istu hranu.
  • Uključivanje djece u proces pripremanja hrane pomaže im da nauče nazive i boje pojedinih vrsta hrane, te razvija njihovu koordinaciju ruka-oko.
  • Prethodna istraživanja pokazala su da se prehrambene navike koje dijete stekne u ranom djetinjstvu zadržavaju tokom kasnijeg djetinjstva i odraslog doba, rekla je prof. Sirikulchayanonta. To znači da naglašavanje zdravih izbora hrane dok je dijete još malo može imati ogroman uticaj na zdravlje te osobe u budućnosti, dodala je ona.

IZVOR: HealthDay, avgust 2010., www.healthday.com

Selma Gičević: Istraživanje o prehrani u vrtićima u BiH

Selma Gičević, magistrica nutricionizma u javnom zdravstvu (MSc Public Health Nutrition), upravo je završila svoj istraživački projekat “Razvoj prehrambenih smjernica za vrtiće u BiH” koji je realizirala na prestižnom univerzitetu Westminster u Londonu.

U javnosti je uvriježeno mišljenje da djeca u predškolskim ustanovama u BiH jedu neadekvatnu hranu, no često će se kao razlog za to navesti opća besparica u društvu. Selmino istraživanje nudi naučne argumente da se sa isto novca sa koliko javne ustanove raspolažu sada, može značajno unaprijediti prehrana djece, pa samim time i zdravlje nacije!
Zašto ste se odlučili za ovo istraživanje?
Bosna i Hercegovina se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nalazi na drugom mjestu po broju osoba s prekomjernom težinom (BMI≥25) i gojaznih osoba (BMI≥30) u Evropi, i to u dvije starosne skupine: 17.1% dječaka i 16.7% djevojčica uzrasta 0-5 godina, te 65.1% muškaraca i 59.4% žena starosti 25-65 godina . Svi oni imaju indeks tjelesne mase preko 25.

Stopa smrtnosti od bolesti vezanih, između ostalog, uz nepravilnu ishranu (bolesti srca, mozga i krvnih žila) u 2008. godini dosegla je 53.9% u Federaciji BiH, i 50.92% u Republici Srpskoj. Istovremeno, između 10% i 25% djece predškolskog uzrasta u BiH izloženo je riziku od zakržljalog rasta, anemije željeza i poremećaja uzrokovanog nedostatkom joda, koji mogu izazvati ozbiljne i trajne mentane i intelektualne zaostatke u odnosu na vršnjake.

Istraživanje je pokazalo da ne postoji zvanični okvir za reguliranje hrane u vrtićima u našoj zemlji. Time su institucije prepuštene samima sebi, pa njihova ponuda značajno varira, jer zavisi od znanja pojedinaca, finansijskih sredstava, dobre volje, pritisaka klijenata, dječjih preferencija itd. Iz bivše smo Jugoslavije naslijedili stare normative koji su i dalje u upotrebi u nekim institucijama, pogotovo javnim, a koji zahtijevaju hitnu reviziju.

Npr. ovi normativi sadrže namirnice nao npr. ‘puris’ salama, karamelizirano mlijeko i pašteta, koje se ne bi smjele naći na dječjem jelovniku.

Nasuprot tome, iako mnogi sardine ne smatraju hranom adekvatnom za dijete, upravo je to jedna od najzdravijih namirnica za dječji mozak; DHA masne kiseline kojima obiluje masna riba jačaju koncentraciju i pomažu razvoj mozga, posebice kod male djece i u prenatalnom periodu tj. u majčinoj utrobi.

Privatne institucije su izložene posebnom riziku, jer u nedostatku pravnog okvira kod bi se pridržavale, moraju ugađati željama korisnika usluge, te često trpe pritisak tipa ‘dajte našoj djeci pizzu i hamburger, oni to žele’. Zvanični normativi bi ih zaštitili od toga i vratili im autoritet odgajatelja zdravih prehrambenih navika kod djece.

Šta nam kažu rezultati istraživanja?
Istraživanje provedeno u periodu maj-august 2011. u vrtićima u BiH pokazalo je da jelovnici u većini slučajeva ne sadrže dovoljno energije niti nutrijenata, ili sadrže dovoljno energije, ali opet – bez potrebnih nutrijenata (tzv. prazne kalorije).

U prvom slučaju, djeca su izgladnjela i traže bilo kakvu hranu (često su to grickalice ili peciva) po izlasku iz ustanove.

U drugom slučaju, djeca su unijela prazne kalorije, koje im daju sitost ali ne i nutrijente potrebne za rast i razvoj.

U oba slučaja, razvijaju se loše prehrambene navike i povećava rizik od gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, osteoporoze i dijabetesa tipa II, te nekih oblika raka u kasnijem životu.

U većini slučajeva jelovnici su bili siromašni vitaminom C, kalcijem, cinkom, polinezasićenim masnim kiselinama i željezom, uz adekvatne količine vitamina A, ugljikohidrata i proteina. Jelovnici (s izuzetkom jednog privatnog vrtića) sadrže ozbiljno nizak sadržaj voća i povrća. U nekim se slučajevima voće nudi samo dva puta sedmično, a alternativa mu je hljeb s eurokremom! Ovo jasno pokazuje nedostatak nutricionističkog znanja kreatora jelovnika, jer bi obroci trebali imati hranu iz istih grupa, po piramidi ishrane. Stoga bi svim vrtićima dobrodošla stručna podška u razvoju jelovnika, kako bi bili sigurni da čine pravu stvar za zdravlje djece.

Nedostatak ključnih nutrijenata, te unos pretjeranih količina šećera, masnoća životinjskog porijekla, soli i vještačkih dodataka hrani u direktnoj je vezi s usporenim fizičkim i psihičkim rastom i razvojem djeteta, slabijom koncentracijom i sposobnosti za učenjem, te hiperaktivnosti.

Kako bi trebalo biti?
U BiH, dijete provodi u vrtiću 8-9 sati dnevno, gdje ima 3 obroka: doručak, ručak i popodnevnu užinu. Istraživanje je pokazalo da je sa samo tri obroka vrlo teško pokriti energetske i nutrijentne potrebe djeteta, jer djeca imaju male stomačiće i trebaju jesti manje količine u više navrata. Stoga se preporučuje uvođenje dodatne užine, koja bi u obliku voća, povrća i mliječnih proizvoda djetetu omogućila unos ključnih nutrijenata.

Tokom navedenog perioda, vrtić treba pokriti 75% djetetovih dnevnih potreba za energijom i nutrijentima, prema sljedećem rasporedu:
Doručak 20%
Ručak 30%
Užina 15%
Dodatna užina 10%
Ovo ostavlja prostora za još jedan večernji obrok (25% dnevnog unosa energije) u krugu porodice.

Zašto je važan i način serviranja hrane?
Dosadašnja naučna straživanja su pokazala da mala djeca preferiraju da im svaka namirnica u tanjiru bude servirana odvojeno. Posebno vole grupisanje hrane po bojama, te jedu jednu grupicu nakon druge, rijetko miješajući. Za razliku od toga, odrasli jedu kombinacije ukusa, te su nam na meniju česte kalje, gulaši, sataraši, rižota i sl. Ako mališani ne prihvaćaju ovako pripremljene obroke (meso i povrće kuhano zajedno, u saftu) treba pokušati pripremiti povrće na pari, odvojeno, i servirati ga po bojama i oblicima, na atraktivan način, na tanjiru u boji. Upravo se ovaj metod pokazao kao uspješan u poboljšanju unosa povrća kod djece. Pritom se pripremom povrća na pari sačuva i najveći procenat hranjljivih sastojaka koji se dugotrajnim kuhanjem u vodi, te podgrijavenjem, gube.

Da li je uopće moguće ponuditi zdraviju hranu s tako ograničenim sredstvima?
U Bosni i Hercegovini, za razliku od velikog broja evropskih zemalja i SAD, na sreću i dalje jeste! Naše voće i povrće, žitarice, neke vrste ribe, mahunarke, orašasti plodovi, voda, pa i meso u količini koja nam je dovoljna, ako se kupuju u sezoni i od domaćih proizvođača, te se jela pripremaju od sirovih namirnica, mogu se uklopiti u vrlo ograničen budžet.

Problemi počinju kada kupujemo gotove namaze, sokove u tetrapaku, slatkiše, paštete i gotova jela – ta hrana je relativno skupa, u odnosu na nutrijente koje nam daje. No, vrijednosti jelovnika za vrtiće trebaju sačiniti nutricionista, agronom, epidemiolog i ekonomista zajedno, kako bi jelovnici bili zdravi, sigurni i ekonomični. Smatram da je to moguće i izvedivo.

Koji su sljedeći koraci?
Istraživanje je rezultiralo nutritivnim tablicama, koje nisu nimalo jednostavne za korištenje, pogotovo ne bez kompjuterskog programa za planiranje jelovnika. Stoga sada trebamo razviti prehrambene smjernice koje će obuhvatiti vrste hrane po piramidi ishrane, njihovu učestalost serviranja, primjerke sedmičnih jelovnika i knjigu recepata s veličinama porcija. Time će se osigurati da svaki vrtić može jednostavno pratiti upute i osigurati da će djeca dobiti potrebne nutrijente. Važan korak je i edukacija uposlenika i roditelja, te opremanje kuhinja i skladišta u javnim vrtićima, kako bi mogli skladištiti kvarljive namirnice, npr. svježe mlijeko, voće i povrće…

Kako ostvariti promjene?
Prehrambene upute trebaju eventualno postati obvezujuće za sve vrtiće, kako javne tako i privatne. Ovo nije vid prisile vrtića, već upravo suprotno – ovo je način da institucije povrate svoj stari autoritet i budu zaštićene od kako unutarnjih, tako vanjskih pritisaka. Važno je ovaj projekat provesti u partnerstvu vrtića s roditeljima i predstavnicima ministarstava obrazovanja, te zdravstvenim radnicima.

Koje su najveće prepreke u realizaciji ove ideje?
Nažalost, prehrambene navike u našem društvu često su takve da vode ka debljanju i zdravstvenim problemima, naročito kod odraslih. Puno solimo hranu, zaobilazimo vodu i preferiramo zaslađene sokove, jedemo previše crvenog mesa, i ne vidimo problem u tome da jedemo puno bijelog tijesta, pita, buhtlica, kiflica, malo voća i povrća, puno slatkiša i grickalica. Još uvijek se provlači ubijeđenje da je najvažnije da je dijete sito, pa maker to značilo da će jesti par kriški hljeba i malo sirnog namaza umjesto ručka, te da je bucmasto dijete zdravo dijete, dok je ono vitko ‘neuhranjeno i bolešljivo’. Ovo je, naravno, potpuno pogrešno.

Naravno da dijete ne smije ni biti oskudno hranjeno, posebice kad su u pitanju željezo, cink, vitamin A, B i C, te kalcij, proteini…no, moramo razgraničiti između hrane bogate nutrijentima i tzv. ‘praznih kalorija’. Inicijativa za poboljšanje vrtićke prehrane samo je jedna kockica u velikoj slagalici koja se zove ‘ka zdravijem bh. društvu’.

IZVOR: radiosarajevo.ba, novembar 2011.

Moje dijete je izbirljivo po pitanju hrane. Kako mogu osigurati da jede zdravo?

Da biste ubijedili izbirljivo dijete da jede hranu koja je dobra za njega/nju:

  • Pružite dobar primjer. Ako vi i vaša porodica jedete i uživate u zdravoj hrani, vaše će dijete to primijetiti i raditi isto. Nakon toga ga pohvalite što dobro jede.
  • Objasnite djetetu zašto je zdrava ishrana dobra za nju/njega. Koristite primjere sa kojima se dijete može poistovjetiti, poput Popaja koji jede špinat da bi bio snažan, ili crtanih likova poput Supermana i porodice the Incredibles koji jedu povrće.
  • Ako je moguće, nemojte voditi dijete u supermarket. Tako ćete ograničiti djetetov uticaj na ono što kupujete. Ako je dijete sa vama, odvedite ga u dio sa voćem i povrćem i recite mu da, kao nagradu za dobro ponašanje, može odabrati dvije-tri vrste voća i povrća. Na taj način će vaše dijete osjetiti kao da ga nagrađujete, i biće uzbuđeno zbog mogućnosti biranja nove hrane.
  • Od ranih nogu podučite dijete navikama zdrave prehrane. Predstavite zdravu hranu kao nagradu, radije nego kao nešto što moraju pojesti. Budite kreativni i ohrabrite vaše dijete da proba nove vrste hrane.
  • Uvijek djetetu dajte doručak. Doručak će mu osigurati energiju za dan koji je pred njim. Žitarice, voće, integralni tost i cijeđeni sok su ukusni i dobri za vaše dijete i daće mu potrebnu snagu. Ako dijete preskoči doručak, osjećati će se umorno i razdražljivo, a zbog toga će vjerovatnije grickati nekvalitetnu hranu poput čokolade i čipsa tokom dana.
  • Napunite police raznolikom zdravom hranom iz koje dijete može birati. Na taj način ćete spriječiti standardno ubjeđivanje djeteta u smislu “moraš ovo jesti zato što je dobro za tebe” koje u djetetu može uzrokovati otpor.
  • Za školu djetetu pripremite zdravu, ali zanimljivo pripremljenu hranu.
  • Nemojte siliti dijete da jede nešto što ne želi. Umjesto toga, eksperimentirajte sa receptima i načinima pripreme hrane tako da izgleda privlačno i ukusno. Naprimjer, djetetu možete ponuditi voće i povrće pripremljeno kao grickalice za zabavu, ili kao dio ukusnog recepta, ili u zanimljivim oblicima i bojama.
  • Prikrijte hranu koju dijete ne voli da jede tako što ćete je tanko izrezati i pomiješati sa sosom, sirom ili pire-krompirom.
  • Dopustite djetetu da ponekad pojede grickalice i slatkiše. Ako mu ih budete branili, dijete će ih samo još više željeti. Da biste zadovoljili djetetovu želju za slatkim, ponudite mu zdravije varijante poput pločica od žitarica i kolača sa manjim udjelom masti. Za povremeni desert, umočite komadiće voća u otopljenu čokoladu za kuhanje.
  • Pretvorite zdravu prehranu u igru. Neka dijete prebroji komadiće graška ili mrkve koje je pojelo.
  • Djeca se često trude da budu poput prijatelja ili rođaka, te ih imitiraju. Iskoristite to tako što ćete pozvati osobu koje vaše dijete voli na zdravu večeru.
  • Ograničite količinu brze hrane koju dajete djeci. Umjesto toga, podučite ih kako da uživaju u zdravijim obrocima.
  • Zdrava prehrana također podrazumijeva da pratite koliko hrane vaše dijete pojede. Nemirno dijete može biti izbirljivo i ne uzimati dovoljno hrane. S druge strane, kada dijete uživa u hrani lahko može pojesti previše. Posavjetujte se sa svojim porodičnim ljekarom o količini hrane koju bi dijete trebalo uzimati.

Da biste spriječili da se dijete prejeda:

  1. Neka porcije koje nudite djetetu budu manje i dijete će se naučiti da ne jede previše.
  2. Jedite za stolom, a ne ispred televizije. Gledanje televizije tokom obroka zbunjuje mozak vašeg djeteta, što znači da bi dijete moglo ignorirati signale koji mu govore da je sito.

IZVOR: NHS CHOICES, april 2010., http://www.nhs.uk/Pages/HomePage.aspx

Časovi kuhanja koriste djeci na više načina

Program koji pomaže učenicima osnovne škole da razviju vještine kuhanja dok uče predmete poput geografije, matematike, prirodnih i društvenih nauka može biti jedan od načina borbe protiv gojaznosti kod djece u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tokom najnovije studije, naučnici su ocjenjivali eksperimentalni edukativni program o ishrani pod nazivom Kuhanje sa djecom (Cooking with Kids), tokom kojeg su učenici pregledavali, pripremali i uživali u svježe pripremljenoj, pristupačnoj hrani iz različitih kultura.

Program je također podučavao djecu društvenim vještinama zajedničkog rada u cilju pripremanja obroka, a zatim, zajedničkog uživanja u napravljenoj hrani.

U studiji je bilo uključeno 178 učenika četvrtih razreda i njihovi učitelji koji su bili intervjuisani prije i poslije serije dvije vrste časova – kuhanje i jedenje ili samo jedenje hrane – a koji su bili integrisani u normalni nastavni plan i program.

Učitelji i učenici koji su učestvovali u oba tipa časova o hrani smatrali su da je to bilo jedno pozitivno iskustvo, a oni koji su učestvovali i u časovima kuhanja rekli su da su im isti omogućili da poboljšaju svoje društvene vještine.

Učenici koji su učestvovali u časovima kuhanja i kušanja hrane nisu više smatrali poslove pripremanja hrane kod kuće kao obavezu, za razliku od učenika koji su imali samo časove kušanja hrane ili učenika koji nisu učestvovali ni u jednom obliku nastave o hrani.

Studija je objavljena u novembarsko/decembarskom broju časopisa Journal of Nutrition Education and Behavior.

“Studija opisuje percepcije učenika i učitelja kada je u pitanju integriranje obrazovnih programa o ishrani u akademske nastavne programe, što je od ključnog značaja za opravdavanje kontinuirane uloge ishrane u školskom planu i programu. Studija dokumentuje značaj uključivanja časova kuhanja u nastavni plan i program, s obzirom da predstavlja praktični mehanizam za promoviranje zdravlja, kao i društvenih i obrazovnih vještina koje pripremaju učenike za odraslu dob,” istakla je Leslie Cunningham-Sabo, profesor na univerzitetu Colorado State University.

Gojaznost djece u SAD-u utrostručila se tokom posljednjih 30 godina, pokazuju podaci državnih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.

IZVOR: Journal of Nutrition Education and Behavior, novembar 2011., www.jneb.org