Day: July 10, 2018

Manjak igre izvan kuće škodi djeci

Zdravlje djece je narušeno jer ona imaju sve manje prilika da se igraju van kuće, upozorila je grupa stručnjaka iz Velike Britanije.

Za to su krivi previše obazrivi roditelji, kompjuterske igrice i testovi u školi, stoji u pismu koje je potpisalo gotovo 300 akademika, autora i direktora dobrotvornih organizacija.

Nedostatak “nestruktuirane, slabije nadzirane” igre ima loš uticaj na mentalno zdravlje djece, dodali su oni, te ugrožava dugoročni razvoj mladih ljudi.

Stručnjaci tvrde da je igra – pogotovo izvan kuće – od ključnog značaja za zdravlje djeteta. Povećanje saobraćaja, strahovi roditelja da će im dijete biti oteto i sistem obrazovanja u kojem prevladava “testiranje” doprinijeli su ovom trendu, insistiraju stručnjaci.

Oni su dodali da “pristupačnost sjedalačke, ponekad ‘zarazne’ zabave na ekranu i agresivno reklamiranje složenih, komercijaliziranih igračaka” također imaju udjela.

Stručnjaci su rekli: “‘Prava igra’ – društveno interaktivna, lična i blago nadzirana – uvijek je bila vitalni dio razvoja djeteta i njeno gubljenje moglo bi imati ozbiljne posljedice.

“Baš kao što je epidemija dječije gojaznosti zapanjila razvijeni svijet, previše “nekvalitetne igre” (baš kao i nekvalitetne “brze” hrane) može imati upozoravajuće implikacije po sljedeću generaciju.”

Izvor: BBC NEWS, septembar 2007., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/uk_news/6986544.stm

Kako se razvija mozak djeteta

Studija normalnog razvoja mozga koju su putem snimanja magnetnom rezonancom (MRI) proveli američki Državni instituti zdravlja (NIH), pratila je razvoj mozga kod oko 500 zdrave američke djece, od rođenja do 18 godine života, iz različitih geografskih, socio-ekonomskih i etničkih grupacija. Rezultati studije objavljeni su online u žurnalu Journal of the International Neuropsychological Society.

Studija je, između ostalog, ukazala na to da nivo finansijskih prihoda porodice utiče na IQ djeteta i njegovo ponašanje u društvu. Djeca iz siromašnijih porodica imala su nešto niži IQ (koeficijent inteligencije) i pokazala više problematičnog ponašanja u poređenju na djecu iz porodica sa srednje visokim i visokim prihodima. Međutim, nisu postojale značajnije razlike po pitanju drugih osnovnih kognitivnih funkcija poput pamćenja i elokvencije. Čak šta više, zdrava djeca iz siromašnih porodica pokazala su bolje rezultate nego što je to bilo u prethodnim studijama, te se pretpostavlja da su općenite razlike u zdravstvenom stanju između siromašnije i bogatije djece krive za ranije utvrđen veći kognitivni jaz između njih.

Vidljivi su bili tragovi često navođenih razlika između verbalnih i prostornih vještina kod djevojčica i dječaka, ali te razlike nisu bile tako izražene kao što se ranije tvrdilo. Ustvari, nisu uočene razlike u elokvenciji između polova. Nije bilo većih razlika ni kada su u pitanju vještine računanja, što ukazuje na to da dječaci i djevojčice imaju istu prirodnu sklonost za matematiku.

Bez obzira na prihode ili pol, čini se da djeca ubrzano uče u između 6. i 10. godine života, dok je tokom adolescencije kognitivni razvoj mnogo manje dramatičan. Ovi rezultati su u skladu sa prethodnim istraživanjima i ukazuju na to da tokom adolescencije više ne dolazi do učenja novih osnovnih vještina, već dolazi do integracije svega dotad naučenog.

Dugoročni cilj istraživačkog tima jeste da poveže ove podatke o ponašanju sa MRT snimcima mozga kod djece. Zajedno, ove dvije vrste podataka omogućile bi naučnicima da posmatraju kako mozak raste i kako se reorganizira tokom djetinjstva, te da istraže značenja strukturalnih promjena koje vide.

Izvor: http://www.eurekalert.org/pub_releases/2007-05/nion-nst051507.php

I mladi sportisti uzimaju supstance za doping

Dr. Patrick Laure i C. Binsinger iz sportske direkcije Direction regionale de la Jeunesse et des Sports de Lorraine u Saint-Max-u, Francuska, proveli su studiju o korištenju doping supstanci kod djece i omladine u Francuskoj, koja je objavljena u junskom izdanje žurnala British Journal of Sports Medicine.

Njihove ranije studije pokazale su da čak 4% tinejdžera na jugu Francuske koristi doping agense. Da bi bolje razumjeli progresiju korištenja ovih droga, pratili su 3,594 učenika sportista od šestog razreda osnovne do prvog razreda srednje škole.

Na početku studije utvrdili su da su 1,2% učenika šestog razreda osnovne škole koristili neki agens za dopingovanje barem jedanput tokom prethodnog mjeseca. Najčešće supstance koje su koristili bile su lijek za astmu salbutamol, korikosteroidi, marihuana, različiti stimulansi i anabolički steroidi. Čak 23% tih učenika izjavili su da supstance za doping koriste svakodnevno. Na kraju studije, kada su isti učenici bili u prvom razredu srednje škole, 3% njih izjavili su da koriste agense za doping, od kojih 38% ih koriste najmanje jednom sedmično.

Čak 44% učesnika studije koji su koristili doping supstance smatrali su da su im te droge pomogle da pobijede barem na jednom takmičenju, ali su i pokazali manje samopouzdanja i osjećaja sreće, te više nivoe anksioznosti.

Rezultati ove studije pokazuju da je uzimanje droga zarad poboljšanja performansi u sportu prisutno čak i kod veoma mladih sportista, i to na svim nivoima učešća u sportu, pa čak kada je u pitanju i bavljene sportskim aktivnostima samo u slobodno vrijeme.

Stoga roditelji i odrasle osobe koje su zadužene za mlade sportiste trebaju obratiti pažnju na moguće upozoravajuće znakove kod mladih ljudi sklonih korištenju doping supstanci i uraditi sve što je u njihovoj moći da ih spriječe i odvrate od korištenja droga, što nije jednostavno ako uzmemo u obzir veliki procenat mladih sportista koji su ubijeđeni da im droge pomažu da postignu dobre rezultate u sportu.

Izvor: British Journal of Sports Medicine, juni 2007., http://bjsm.bmj.com/

Dječje auto-sjedalice sigurnije su od pojaseva

Za djecu od 2 do 3 godine koja se voze na zadnjim sjedištima putničkih vozila, auto-sjedalice pružaju veću zaštitu u poređenju na sigurnosne pojaseve, rezultati su novog istraživanja koje se zasnivalo na podacima iz sudara tokom sedmogodišnjeg perioda iz američke Uprave za sigurnost u saobraćaju.

Istraživači su zaključili, kao što je objavljeno u Arhivima dječije i adolescentne medicine, da su “propisi po kojim se djeca mlađa od 4 godine moraju voziti u sigurnosnim sjedalicama, zasnovani na činjenicama i da se trebaju nastaviti primjenjivati.”

2005. godine, grupa istraživača objavila je rad koji je sugerirao da sigurnosni pojasevi jednako štite djecu od 2 do 6 godine kao i auto-sjedalice, i da su, pritom, puno jeftiniji.

Međutim, podaci o sudarima koje je analizirao dr. Eduard Zaloshnja sa kolegama sa Pacifičkog instituta za istraživanje i procjenu u Calvertonu, Maryland, ukazuju na to da djeca od 2 do 3 godine imaju 80% manje šanse da će biti ozlijeđena kada su u auto-sjedalicama u poređenju na sigurnosne pojaseve.

Dječije auto-sjedalice bile su sigurnije od pojaseva za dvogodišnju i trogodišnju djecu bez obzira na karakteristike vozila, sudara ili same žestine sudara.

Istraživači tvrde da su njihovi rezultati konzistentni sa rezultatima prethodnih studija koje pokazuju da su, u poređenju na pojaseve, dječije auto-sjedalice dovedene u vezu sa 78% manjim rizikom od ozbiljnih povreda za djecu od 1 do 4 godine, te za 28% manjim rizikom od smrti za djecu od 2 do 6 godine, i 75 % manjim rizikom do ozbiljnih povreda za djecu od 2 do 3 godine.

Ovi rezultati, zaključuju Zaloshnja i njegove kolege, “u velikoj mjeri pokopavaju” sumnje koje su se pojavile nakon izvještaja iz 2005. godine. “Mi vjerujemo da su (naši rezultati) razumno konačni; oni potvrđuju da, kao što su i njihovi dizajneri namjeravali, dječije auto-sjedalice djeci od 2 do 3 godine starosti pružaju bolju zaštitu od pojaseva”.

IZVOR: Archives of Pediatrics and Adolescent Medicine, januar 2007.

http://archpedi.ama-assn.org/

Djeca koja češće peru ruke manje izostaju iz škole

Dobro poznavanje higijene ruku među učenicima smanjuje izostanke iz škole, tvrde naučnici.

Studija koju su sproveli uključivala je 324 učenika osnovne škole u Danskoj, uzrasta od 5 do 14 godina života. Djeca su podučena higijeni ruku u teoriji i praksi, te im je rečeno da dezinfikuju ruke koristeći etanol gel tri puta tokom svakog školskog dana.

Tokom tromjesečne studije, došlo je do 66% smanjenja učenika odsutnih iz škole četiri ili više dana i 20% povećanja broja djece koja nisu izostala niti jedan dan u poređenju na prethodnu školsku godinu.

“Redovna edukacija o [pranju ruku] i [dezinfekciji ruku] predstavljala bi jednostavno, jeftino rješenje sa veoma značajnim efektom na smanjenje izostajanja djece iz škole zbog zaraznih bolesti,” navela je autorica studije Inge Nandrup-Bus, u izjavi za štampu ispred Udruženja profesionalaca za kontrolu zaraze i epidemiologiju.

Rezultati studije objavljeni su u avgustovskom broju časopisa American Journal of Infection Control.

IZVOR: Association for Professionals in Infection Control and Epidemiology, saopštenje za medije, 4. avgust 2011.

Djeca koja češće jedu često su i aktivnija

Ova studija, koju su sproveli stručnjaci sa Harakopio univerziteta u Atini, Grčka, i Univerziteta u Atini, Grčka, sa odsjeka za prehranu i sportsku medicinu, imala je dva cilja: a) da istraži vezu između učestalost jedenja i tjelesne forme kod djece, te b) da identifikuje moguće faktore koji mogu objasniti ovu vezu.

Tokom studije izvršena je procjena tjelesne kompozicije (antropometrija) i unosa prehrambenih proizvoda (trodnevne zabilješke o konzumiranoj hrani) kod 151 djeteta. Djeca su klasificirana u tri grupe zavisno od broja dnevnih obroka.

Fizička aktivnost je procijenjena u podgrupi od 48 dobrovoljaca putem četverodnevne akcelerometrije. Broj dnevnih obroka bio je u suprotnom odnosu sa procentom sala na tijelu, nakon prilagođavanja za starosnu dob i spol. Djeca koja su često objedovala tokom dana imala su manji ukupni i centralni adipozitet (salo) u poređenju na djecu koja su imala manji broj obroka dnevno. To stoji bez obzira na činjenicu da je energetski unos bio veći kod djece koja su često konzumirala hranu. Ustvari, djeca koja su često jela, više su vremena posvećivala i fizičkim aktivnostima, za razliku od djece koja su rjeđe jela tokom dana. Prema tome, može se zaključiti da je u ovoj studiji školske djece često konzumiranje hrane dovedeno u vezu sa boljom tjelesnom kompozicijom. Povećano trošenje energije zbog fizičke aktivnosti može, barem djelomično, objasniti bolju tjelesnu kompoziciju kod djece koja često jedu tokom dana.

Izvor: Međunarodni žurnal sportske medicine (International Journal of Sports Medicine)
Broj 03, tom 28, mart 2007.

Žrtve zlostavljanja u vezi imaju mnogo drugih zdravstvenih problema

Žene koje njihovi partneri zlostavljaju češće pate od mnogobrojnih zdravstvenih problema u poređenju na druge žene, pokazala je studija.

Te tegobe, koje se u principu ne povezuju sa nasiljem, uključuju bol u stomaku, bol u prsima, glavobolje, žgaravicu, upale mokraćnih puteva i poremećaje menstrualnog ciklusa.

Zlostavljane žene, također, gotovo šest puta češće zloupotrebljavaju alkoholna pića, lijekove i droge, te tri puta češće obolijevaju od depresije i seksualno prenosivih bolesti.

Rezultati istraživanja objavljeni su u izdanju medicinskog žurnala Archives of Internal Medicine od 12. oktobra 2009.

Autorica studije, Amy Bonomi, profesorica ljudskog razvoja i porodičnih studija na univerzitetu Ohio State University i kolege, analizirali su medicinske kartone 3,568 žena sa Sjeverozapada i anketirali ih putem telefona. Od njih, 242 žene izjavile su da se suočavaju sa nasiljem od strane romantičnog partnera – muža ili momka.

Naučnici preporučuju da ljekari podrobnije ispitaju mogućnost zlostavljanja kod pacijentica, pogotovo ako njihova historija bolesti uključuje i depresiju, zloupotrebu alkohola ili droga, spolno prenosive bolesti, posjekotine i modrice.

“Mnoge žene neće same od sebe reći da su žrtve zlostavljanja, stoga zdravstveni radnici trebaju obratiti veću pažnju ako njihove pacijentice imaju historiju ovih dijagnoza i simptoma koji se puno češće javljaju kod žrtava zlostavljanja, rekla je Bonomi.”

IZVOR: Ohio State University, 12. oktobar 2009., www.osu.edu

Ibuprofen je bolji od paracetamola za menstrualne bolove

Iako i ibuprofen i paracetamol (acetaminofen) smanjuju menstrualne bolove, čini se da ibuprofen ima bolji učinak, izvijestili su istraživači sa medicinskog fakulteta West Virginia University School of Medicine u Morgantownu.

Iako je ibuprofen prihvaćen kao djelotvoran lijek za bolne menstruacije, ili dismenoreju, doktori M. Yusoff Dawood i Firyal S. Khan-Dawood rekli su za Američki žurnal opstetricije i ginekologije (American Journal of Obstetrics and Gynecology) da još uvijek postoji kontroverza o koristima acetaminofena. Acetaminofen, aktivni sastojak Tylenola, poznat je u nekim zemljama kao paracetamol.

Radi detalnijeg istraživanja, doktori su sproveli malo istraživanje koje je uključivalo 12 žena sa bolnim menstruacijama kojima su data 3 različita lijeka tokom tri menstrualna ciklusa po slučajnom uzorku: 1000 miligrama paracetamola, 400 miligrama ibuprofena, ili neaktivni placebo, četiri puta dnevno tokom tri dana.

Žene su ocijenile aktivne lijekove kao djelotvornije od placeba. “Međutim,” dr. Dawood rekao je Reuters Health-u, “čini se da ibuprofen ima veći učinak i da ga pacijenti preferiraju.”

Izvor: American Journal of Obstetrics and Gynecology, januar 2007. http://journals.elsevierhealth.com/periodicals/ymob

Djeca mole majke da prestanu pušiti

Anketa u Velikoj Britaniji pokazala je da je gotovo polovina djece majki pušača, zamolila svoje majke da prestanu pušiti.

Anketiranje 500 majki koje puše otkrila je se dvije trećine osjećaju krivima što na cigarete troše novac koji bi mogao koristiti njihovoj djeci.

I gotovo sve žene rekle su da su zabrinute kada je u pitanju uticaj njihovog pušenja na zdravlje djece.

Osim rizika po zdravlje srca i pluća sa kojim se susreću i muškarci pušači, žene pušači imaju i veći rizik od raka grlića maternice, osteoporoze i niza problema povezanih sa zdravljem reproduktivnih organa.

Ruth Bosworth iz Quit-a, nezavisne udruge za prestajanje pušenja, rekla je: “Ovo istraživanje ukazuje na to da žene nenamjerno svoju ovisnost o nikotinu stavljaju ispred zdravlja svoje djece.

Pušači žrtvuju vlastito zdravlje, a u slučaju majki, i zdravlje svoje djece.”

Dvadeset i pet procenata pušača reklo je da je spremno prestati pušiti kada 1. jula ove godine u Engleskoj na snagu dođe zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima.

Ako svi oni u tome uspiju, moglo bi biti spriječeno oko 1.25 miliona preranih smrti, rekli su organizatori Dana Bez Cigara (No Smoking Day), pošto jedan od dva pušača umre prije vremena.

Niz mjera, uključujući pomoć stručnjaka i terapiju za nadomjestak nikotina, na raspolaganju su onim osobama koje žele prestati pušiti.

Osim toga, istraživači sa Exeter univerziteta rekli su da kratki periodi vježbanja mogu pomoći tim osobama da se odbrane od iskušenja da zapale cigaretu.

IZVOR: BBC News, 14. mart 2007, www.bbc.co.uk

Nema potrebe da se odgađa nova trudnoća nakon spontanog pobačaja

Studija univerziteta University of Aberdeen koja je uključivala 30.000 žena otkrila je da je novo začeće unutar 6 mjeseci od pobačaja pružalo najveću vjerovatnoću zdrave trudnoće.

Rezultati studije, objavljeni u časopisu British Medical Journal, kontradiktorni su međunarodnim preporukama da žene trebaju čekati najmanje 6 mjeseci prije nego što pokušaju ponovo zatrudnjeti.

Rezultati su pokazali da su žene koje su zatrudnjele unutar 6 mjeseci bile na manjem riziku od ponovnog pobačaja ili vanmaterične trudnoće.

Također, zatrudnjivanje unutar 6 mjeseci nakon pobačaja dovedeno je u vezu sa manjom vjerovatnoćom carskog reza, prijevremenog poroda ili niske porođajne težine djeteta u poređenju na žene koje su zatrudnjele nakon 6 mjeseci do godinu dana nakon spontanog pobačaja.

Otprilike jedna od pet trudnoća završi se pobačajem prije 24 sedmice, a taj se rizik povećava sa starosnom dobi žene.

Vođa studije, dr. Sohinee Bhattacharya, predavač akušerske epidemiologije, rekla je da aktuelne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju ženama da odgode sljedeću trudnoću najmanje za šest mjeseci.

Na veb-stranicama britanskog zdravstvenog sistema, NHS Choices, savjetuje se čekanje od tri mjeseca da bi žene uspjele preboljeti pobačaj i da bi se njihov menstrualni ciklus vratio u normalu.

Međutim, dr. Bhattacharya smatra da kod starijih žena, koje imaju veći rizik od pobačaja, odgađanje može umanjiti šanse za uspješnu trudnoću.

“Ako žena ima preko 35 godina, ja bih je svakako posavjetovala da pokuša ponovo zatrudnjeti unutar 6 mjeseci, jer starosna dob predstavlja veći rizik od intervala među trudnoćama.”

Ona savjetuje da jedini razlog zbog kojeg žene trebaju odgoditi ponovnu trudnoću jeste kada se suočavaju sa komplikacijama, poput infekcije.

Nije jasno zašto je odgađanje duže od 6 mjeseci povezano sa većim rizicima. Jedna teorija jeste da se temeljni problemi sa plodnošću jednostavno pogoršavaju s vremenom. Druga mogućnost jeste da su žene koje pokušavaju zatrudnjeti odmah nakon pobačaja više motivisane da se pridržavaju zdravog načina života.

Profesor Steve Field, predsjedavajući fakulteta Royal College of GPs, rekao je: “Spontani pobačaj predstavlja veoma traumatično iskustvo za buduće majke i ovi novi dokazi pomoći će zdravstvenim stručnjacima da ohrabre svoje pacijentice i pruže im dobre vijesti i nadu u periodu kada su one često veoma anksiozne i pod velikim stresom.”

Mary Newburn, pri roditeljskoj dobrotvornoj udruzi NCT tvrdi: “Za mnoge žene koje planiraju trudnoću u 30-im i 40-im godinama života biće veoma umirujuće da znaju da ne moraju čekati određeni vremenski period prije nego što ponovo zatrudne.”

IZVOR: BBC news, avgust 2010., http://www.bbc.co.uk/news/

Dijete vas ignoriše? Možda ima oštećen sluh

Mislite li da vas dijete uporno ignorira kada mu se obraćate i zbog toga se stalno sukobljavate ne uspijevajući ostvariti uspješnu komunikaciju? Zastanite i uradite određene provjere – jer upravo je moguće da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.

Stepen gubitka sluha može izrazito varirati među djecom i može imati različite uzroke. U Sjedinjenim Američkim Državama, 1 do 3 djece na 1000 rađaju se svake godine sa poteškoćama sa sluhom.

Većina djece također iskusi blagi, privremeni gubitak sluha kada dođe do nakupljanja tečnosti u srednjem uhu zbog alergija ili prehlade.

Ponekad, kao uzrok upale uha, tečnost ostane u srednjem uhu, što može dovesti do slabljenja sluha i poteškoća u razvoju govora djeteta. Kod neke djece prisutno je trajno oštećenje sluha, a koje može biti blago (dijete ne čuje dovoljno dobro) ili potpuno (dijete uopšte ne čuje).

Koji su simptomi oštećenog sluha?
Znakovi i simptomi oštećenog sluha razlikuju se od djeteta do djeteta. Ako primjetite bilo koji od sljedećih simptoma, odvedite dijete ljekaru:

  • dijete ne okreće glavu prema izvoru zvuka od rođenja do 3 ili 4 mjeseca života
  • ne izgovara niti jednu riječ, poput “mama”, “baba”/”tata”, “nana”, itd., do prve godine života
  • okreće glavu samo kada vas vidi, ali ne i kada dijete samo zovnete imenom: ovakvo ponašanje se često pogrešno smatra ignoriranjem ili neobraćanjem pažnje, međutim, ono može biti rezultat djelomičnog ili potpunog gubitka sluha
  • dijete čuje samo određene vrste zvuka

Šta uzrokuje gubitak sluha? Može li se spriječiti?
Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – od kada je dijete u utrobi majke pa do zrele dobi. Bebe koje su rođene prijevremeno, koje su imale nisku porođajnu težinu ili su bile izložene infekcijama u materici mogu imati oštećen sluh, ali to se može desiti i donešenim bebama normalne porođajne težine. Genetski faktori igraju ulogu u 50% slučajeva oštećenog sluha – neke od ovih beba mogu imate rođake koji su gluhi. Osim toga, bolesti, povrede, određeni lijekovi i glasni zvuci mogu doprinijeti oštećenju sluha kod djece i odraslih.

Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Naprimjer, vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput ospica ili meningitisa (infekcije tečnosti oko mozga i kičmene moždine), koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti jeste jedan vid oštećenja mozga koji se naziva kernikterus, a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) radi liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.

Šta trebam uraditi ako mislim da moje dijete ima oštećen sluh?

Porazgovarajte sa vašim ljekarom ili medicinskom sestrom i zatražite da se djetetu testira sluh. Specijalisti ORL (ljekari za uho, grlo, nos) vrše precizno testiranje sluha kod djece koja sarađuju, međutim, postoje i testovi za mjerenje sluha kod beba i male djece koja nisu sposobna sarađivati sa ljekarom.

Oštećen sluh može negativno utjecati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluho ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerovatnoća da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti.

IZVOR: Centers for Disease Control and Prevention, mart 2011., http://www.cdc.gov/ncbddd/actearly/pdf/parents_pdfs/HearingLossFactSheet.pdf

Djeca i tinejdžeri često pate od glavobolja

Jedan od pet mlađih tinejdžera suočava se sa glavoboljom najmanje jednom sedmično.

Od 1,000 12-15-godišnjaka u Exteru koji su anketirani tokom studije, 10% imali su više od dva napada glavobolje sedmično. Oni su imali lošiji kvalitet života u poređenju na djecu sa astmom, dijabetesom ili rakom, stoji u britanskom žurnalu za opću praksu (British Journal of General Practice).

Naučnici su rekli da mnoga djeca bespotrebno trpe bol kod kuće i u školi.

Vođa studije, dr. David Kernick, rekao je da je glavobolja najčešća bol kod djece, ali procjenjuje da učestalost glavobolje kod djece i tinejdžera drastično varira. Osim toga, malo je poznato kako glavobolje utiču na djecu.

Učesnici studije – od kojih su pola bili dječaci a pola djevojčice – popunili su anketni list u kojem su naveli koliko često pate od glavobolja te kako one utiču na kvalitet njihovog života.

Kod 20% učenika, glavobolje su uticale na njihovu sposobnost da normalno funkcioniraju u kući ili u školi tokom više od 12 dana u tromjesečnom periodu.

Djeca koja su bili najteži slučajevi borila su se da vode normalan život tokom čak 17 dana u periodu od tri mjeseca, otkrili su naučnici. To znači da je glavobolja češća od bolesti kojima ljekari i javnost posvećuju znatno više pažnje, poput dijabetesa i astme.

Poznato je da odrasle osobe koje pate od glavobolja rijetko odlaze porodičnom ljekaru/ljekaru opće prakse, stoga ne postoje precizni podaci o dijagnozama i liječenju. Ovaj problem je sigurno još veći kada su u pitanju djeca koja nisu u stanju da izraze kako se osjećaju.

Dr. Kernick je rekao da ljekari porodične medicine/opće prakse trebaju obratiti veću pažnju na pitanje glavobolje kod ove populacije, te je istakao da je temeljni uzrok glavobolja složen i povezan sa faktorima poput anksioznosti i depresije.

IZVOR: BBC NEWS, avgust 2009., http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/health/8197696.stm