Djeca

24. oktobar– Svjetski  dan borbe protiv dječije paralize

„ZAJEDNO ISKORIJENIMO DJEČIJU PARALIZU“

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević

Ademira Pehlić, prof. 

Svake godine 24. oktobra obilježava se Svjetski dan borbe protiv dječije paralize čime se želi podići svijest o ovoj izuzetno opasnoj i potencijalno smrtonosnoj akutnoj zaraznoj bolesti, ukaže na ispunjenosti uvjeta za održavanje država „slobodnih od dječije paralize“ i  postizanja i održavanja visokih stopa procijepljenosti protiv dječije paralize.

Smatra se da je dječija paraliza (Heine-Medinova bolest) bila prisutna i u antičkoj egipatskoj civilizaciji. Dječija  paraliza (poliomijelitis) je akutna izuzetno opasna bolest uzrokovana poliovirusom koji može dovesti do invaliditeta i smrtnog ishoda. Obično se javlja kod djece mlađe od pet godina, iako su sve dobne skupne podložne ovoj ozbiljnoj bolesti u slučajevima neprimjerenog IPV/OPV vakcinalnog statusa.

Najveći broj osoba inficiranih sa poliovirusom nema klinički vidljivih simptoma. Simptome slične gripi ima cca 25% inficiranih osoba sa poliovirusom; upala mekih moždanica (meningitis) javlja se kod 1-5 od 100 inficiranih sa poliovirusom a mlohava (flakcidna) paraliza ili pareza ruku i nogu sreće se kod 1/200-2000 pacijenata inficiranih sa poliovirusom. Nepovratne paralize ruku i nogu dovode do trajne invalidnosti (nemogućnost kretanja, korištenje ruku) a 2-19 od 100 bolesnika sa paralizama uzrokovanih poliovirusom može umrijeti zbog zahvatanja disajne muskulature.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navodi da se kod djece koja se potpuno oporave od dječije paralize u odrasloj dobi mogu javiti novi mišićni bolovi, mišićna slabost ili paraliza (post-polio sindrom).              

Na mrežnoj stranici JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo https://judzks.ba/wp-content/uploads/2019/07/Vakcinacija_komplet_za_web_2019.pdf  zainteresirani čitatelji mogu pročitati najznačajnije karakteristike o dječijoj paralizi (poliomijelitis).

Svjetska zdravstvena organizacja (SZO),  Rotary International i Američki CDC 1988. godine pokreću Svjetsku inicijativu za iskorjenjivanje dječije paralize (engl. Global Polio Eradication Initiative) čiji je temeljni cilj da niti jedno dijete u svijetu ne oboli od dječije paralize, tj. da sve države u svijetu budu „slobodne od dječije paralize“. Navedena  incijativa tj.  promoviranje i praktično provođenje vakcinacije protiv dječije paralize imala je veliki značaj u svijetu, tj. omogućeno je:

  • cca za 99,9% smanjenje prijenosa divljeg soja poliovirusa širom svijeta;
  • značajan pad broja slučajeva dječije paralize (350 000 u 1988. godini a 6 slučajeva u 2021. godini);
  • prijenos divljeg soja poliovirusa prekinut je u 5 od 6 regija Svjetske zdravstvene organizacije.        

Značajno smanjen prijenos poliovirusa omogućio je da ljudi širom svijeta zdravije žive, te CDC napominje da:

  • 20 miliona ljudi širom svijeta kreće se, a bili bi paralizirani da nisu vakcinisani protiv dječije paralize;
  • 5 miliona ljudi su živi, a umrli bi da nisi imali primjeran OPV/IPV vakcinalni status;
  • bilioni djece živi u okruženju koje je „slobodno od dječije paralize“.     

Ne postoji specifičan lijek za liječenje dječije paralize ali postoji  efikasna vakcina/e koje sprječavaju nastanak dječije paralize – vakcina sa živim atenuiranim poliovirusom (OPV) i vakcina  sa mrtvim inaktiviranim poliovirusom (IPV) koja su visoko individualno zaštitne.

OPV vakcina je uglavnom omogućila eliminaciju divljeg soja poliovirusa a od 2008. godine u većini razvijenih zemalja korisit se IPV.  

Sistemskim procjepljivanjem faktički je divlji soj polioviruisa eliminiran, tj. Američka regija SZO eliminirala je dječiju paralizu 1994. godine a Europa je 2002. godine proglašena „slobodnom od dječije paralize“.  Faktički danas područje Afganistana i Pakistana predstavlja područje endemskog poliomijelitisa.    

U skladu sa Kalendarom obavezne imunizacije u FBiH je obavezna imunizacija protiv dječije paralize a primjeran vakcinalni status uključuje primovakcinaciju u 2., 4. i 6. djetetovom mjesecu života i docjepljivanje (revakcinacija) u 2. i 5. djetetovoj godini.      

 Aktivnosti  zdravstvenih profesionalaca usmjereni su na:

  • eliminaciju dječije paralize u Afganistanu i Pakistanu što će omogućiti  globalnu eradikaciju dječije paralize odnosno 100% smanjenje prijenosa divljeg soja poliovirusa; 
  • u svim državama potrebne je dostići i održavati  primjerene vakcinalne obuhvate protiv dječije paralize što će uz prethodno navedeno omogućiti sprječavanje pojave dječije paralize u svijetu;
  • evaluaciju i prijavljivanje svakog slučaja flakcidne (mlohave paralize) uključujući uzimanje epidemioloških podataka i virusološku dijagnostiku;             
  • provođenje preporučenih javnozdravstvenih mjera (aktivno praćenje i traženje oboljelih, virusološko dijagnosticiranje poliovirusa kod kontakata i eventualno dodatna  vakcinacija protiv dječije paralize) u slučaju unosa divljeg soja poliovirusa iz endemskih područja.

„Zajedno iskorijenimo dječiju paralizu“

Izvor:

CENTAR ZA NASTAVNU I NAUČNO-ISTRAŽIVAČKU DJELATNOST

Svjetski dan svjesnosti o rastu

prof. dr. sc. Lutvo  Sporišević

Ademira Pehlić, prof.

19.9.2022.

Unatrag desetak godina diljem svijeta, 20. septembra svake godine, obilježava se Svjetski dan svjesnosti o dječijem rastu. Na ovaj način udruženja pacijenata i stručna društva žele ukazati na značaj praćenja rasta u dječijoj dobi.

Rast i razvoj predstavljaju jedan od najznačajnijih karakteristika dječije dobi i ukazuju na  cjelokupno zdravlje djeteta i zdravlje populacije, kao i nutricijski status pojedinca odnosno populacije.

Rast je kvantitativni pojam koji se odnosi na povećanje mase odnosno dimenzija tkiva, organa i tijela.

Razvoj je kvalitativni pojam koji uključuje diferencijaciju i sazrijevanje biohemijskog sastava, strukture i funkcije, reaktivnosti i prilagodbe tkiva i organa od začeća do adolescentog razdoblja.

Na rast i razvoju utiču mnogobrojni faktori kao što su: nasljedni faktori (geni), spol, godišnje doba, okolišni faktori, prehrana, zdravstveno stanje pojedinca odnosno prisutne bolesti i dr.

Rast djeteta procjenjujemo određivanjem antropometrijskih parametara: tjelesna masa (TM), tjelesna duljina ili visina (TD ili TV), obim glave (OG), obim grudnog koša, debljina potkožnog masnog tkiva, obim struka i indeksa tjelesne mase.

Razvojem djeteta (razvojni miljokazi) procjenjujemo da li je dijete usvojilo određene vještine u skladu sa njegovom dobi. Navedeno uključuje nekoliko aspekata razvoja: razvoj motoričkih vještina, kognitivni razvoj, socio-emocionalni razvoj i razvoj govora.

Zostajanje u rastu (smanjeni rast) može ukazivati na:

  • fiziološke varijacije ili nepatološka stanja (porodično niski rast i konstitucijski usporen  rast);
  • patološka stanja
  • poremećaj posteljice;
  • intrauterine infekcije (toksoplazmoza, citomegalovirusna bolest…);
  • intrauterino zaostajanje u rastu;
  • nedostastatak hormona rasta, štitne žlijezde ili prekomjerno stvaranje kortizola…;
  • nasljedna oboljenja (Downov sindrom, Turnerov sindrom, Patauov sindrom i dr.);
  • nedostatak proteina, željeza  ili cinka;
  • hronične bolesti (prirođene srčane bolesti, bronhijalna astma, šećerna bolest, celijakija, hronična bubrežna bolest i dr.)

Veoma je bitan primjeren rast i razvoj djeteta tokom prvih 1000 dana života jer nepovoljni faktori rizika (npr. usporen rast i drugi) mehanizmom Razvojnog programiranja dovode do bolesti u odrasloj dobi, tj. djeca koja imaju smanjeni rast ili nižu tjelesnu masu u kasnijoj dobi imaju povećani rizik za pretilost, arterijsku hipertenziju, šećernu bolest i druge hronične nezarazne bolesti.

Izmjerena TD na rođenju ima koeficijent korelacije 0,25 sa TV u odrasloj dobi, dok TD u drugoj djetetovoj godini ima koeficijent korelacije 0,80 u odrasloj dobi.

Razmatrajući prirast djeteta u tjelesnoj dužini/visini po razvojnim dobima možemo reći da je:

  • u prvoj godini života prirast TD cca 25cm,
  • od  prve do druge godine prirast TD cca 12 cm,     
  • od druge do treće godine prirast TD/TV cca 8 cm,
  • od treće godine do puberteta prirast TV je cca 5cm.
  • djeca u petoj godini udvostruče svoju porođajnu TD.

Pravilna procjena tjelesne dužine/visine i tjelesne  mase uključuje:

  • validiranu i kalibriranu medicinsku opremu (vaga, stadiometar ili infantometar…)
  • pravilnu tehniku određivanja TM i TD/TV (što laganije odjeveno dijete, bez obuće…)
  • primjena standardiziranih krivulja rasta.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2006. i 2007. objavila standardizirane krivulje rasta za djecu od rođenja do pete (5.) godine koje su utemeljene na prospektivnim longitudinalnim studijama dojene djece iz šest svjetskih centara i koje su danas usvojen standard procjene rasta djeteta.

Navedene krivulje su standardan alat procjene TM, TD/TV kod djece predškolske dobi.

Od ranije se koriste krivulje rasta američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, koje se danas uglavnom koriste za evaluacije antropometrijskih parametara za djecu školske dobi.

Na temelju vrijednosti antropometrijskih parametara, dobi i spolu djeteta lako je odrediti centilnu vrijednost analiziranog parametra i utvrditi da li dijete ima primjeran rast ili pokazuje odstupanja.

Kako navedeni parametri pokazuju fiziološke promjene a i kako bi se na vrijeme otkrila patološka odstupanja razvoja preporučuje se sljedeće:

  • u prvoj djetetovoj godini potrebno je na rođenju djeteta, u 15 dana, 2. mjesecu, 4. mjesecu, 6. mjesecu, 9. mjesecu i 12. mjesecu odrediti  TM, TD i OG,
  •  u 18. i 24. mjesecu ponovno odrediti ove parametre,
  • nakon 2. godine uobičajeno je jedanput godišnje odrediti TM i TD/TV. 

Bitno je pratiti da li tokom evaluacije rasta djeca slijede “svoj obrazac ili krivulju rasta”, tj. da li je krivulja rasta istih centilnih vrijednosti ili su prisutna odstupanja prema “gore” ili “dolje”.

Danas su dostupni online kalkulatori određivanja ovih antropometrijskih parametara gdje roditelji ili bilo ko zainteresiran unošenjem podataka (datum rođenja, spol djeteta, vrijednost antropometrijskog parametra) može procijeniti primjerenost rasta djeteta.

Bilo koja dilema u navedenom kontekstu inicira savjet ili pregled zdravstvenog profesionalca koji će utvrditi da li dijete ima fiziološku varijaciju rasta ili su prisutna patolooško zaostajanja u rastu.

Pravovremenim otkrivanjem zaostajanja u rastu, njegovog uzroka i adekvatnim liječenjem (hormon rasta i dr.) moguće je da djeca dostignu svoj procijenjeni primjeran rast u skladu sa genetskim potencijalom.

“Dobar rast = dobro zdravlje”!

Izvor:

  • Mardešić D. i sar.  Pedijatrija. 8 izdanje. Zagreb: Školska knjiga, 2016.
  • Uptodate. Normal growth patterns in infants and prepubertal children. (internet). 19.9.2022. Dostupno na: https://www.uptodate.com/contents/normal-growth-patterns-in-infants-and-prepubertal-children?search=growth-&source=search_result&selectedTitle=1~150&usage_type=default&display_rank=1.
  • Nenadić N, Grgurić J. Krivulje rasta svjetske zdravstvene organizacije za djecu predškolske dobi-standardi za 21. stoljeće. Paediatria Croatica , vol 52 No 2, 2008.  

Centar za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost JUDZKS

Svjetski dan svjesnosti o rastu

prof. dr. sc. Lutvo  Sporišević

Ademira Pehlić, prof.

19.9.2022.

Unatrag desetak godina diljem svijeta, 20. septembra svake godine, obilježava se Svjetski dan svjesnosti o dječijem rastu. Na ovaj način udruženja pacijenata i stručna društva žele ukazati na značaj praćenja rasta u dječijoj dobi.

Rast i razvoj predstavljaju jedan od najznačajnijih karakteristika dječije dobi i ukazuju na  cjelokupno zdravlje djeteta i zdravlje populacije, kao i nutricijski status pojedinca odnosno populacije.

Rast je kvantitativni pojam koji se odnosi na povećanje mase odnosno dimenzija tkiva, organa i tijela.

Razvoj je kvalitativni pojam koji uključuje diferencijaciju i sazrijevanje biohemijskog sastava, strukture i funkcije, reaktivnosti i prilagodbe tkiva i organa od začeća do adolescentog razdoblja.

Na rast i razvoju utiču mnogobrojni faktori kao što su: nasljedni faktori (geni), spol, godišnje doba, okolišni faktori, prehrana, zdravstveno stanje pojedinca odnosno prisutne bolesti i dr.

Rast djeteta procjenjujemo određivanjem antropometrijskih parametara: tjelesna masa (TM), tjelesna duljina ili visina (TD ili TV), obim glave (OG), obim grudnog koša, debljina potkožnog masnog tkiva, obim struka i indeksa tjelesne mase.

Razvojem djeteta (razvojni miljokazi) procjenjujemo da li je dijete usvojilo određene vještine u skladu sa njegovom dobi. Navedeno uključuje nekoliko aspekata razvoja: razvoj motoričkih vještina, kognitivni razvoj, socio-emocionalni razvoj i razvoj govora.

Zostajanje u rastu (smanjeni rast) može ukazivati na:

  • fiziološke varijacije ili nepatološka stanja (porodično niski rast i konstitucijski usporen  rast);
  • patološka stanja
  • poremećaj posteljice;
  • intrauterine infekcije (toksoplazmoza, citomegalovirusna bolest…);
  • intrauterino zaostajanje u rastu;
  • nedostastatak hormona rasta, štitne žlijezde ili prekomjerno stvaranje kortizola…;
  • nasljedna oboljenja (Downov sindrom, Turnerov sindrom, Patauov sindrom i dr.);
  • nedostatak proteina, željeza  ili cinka;
  • hronične bolesti (prirođene srčane bolesti, bronhijalna astma, šećerna bolest, celijakija, hronična bubrežna bolest i dr.)

Veoma je bitan primjeren rast i razvoj djeteta tokom prvih 1000 dana života jer nepovoljni faktori rizika (npr. usporen rast i drugi) mehanizmom Razvojnog programiranja dovode do bolesti u odrasloj dobi, tj. djeca koja imaju smanjeni rast ili nižu tjelesnu masu u kasnijoj dobi imaju povećani rizik za pretilost, arterijsku hipertenziju, šećernu bolest i druge hronične nezarazne bolesti.

Izmjerena TD na rođenju ima koeficijent korelacije 0,25 sa TV u odrasloj dobi, dok TD u drugoj djetetovoj godini ima koeficijent korelacije 0,80 u odrasloj dobi.

Razmatrajući prirast djeteta u tjelesnoj dužini/visini po razvojnim dobima možemo reći da je:

  • u prvoj godini života prirast TD cca 25cm,
  • od  prve do druge godine prirast TD cca 12 cm,     
  • od druge do treće godine prirast TD/TV cca 8 cm,
  • od treće godine do puberteta prirast TV je cca 5cm.
  • djeca u petoj godini udvostruče svoju porođajnu TD.

Pravilna procjena tjelesne dužine/visine i tjelesne  mase uključuje:

  • validiranu i kalibriranu medicinsku opremu (vaga, stadiometar ili infantometar…)
  • pravilnu tehniku određivanja TM i TD/TV (što laganije odjeveno dijete, bez obuće…)
  • primjena standardiziranih krivulja rasta.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2006. i 2007. objavila standardizirane krivulje rasta za djecu od rođenja do pete (5.) godine koje su utemeljene na prospektivnim longitudinalnim studijama dojene djece iz šest svjetskih centara i koje su danas usvojen standard procjene rasta djeteta.

Navedene krivulje su standardan alat procjene TM, TD/TV kod djece predškolske dobi.

Od ranije se koriste krivulje rasta američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, koje se danas uglavnom koriste za evaluacije antropometrijskih parametara za djecu školske dobi.

Na temelju vrijednosti antropometrijskih parametara, dobi i spolu djeteta lako je odrediti centilnu vrijednost analiziranog parametra i utvrditi da li dijete ima primjeran rast ili pokazuje odstupanja.

Kako navedeni parametri pokazuju fiziološke promjene a i kako bi se na vrijeme otkrila patološka odstupanja razvoja preporučuje se sljedeće:

  • u prvoj djetetovoj godini potrebno je na rođenju djeteta, u 15 dana, 2. mjesecu, 4. mjesecu, 6. mjesecu, 9. mjesecu i 12. mjesecu odrediti  TM, TD i OG,
  •  u 18. i 24. mjesecu ponovno odrediti ove parametre,
  • nakon 2. godine uobičajeno je jedanput godišnje odrediti TM i TD/TV. 

Bitno je pratiti da li tokom evaluacije rasta djeca slijede “svoj obrazac ili krivulju rasta”, tj. da li je krivulja rasta istih centilnih vrijednosti ili su prisutna odstupanja prema “gore” ili “dolje”.

Danas su dostupni online kalkulatori određivanja ovih antropometrijskih parametara gdje roditelji ili bilo ko zainteresiran unošenjem podataka (datum rođenja, spol djeteta, vrijednost antropometrijskog parametra) može procijeniti primjerenost rasta djeteta.

Bilo koja dilema u navedenom kontekstu inicira savjet ili pregled zdravstvenog profesionalca koji će utvrditi da li dijete ima fiziološku varijaciju rasta ili su prisutna patolooško zaostajanja u rastu.

Pravovremenim otkrivanjem zaostajanja u rastu, njegovog uzroka i adekvatnim liječenjem (hormon rasta i dr.) moguće je da djeca dostignu svoj procijenjeni primjeran rast u skladu sa genetskim potencijalom.

“Dobar rast = dobro zdravlje”!

Izvor:

  • Mardešić D. i sar.  Pedijatrija. 8 izdanje. Zagreb: Školska knjiga, 2016.
  • Uptodate. Normal growth patterns in infants and prepubertal children. (internet). 19.9.2022. Dostupno na: https://www.uptodate.com/contents/normal-growth-patterns-in-infants-and-prepubertal-children?search=growth-&source=search_result&selectedTitle=1~150&usage_type=default&display_rank=1.
  • Nenadić N, Grgurić J. Krivulje rasta svjetske zdravstvene organizacije za djecu predškolske dobi-standardi za 21. stoljeće. Paediatria Croatica , vol 52 No 2, 2008.  

Centar za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost JUDZKS

KAMPANJA PODIZANJA SVJESNOSTI O VAŽNOSTI VAKCINACIJE/CIJEPLJENJA PROTIV GRIPE

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević

 prof. Ademira Pehlić  

Ažurirano: 09.11.2021.

Kampanja podizanja svjesnosti o važnosti vakcinacije/cijepljenja protiv gripe je komunikacijska kampanja koja se obilježava širom Evropske regije Svjetske zdravstvene organizacije. Cilj ove kampanje je da ukaže na značaj vakcinacije na zdravlje i dobrobit ljudi kao i povećanje procijepljenosti protiv gripe kod osoba sa rizičnim faktorima.  

Šta je gripa (influenza)?

Gripa je vakcinopreventabilna infekcija dišnih puteva koju kod ljudi najčešće uzrokuju virus influence tip A (podtip H3N2 i H1N1)  i tip B.  Virus influence svake godine inficira 10%-30% Evropske populacije i dovodi do 100.000 bolničkih prijema širom Evrope.

Ova bolest se odlikuje šarolikom kliničkom simptomatologijom i težinom oboljenja, koji mogu biti  praćeni sa teškom upalom pluća, upalom srčanog mišića,  upalom mozga a određeni slučajevi mogu biti smrtonosni. Težina bolesti uvjetovana je  patogenošću virusa influence, sekundarnim bakterijskim uzročnikom (pneumokok i stafilokok) i otpornošću pacijenta (imunitet).

Koji su načini širenja gripe?

Virusi influence umjereno su zarazni, tj. smatra se da će prosječno jedna inficirana osoba  inficirati jednu do dvije neimunizirane  osobe.

Širenje gripe sa inficirane osobe na zdravu osobu ostvaruje se zrakom i kapljicama (neimunizirana osoba udiše inficirane kapljice koje izbacuje inficirana osoba tokom kašlja, kihanja i govora a pri tome inficirana osoba ne pokriva svoja usta i nos pri čemu je razmak između inficirane osobe i zdrave osobe  manji od tri metra) i dodirom ili kontaktom (dodir nosa i usta neopranim rukama koje su prethodno bile u dodiru sa inficiranim površinama i predmetima sa virusom influence).     

Koliki je period osoba sa gripom infekciozna na zdrave osobe?

Smatra se  da odrasla osoba inficirana sa virusom influence prenosi infekciju jedan dan prije manifestnih simptoma i mogućnost prenošenja infekcije održana je tri do pet dana od početka simptomatologije. Kod djece početak prenošenja virusa influence je isti kao kod odraslih i održava se do sedam dana nakon početka simptomatologije.

S obzirom da se rizik dobivanja gripe kod nekih zdravih osoba javlja prije nego inficirana osoba  ima izražene simptome, te da je nakon trećeg dana rizik prenošenja infekcije niži, veoma je bitno da neka osoba ostane kući čim počinje da se osjeća bolesna kako bi se smanjoio rizik prenošenja gripe na zdrave osobe.  

Koji su najčešći klinički simptomi kod gripe?

Simptomi gripe se javljaju » dva (2) dana  [raspon 1-4 dana] nakon ulaska virusa influence u ljudski organizam, tj. najčešće se javlja:

  • visoka tjelesna temperatura
  • drhtavica
  • opća slabost i malaksalost
  • glavobolja
  • bolovi u mišićima i zglobovima
  • suh kašalj.

Može se javiti curenje  iz nosa, grlobolja, a kod djece  gripa može biti praćena  povraćanjem i proljevom.

Nemaju svi inficirani pacijenti simptome (neki slučajevi nemaju povišenu tjelesnu temperaturu), tj. smatra se da »75% infekcija sezonske gripe je asimptomatsko.

Gripa se treba razlikovati od prehlade, tj. sumarno se može reći da pojedinac od gripe može samo jedanput godišnje oboljeti, od prehlade odrasli pacijenti obole dva do tri puta godišnje a djeca najčešće šest do osam puta godišnje, gripa se javlja od oktobra do maja (najčešće se javlja od decembra do februara) a prehlada se javlja tokom čitave godine (prehladu uzrokuje >200 virusa), simptomatologija prehlade se najčešće manifestira curenjem iz nosa, kihanjem, suznim očima, glavoboljom i grloboljom. Simptomi kod prehlade se postepeno javljaju nasuprot gripe kod koje se javljaju naglo, a rijetko se javlja visoka tjelesna temperatura i bolovi u kostima i zglobovima kod prehlade.

Uglavnom kod nekompliciranih slučajeva gripa traje nekoliko dana, ali  kašaj i malaksalost mogu biti prisutni nekoliko sedmica.

Kod određenog broja pacijenata gripa može imati težak tok, praćen komplikacijama (upala pluća, upala srčanog  mišića, upala mozga, sepsa  što može biti praćeno smrtnim ishodom).

Komplikacije se najčešće javljaju kod manje djece, osoba poodmakle životne dobi i pacijenata sa  ranije prisutnim hroničnim bolestima.

Koje su rizične grupe za infekciju sa virusom influence?

Određena rizična stanja/bolesti, životna razdoblja i profesije imaju povećani rizik teškog toka gripe i nastanka ozbiljnih komplikacija, kao što su: 

  • osobe iznad 65 godina
  • djeca u dobi od 6. mjeseca – 2. godine
  • trudnice
  • osobe svih životnih dobi sa hroničnim bolestima (plućne, kardiovaskularne, neurološke, bubrežne, jetrene, šećerna bolest…)
  • osobe sa imunodeficijenicijom (zloćudni tumor, HIV/AIDS, osobe koje primaju kemoterapiju, radioterapiju ili duže vremena visoke doze kortikosteroida)
  • zdravstveni radnici
  • štićenici osoba za starije osobe i institucija za njegu hroničnih bolesnika.

Mogućnosti  prevencije protiv gripe

  • Godišnja vakcinacija protiv gripe najznačajnija je preventivna aktivnost u sprječavanju, smanjenju oboljevanja, bolničkog liječenja, komplikacija i smrtnog  ishoda kod oboljelih od gripe. Ranije su navedene rizične grupe koje su prioritetne da svake godine budu vakcinisani protiv gripe. Vakcina protivi gripe je sigurna i efikasna vakcina koja se koristi više od 50 godina i godišnje »500 miliona ljudi primi ovu vakcinu. S obzirom da je to inaktivirana vakcina mogu se vakcinisati i trudnice, što će zaštiti majčino zdravljeomogućiti uredan tok trudnoće, spriječiti kompliakcije koje može izazvati gripa od trudnice a djelovaće i blagotvorno na dijete, koje se tek od šestog mjeseca može vakcinisati protiv virusa influence.   U kontekstu navedenoga osim povećanja procijepljenosti stanovnoštva i postizanja primjerenog kolektivnog imuniteta potrebno je vakinisati protov gripe i gore navedene osobe sa hroničnim oboljenjima svih životnih dobi, kako bi spriječili ozbiljne komplikacije gripe kod ove skupine pacijenata.
  • Često i temeljito pranje ruku  tekućom vodom i sapunom, u nedostaku dezinfekcionog sredstva na bazi alkohola ili slično
  • Prakticiranje dobre respiratorne higijene (prekrivanje nosa i usta tokom kašlja i kihanja papirnatom maramicom ili kašljati/kihati u savijeni lakat)
  • Osoba, neovisno o dobi,  koje je bolesna treba ostati kući i treba konsultirati nadležnog liječnika 
  • Poštovati i ostale mjere spječavanja/smanjenja širenja infekcija (fizičla distanca »2 metra, provjetravanja porostorija, redovno čiščenje predmeta i površina)
  • Kod oboljelih je bitan odmor, uzimanje dovoljne tekućine, davanje antipietika prema relevantnim preporukama (paracetamol), ne uzimati druge lijekove bez lijčeničkog pregleda.

Izvor:

  • European Centre for Disease Prevention and Control. Factsheet about seasonal influenza.
  • Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/seasonal-influenza/facts/factsheet (pristup 08.11.2021.)
  • European Centre for Disease Prevention and Control. Infographic. Get ready for the upcoming flu season!. Dostupno na: https://www.ecdc.europa.eu/en/publications-data/infographic-get-ready-upcoming-flu-season  (pristup 08.11.2021.)
  • Centers for Disease Control and Prevention. Influenza (Flu). Dostupno na: https://www.cdc.gov/flu/index.htm (pristup 08.11.2021).

Centar za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost

TV MEDIJI: PEDIJATRICA JUDZKS JASMINKA SMLATIĆ-MUHADŽIĆ O COVID IMUNIZACIJI I OPĆENITO O IMUNIZACIJI DJECE

Kompletan snimak emisije TV N1 u kojem je gostovala pedijatrica JU Doma zdravlja Kantona Sarajevo mr. sci. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić, možete pogledati na sljedećem link-u: http://mediamonitoring.info/wl/?id=08cvoe6But39WzBUIuaY9dY0oOlYlExq, a razgovarano je o COVID imunizaciji djece kao i općenito o imunizaciji djece u Kantonu Sarajevo.

TV mediji: Pedijatrica JUDZKS Jasminka Smlatić-Muhadžić o COVID imunizaciji i općenito o imunizaciji djece

Kompletan snimak emisije TV N1 u kojem je gostovala pedijatrica JU Doma zdravlja Kantona Sarajevo mr. sci. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić, možete pogledati na sljedećem link-u: http://mediamonitoring.info/wl/?id=08cvoe6But39WzBUIuaY9dY0oOlYlExq, a razgovarano je o COVID imunizaciji djece kao i općenito o imunizaciji djece u Kantonu Sarajevo.

VAKCINACIJA DJECE – NAJPOUZDANIJI NAČIN SPREČAVANJA ZARAZNIH BOLESTI

|Objavljeno  19. oktobra 2021. godine|

Pripremila: mr. sci. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić, spec. pedijatar

U dvadesetom stoljeću čovječanstvo se suprotstavilo mnogim teškim zaraznim bolestima, smanjena je stopa oboljevanja i smrtnosti od njih, epidemije velikih razmjera se ne javljaju, a neke zarazne bolesti su i iskorijenjene.

Kako se to postiglo?

Dvadeseti vijek je vijek pronalaska vakcina protiv nekih zaraznih bolesti i njihovog uvođenja u nacionalne programe vakcinacije. Pronalazak vakcina i antibiotika su najveća dostignuća u medicini u 20. stoljeću, a po čovječanstvu sigurno najveća dostignuća, jer su u razvijenom svijetu u koji se ubraja i Evropa i BiH kao dio Evrope dovele do prestanka epidemija zaraznih oboljenja protiv koji se vakciniše, a neke su i iskorijenjene. No i pored toga danas u svijetu zbog nevakcinisanosti umire oko tri miliona djece godišnje.

Šta se postiže vakcinacijom?

Vakcinacijom se postiže otpornost (imunost) organizma prema određenim teškim zaraznim bolestima.

Vakcinacijom djece prevenira se oboljevanje od određenih zaraznih bolesti i u kasnijoj životnoj dobi, njihove komplikacije i smrtnost.

Rijetka su stanja kad se djeca ne mogu vakcinisati, neka akutna stanja (prehlade, upale pluća i sl.), neka hronična oboljenja kod kojih se vakcinacija odlaže do ozdravljenja i neka oboljenja kod kojih se trajno isključuje vakcinacija.

Pri cijepljenju su moguće reakcije na vakcinu i najčešće su blage, brzo prolaze i ne ostavljaju posljedice (bol, otok i crvenilo na mjestu davanja, temparatura, glavobolja, uznemirenost, osip) i pri vakcinaciji se roditelji na njih upozore i dobiju upute šta u tom slučaju poduzeti). Postvakcinalne teške komplikacije su izuzetno rijetke.

Vakcinacija kod nas

U našoj državi vakcinacija djece se sprovodi kontinuirano, obavezna je, sprovodi se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i povjerena je liječnicima-pedijatrima koji su u redovnom kontaktu sa djecom od prvih dana života i obavljaju ga u dobi i uvjetima najpovoljnijim za dijete sa procjenom kontraindikacija i eventualnh reakcija na vakcinu.

Vakciniše se protiv tuberkuloze (BCG vakcina), hepatitisa B (Hep.B vakcina), difterije, tetanusa, velikog kašlja (DTP-a vakcina), dječije paralize (IPV-inaktivna), infekcija uzrokovanih sa Haemophilus influenzae tip B (Hib vakcina), krzamaka, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina), vakcina protiv difterije i tetanusa za djecu stariju od 7 godina (dT) i vakcina protiv tetanusa  (TT)

Vakcine koje se koriste u našoj državi zadovoljavaju sve kriterije koje je postavila WHO, transport i čuvanje vakcina je također po kriterijima i smjernicama WHO i vrši se redovna kontrola istih tako da nema razloga za bilo kakvu sumnju u kvalitet vakcina i način čuvanja.

KALENDAR VAKCINACIJE  DJECE

DOB DJETETAVRSTA VAKCINE
Na rođenjuBCG i Hep-B
Sa navršenih 1 mjesec životaHep-B
Sa 2 mjesecaDTaP, IPV, HIB
Sa 4 mjesecaDTaP, IPV, HIB
Sa 6 mjeseciDTaP, IPV, Hep B
U 13-om mjesecuMRP
U  drugoj godini životaDTaP, IPV, HIB revakcina
Sa navršenih 5 godinaDTP a., IPV revakcina
U  6-oj godiniMRP revakcina
Do završnog razreda osnovne školeVakcinacija djece koja imaju nepotpun HBV vakcinalni status
Završni razred osnovne školedT
Završni razred srednje školeDjeca koja su propustila dT u završnom razredu osnovne škole

Ukoliko je vakcinacija prekinuta iz bilo kog razloga (bolest, privremene kontraindikacije, nemar roditelja) vakcinacija se nastavlja tamo gdje se stalo.

Vakcinacija protiv zaraznih bolesti je najpouzdaniji i najdjelotvorniji način zaštite pojedinca a i cjelokupnog stanovništva od određenih zaraznih bolesti. Vakcinacijom se postiže dugotrajan imunitet. Zahvaljujući visokom postotku vakcinisane djece koji je rezultat dobre saradnje između zdravstvenog osoblja i roditelja kod nas nema pojave oboljevanja od navedenih zaraznih bolesti niti smrtnosti od komplikacija izuzev sporadičnih slučajeva i to kod nevakcinisanih.

Procenat vakcinisanih bi trebao da bude 95% i samo kao takav daje sliku dobre epidemiološke situacije u državi, bez pojave zaraznih oboljenja, bez epidemije, bez komplikacija koje su vrlo teške i sa trajnim posljedicama i bez smrtnih slučajeva.

U našoj državi, u državama u okruženju, u čitavom razvijenom svijetu zbog uvođenja vakcinacije nema epidemija zaraznih oboljenja decenijama.

Propagiranje nevakcinisanja dovodi do pada broja vakcinisanih što nas može u 21-om stoljeću uvesti u pojavu teških zaraznih bolesti, epidemijsku, dječije paralize, tetanusa, difterije, hepatitisa B, krzamaka, zaušnjaka, rubeole, meningitisa, velkog kašlja koji kod oboljelih imaju vrlo tešku kliničku sliku, visok procenat komplikacija sa trajnim posljedicama i visoku smrtnost.

Studije WHO su dokazale da se autizam ne može dovesti u vezu niti sa jednom vakcinom.

Kad je vakcinacija u pitanju treba slušati struku i preporuke struke, nikako neprovjerene izvore od nekompetentnih ljudi koji skupljaju informacije od nestručnjaka.

Nevakcinisanje uvodi na velika vrata epidemije svih pobrojanih zaraznih oboljenja u našu državu sa svim već spomenutim posljedicama.

thermometer, fever, temperature-5185847.jpg

Temeljne crtice o povišenoj tjelesnoj temperaturi kod djece

prof. dr. sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar

27.9.2021.

Što je povišena  tjelesna temperatura?

Povišena tjelesna temperatura spada među najučestalije razloge zbog kojeg se traži    liječnički pregled i konsultacija, tj. smatra se da  1/3 svih  liječničkih pregleda i konsultacija u dječijoj dobi odnosi se na povišenu tjelesnu temperaturu.

Povišena tjelesna temperatura je fiziološka korisna odbrambena reakcija organizma s ciljem savladavanja infekcije i drugih nepoželjnih tvari, a nije udružena sa dugotrajnim neurološkim komplikacijama. Tokom povišenja tjelesne temperature aktivira se imunološki sistem djeteta u cilju uništavanja virusa, bakterija i drugih mikroorganizama i štetnih tvari  na dječiji organizam. Davanje antipiretika (paracetamol i ibuprofen) kada to nije indicirano ili da se postigne „normalna temperatura“ neće imati povoljnog efekta za skraćenje toka bolesti koja je dovela do povišene temperature, čak može oslabiti odbrambeni potencijal dječijeg organizma u savladavanju infekcije a mogu se javiti i štetni efekti nepotrebne i nekritičke primjene antipiretika u  dječijem organizmu. 

Kada je tjelesna temperatura povišena?

Širok je raspon poželjne tjelesne temperature (36,4°C-37,5°C) a ovisan je o: dobi osobe (tjelesna temperatura pokazuje najvišu vrijednost u dobi 18-24 mjeseca, viša je  poslijepodne nego ujutro a intenzivna tjelesna aktivnost može da povisi tjelesnu temperaturu.

Uvažavajući široke varijacije poželjne tjelesne temperature teško je precizno definirati povišenu tjelesnu temperaturu, čija je vrijednost ovisna na koji način je mjerimo (ispod jezika, pod pazuhom, vanjski slušni kanal, čelo i završno debelo crijevo). Generalno govoreći, smatra se da je povišena tjelesna temperatura kod djeteta tjelesna temperatura  ≥38°C koja je mjerena rektalno (završni dio debelog crijeva).           

Rektalno mjerena tjelesna temperatura za 0,5 °C je više vrijednosti  nego temperatura mjerena aksilarno (ispod pazuha).

Uzroci  povišene tjelesne temperature 

Najčešći razlozi, između ostaloga, pojave povišene tjelesne temperature su: upalna stanja (prehlada, upala ždrijela, krajnika, uha, mokraćnih organa i drugih organa), ali se može javiti i usljed pojačane tjelesne aktivnosti, dehidracije (nedostatka vode i minerala u organizmu), primjene antibiotika, nakon vakcinacije djece, primjene transfuzije,  suvišne odjeće i  pretoplog  ambijenta, toplotnog udara i drugih razloga.

Sumarno govoreći, iz infektivnih uzročnika i oštećenog tkiva oslobađaju se pirogene tvari (citokini) koji stimuliraju proizvodnju prostaglandina u termoregulacijskom centru u mozgu (hipotalamus), podešavajući ga na nivo iznad vrijednosti poželjnog raspona tjelesne temperature.  

Mjerenje tjelesne temperature

U procjeni da li dijete ima povišenu temperaturu koriste se razna sredstva (fluorescentne trake koje se stavljaju na dječije čelo i dude koje se stavljaju u usta), ali tjelesna temperatura izmjerena na ovaj način ne pokazuje precizne vrijednosti.

Isti značaj ima i stavljanje dlana na dječije čelo, leđa ili stomak djeteta. 

Jedini precizan način u procjeni da li dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu je njeno mjerenje staklenim živinim i digitalnim toplomjerom (termometrom).

Od 2001. godine Američka pedijatrijska akademija preporučuje upotrebu digitalnih toplomjera za mjerenje tjelesne temperature djeteta, koje treba shvatiti kao precizne intrumente u mjerenju tjelesne temperature. Mogući štetni efekti (trovanje) žive ograničavaju primjenu živinih toplomjera u mjerenju temperature djeteta.

Bebama i djeci do treće godine preporučuje se mjeriti temperaturu u guzi (rektalno). To je dokazano najprecizniji način mjerenja temperature u navedenoj dobi djeteta. Liječnici i medicinske sestre trebaju educirati roditelje kako se mjeri temperatura djeci, jer nestručno mjerenje temperature može ozlijediti završno debelo crijevo djeteta. Ukoliko roditelji nisu educirani djeci do treće godine trebaju mjeriti temperaturu pod pazuhom (aksilarno).  

Iako smjernice ukazuju da se temperatura većoj djeci treba mjeriti stavljanjem toplomjera u usta, ispod jezika (oralno), ovaj način nije uobičajen i prihvaćen u našoj svakodnevnoj liječničkoj praksi, te se većoj djeci  temperatura mjeri pod pazuhom, ali treba paziti da vrh toplomjera tokom mjerenja bude u pazušnoj jami (pazušna jama treba biti suha) i da ne viri izvan pazuha.

Djeci se temperatura može mjeriti u uhu (timpanalno), ali dob djeteta ispod prve godine, prisutnost cerumena (ušne smole) i finansijski razlozi ograničavaju značaj mjerenja temperature na ovakav način.

Prognoziranje ozbiljnosti oboljenja

Nemoguće je na osnovu visine tjelesne temperature prognozirati etiologiju bolesti i ozbiljnost oboljenja djeteta tj. nekada kod dojenčadi niska temperatura (ispod 36 stepeni Celzija) može ukazivati na ozbiljnu bolest (sepsa), a kod veće djece visoka temperatura može ukazivati na bezazlenu bolest (prehlada). Svakako da u potpunoj procjeni ozbiljnosti ima opće stanje, popratni simptomi bolesti  te  liječnički  pregled djeteta.  

U procjeni djetetovog stanja pravilnije je praćenje općeg stanja djeteta i ponašanje djeteta nego stalno gledanje na  toplomjer!

Ako je tjelesna temperatura npr. ≥39°C a dijete izgleda raspoloženo, uredne aktivnosti, uredno diše, koža je uobičajenog kolorita bez osipa, uredno pije tekućinu i ima uredan apetit nećemo navedeno shvatiti kao ozbiljnost za razliku od stanja kada imamo slučaj djeteta koje ima temperaturu  ≥38°C a izgleda umorno, intenzivno plače, koža je upadno blijeda, otežano diše i odbija unos tekućine i hrane.

Snižavanje  povišene  tjelesne  temperature

  • Veoma je bitno da prostorija gdje dijete boravi bude prozračena i da temperatura  prostorije bude 21-23 °C.
  • Djeca trebaju nositi laganu, prozračnu pamučnu odjeću i trebaju biti pokrivena laganim pokrivačem!
  • Bitno je ukloniti svu suvišnu odjeću
  • Djeci davati dovoljnu količinu tekućine (majčino mlijeko, preporučenu količinu dojenačkih mliječnih formula,  prokuhana voda, nezaslađeni čaj, preporučena količina voćnog soka…). 
  • Ograničiti tjelesnu aktivnost djeteta (povećana tjelesna aktivnost stimulira stvaranje topline i povišenje tjelesne temperature)

Ne postoje precizne preporuke kada početi snižavati povišenu tjelesnu temperaturu jer svako dijete individualno drugačije reagira na povišenu tjelesnu temperaturu.  Iako se ukazuje na značaj procjene općeg stanja i ponašanja djeteta, u praktičnom radu se povišena tjelesna temperatura djeteta (rektalno mjerena ≥39°C, tj. aksilarno mjerena temperatura ≥38,5°C) regulira  lijekovima (antipiretici).

Od antipiretika preporučuje se isključiva primjena paracetamola i ibuprofena u kontroliranju povišene tjelesne temperature, a roditelji se trebaju savjetovati s nadležnim liječnikom o režimu primjene antipiretika.

Cilj davanja antipiretika je da se smanji ili ukloni neugodnost, neprijatan osjećaj povezan s povišenom tjelesnom temperaturom a ne da se snizi visina povišene tjelesne temperature, koja će potrajati nekoliko dana kako bi se savladala infekcija.

Paracetamol (sirup i čepići) daje se u dozi 10-15 mg/kg tjelesne mase/4-6 sati, maksimalno 5 doza/24 sata.

Ibuprofen (sirup i čepići) daje se u dozi  5-10 mg/kg tjel. mase djeteta/6-8 sati.

Ibuprofen ne treba davati djeci koja imaju varicele (pljuskavice ili vodene kozice), dehidrirana su a potreban je oprez ako djeca imaju bubrežno oboljenje.   

Ovim lijekovima (simptomatsko liječenje) ne liječi se uzrok patološkog stanja djeteta tj. npr. liječenjem bakterijske upale (antibiotik) i temperatura će prije dostignuti uobičajene referentne vrijednosti.

Do 18. ili 21. godine djeci ne treba davati preparate koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu mnogih štetnih efekata tj. kod djece koja imaju gripu i varicele praćene temperaturom ovi lijekovi mogu uzrokovati fatalno oštećenje jetre i bubrega s fatalnim ishodom (Reyeov sindrom).

Različit je pristup o primjeni fizikalnih (mehaničkih metoda), tj. neke relevantne reference ne preporučuju primjenu mlakih kupki ili tuširanja mlakom vodom smatrajući da je povišena tjelesna temperatura fiziološki prirodni mehanizam u savladavanju infekcije. Nasuprot tome, u praksi se i dalje primjenjuje mehanička metoda reguliranja povišene tjelesne temperature, pri čemu temperatura vode treba da bude 29-32°C. Natopljenom spužvom ili zamotavanjem djeteta u mokar čaršaf, peškir ili pelenu, čitavo tijelo izuzev glave,  izlaže se dejstvu mlake vode.

Uobičajeno se prepoučuje, ako se primjenjuje mehanička metoda, da se djetetu s povišenom tjelesnom temperaturom  prvo da antipiretik a nakon 20-30 minuta, ako je i dalje visoka temperatura primjenjuje se mehanička metoda.   

Ne treba primjenjivati hladnu vode jer osim  neugodnosti javlja se i drhtanje koje će

još više povisiti tjelesnu temperaturu!

I danas popularno trljanje djetetove kože alkoholom (frikcije) a prema novim smjernicama ne preporučuje se  jer postoji  mogućnost  trovanja alkoholom, a alkohol sužavanjem krvnih žila može onemogućiti odavanje viška toplote.

Stavljanje raznih obloga na dlanove i tabane djece (krompir, sirće, senf…)  nema značajnijeg utjecaja na tok sniženja temperature i ne treba se primjenjivati u skladu s stručnim smjernicama!

Ne  postoji čudotvorni lijek („injekcija“), koji će odmah normalizirati tjelesnu temperaturu.

Trajanje temperature (tri do četiri dana) omogućava lakše uništavanje uzročnika bolesti. Veća je šteta stalno, nekritički, nekontrolisano i nestručno davanje antipiretika nego trajanje temperature tri do četiri dana.

Roditelji trebaju znati da temperatura ima svoj tok i trajanje, te da  se ne može odmah normalizirati.

Povišena tjelesna temperatura i febrilne konvulzije (fras)

Febrilne konvulzije (fras) je patološko stanje karakterizirano nevoljnim grčenjem mišića kod predisponirane djece u visokoj temperaturi. Smatra se da 2-5% djece u dobi od 6 mjeseci do 5 godina ima fras, koji kratko traje i ne ostavlja posljedice na dječije zdravlje.   

Davanje antipiretika u povišenoj tjelesnoj temperaturi neće spriječiti pojavu febrilnih konvulzija, tj. ako je dijete predisponirano za pojavu febrilnih konvulzija imaće ponovno konvulzije bez obzira ako mu pravovrmeno damo antipiretik u porastu tjelesne temperature.  

Kada djecu s povišenom temperaturom treba obavezno odvesti ljekaru?

  • ako dijete ima <3mjeseca
  •  tjel. temperatura (TT) traje duže od 3 dana
  • dijete djeluje pospano ili je razdražljivo
  •  ima jake bolove (glavobolju, bol u trbuhu i leđima)
  •  odbija hranu
  •  učestalo povraća i ima proljev
  • ima simptome i znake dehidracije (uha koža i sluznice, vidljivi podočnjaci, slabije mokrenje…)
  • ima plavičaste usne
  • ubrzano i otežano diše
  • osip  po koži, naročito ako tačkaste promjene koje ne blijede na pritisak prsta  
  • prisutne grčeve ili trzaje ruku i nogu (konvulzije)
  • pogoršanje općeg stanja ili se jave novi simptomi
  • nemogućnost  snižavanja temperature usprkos davanju lijekova
  • te u svim slučajevima kada roditelji misle da dijete nije dobro.

Alarmantni simptomi kod djece sa povišenom tjelesnom temperaturom!

  • poseban plač (jaučući ili slab, neprekidni)
  • smanjeni pokreti, bez odgovora na podražaj
  • izbočena (napeta) prednja fontanela
  • ukočen vrat
  •  ako dijete nije pilo >8 sati
  • povišena TT kod djece <3 mj.,TT ≥39°C kod djece 3-6 mj., TT >40°C kod djeteta bilo koje dobi
  • visoka TT (ali dlanovi i stopala hladni)
  • visoka TT praćena konvulzijama
  • dijete s visokom TT koje ne reagira na zvuk i ne plače
  • čudna boja kože (plavičasta ili siva ili izrazito blijeda)
  • dijete se ne može razbuditi ili je jako pospano tijekom duljeg vremena
  • ubrzan ili usporen rad srca.

Predstavljamo Vam aplikaciju “Moj kalendar imunizacije”

7.1.2020.

Aplikacija “Moj kalendar imunizacije” namijenjena je roditeljima i starateljima djece, kako bi im olakšala snalaženje u rasporedu imunizacije djeteta, ponudila informacije o vakcinama, bolestima protiv kojih se djeca vakcinišu, kao i najnovije naučne informacije o imunizaciji.

Aplikacija je vlasništvo Zavoda za javno zdravstvo FBiH odnosno ЈZU Institut zа јаvnо zdrаvstvо Rеpublikе Srpskе, a razvijena je uz podršku UNICEF-a.

Imajući u vidu da mnogi roditelji naprosto zaborave datum naredne vakcine koju dijete treba primiti, kao i to da ne postoji jedinstven sistem obavještavanja roditelja o sljedećem terminu za vakcinu, Moj Kalendar Imunizacije, prvenstveno služi da unaprijed najavi termin ili napomene, ukoliko se raspored zaboravi.

Pored kalendara imunizacije, u aplikaciji se mogu naći podaci o vakcinama, bolestima od kojih vakcine štite, te najnovije informacije o imunizaciji.

Aplikaciju možete preuzeti putem Google Play ili Apple Store ili prosto skenirajući QR kod:

Uspješna reevaluacija stranice JUDZKS u okviru Sigurnosne vakcinalne mreže WHO

Intenzivan  rad  stručnog tima na izradi kvalitetnog sadržaja o imunizaciji, utemeljenog na najnovijim naučnim i stručnim informacijama, rezultirao je značajnim priznanjem kojim je  JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, od mjeseca maja 2017. godine, postala članica Sigurnosne vakcinalne mreže – Vaccine Safety Network Svjetske zdravstvene organizacije (VSN WHO). Ističemo da je JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo bila prva institucija u Kantonu, BiH i regionu koja je postala članica Mreže.

Stručni tim u prethodnom periodu ponovno je studiozno pregledao sadržaj o imunizaciji, sadržanim na veb-stranici naše Ustanove, te je izvršio dopunu određenog sadržaja prema recentnim naučnim i stručnim spoznajama i dodao određena nova poglavlja o imunizaciji.

Tim koji je bio uključen u pisanju, izradi i postavljanju sadržaja na veb-stranicu JUDZKS:

  • prof. dr.sc. Lutvo Sporišević, spec. pedijatar, Centar za NNID JUDZKS
  • mr. ph.sc. dr. Adnan  Bajraktarević, OJ Dom zdravlja Centar JUDZKS
  • prim. dr. Sabina Kurtagić, spec. pedijatar, OJ Dom zdravlja Centar JUDZKS
  • dr. Anes  Jogunčić, vanjski saradnik, Sarajevo School of Science and Technology
  • Esma  Zlatar, prof, stručni saradnik, Centar za NNID JUDZKS.

Koordinatori Sigurnosne vakcinalne mreže Svjetske zdravstvene organizacije reevaluirali su pomenuti sadržaj na veb-stranici JUDZKS i donijeli su odluku da je tekst  o imunizaciju  u skladu s najnovijim naučnim i stručnim spoznajama, te je od oktobra 2019. godine JUDZKS i dalje na listi članica/članova Mreže Sigurnosne vakcinalne mreže Svjetske zdravstvene oranizacije, što je objavljeno na veb-stranici SZO i VSN portalu.    

Segmentu veb-stranice JUDZKS sa tekstovima o vakcinaciji i kalendaru vakcinacije FBiH može se pristupiti putem linka https://judzks.ba/vakcinacija/

Prezentaciji JUDZKS o okviru Sigurnosne vakcinalne mreže SZO, na engleskom jeziku, može se pristupiti putem linka https://www.who.int/vaccine_safety/initiative/communication/network/healthcentersarajevo/en/

CENTAR ZA NNID