Zdravlje porodice-Prehrana

Nitratni sadržaj soka od cvekle pomaže smanjivanju krvnog pritiska

Studija objavljena u američkom časopisu Hipertenzija pokazala je da je kod osoba koje su pile sok od cvekle ili uzimale nitratne tablete došlo do smanjenja krvnog pritiska u roku od 24 sata. Što je krvni pritisak bio viši, to je uticaj nitrata bio veći.

Istraživanje ukazuje na to da postoji nada za korištenje prirodnijih metoda za smanjivanje krvnog pritiska. Nitrati se nalaze u velikom broju vrsta povrća. Prethodna studija pokazala je da unos 0,5 l soka od cvekle značajno umanjuje krvni pritisak kod osoba sa normalnim krvnim pritiskom.

Amrita Ahluwalia, autorica studije i profesor vaskularne farmakologije pri fakultetu Barts and the London School of Medicine and Dentistry rekla je da su sada uspjeli dokazali i zašto do toga dolazi.

“Pokazali smo da su cvekla i nitratne kapsule jednako djelotvorne u umanjivanju krvnog pritiska, ukazujući da je nitratni sadržaj soka od cvekle temelj njegovog potencijala da smanji krvni pritisak,” rekla je ona.

Istraživanje je pokazalo da se neorganski nitratni sadržaj u cvekli pretvara u gas nitritni oksid u tijelu. Ovaj gas održava krvne sudove otvorenim i opuštenim i sprečava povišavanje krvnog pritiska.

Naučnici su istakli da su zeleno lisnato povrće poput zelene salate i cvekla najbolji za smanjivanje rizika od moždanih i srčanih udara zbog visokog neorganskog sadržaja koji dolazi od nitrata iz zemljišta.

Studija je također otkrila da muškarci i žene različito reagiraju na sok od cvekle. Pad krvnog pritiska nakon unosa soka bio je značajno veći kod muškaraca. Naučnici smatraju da bi to moglo ukazati na to da se u organizmu žene nitrati bolje prirodno prerađuju.  

IZVOR: BBC NEWS, 29. juli 2010, https://www.bbc.com/news/10433877

Natapanje krompira prije prženja smanjuje udio kancerogene materije

Nova britanska studija pokazala je da potapanje krompira u vodi prije prženja umanjuje udio kancerogene materije akrilamida.

Akrilamid nastaje kada se hrana bogata škrobom priprema pri visokim temperaturama, poput prženja, pečenja ili roštiljanja. Neke studije pokazale su da je akrilamid, koji se može naći u mnogobrojnim vrstama hrane, potencijalno opasan po zdravlje i da može uzrokovati rak kod životinja.

Tokom ovog istraživanja, naučnici su ispitivali tri različita pristupa: ispiranje svježeg krompira za pomfrit u vodi, njegovo potapanje u vodi tokom 30 minuta, i potapanje tokom 2 sata.

Na te načine smanjeni su nivoi akrilamida do 23 %, 38 %, odnosno 48 %, ali samo ako je pomfrit pržen do svijetle boje. Nije jasno da li bi se isto smanjenje udjela akrilamida postiglo ako bi se isti krompir pržio do tamno smeđe boje, rekli su naučnici.

Studija je objavljena u aktuelnom broju žurnala Journal of the Science of Food and Agriculture.

IZVOR: Journal of the Science of Food and Agriculture, 30. april 2008, 88(6), 989-995, https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1002/jsfa.3179

Sindrom noćnog jedenja (Night Eating Syndrome)

Sindrom noćnog jedenja je bolest u pravom smislu te riječi. To je bolest koja postoji oduvijek, samo su studije i istraživanja koja se bave sindromom noćnog jedenja novijeg datuma. Bolest je prvi definisao američki psihijatar Albert Stukard i to još 1955. godine.

Prema najnovijim podacima, bolest je prisutna kod 1,5 % ukupne populacije, i to češće kod žena.

Oboljeti mogu osobe bilo koje starosne dobi, ali su žene između 25 i 40 godina izloženije većem riziku od muškaraca (60 % oboljelih čine žene).

Oboljele osobe u početku uspijevaju zadržati normalnu tjelesnu težinu, ali s vremenom postaju sve izloženije povećanom riziku od gojaznosti, odnosno gojaznost se razvija kao komplikacija ovog oboljenja.
Uzroci koji dovode do nastanka ovog poremećaja nisu još uvijek u potpunosti razjašnjeni, ali dosadašnje spoznaje govore da mogu biti prisutni genetski faktori (u oko 17 % slučajeva) i faktori okoline. Najčešće su prisutni stres (75 %), depresija (45 %) i pogrešne navike u ishrani (preskakanje doručka, uzimanje malih količina hrane u toku dana, gladovanje).

Poremećaj se u najvećem broju slučajeva javlja kod žena koje su nezadovoljne svojim emotivnim ili poslovnim životom ili jednostavno proživljavaju vrlo stresno razdoblje u životu.

Klinička slika
Tokom dana osoba obično ne osjeća glad ili nema apetita, često preskače obroke, posebno doručak, te drastično smanjuje količinu hrane za ručak. Na ovaj način se stvara predispozicija za razvoj sindroma noćnog jedenja, odnosno dolaskom noći potreba za hranom postaje sve veća. Tako oboljele osobe više od 1/3 ukupnog dnevnog unosa kalorija konzumiraju nakon večere ili u kasnim noćnim satima.

Osobe koje pate od ovog poremećaja često pate od nesanice ili učestalih noćnih buđenja (od jednog do tri ili četiri buđenja). Najčešće je vrijeme prvog buđenja 1.20 sati, a drugog buđenja 2.45 sati. Sve navedeno jako remeti neophodan noćni odmor i san, te oboljeli ustaje umoran.

Osobe pogođene ovim poremećajem obično imaju svoju „omiljenu“ hranu koja obiluje šećerima i masnoćama. Treba naglasiti da se ne radi o prejedanju u doslovnom smislu te riječi, jer se obično prilikom svakog noćnog buđenja konzumira 200 – 300 kalorija. Međutim, gledajući duži vremenski period, takva navika najčešće dovodi do debljanja.

Postavljanje dijagnoze
Povećan rizik od razvoja kompulsivnog odnosa prema hrani, koji bi mogao dovesti do pojave sindroma noćnog jedenja, postoji ako je odgovor potvrdan na najmanje 3 sljedeća pitanja:

  • nikad ujutro ne osjećate glad
  • najveću količinu hrane uzimate uvečer (između 19 i 24 sata, i kasnije u toku noći)
  • kad se probudite ne možete ponovo zaspati ako nešto ne pojedete
  • ako se probudite u toku noći, idete ravno u kuhinju
  • često se osjećate veoma umorno i neraspoloženo

Liječenje
Neki ljudi istinski pate od ovog sindroma, a neki samo hodaju po rubu u situacijama kada su pod jakim stresom. Samo liječenje je kompleksno i uključuje ljekara, specijalistu nutricionistu, psihologa, psihijatra.

U farmakološkom liječenju sindroma noćnog jedenja primjenjuju se preparati na bazi sertralina, koji je antidepresiv (Asentra, Zoloft, Luxeta) ili na bazi topiramata, koji je antiepileptik (Epiramat), a koji su se u nekim slučajevima pokazali efikasnim u suzbijanju noćne gladi.

Preporučena je i psihološka kognitivna terapija, kojom se nastoji djelovati na promjene navika oboljele osobe, s ciljem da osoba počne planirati svoje dnevne obroke, te da se navikne jesti i onda kada ne osjeća glad. Od velike koristi je pravilan raspored obroka tokom dana, bez preskakanja. Navike u ishrani nije lako promijeniti, ali je moguće.

Korisne mogu biti i neke metode za poboljšanje sna, te za kontrolu stresa, koji je jedan od glavnih faktora rizika.

Kako bi se izbjegli noćni napadi gladi, prije odlaska na spavanje treba napraviti sljedeću vježbu: zatvorenih očiju i duboko dišući ponavljajte u sebi rečenicu: „Osjećam se sita s onim što sam pojela tokom dana“. Ponavljajte vježbu nekoliko večeri uzastopno i nemojte odustajati ako ne bude rezultata odmah.

Recite sebi da ste večerali i da to što osjećate kad se probudite noću nije glad, nego iluzija da dodatnom hranom možete smiriti tjeskobu koju osjećate.

Korisni savjeti

  • Isplanirajte unaprijed jelovnik i prisilite se da svaki dan pojedete 5 obroka! Čak i ako niste gladni, pokušajte tokom dana uzimati redovne obroke.
  • Ako ste imali zdrav i izbalansiran doručak i ručak, onda je manja vjerovatnoća da ćete kasno uvečer biti gladni.
  • Uzimajte dovoljno kalcijuma (npr. iz mlijeka) i magnezijuma (npr. iz suhog voća), jer ova dva minerala imaju opuštajuće djelovanje.
  • Večera treba da sadrži bjelančevine i ugljikohidrate. Ova kombinacija namirnica omogućava pravilnije lučenje inzulina, te se izbjegava naglo smanjenje nivoa šećera u krvi, što izaziva snažan osjećaj gladi. Npr. porcija riže s ribom osigurati će sporiju apsorpciju šećera u krv, a time i duži osjećaj sitosti.
  • U večernjim satima izbjegavajte kafu i sva pića i napitke koji sadrže kofein, te alkohol i ljuta jela, jer mogu negativno uticati na san.
  • Imajte redovnu fizičku aktivnost (šetnja, vožnja bicikla, plivanje, sport i sl).
  • Praktikujte opuštajuće aktivnosti (vježbe disanja, joga, pilates, i sl), čitanje knjige, slušanje muzike.
  • Ako je moguće, nastojte ne koristiti kompjuter nakon večere, jer može povećati nervnu napetost.
  • Nemojte ići u krevet ako niste pospani.
  • U kući nemojte držati jako kalorične namirnice. Lakše ćete izbjeći noćno prejedanje ako nemate zalihe hrane pri ruci.
  • Isplanirajte večer u društvu. Razgovor, odlazak u pozorište ili gledanje filma (u kinu ili kod kuće) u društvu dragih ljudi može pomoći da se osjećate ispunjenom i zadovoljnom.
  • Prije spavanja popijte šolju vrućeg mlijeka. Ponekad, želite li pojačati umirujuće djelovanje, možete dodati i kockicu čokolade, jer mlijeko i čokolada potiču lučenje serotonina (hormon dobrog raspoloženja).
  • Prije spavanja možete popiti i neki čaj sa umirujućim djelovanjem (npr. kamilica).
  • U momentima noćnog buđenja preporučuje se udisati mirise prirodnih eteričnih ulja vanilije, jasmina ili ylang-ylanga, jer njihov miris djeluje direktno na određene receptore u mozgu i ublažava osjećaj gladi.
  • Preporučuje se i lagana masaža: dlanove ruku namazati eteričnim uljem i izvoditi lagane kružne pokrete u području oko pupka.
  • Izbjegavajte tzv. emocionalno jedenje. Ako vam hrana služi kao utjeha, onda je bolje da se suočite sa pravim problemom koji vas muči.

AUTOR: Prim.dr. SABINA SERDAREVIĆ, specijalista porodične-obiteljske medicine, subspecijalista nutricionista, OJ Dom zdravlja Centar JUDZKS

Nepodnošenje laktoze (netolerancija na laktozu)

Šta je netolerancija na laktozu?

Nepodnošenje laktoze je nemogućnost ili nedovoljna mogućnost da se probavi laktoza, šećer koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. Nepodnošenje laktoze uzrokuje nedostatak enzima laktaze, koji proizvode ćelije koje oblažu tanko crijevo. Enzim laktaza razlaže laktozu na dva prostija oblika šećera – glukozu i galaktozu, koji se zatim apsorbiraju u krv.

Nemaju svi ljudi sa nedostatkom laktaze stomačne tegobe, međutim, oni koji imaju takve tegobe vjerovatno ne podnose laktozu. Većina osoba sa netolerancijom na laktozu može podnijeti određenu količinu laktoze u hrani.

Ljudi ponekad miješaju nepodnošenje laktoze sa alergijom na kravlje mlijeko. Alergija na kravlje mlijeko je reakcija tjelesnog imunog sistema na jednu ili više mliječnih bjelančevina i može biti opasna po život kada se konzumira i mala količina mlijeka ili nekog mliječnog proizvoda. Alergija na kravlje mlijeko se najčešće pojavljuje u prvoj godini života, dok se netolerancija na laktozu javlja češće u odrasloj dobi.

Šta uzrokuje nepodnošenje laktoze?

Uzrok nepodnošenja laktoze najbolje je objasniti opisom kako kod osobe dolazi do nedostatka laktaze. Primarni nedostatak laktaze razvija se tokom vremena i počinje otprilike nakon 2. godine života kada tijelo počinje proizvoditi manje laktaze. Kod većine djece koja imaju nedostatak laktaze, simptomi nepodnošenja laktoze javljaju se tek u kasnoj adolescenciji ili odrasloj dobi.

Naučnici su identifikovali moguću genetsku vezu sa primarnim nedostatkom laktaze. Ovo otkriće može biti korisno prilikom budućeg razvoja genetskih testova radi utvrđivanja koji ljudi su na riziku od nepodnošenje laktoze.

Sekundarni nedostatak laktaze rezultat je oštećenja tankog crijeva do kojeg dolazi kod teških bolesti popraćenih proljevom, celijakije, Crohnove bolesti ili nakon hemoterapije. Ovaj tip nedostatka laktaze može se javiti u bilo kojem uzrastu, međutim, najčešći je u ranom djetinjstvu.

Ko je na riziku od netolerancije na laktozu?

Nepodnošenje laktoze je često stanje koje se češće javlja kod odraslih osoba, sa većom učestalošću kod starijih odraslih osoba. Određene etničke i rasne populacije sklonije su ovom stanju, uključujući afro-amerikance, latino amerikance, američke indijance i američke azijate. Stanje najrjeđe pogađa osobe sjevernoevropskog porijekla.

Prijevremeno rođene bebe češće pate od nedostatka laktaze pošto se nivoi laktaze ne povećavaju prije trećeg tromjesečja trudnoće.

Koji su simptomi nepodnošenja laktoze?

Osobe sa nepodnošenjem laktoze mogu osjećati nelagodu 30 minuta do 2 sata nakon unošenja mlijeka i mliječnih proizvoda. Simptomi variraju od blagih do teških, zavisno od količine unešene laktoze i količine koju osoba može podnijeti.

Česti simptomi uključuju:

  • bol u stomaku
  • nadutost
  • gasove
  • proljev
  • mučninu

Kako se dijagnosticira netolerancija na laktozu?

Netolerancija na laktozu se teško dijagnosticira samo na osnovu simptoma. Ljudi mogu misliti da ne podnose laktozu zato što imaju stomačne tegobe; međutim, druga stanja, poput sindroma iritabilnog crijeva, mogu uzrokovati slične simptome. Nakon analiziranja medinske historije pacijenta i fizikalnog pregleda, ljekar može prvo preporučiti eliminiranje mlijeka i svih mliječnih proizvoda iz ishrane pacijenta na kratki vremenski period da bi se utvrdilo da li će se simptomi povući. Da bi se prikupile dodatne informacije, potrebno je sprovesti i neke testove.

Sljedeća dva testa najčešće se koriste za mjerenje stepena probavljanja laktoze:

  1. Test daha na hidrogen. Osoba popije napitak sa velikim udjelom laktoze, nakon čega se analizira njegov/njen dah u redovnim intervalima da bi se izmjerila količina hidrogena. U normalnim slučajevima, u dahu se može detektovati samo mala količina hidrogena, međutim, neprovarena laktoza proizvodi velike nivoe hidrogena. Pušenje i neki tipovi hrane i lijekova mogu uticati na tačnost rezultata. O tome se pacijenti trebaju posavjetovati sa svojim ljekarom.
  2. Test kiselosti stolice. Test kiselosti stolice koristi se kod beba i male djece radi mjerenja količine kiseline u stolici. Neprovarena laktoza stvara laktičnu kiselinu i druge masne kiseline koje je moguće otkriti u uzorku stolice. U stolici može također biti prisutna glukoza kao rezultat neprovarene laktoze.

Pošto je nepodnošenje laktoze često kod beba i djece mlađe od 2 godine, zdravstveni stručnjak treba obratiti posebnu pažnju na utvrđivanje uzroka stomačnih tegoba.

Kako se tretira netolerancija na laktozu?

Iako se sposobnost tijela da proizvodi laktazu ne može izmijeniti, simptomi nepodnošenja laktoze mogu se umanjiti izmjenama u ishrani. Većina osoba sa netolerancijom na laktozu može podnijeti određenu količinu laktoze u hrani. Postepeno uvođenje malih količina mlijeka ili mliječnih proizvoda može pomoći nekim osobama da se naviknu na laktozu i da se simptomi umanje. Često, osobe bolje tolerišu mlijeko ili mliječne proizvode kada ih uzimaju tokom obroka.

Stepen promjene koji je neophodan u ishrani zavisi od toga koliko laktoze osoba može unijeti bez javljanja simptoma. Naprimjer, jedna osoba može iskusiti teške simptome nakon male čaše mlijeka, dok druga može popiti veliku čašu bez pojave simptoma. Druge osobe mogu konzumirati jogurt i tvrde sireve, ali ne i mlijeko i druge mliječne proizvode.

Prehrambene smjernice za Amerikance iz 2005. preporučuju da osobe koje ne podnose laktozu radije odabiru mliječne proizvode sa nižim nivoima laktoze u odnosu na obično mlijeko, poput jogurta i tvrdog sira.

Osobe koje iskuse simtome i nakon promjena u prehrani mogu u apoteci uzeti kapi ili tablete laktaze i koristiti ih prilikom konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda, što može pomoći da bolje tolerišu ovu vrstu hrane.

Roditelji i njegovatelji djeteta koje ne podnosi laktozu trebaju slijediti plan prehrane koji je preporučio djetetov ljekar ili nutricionista.

Nepodnošenje laktoze i unos kalcija

Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija i drugih hranljivih materija. Kalcij je neophodan za rast i obnovu kostiju kod ljudi svih godina. Nedovoljan unos kalcija kod djece i odraslih može dovesti do krhkih kostiju i lomova kasnije u životu, tj. stanja koje se zove osteoporoza.

Količina kalcija koja je potrebna osobi za održanje dobrog zdravlja varira u skladu sa godinama. Preporučene količine unosa kalcija (dnevna količina kalcija, u miligramima) po starosnim grupama su:

0–6 mjeseci: 210 mg
7–12 mjeseci: 270 mg
1–3 godine: 500 mg
4–8 godina: 800 mg
9–18 godina: 1300 mg
19–50 godina: 1000 mg
51–70+ godina: 1200 mg

Izvor: prilagođeno iz Dietary Reference Intakes, 2004, Institute of Medicine, National Academy of Sciences.
Trudnice i dojilje trebaju između 1000 i 1300 mg kalcija dnevno.

Obezbjeđivanje dovoljne količine kalcija važno je za osobe koje ne podnose laktozu jer je njihov unos mlijeka i mliječnih proizvoda ograničen. Međutim, mnoge druge vrste hrane mogu obezbijediti kalcij i druge hranljive materije koje tijelo treba. Nemliječni proizvodi koji imaju visok sadržaj kalcija uključuju ribu sa mekanim kostima poput lososa i sardina i tamnozelenog lisnatog povrća poput špinata.

Vrste hrane koje su dobar izvor dijetalnog kalcija su sljedeće:

Nemliječni proizvodi

  • Rabarbara, smrznuta, kuhana, sadržaj kalcija u 1 šolji: 348 mg
  • Sardine, sa kostima, sadržaj kalcija u 85 g: 325 mg
  • Špinat, smrznuti, kuhani, sadržaj kalcija u 1 šolji: 291 mg
  • Losos, konzervirani, sa kostima, sadržaj kalcija u 85 g: 181 mg
  • Sojino mlijeko, neojačano, sadržaj kalcija u 1 šolji: 61 mg
  • Naranča, 1 srednje veličine, sadržaj kalcija: 52 mg
  • Brokula, sirova, sadržaj kalcija u 1 šolji: 41 mg
  • Pinto grah, kuhan, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 40 mg
  • Zelena salata, sadržaj kalcija u 1 šolji: 20 mg
  • Tuna, bijela, konzervirana, sadržaj kalcija u 85 g: 12 mg

Mlijeko i mliječni proizvodi

  • Jogurt, sa aktivnim i živim kulturama, sa malo masti, s dodatkom D vitamina, sadržaj kalcija u 1 šolji: 415 mg
  • Mlijeko, sa malo masti, s dodatkom D vitamina, sadržaj kalcija u 1 šolji: 285 mg
  • Žuti sir, sadržaj kalcija u 85 g: 224 mg
  • Mladi sir, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 87 mg
  • Sladoled, sadržaj kalcija u 1/2 šolje: 84 mg

Izvor: prilagođeno od U.S. Department of Agriculture, Agricultural Research Service. 2008. USDA National Nutrient Database for Standard Reference, 21. objava.

Jogurt sa aktivnim i živim bakterijskim kulturama predstavlja dobar izvor kalcija za mnoge osobe koje ne podnose laktozu. Kada ovaj oblik jogurta uđe u crijeva, bakterijske kulture pretvaraju laktozu u laktičnu kiselinu, te se on puno bolje toleriše s obzirom na niži nivo sadržaja laktoze u odnosu na jogurt bez živih kultura. Smrznuti jogurt ne sadrži žive kulture i stoga se teže podnosi.

Kalcijum se apsorbuje i koristi u tijelu samo kada postoje dovoljne količine vitamina D. Neke osobe koje ne podnose laktozu ne dobijaju dovoljno vitamina D. Vitamin D može se dobiti iz hrane poput jaja, jetrice, i mlijeka i jogurta kojim je dodan vitamin D. Redovno izlaganje sunčevoj svjetlosti također pomaže tijelu da prirodno apsorbuje vitamin D. Savjetovanje sa ljekarom ili registrovanim nutricionistom može biti korisno za planiranje izbalansirane prehrane koja pruža odgovarajuću količinu hranljivih materija – uključujući kalcij i vitamin D – a pritom umanjuje stomačne tegobe. Zdravstveni stručnjak može procijeniti da li je potrebno uključiti i određene dodatke prehrani.

Koji drugi proizvodi sadrže laktozu?

Mlijeko i mliječni proizvodi često se dodaju prerađenoj hrani – tj. hrani koja je izmijenjena preradom u cilju produžavanja njenog vijeka trajanja. Osobe koje ne podnose laktozu trebaju pripaziti na mnoge prehrambene proizvode koji mogu sadržati čak i male količine laktoze, poput:

  • hljeba i drugih tijesta
  • palačinaka, keksa i mješavina od kojih se prave
  • prerađenih oblika hrane za doručak poput krofni, smrznutih palačinaka, tostova i dr.
  • prerađenih žitarica za doručak
  • instant pire-krompira, supa i napitaka za doručak
  • čipsova i drugih prerađenih grickalica
  • prerađenog mesa, poput viršli, kobasica, narezaka, salama i dr.
  • margarina
  • preljeva za salatu
  • tečnih i u prahu zamjena za obroke na osnovi mlijeka
  • proteinskih praškova i pločica
  • slatkiša
  • nemliječnih dodataka kafi tečnih i u prahu
  • nemliječnih umućenih preljeva

Provjeravanje sastojaka na naljepnicama na proizvodima korisno je za utvrđivanje eventualnih izvora laktoze u prehrambenim proizvodima. Ako su bilo koja od sljedećih riječi navedene na naljepnici, proizvod sadrži laktozu:

  • mlijeko
  • laktoza
  • sirutka
  • skuta
  • mliječni sporedni proizvodi
  • mlijeko u prahu
  • nemasni suhi mliječni prah

Laktoza se također koristi u nekim lijekovima koji se dobijaju na recept, uključujući kontracepcijske pilule, i lijekovima bez recepta poput proizvoda za tretiranje stomačne kiseline i gasova. Ovi lijekovi najčešće uzrokuju simptome kod osoba sa teškim oblikom nepodnošenja laktoze.

Zapamtite!

  • Netolerancija na laktozu je nemogućnost ili nedovoljna mogućnost probavljanja laktoze, šećera koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima.
  • Netoleranciju na laktozu uzrokuje nedostatak enzima laktaze, kojeg proizvode ćelije tankog crijeva.
  • Nemaju sve osobe sa nedostatkom laktaze probavne probleme, međutim, one koje ih imaju vjerovatno ne podnose laktozu.
  • Većina osoba koje ne podnose laktozu mogu tolerisati određenu količinu laktoze u prehrani.
  • Osobe koje ne podnose laktozu mogu imati probavne tegove nakon konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda. Simptomi mogu uključivati stomačnu bol, nadimanje, gasove, proljev i mučninu.
  • Simptomi nepodnošenja laktoze mogu se umanjiti mijenjanjem prehrambenih navika.
  • Osiguravanje dovoljne količine kalcija i D vitamina je od esencijalnog značaja za osobe koje ne podnose laktozu zbog smanjenog unosa mlijeka i mliječnih proizvoda. Mnoge hrane mogu obezbijediti kalcij i druge hranljive materije koje su potrebne tijelu.
  • Savjetovanje sa ljekarom ili registrovanim nutricionistom može pomoći prilikom planiranja uravnotežene prehrane u cilju obezbjeđivanja odgovarajuće količine hranljivih materija – uključujući kalcij i D vitamin – i minimiziranja probavnih tegoba. Zdravstveni stručnjak može utvrditi da li je potrebno uključiti vitamine i minerale kao dodatke prehrani.
  • Mlijeko i mliječni proizvodi često se dodaju prerađenoj hrani. Stoga je korisno provjeriti naljepnicu sa sastojcima da bi se utvrdilo da li određena hrana sadrži laktozu.

IZVOR: National Institutes of Health, februar 2010. http://digestive.niddk.nih.gov/ddiseases/pubs/lactoseintolerance/index.htm

Nema naučnog dokaza da dodaci prehrani djeluju

Milioni Amerikanaca uzimaju dodatke prehrani u obliku vitamina i minerala da bi dobili energiju, spriječili bolest i odgodili proces starenja. Federalna vlada izvještava da Amerikanci potroše najmanje 5,8 milijardi dolara godišnje na različite dodatke prehrani.

Kad pogledate reklame i etikete, rekli biste da su vitaminski dodaci snažni lijekovi. Ipak, i pored potrošene ogromne svote novca i sve većeg interesovanja samih ljekara, u suštini ne postoje dokazi koji bi pokazali da ovi preparati zaista mogu poboljšati vaše zdravlje.

Kada studije o djelotvornosti sprovode akademski istraživači radije nego sami proizvođači dodataka prehrani, onda rezultati uopše nisu impresivni. Navešćemo samo neke od primjera:

Vitamin E: U velikoj studiji prije dvije godine koja je uključivala gotovo 40.000 žena, otkriveno je da uzimanje vitamina E kao vještačkog dodatka prehrani nije dovelo do poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja, niti sprečavanja raka.

Ginko biloba: Popularni dodatak za poboljšanje pamćenja nije pokazao rezultate kada je u pitanju 230 osoba PREKO 60 godina koje su testirali istraživači sa Williams College-a u 2002. godini.

Koenzim Q10: Prema veb-stranici američkog Državnog instituta za rak (National Cancer Institute), “Koenzim Q10 nije dovoljno pažljivo testiran da bi se utvrdila njegova sigurnost i djelotvornost.”

Ili, uzmimo, recimo, čitavu kategoriju antioksidanata. Naučnici već dugo vremena znaju da prehrana bogata voćem i povrćem, koji su puni antioksidanata, može smanjiti krvni pritisak i rizik od srčanih bolesti i raka. Dokazano je da takva prehrana može čak i produžiti život.

Uzimajući to u obzir, milioni ljudi širom svijeta, ubacuju u sebe kapsule vitamina C, vitamina E i betakarotena. Većina njih je, vjerovatno, bila zaprepaštena kada je u januara studija danskih naučnika pokazala da uzimanje antioksidanata u obliku tableta može čak i skratiti život, a ne produžiti ga.

Dr. Jeffrey Blumberg direktor je Laboratorije za antioksidante na Tufs Univerzitetu u Bostonu, Massachusetts. On tvrdi da naučnici tek sada počinju razumijevati složenost hrane. “U našoj prehrani postoji oko 20 000 različitih antioksidanata. A ne postoji 20 000 različitih tableta koje možemo piti,” rekao je Blumberg. “Jedan od razloga što vještački dodaci hrani ne mogu zamijeniti zdravu prehranu jeste što mi ne znamo šta je bitno da se stavi u svaku tabletu.”

Dr. Andrew Weil, guru za alternativnu medicinu, na svojoj veb-stranici prodaje dodatke prehrani, ali se slaže da reklame za ove proizvode česte izrazito pojednostavljuju samo djelovanje tableta.

“U brokulama ima jedan spoj koji se zove sulfurafan, a za koji je primjećeno da ima sposobnost borbe protiv raka, a u prodavnicama zdrave hrane vidio sam da na naljepnicama na proizvodima stave sliku cijele brokule, pa steknete dojam da je cijela brokula u tableti”, kritikuje Weil. “A nije brokula u tableti, već sulfurafan, a to je samo jedan elemenat izuzetno složene biljke koja u sebi ima još mnogo različitih elemenata.”

Ali Weil ipak tvrdi da on ima dosta dokaza da bi preporučio nekoliko dodataka prehrani, uključujući vitamin D i selen za smanjanje rizika od raka, alfa-lipoinsku kiselinu za sprečavanje srčanih bolesti i dijabetesa, i omega-3 riblje ulje za bolju funkciju mozga i cirkulaciju krvi. Međutim, on vjeruje da dodaci prehrani ne mogu sve izliječiti.  “Mora se pristupati sveubuhvatno. Ako ne jedete pravilno i ne vježbate, to vam ne mogu nadomjestiti dodaci prehrani.”

Autor: Caleb Hellerman

Prilagođeno sa: CNN, 16. april 2007, http://edition.cnn.com/2007/HEALTH/04/06/chasing.supplements/

Testiranja otkrila olovo u vitaminskim dodacima, kao i druge probleme

Od 21 multivitaminskih preparata za odrasle i djecu koji su nasumice odabrani i testirani od strane ConsumerLab.com laboratorija, problemi su pronađeni u više od polovine proizvoda – uključujući visoke nivoe olova, ili previše ili premalo određenog sastojka.

Samo 10 od 21 proizvoda koji su testirani, zadovoljili su svoje standarde i druge standarde kvaliteta, izjavili su iz ConsumerLab.com.

Kompanija, čije je sjedište u White Plains, New York, privatna je kompanija i nudi informacije za potrošače i nezavisne procjene proizvoda koji utiču na zdravlje i prehranu. Kompanija tvrdi da nije u vlasništvu, niti da ima bilo kakav finansijski interes u kompanijama koje proizvode, distribuiraju ili prodaju potrošačku robu.

U telefonskom intervjuu za Reuters Health, Dr. Tod Cooperman, predsjednik ConsumerLab.com, rekao je da najozbiljniji problem predstavlja jedan multivitamin za žene koji sadrži 15.3 mikrograma olova u dnevnoj dozi. To je više od 10 puta od dozvoljene količine olova bez natpisa upozorenja u saveznoj državi Kaliforniji, jedinoj državi koja regulira nivoe olova u dodacima prehrani.

Drugo “zabrinjavajuće otkriće”, rekao je Cooperman, bio je multivitamin za djecu koji sadrži 216 procenata navedene količine vitamina A – količinu koja je izrazito iznad “gornje granice preporučenog unosa za djecu od 9 godina života”, rekao je Cooperman. “Djeca definitivno trebaju izbjegavati unos tolike količine vitamina A u formi retinola” rekao je on.

“Problemi sa rastvaranjem uočeni su kod nekoliko proizvoda koji nisu dobro otpuštali svoje sastojke,” rekao je Cooperman. Ovakvi proizvodi prolaze kroz organizam, a da ne budu dovoljno iskorišteni.

Čitav izvještaj možete naći na adresi www.consumerlab.com/results/multivit.asp.

Prema Coopermanu trebamo slijediti sljedeći princip: “Ako smatrate da Vam prehrana nije dovoljno uravnotežena, multivitaminski dodatak može pomoći, međutim, dobro pazite prilikom odabira proizvoda, i birajte dodatke koji sadrže omjer koji odgovara Vašem organizmu.”

IZVOR: Reuters Health, 23. januar 2007, https://www.reuters.com/article/us-testing-vitamins/testing-finds-lead-in-vitamins-other-problems-idUSCOL36085820070123

Efikasnost dijeta sa niskim glikemičkim indeksom

Iako gojaznost predstavlja sve češći problem, još uvijek nije postignut konsenzus o najboljem načinu modifikacije ishrane u cilju uspješnog mršavljenja.

Stoga je cilj ove studije bio da procijeni uticaj dijeta sa niskim glikemičkim indeksom na gubljenje težine kod debelih i gojaznih ljudi.

U studiji su učestvovale 202 osobe koje su tokom perioda od 5 sedmica do 6 mjeseci provodile određenu dijetu, uz period praćenja tokom naknadnih 6 mjeseci.

Debele ili gojazne osobe koje su praktikovale dijetu sa niskim glikemičkim indeksom (NGI) izgubile su više na težini i pokazale poboljšanja u profilima lipida u odnosu na osobe u kontrolnoj grupi koje su praktikovale druge dijete. Kod osoba na NGI dijetama došlo je do značajnog smanjenja tjelesne mase, ukupne mase masti, indeksa tjelesne mase, ukupnog holesterola i LDL holesterola u odnosu na osobe koje su provodile režim konvencionalnih dijeta siromašnih mastima, iako su mogli jesti koliko su željeli.

Dakle, čini se da smanjivanje glikemičke zasićenosti u ishrani predstavlja djelotvornu metodu promoviranja smanjenja tjelesne težine, poboljšanja profila lipida, a može se jednostavno uklopiti u stil života pojedinca. Potrebna su dodatna istraživanja koja će utvrditi da li su koristi od ovakve dijete dugoročne i da li poboljšavaju kvalitet života osobe.

Izvor: The Cochrane Library, juli 2007.,http://www.mrw.interscience.wiley.com/cochrane/clsysrev/articles/CD005105/frame.html

Pahuljice, kokice i integralne grickalice sadrže mnoštvo antioksidanata

Joe Vinson, profesor hemije na univerzitetu University of Scranton u Pensilvaniji i njegov tim otkrili su da svi proizvodi od cjelovitih žitarica za doručak, kao i mnoge grickalice na bazi žitarica sadrže značajne količine polifenola, oblika antioksidanasa za koje se smatra da izrazito koriste zdravlju.

S obzirom na to, potrošači trebaju razmisliti o tome da pahuljice postanu redovni dio njihove prehrane, rekao je Vinson, naglašavajući da za ovu studiju nije dobio nikakva finansijska sredstva od prehrambene industrije.

“Ranije, naučnici su smatrali da su vlakna aktivni sastojak u cjelovitim žitaricama – tj. razlog zbog kojeg pahuljice mogu dovesti do smanjivanja rizika od raka i srčanih oboljenja,” napomenuo je Vinson, te dodao: “Međutim, nedavna istraživanja govore da postoji mogućnost da su polifenoli moćniji.”

“Ustvari, otkrili smo da proizvodi od cjelovitih žitarica imaju slične količine antioksidansa po gramu kao voće i povrće,” rekao je Vinson. “Ovo je prva studija koja analizira ukupne fenol antioksidanse u pahuljicama za doručak i grickalicama, dok su ranije studije mjerile slobodne antioksidanse u proizvodima.”

Polifenoli se prirodno nalaze u biljkama i najčešći su antioksidans. Oni posjeduju protivupalna svojstva i naučnici vjeruju da mogu smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti, raka i drugih bolesti.

Kada su u pitanju grickalice, Vinson je otkrio da najviše polifenola imaju kokice (2,6%), za kojima slijede integralni krekeri (0,45%).

Nutricionista Eva To oduševljena je studijom te je naglasila: ”Integralne žitarice za doručak odličan su izbor za osobe koje jedu masne doručke ili preskaču doručak u potpunosti, pošto doručak predstavlja najvažniji obrok u toku dana. Međutim, umjerenost je od ključnog značaja. Mnogi proizvodi od žitarica koji se koriste za doručak sadrže sastojke koji baš  i nisu zdravi, poput, recimo, prevelike količine šećera.”

IZVOR: Joe Vinson, Ph.D., University of Scranton, Scranton, Pa.; Eva To, nutricionista, White Plains, N.Y.; 18. avg. 2009., prezentacija na godišnjem sastanku Američkog hemijskog udruženja (American Chemical Society), Washington, D.C. 

10 savjeta kako se kvalitetnije hraniti sa ograničenim novčanim sredstvima

Osigurajte najviše hrane za vaš ograničeni prehrambeni budžet! Postoji mnogo načina na koje možete uštedjeti novac na prehrambenim proizvodima koje koristite.

Tri glavna koraka su: planiranje prije kupovine, kupovina proizvoda po najboljoj cijeni i pripremanje jela na način da najviše uštedite.

1. Planirajte, planirajte, planirajte!
Prije nego što se zaputite u prodavnicu, isplanirajte svoje obroke za sedmicu dana. Uključite jela poput složenaca, variva ili dinstanih obroka, sa kojima možete “rastegnuti” skuplje prehrambene namirnice na više obroka.
Provjerite koje to namirnice već imate i napravite listu onoga što trebate kupiti.

2. Nađite najbolju cijenu
Provjerite lokalne novine i internet o mogućim sniženjima, kuponima i opcijama sakupljanja bodova za povoljniju kupovinu.

3. Uporedite namirnice
Na polici ispod proizvoda pronađite jediničnu cijenu i po tome uporedite različite proizvode ili različite veličine istog proizvoda da biste otkrili koja opcija vam je najpovoljnija.

4. Kupujte veća pakovanja
Gotovo je uvijek jeftinije kupovati veća ekonomičnija pakovanja od malih. Pametan izbor predstavljaju porodična veća pakovanja piletine, odrezaka, smrznute ribe ili veće kese smrznutog povrća. Prije nego što odete u kupovinu po veća pakovanja hrane, provjerite da li imate dovoljno mjesta u zamrzivaču.

5. Kupujte voće i povrće dok su u sezoni
Kupovina voća i povrća dok su u sezoni je najjeftinija opcija, a pritom i garancija njihove svježine! Ako ih nećete odmah sve trošiti, uzmite ono kojem treba još malo vremena da sazri.

6. Vratite se osnovama
Praktična hrana poput smrznutih gotovih jela, prethodno isjeckanog povrća, instant riže i zobenih pahuljica obično će vas doći skuplje nego da je sami pravite od početka. Odvojite vrijeme da napravite vlastiti obrok i tako uštedite!

7. Ne potežite preduboko u novčanik
Određene vrste hrane su tipično povoljnije tokom cijele godine. Pokušajte sa grahom koji predstavlja jeftiniji, a zdrav proteinski obrok. Kada je u pitanju povrće, kupujte mrkvu, zeleno lisnato povrće i krompir, a po pitanju voća, jabuke i banane su dobar izbor.

8. Kuhajte jednom…jedite cijelu sedmicu!
Pripremite veću količinu omiljenih jela na neradni dan (udvostručite ili utrostručite sastojke sa recepta). Pripremljenu hranu zamrznite u zasebne posude i te obroke koristite tokom cijele sedmice, te nećete morati trošiti novac na gotovu hranu.

9. Budite kreativni!
Začinite ostatke hrane od prethodnog obroka i iskoristite ih na drugačiji način! Naprimjer, isjeckajte preostalu piletinu i umiješajte je u salatu ili napravite čili piletinu. Zapamtite, bacanje hrane jednako je bacanju vašeg novca!

10. Prehrana izvan kuće

Objedovanje u restoranima može biti skupo. Uštedite tako što ćete potražiti specijalne popuste ili kupone koji omogućavaju pakete za dvije osobe, a po cijeni za jednu. Za piće radije uzmite vodu nego nešto drugo što može izrazito povećati vaš račun.

PRILAGOĐENO SA: Center for Nutrition Policy and Promotion, United States Department of Agriculture, januar 2012., http://www.choosemyplate.gov/food-groups/downloads/TenTips/DGTipsheet16EatingBetterOnABudget.pdf

Crna riža može biti jeftin izvor antioksidansa

Borovnice i kupine imaju visok sadržaj antioksidansa koji pomažu tijelu da se suprotstavi potencijalno opasnom procesu ćelijske oksidacije, međutim, naučnici tvrde da su pronašli jefitniji izvor antioksidansa za potrošače, a to je – crna riža.

“Samo jedna supena kašika mekinja crne riže sadrži više zdravih antioksidansa antocijanina nego što se nalazi u supenoj kašici borovnica, ali sa manje šećera i više dijetetskih vlakana i vitamina E,” istakao je koautor studije Zhimin Xu u izjavi za štampu.

Autori studije istakli su da se mekinje crne riže mogu koristiti za poboljšavanje nutricionističkih karakteristika jutarnjih žitarica za doručaj, kolača, keksa i druge hrane.

Ona se, također, može dodavati u pića i može poslužiti kao boja za hranu, omogućavajuči proizvođačima prehrambenih proizvoda da izbjegnu vještačke boje za hranu. Autori studije pojasnili su da pigment ekstrakta crne riže varira od roza boje do crne.

Iako je smeđa riža vrsta riže koja se najviše proizvedi  širom svijeta, Xu je rekao da studija ukazuje na to da bi crna riža mogla biti zdravija od smeđe kada su u pitanju antioksidansi.

U Aziji, crna riža se najčešće koristi da ukrašavanje hrane poput tjestenine ili sušija.

Rezultati ove studije objavljeni su 26. avgusta 2010., na državnom sastanku Američkog hemijskog društva u Bostonu.

IZVOR: HealthDay, avgust 2010., www.healthday.com

Uticaj cimeta na smanjenje šećera u krvi

Ranije studije pacijenata sa dijabetesom tip 2 pokazale su da cimet smanjuje šećer u krvi tokom posta, kao i triacilglicerol, koncentracije lipoproteina niske gustoće i ukupnog holesterola.

Cilj ove studije koju su proveli stručnjaci iz Malmö univerzitetske bolnice Univerziteta u Lundu, Švedska, bio je da istraži uticaj cimeta na stopu gastričkog pražnjenja, glukozu u krvi nakon jela i osjećaj sitosti kod zdravih osoba.

Tokom studije, stopa gastričkog pražnjenja (GER) mjerenja je standardiziranom ultrazvučnom metodom. U studiji je učestvovalo 14 zdravih osoba kod kojih je utvrđeno da li nakon osmosatnog posta imaju normalne koncentracije glukoze (šećera) u krvi.

GER je računat kao procentualna promjena u poprečnom presjeku antralnog (izlaznog) dijela želuca 15–90 minuta nakon konzumiranja 300 g sutlije (pudinga od riže) (GER1) ili 300 g sutlije i 6 g cimeta (GER2).

Prosječna vrijednost GER1 bila je 37%, a GER2 34.5%. Dodavanjem cimeta u sutliju značajno se odgodilo gastričko pražnjenje i smanjio se glukozni odgovor nakon jela. Smanjenje šećera u krvi nakon jela bilo je puno očitije i izraženije od smanjenja stope gastričkog pražnjenja (GER). Uticaj cimeta na osjećaj sitosti nije bio značajan.

Iz rezultata studije može se zaključiti da unos 6 g cimeta sa sutlijom smanjuje nivo šećera u krvi nakon jela i odgađa gastričko pražnjenje bez uticaja na sitost. Smanjenje glukoznog odgovora nakon jela djelomično se može objasniti odgađanjem gastričkog pražnjenja.

Izvor: American Journal of Clinical Nutrition, juni 2007,http://www.ajcn.org/cgi/content/abstract/85/6/1552

Zeleni čaj pojačava djelovanje antibiotika

U skladu sa rezultatima nove studije istraživača na Aleksandrijskom univerzitetu u Egiptu, zeleni čaj može trostruko pojačati djelovanje antibiotika, što je posebno značajno kada su u pitanju super-bakterije – bakterije otporne na lijekove.

Dr. Mervat Kasim i kolege sa Fakulteta za farmaciju pri Univerzitetu otkrili su da je zeleni čaj učinio 20 % bakterija otpornih na lijekove podložnim djelovanju antibiotika cefalosporina, jednog važnog tipa antibiotika na koji su novi oblici bakterija stekli otpornost.

Također, ubojito djelovanje kloramfenikola bilo je 99,99 % bolje kada se lijek uzimao sa zelenim čajem nego kada je unošen u organizam sam u određenim okolnostima.

U gotovo svakom slučaju i za sve vrste antibiotika koje su koristili, istraživači su otkrili da konzumiranje zelenog čaja istovremeno sa uzimanjem antibiotika pojačava djelovanje antibiotika i umanjuje otpornost bakterija na njih.

Dr Kasim je još istakao da će u budućem periodu testirati djelovanje i drugih ljekovitih i začinskih biljaka poput mažurana i majčine dušice da bi provjerili da li oni sadrže aktivne tvari koje mogu pomoći u borbi protiv bakterija koje su stvorile otpornost na poznate lijekove.

IZVOR: Society for General Microbiology, saopštenje, 30. mart 2008; HealthDay, https://consumer.healthday.com/infectious-disease-information-21/antibiotics-news-30/green-tea-boosts-antibiotics-for-superbugs-614042.html