Trudnoća i bebe

Mozak djece alkoholičara

Mozgovi pojedinaca ovisnih o alkoholu po uticajem su ne samo svog pijanstva, već i genetskih i okolišnih faktora povezanih sa ispijanjem alkohola od strane njihovih roditelja, pokazala je nova studija sprovedena na Državnom institutu za zloupotrebu alkohola i alkoholizam (NIAAA), koji je dio američkih Državnih zdravstvenih instituta (NIH). Istraživači su otkrili smanjen razvoj mozga kod ovisnika o alkoholu čiji su roditelji također puno pili, naspram takvih pojedinaca čiji roditelji nisu bili alkoholičari. Njihov izvještaj objavljen je u žurnalu Biološka psihijatrija (Biological Psychiatry) na adresi http://www.sciencedirect.com/science/journal/00063223 .

“Ovo su interesantni novi podaci o tome kako biološki faktori i faktori okruženja mogu međusobno djelovati, te uticati na djecu alkoholičara,” izjavio je prof.dr. George Kunos sa NIAAA-a.

Mnoge studije pokazale su kako žene i muškarci ovisnici o alkoholu imaju manju zapreminu mozga u poređenju na pojedince koji nemaju takvu ovisnost. Vjeruje se da je to uzrokovano toksičnim djelovanjem etanola, koji dovodi do toga da se mozak alkoholičara drastičnije smanjuje sa godinama u odnosu na mozak nealkoholičara.

“Naša studija je prva koja je pokazala da se mozak alkoholičara čiji su roditelji također pili, smanjuje čak prije početka same ovisnosti,” objasnili su istraživači Jodi Gilman, Daniel Hommer i James Bjork.

Poznato je da djeca alkoholičara imaju veći rizik od postajanja ovisnicima od alkohola u odnosu na djecu čiji roditelji nisu alkoholičari. Osim što naslijeđuju gene koji određuju predispoziciju ka alkoholizmu, djeca još mogu trpjeti biološke i psihološke posljedice od slabe ishrane, nestabilnog odnosa sa roditeljima i izloženosti alkoholu dok su još bili u utrobi majke, što su faktori koji doprinose povećanju rizika od alkoholizma.

Istraživači su putem magnetne rezonance mjerili zapreminu kranijuma (dio lobanje koji opasava mozak), te otkrili da je prosječni ICV –intrakranijski volumen alkoholičara čiji su roditelji bili alkoholičari, manji za 4 % u odnosu na prosječni ICV odraslih alkoholičara čiji roditelji nisu bili alkoholičari. Historija alkoholizma u porodici nije uticala na učestalost, količinu ili druge aspekte ispijanja alkoholnih pića kod samih alkoholičara, pa se, prema tome, pretpostavlja da razlike u ICV vrijednostima kod alkoholičara sa i bez alkoholizma kod roditelja nisu rezultat različitih navika po pitanju pijenja. Istraživači su, također, otkrili da su bodovi na testovima inteligencije kod alkoholičara sa roditeljima alkoholičarima u prosjeku za 5.7 bodova niži u odnosu na alkoholičare čiji roditelji nisu pili, ali su još uvijek u polju normalne inteligencije.

“Iako je poznato da na ICV prevashodno utiču genetski faktori,” izjavio je dr. Hommer, “mnoge studije otkrivaju da život u stimulativnom okruženju sa bogatim iskustvima unaprijeđuje rast i razvoj centralnog nervnog sistema. Najvjerovatnije su alkoholičari, općenito, podizani u manje pogodnom okruženju, pa prema tome, i genetika i okruženje zajedno doprinose manjem ICV-u koji je primjećen kod alkoholičara sa historijom alkoholizma u porodici.”

IZVOR: http://www.nih.gov/news/pr/feb2007/niaaa-21.htm

Studija: 1 od 1000 novorođenčadi dobije sepsu

Većina slučajeva sepse kod novorođenčadi u Sjedinjenim Američkim Državama uzrokovana je bakterijama streptokoki grupe B (GBS) i Escherichia coli , pokazala je nova studija.

Do sepse, također poznate kao i trovanje krvi, dolazi kada bakterije uđu u krvotok i uzrokuju sistemsku infekciju. Sepsa može dovesti do ozbiljnih komplikacija i predstavlja veliki rizik za smrt kod novorođenčadi.

Iako američki Centri za kontrolu i sprečavanje bolesti preporučuju univerzalnu kontrolu trudnica između 35 do 37 sedmice trudnoće na GBS, te administriranje antibiotika ženama kod kojih se utvrdi prisustvo bakterije, naučnici ističu da mnoge zdravstvene ustanove ne rade takav skrining, čak i kod žena koje su na riziku.

Državna studija gotovo 400.000 novorođenčadi otkrila je da je sveukupna stopa sepse 0,98 na 1000 živorođenih beba, gdje 0,41 na 1000 otpada na GBS, a 0,28 na 1000 uključuje bakteriju E. coli.

GBS je najčešći uzročnik sepse kod donešenih beba, dok je E. coli najčešći uzročnik kod prijevremeno rođenih beba.

“Do infekcije dolazi kod gotovo jedne od hiljadu živorođenih beba,” stoji u izjavi autorice studije dr. Barbare Stoll, profesora na Odjelu za pedijatriju na univerzitetu Emory University School of Medicine, u kojoj ističe:”… Procjenjujemo da se kod otprilike 3000 novorođenčadi godišnje razvije rana sepsa. U skladu sa trenutnom stopom smrtnosti, otprilike 300 do 350 smrtnih slučajeva godišnje povezano je sa neonatalnom sepsom.”

Rana sepsa je sepsa do koje dolazi kod beba koje su mlađe od 72 sata.

“Rezultati naše studije ukazuju na to da bi precizni dijagnostički testovi u momentu kada žena dođe na porođaj poboljšali našu sposobnost da prepoznamo žene na visokom riziku”, istakla je Stoll, preporučujući da se poboljša iskorištenost elektronskih zdravstvenih kartona od porodičnog ljekara koji bi mogli ukazati na žene na riziku ili žene kod kojih je otkriveno prisustvo GBS bakterije.

Studija je objavljena na internetu 25. aprila, a biće objavljena i u majskom štampanom izdanju časopisa Pediatrics.

IZVOR: HealthDay, april 2011., www.healthday.com

Pretjerano utopljavanje bebe je opasno

Pretopljavanje dojenčadi, posebno tokom hladnih mjeseci kada su učestale gripe i druge vrste infekcija, može povećati rizik od sindroma iznenadne smrti dojenčeta (SIDS), tvrde stručnjaci iz Centra za djecu Johns Hopkins.

Sindrom iznenadne smrti dojenčeta (SIDS) vodeći je uzrok smrti djece ispod jedne godine života.

Mnogi roditelji i dadilje nisu svjesni da pretjerano umotavanje, koje može dovesti do porasta tjelesne temperature, predstavlja faktor rizika za SIDS. A kada se pretopljavanje kombinuje sa infekcijama i nesigurnim položajima za spavanje, koji predstavljaju druga dva faktora rizika za SIDS – onda je to recept za katastrofu, rekla je dr. Ann Halbower, direktor Programa za poremećaje spavanja pri Centru za djecu.

“U mojoj praksi, često sam se susretala sa činjenicom da novi roditelji ne znaju sve rizične faktore za SIDS, ne znaju kako da pravilno polegnu dijete i da ga previše ne umotavaju,” rekla je Ann Halbower. “To su stvari o kojima pedijatri jednostavno nedovoljno podučavaju roditelje.”

Već je uveliko poznato da je najsigurniji položaj spavanja za bebe na leđima. Ipak, značaj broj roditelja i dadilja još uvijek dojenčad stavlja da spavaju na stomak ili na bok, što u oba slučaja predstavlja rizik za dijete.

“Nekoliko studija provedenih u gradovima pokazale su da mnoga djeca spavaju pokrivena ili umotana u previše pokrivača, ili u krevetima zajedno sa drugim članovima porodice,” rekla je Halbower.

Ona, također, naglašava da se roditelji trebaju oduprijeti nagonu da pretopljavaju bebe tokom zime, kada je vani hladno i kada su infekcije česte.

“Bolesne bebe trebaju otpustiti temperaturu iz tijela, pa pretopljavanje djeteta predstavlja, vjerovatno, najgore što možete uraditi u toj situaciji,” rekla je ona.

Da umanje rizik od SIDS-a, mladi roditelji trebaju poduzeti sljedeće mjere predostrožnosti:

  • Bebe stavljajte da spavaju na leđima u njihovom zasebnom krevetiću.
  • Djetetove nožice približite dnu krevetića, tako ćete spriječiti da se bebe prevrću.
  • Dekice podavijte ispod djetetovih nožica; nikada nemojte podavijati dekicu više od pazuha djeteta.
  • Nikad ne pokrivajte lice ili glavu bebe, pošto većinu viška tjelesne toplote bebe ispuštaju kroz glavu.
  • Nikad nemojte zaspati sa bebom na kauču, jer se možete okrenuti i pritisnuti bebu ili je ispustiti.
  • Nemojte dopustiti da beba dijeli krevet sa starijom braćom i sestrama i/ili roditeljima; beba može spavati u sobi sa roditeljima, ali u zasebnom krevetiću.
  • Nemojte se u potpunosti oslanjati na spravice za kontrolu sna bebe; ovi uređaju mogu detektovati poremećaje u ritmu srčanih otkucaja i prestanak disanja, ali ne mogu otkriti pad nivoa oksigena i druge suptilne promjene koje mogu dovesti do SIDS-a.
  • Imajte na umu da su bebe rođene prije termina na većem riziku od SIDS-a.

IZVOR: HealthDay, www.healthday.com

Osiguravanje dovoljnih količina vitamina D bebama

Novi izvještaj federalne vlade pokazao je da većina djece u SAD-u ne dobija dovoljne količine vitamina D, te bi stoga trebala uzimati dodatke ovog vitamina.

2008. godine, Američka akademija za pedijatriju povećala je preporučene dnevne doze vitamina D za djecu sa 200 međunarodnih jedinica (IU) na 400 IU dnevno. Međutim, veoma mali broj djece dobija dovoljne količine ovog vitamina.

“Receptori vitamina D prisutni su u gotovo u svakom tipu ćelije u tijelu,” istakla je vođa studije Cria G. Perrine, pri Centrima za kontrolu oboljenja i prevenciju SAD-a (U.S. Centers for Disease Control and Prevention).

Nedostatak vitamina D doveden je u vezu sa mnogim bolestima uključujući rak, dijabetes tip 1 i respiratorne probleme, dodala je Perrine.

Vitamin D je također od suštinskog značaja za razvoj kostiju.

Naučnici su otkrili da među bebama koje su uzimale isključivo majčino mlijeko, samo su 5 do 13 % njih, zavisno od uzrasta, dobijale dovoljne količine vitamina D. Kada su u pitanju bebe kojima je davana formula (mlijeko u prahu), 20 do 37 % su dobijale preporučenih 400 IU ovog vitamina.

Samantha Heller, nutricionista, rekla je da se “niski nivoi vitamina D možda ne čine kao velika stvar, međutim, upravo saznajemo da to jesu. Istraživanja pokazuju da su niski nivoi vitamina D povezani sa autoimunim bolestima poput multiple skleroze, psorijaze, kao i kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, osteoporoze, poremećaja raspoloženja, mišićnih problema, određenih oblika raka, i drugih oboljenja.”

Heller je dodala: “Izlaganje sunčevoj svjetlosti je jedan od najboljih načina generisanja vitamina D, pošto on nije prisutan u mnogim vrstama hrane. Međutim, za osobe koje žive u sjevernim područjima sunce nije dovoljno snažno da dovede do proizvodnje vitamina D tokom većine mjeseci u godini. Osim toga, inače savjetujemo ljude da koriste kreme sa zaštitnim faktorom radi prevencije raka kože, što također minimalizira sposobnost kože da proizvodi vitamin D.”

Dodaci prehrani su stoga sljedeća najbolja opcija. „Stručnjaci sada savjetuju minimalnu dnevnu dozu od 800 do 1000 IU za odrasle i stariju djecu tokom cijele godine. […] dok se za bebe preporučuje 400 IU vitamina D svakodnevno, počevši u prvih nekoliko dana života,” rekla je Heller.

Izvještaj je objavljen 22. marta u internetskom izdanju časopisa Pediatrics.

IZVOR: HealthDay, mart 2010., www.healthday.com

Povijanje i rutina umanjuju plač bebe

Povijanje može pomoći smirivanju plača najmlađih beba, ali nije od velike pomoći kada beba napuni osam sedmica starosti, izvijestili su holandski istraživači.

S druge strane, djeca svih uzrasta manje su plakala kada su njhovi roditelji slijedili raspored i držali podražaje iz okoline na minimumu.

Pretjerano plakanje – koje je medicinski definisano kao plakanje više od tri sata dnevno tokom najmanje jednog dana u toku prethodne sedmice – može staviti djecu na rizik od neprimjerene reakcije roditelja, napomenuli su istraživači. Mnogi roditelji na plač umornog djeteta reaguju tako što ga podižu i nose, što samo povećava podražaj, a, osim toga, onemogućuje da dijete stekne naviku da zaspe samo.

Povijanje, ili čvrsto umotavanje djeteta, promovira se kao djelotvorna tehnika smirivanja djeteta, ali još uvijek ne postoje naučni dokazi koji bi to potvrdili, kažu istraživači.

Tokom studije, istraživači su poredili metodu uvođenja rasporeda i smanjivanja podražaja, koji su se već dokazali djelotvornim u prethodnoj studiji, sa tehnikom koja uključuje raspored, smanjivanje podražaja i povijanje. Tehnika rutine podrazumijeva da roditelji slijede “svakodnevni obrazac” kada je u pitanju djetetovo spavanje, hranjenje, interaktivna igra i vrijeme koje budno dijete samo provodi u krevetiću sa igračkama.

Četiri stotine roditelja čija su djeca pretjerano plakala dobili su savjete o slijeđenju rasporeda i smanjivanju podražaja iz okoline, dok je polovina njih bila i obučena da povija bebe prije spavanja.

Nakon prve sedmice, sva djeca su u prosjeku plakala sat manje dnevno. Krajem osme sedmice, bebe su plakale otprilike 40 minuta dnevno u prosjeku, u poređenju sa oko dva i po sata prije savjetovanja.

Bebe koje su bile stare od jedne do sedam sedmica na početku studije bile su smirenije kada je povijanje dodato rutini, dok je bebama starijim od osam sedmica najviše prijala sama rutina bez povijanja.

Rezultati pokazuju da povijanje može biti od posebnog značaja za prijevremeno rođene bebe i bebe s malom težinom, koje su posebno poznate po razdražljivosti, kazali su istraživači.

Oni su zaključili da se metoda povijanja može isprobati sa djecom koja previše plaču prije nego što napune osam sedmica starosti, ali i da je “uticaj prosječan”.

Izvor: Journal of Pediatrics, oktobar 2006.

Isključivo dojenje smanjuje rizik od HIV-a

Samo dojenje, bez vještačkog prihranjivanja, tokom prvih šest mjeseci života bebe, može značajno smanjiti rizik od prijenosa HIV-a sa majke na dijete, pokazala je jedna afrička studija.

Istraživanje južnoafričkih stručnjaka, koje je sponzorirao Wellcome Trust iz Velike Britanije, otkrilo je da rizik za postnatalno prenošenje virusa bebama koje su hranjene samo majčinim mlijekom između šest sedmica i šest mjeseci starosti iznosi 4%.

Bebe koje su dobijale vještačko ili kravlje mlijeko pored majčinog, imale su gotovo duplo veći rizik od infekcije u poređenju na bebe koje su pile samo majčino mlijeko.

A bebe koje su jele čvrstu hranu pored majčinog mlijeka imale su gotovo 11 puta veći rizik da dobiju virus HIV-a.

Pretpostavlja se da je ovaj veći rizik uzrokovan većim, složenijim bjelančevinama koje se nalaze u čvrstoj hrani, i koje mogu dovesti do većih oštećenja sluznice stomaka i tako omogućiti virusu da prođe kroz zid crijeva.

Profesor Hoosen Coovadia, iz Afričkog centra rekao je: “Mi znamo da dojenje sa sobom nosi određen rizik od prijenosa HIV virusa sa majke na dijete, ali dojenje ipak nastavlja biti ključni faktor u smanjenu smrtnosti male djece…U mnogih dijelovima Afrike gdje preovladava siromaštvo, zamjensko mlijeko, bilo vještačko ili kravlje je skupo i rijetko se može koristiti stalno kao potpuna zamjena majčinom mlijeku. Prema tome, ključno je pronaći način na koji će dojenje postati sigurno.”

Dr. Wendy Holmes iz Centra za međunarodno zdravlje u Melburnu, i dr. Felicity Savage iz iste institucije u Londonu, nazivaju rezultate ovog istraživanja pravim “otkrićem”, te dodaju:”Rezultati pokazuju da bi promocija isključivog dojenja za sve majke i djecu mogla spriječiti mnoge slučajeve infekcije HIV-om kod djece, kao i smrtne slučajeve uzrokovane drugim faktorima.”

IZVOR: BBC, www.bbc.co.uk

Potrebno je podržati žene da doje tokom prvih šest mjeseci

Neke od prednosti dojenja su:

  • Dojene bebe su u odnosu na bebe hranjene vještačkim mlijekom na pet puta manjem riziku od odlaska u bolnicu zbog gastroenterokolitisa
  • Dojene bebe su na upola manjem riziku od odlaska u bolnicu tokom prvih sedam godina života zbog respiratornih bolesti
  • Majčino mlijeko štiti od dijabetesa i gojaznosti

Bez obzira na mnogostruke prednosti dojenja i kampanje koje promoviraju isključivo dojenje djeteta tokom prvih šest mjeseci života, ankete u Velikoj Britaniji pokazuju da 76% porodilja započne sa dojenjem, međutim, većina ih nakon nekoliko sedmica nastavi bebu hraniti pripravkom mlijeka u prahu. Kada beba napuni šest mjeseci, samo jedna od četiri žene još uvijek doji.

Ankete su također otkrile da se obrazovane i stručne žene koje su prvorotke i imaju više od 30 godina, najviše trude da doje svoju djecu.

Dugoročni cilj zdravstvenih radnika jeste da promoviraju dojenje kao najbolji način hranjenja bebe, pogotovo tokom prvih šest mjeseci života, te da stvore klimu u društvu koja će podržavati majke koje doje.

Alison Baum, iz Koalicije za unaprijeđenje dojenja (Breastfeeding Manifesto Coalition) rekla je: “Treba omogućiti ženama da se osjećaju sigurno i ugodno da doje svoje bebe kad god to smatraju potrebnim. Bebe žele jesti u različitim momentima i nikada ne znate kad će ponovo ogladnjeti. Dojenje je najprirodnija stvar na svijetu, a dokazi o njegovim koristima za zdravlje su mnogobrojni, stoga mi trebamo učiniti sve što je u našoj moći da pružimo podršku dojiljama.”

Ona je naglasila da većina žena koje doje u javnost to rade diskretno, tako da niko ne primjeti. Ipak, ona kaže, dešava se da budu izbačene iz nekih kafića ili restorana zbog dojenja.

Izvor: BBC, juni 2007., www.bbc.co.uk

Majke koje doje su poput lavica!

Majke koje doje štite sebe i svoje bebe agresivnije u odnosu na majke koje hrane svoje dijete na flašicu ili žene bez djece, tvrde naučnici.

Studija 18 majki koje doje, 17 majki koje hrane bebu na flašicu i 20 žena koje nemaju djecu također je otkrila da je agresivnost kod dojilja povezana sa smanjenim krvnim pritiskom.

To ukazuje na činjenicu da dojenje pomaže da se umanji tipični stresni odgovor tijela na strah, što ženama daje više hrabrosti u slučaju da trebaju odbraniti sebe i svoje dijete, tvrde autori studije koja je objavljena u septembarskom izdanju časopisa Psychological Science.

“Dojenje osigurava majkama određenu vrstu ublaživača mnogih stresnih faktora sa kojima se nove majke suočavaju, istovremeno dajući majkama dodatnu navalu hrabrosti u slučaju da se ukaže potreba da trebaju odbraniti sebe ili svoje dijete,” istakla je autorica studije Jennifer Hahn-Holbrook, sa Odsjeka za psihologiju pri univerzitetu University of California u Los Angelesu.

Međutim, ta agresivnost nije nekontrolisana.

“Dojilje neće izaći i upustiti se u kafanske tuče, ali ako neko zaprijeti njima ili njihovom djetetu, rezultati našeg istraživanja pokazuju da će se one vjerovatnije braniti na agresivniji način,” dodala je ona.

IZVOR: Psychological Sciencei HealthDay, septembar, 2011., www.healthday.com

Ležanje na leđima može olakšati dojenje

Studija koja je uključivala 40 majki koje su dojile svoje bebe u različitim pozama otkrila je da bebe najlakše ispoljavaju svoje urođene reflekse kada doje dok majke leže na leđima.

Dr. Suzanne Colson sa Canterbury Christ Church University izjavila je da su tokom studije primjetili 17 različitih refleksa kod beba koje su dojene u poziciji da majke leže na leđima a bebe se nalaze na njihovim stomacima. U poređenju s tim položajem, dojenje u standardnoj sjedećoj pozi potaklo je ispoljavanje samo 3 normalna refleksa.

Čini se da majke koje doje ležeći uspješnije nastavljaju dojenje, jer iako je većina žena u studiji u početnoj fazi prijavila probleme sa dojenjem, nakon primjenjivanja ove tehnike sve žene su nastavile uspješno dojiti.

Dr. Colson rekla je: “Kada majke leže potpuno ravno na leđima ili su samo malo uzdignute, bebe lakše pronalaze dojku i u mnogim slučajevima uhvate dojku i jedu u snu.”

Novim majkama se ipak savjetuje da odaberu položaj koji im je najugodniji.

Dr. Peter Carter, generalni sekretar fakulteta Royal College of Nursing rekao je: “Za mnoge mlade majke dojenje može biti teško i nesavladivo. Ako uspješno ne savladaju nešto što bi trebalo biti jednostavno i prirodno poput hranjenja vlastitog djeteta, one se mogu osjetiti razočaranim i izdanim.

“Tako što dovodi u pitanje konvencionalne položaje za dojenje, ovo novo istraživanje može učiniti mnogo da pomogne novim majkama koje se susreću sa poteškoćama prilikom dojenja svog djeteta tako što će im predložiti druge jednostavne položaje.”

Izvor: BBC www.bbc.co.uk

Isključivo dojene bebe nisu anemične sa 6 mjeseci života

Donešene bebe koje su isključivo dojene nemaju veći rizik od deficijencije željeza kada napune 6 mjeseci života, čak i ako su njihove majke imale deficijenciju željeza tokom trudnoće.

Rezultati ove studije, objavljeni u internetskom izdanju Međunarodnog časopisa dojenja (International Breastfeeding Journal), podržavaju uvjerenja stručnjaka da je samo majčino mlijeko za većinu beba najbolji vid ishrane tokom prvih 6 mjeseci života.

Majčino mlijeko sadrži malo željeza, ali ga bebe puno lakše apsorbuju nego željezo u pojačanoj formuli – mlijeku u prahu. Zdrava donešena djeca se, također, rađaju sa dovoljno zaliha željeza tako da je deficijencija rijetka tokom prvih 6 mjeseci.

Općenito, savjetuje se da se dojenim bebama počne uvoditi hrana obogaćena željezom, poput dječijih žitarica, kada napune 6 mjeseci života.

Stručnjaci su na osnovu rezultata zaključili da ne postoji potreba za dodavanjem hrane bogate željezom ili kapi koje sadrže željezo donešenim bebama koje se hrane isključivo majčinim mlijekom do 6 mjeseca života.

Ovi rezultati se, međutim, ne mogu primijeniti na bebe rođene prijevremeno, pošto su njihove zalihe željeza obično male, te ljekari savjetuju da se dojenoj prijevremeno rođenoj novorođenčadi rano počnu davati dodatne količine željeza.

IZVOR: International Breastfeeding Journal, mart 2008., www.internationalbreastfeedingjournal.com/

Dojenje poboljšava vid kod djece

Za djecu koja su hranjena majčinim mlijekom više je vjerovatno da će imati dobar stereoskopski vid u odnosu na djecu koja su pila industrijsko dječije mlijeko u prahu tokom djetinjstva, izjavili su britanski istraživači.

“Naša studija,” kao što je dr. Atul Singhal sa Instituta za zdravlje djece u Londonu rekao Reuters Health-u, “predstavlja doprinos sve većem broju dokaza da dojenje ima dugoročne koristi za razvoj vida kod djece.”

Prvobitno se pretpostavljalo da je za to zaslužan veći koncentrat masne kiseline DHA (docosahexaenoic acid) u majčinom mlijeku u odnosu na industrijsko mlijeko, izjavili su Singhal i kolege za Američki žurnal kliničke prehrane (American Journal of Clinical Nutrition) i to je bio razlog da se industrijskom mlijeku u prahu za bebe dodaje DHA masna kiselina.

Radi detaljnijeg istraživanja, tim je promatrao 78 dojene djece i 184 djece koja su prehranjivana industrijskim pripravkom, starosne dobi od 4 do 6 godina koje su pratili od rođenja. U toku prvih 6 mjeseci života, grupa koja je hranjena industrijskim mliječnim pripravkom po slučajnom uzorku podijeljena je na grupu čijem je industrijskom mlijeku dodata DHA masna kiselina, i na onu čijem mlijeku nije dodata omega 3 ili omega 6 masna kiselina.

Kada su testirana, dojena djeca su imala značajno bolju stereoskopsku oštrinu nego djeca iz bilo koje grupe hranjene industrijskim mliječnim pripravkom. Nije bilo značajnijih razlika među djecom čijem je industrijskom mlijeku dodata DHA kiselina i onih čijem nije.

Istraživači su zaključili da “ovi rezultati podržavaju hipotezu da dojenje dugoročno koristi stereoskopskom razvoju.”

Singhal je dodao, “Ne znamo koji su mehanizmi zaslužni za to, ali čini se da ovu korist nije moguće objasniti prisustvom određenih omega 3 masnih kiselina, tj. DHA, u majčinom mlijeku.”

Izvor: American Journal of Clinical Nutrition, januar 2007., www.ajcn.org/

Ankiloglosija – uvezan jezik kod beba otežava dojenje

Stanje uvezanog/spojenog jezika kod beba (ankiloglosija) moguće je brzo dijagnosticirati i liječiti u većini slučajeva, tvrde stručnjaci.

Ovo stanje javlja se kod 4 – 10 % novorođenčadi. Njegov najčešći oblik jednostavno je prepoznati s obzirom da napeta kožica ispod jezika uzrokuje srcoliko ulegnuće na vrhu jezika kada je on isturen naprijed.

Drugi oblik ovog stanja teže je otkriti, rekao je dr. Dale Tylor, profesor pedijatrijske ORL na fakultetu Vanderbilt University Medical Center, SAD.

“Da bi beba pravilno dojila, ona mora pomjeriti jezik do usana da bi se omogućilo sisanje,” rekao je Tyler. “Ako je jezik privezan, bebi je teško da u potpunosti prihvati bradavicu i tokom dojenja koristi desni ili usne. Takav način dojenja postaje bolan za majku i može čak uzrokovati krvarenje.”

Druge indikacije svezanog jezika kod bebe mogu biti te da beba doji gotovo jedan sat tokom podoja, nemirna je tokom dojenja ili zaspe prije nego što se dovoljno nahrani.

Ovi problemi mogu dovesti do toga da majka umjesto dojenja počne dohranjivati bebu mliječnim pripravkom ili da u potpunosti prekine dojenje.

Međutim, Tylor je rekao da više od dvije trećine majki beba sa spojenim jezikom mogu uspješno nastaviti dojiti svoje bebe nakon sprovođenja jednostavne, nebolničke procedure rezanja resice (frenuluma), a koja se naziva frenotomija.

Tylor je također rekao da istraživanja pokazuju da rano liječenje spojenog jezika smanjuje rizik od govornih poteškoća. Ako se ne tretira, spojeni jezik može uzrokovati i druge probleme.

“Takva djeca mogu imati problema oko prihvatanja kašike na jezik. Ili se može desiti da ne mogu lizati sladoled ili plaziti jezik sa svojom braćom, sestrama i vršnjacima. Problemi se mogu produžiti i u odraslu dob kada se mogu javiti poteškoće sa običnim aktivnostima poput četkanja zuba ili čak ljubljenja.”

IZVOR: Vanderbilt University Medical Center, novembar 2011., www.mc.vanderbilt.edu